Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-41/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćniku Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane 16. listopada 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Hane Lukić Hob, odvjetnice iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika u zamjeni CPC, odvjetničke vježbenice u odvjetničkom uredu Jurice Barbarića, odvjetnika iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 4. Ugovora o kreditu broj 9010631910 od 12. 7. 2005., koji je dana 13. 7. 2025. solemniziran kod javnog bilježnika Želimira Mirić pod brojem OU-408/2005, kojom se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu čija kamatna stopa je promjenjiva sukladno jednostranoj Odluci Banke o kreditiranju građana i vezana uz određenu valutnu klauzulu.

II. Utvrđuju se ništetnom odredbe pod člankom 5. i 7. Ugovora o kreditu broj 9010631910, koji ugovor je sklopljen 12. 7. 2005., a solemniziran kod javnog bilježnika Želimira Mirić dana 13. 7. 2005. pod brojem OU-408/2005, prema kojima se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim auitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju tečajne liste tuženika za devize, važećem na dan plaćanja, a sve temeljem valutne klauzule.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati preplaćeni iznos na ime otplate kredita koji je nastao uslijed povećanja tečaja u visini od 2.880,81 eura (dvije tisuće osamsto osamdeset eura i osamdeset jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi do 31. 12. 2007. u visini od 15 % godišnje, od 1. 1. 2008. do 31. 7. 2015. u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2022. koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, koje teku na svakomjesečni preplaćeni iznos kako slijedi:

- za kolovoz 2005. iznos od 3,38 € s kamatom od 15. 9. 2005. do isplate,

- za rujan 2005. iznos od 3,00 € s kamatom od 15. 10. 2005. do isplate,

- za listopad 2005. iznos od 2,96 € s kamatom od 15. 11. 2005. do isplate,

- za studeni 2005. iznos od 3,18 € s kamatom od 15. 12. 2005. do isplate,

- za prosinac 2005. iznos od 2,17 € s kamatom od 15. 1. 2006. do isplate,

- za siječanj 2006. iznos od 1,72 € s kamatom od 15. 2. 2006. do isplate,

- za veljaču 2006. iznos od 0,32 € s kamatom od 15. 3. 2006. do isplate,

- za listopad 2008. iznos od 7,19 € s kamatom od 15. 11. 2008. do isplate,

- za prosinac 2008. iznos od 7,76 € s kamatom od 15. 1. 2009. do isplate,

- za siječanj 2009. iznos od 9,15 € s kamatom od 15. 2. 2009. do isplate,

- za veljaču 2009. iznos od 9,76 € s kamatom od 15. 3. 2009. do isplate,

- za ožujak 2009. iznos od 7,85 € s kamatom od 15. 4. 2009. do isplate,

- za travanj 2009. iznos od 8,16 € s kamatom od 15. 5. 2009. do isplate,

- za svibanj 2009. iznos od 5,67 € s kamatom od 15. 6. 2009. do isplate,

- za lipanj 2009. iznos od 3,55 € s kamatom od 15. 7. 2009. do isplate,

- za srpanj 2009. iznos od 4,02 € s kamatom od 15. 8. 2009. do isplate,

- za kolovoz 2009. iznos od 5,25 € s kamatom od 15. 9. 2009. do isplate,

- za rujan 2009. iznos od 5,11 € s kamatom od 15. 10. 2009. do isplate,

- za listopad 2009. iznos od 3,94 € s kamatom od 15. 11. 2009. do isplate,

- za studeni 2009. iznos od 6,13 € s kamatom od 15. 12. 2009. do isplate,

- za prosinac 2009. iznos od 7,72 € s kamatom od 15. 1. 2010. do isplate,

- za siječanj 2010. iznos od 10,28 € s kamatom od 15. 2. 2010. do isplate,

- za veljaču 2010. iznos od 9,61 € s kamatom od 15. 3. 2010. do isplate,

- za ožujak 2010. iznos od 12,92 € s kamatom od 15. 4. 2010. do isplate

- za travanj 2010. iznos od 12,19 € s kamatom od 15. 5. 2010. do isplate,

- za svibanj 2010. iznos od 13,70 € s kamatom od 15. 6. 2010. do isplate,

- za lipanj 2010. iznos od 23,71 € s kamatom od 15. 7. 2010. do isplate,

- za srpanj 2010. iznos od 21,57 € s kamatom od 15. 8. 2010. do isplate

- za kolovoz 2010. iznos od 27,34 € s kamatom od 15. 9. 2010. do isplate,

- za rujan 2010. iznos od 25,49 € s kamatom od 15. 10. 2010. do isplate,

- za listopad 2010. iznos od 21,56 € s kamatom od 15. 11. 2010. do isplate,

- za studeni 2010. iznos od 28,92 € s kamatom od 15. 12. 2010. do isplate,

- za prosinac 2010. iznos od 38,31 € s kamatom od 15. 1. 2011. do isplate,

- za siječanj 2011. iznos od 31,84 € s kamatom od 15. 2. 2011. do isplate,

- za veljaču 2011. iznos od 34,19 € s kamatom od 15. 3. 2011. do isplate,

- za ožujak 2011. iznos od 31,03 € s kamatom od 15. 4. 2011. do isplate,

- za travanj 2011. iznos od 31,51 € s kamatom od 15. 5. 2011. do isplate,

- za svibanj 2011. iznos od 43,82 € s kamatom od 15. 6. 2011. do isplate,

- za lipanj 2011. iznos od 44,66 € s kamatom od 15. 7. 2011. do isplate,

- za srpanj 2011. iznos od 55,43 € s kamatom od 15. 8. 2011. do isplate,

- za kolovoz 2011. iznos od 49,96 € s kamatom od 15. 9. 2011. do isplate,

- za rujan 2011. iznos od 44,24 € s kamatom od 15. 10. 2011. do isplate,

- za listopad 2011. iznos od 43,52 € s kamatom od 15. 11. 2011. do isplate,

- za studeni 2011. iznos od 43,01 € s kamatom od 15. 12. 2011. do isplate,

- za prosinac 2011. iznos od 45,53 € s kamatom od 15. 1. 2012. do isplate,

- za siječanj 2012. iznos od 48,18 € s kamatom od 15. 2. 2012. do isplate,

- za veljaču 2012. iznos od 48,38 € s kamatom od 15. 3. 2012. do isplate,

- za ožujak 2012. iznos od 46,60 € s kamatom od 15. 4. 2012. do isplate,

- za travanj 2012. iznos od 47,48 € s kamatom od 15. 5. 2012. do isplate,

- za svibanj 2012. iznos od 48,31 € s kamatom od 15. 6. 2012. do isplate,

- za lipanj 2012. iznos od 46,99 € s kamatom od 15. 7. 2012. do isplate,

- za srpanj 2012. iznos od 47,44 € s kamatom od 15. 8. 2012. do isplate,

- za kolovoz 2012. iznos od 46,69 € s kamatom od 15. 9. 2012. do isplate,

- za rujan 2012. iznos od 44,81 € s kamatom od 15. 10. 2012. do isplate,

- za listopad 2012. iznos od 46,80 € s kamatom od 15. 11. 2012. do isplate,

- za studeni 2012. iznos od 47,90 € s kamatom od 15. 12. 2012. do isplate,

- za prosinac 2012. iznos od 47,52 € s kamatom od 15. 1. 2013. do isplate,

- za siječanj 2013. iznos od 43,25 € s kamatom od 15. 2. 2013. do isplate,

- za veljaču 2013. iznos od 46,88 € s kamatom od 15. 3. 2013. do isplate,

- za ožujak 2013. iznos od 47,06 € s kamatom od 15. 4. 2013. do isplate,

- za travanj 2013. iznos od 45,53 € s kamatom od 15. 5. 2013. do isplate,

- za svibanj 2013. iznos od 41,47 € s kamatom od 15. 6. 2013. do isplate,

- za lipanj 2013. iznos od 41,37 € s kamatom od 15. 7. 2013. do isplate,

- za srpanj 2013. iznos od 42,23 € s kamatom od 15. 8. 2013. do isplate,

- za kolovoz 2013. iznos od 43,88 € s kamatom od 15. 9. 2013. do isplate,

- za rujan 2013. iznos od 46,39 € s kamatom od 15. 10. 2013. do isplate,

- za listopad 2013. iznos od 45,10 € s kamatom od 15. 11. 2013. do isplate,

- za studeni 2013. iznos od 45,84 € s kamatom od 15. 12. 2013. do isplate,

- za prosinac 2013. iznos od 46,69 € s kamatom od 15. 1. 2013. do isplate,

- za siječanj 2014. iznos od 46,58 € s kamatom od 15. 2. 2014. do isplate,

- za veljaču 2014. iznos od 47,69 € s kamatom od 15. 3. 2014. do isplate,

- za ožujak 2014. iznos od 47,35 € s kamatom od 15. 4. 2014. do isplate,

- za travanj 2014. iznos od 46,05 € s kamatom od 15. 5. 2014. do isplate,

- za svibanj 2014. iznos od 45,52 € s kamatom od 15. 6. 2014. do isplate,

- za lipanj 2014. iznos od 45,82 € s kamatom od 15. 7. 2014. do isplate,

- za srpanj 2014. iznos od 47,34 € s kamatom od 15. 8. 2014. do isplate,

- za kolovoz 2014. iznos od 48,55 € s kamatom od 15. 9. 2014. do isplate,

- za rujan 2014. iznos od 48,29 € s kamatom od 15. 10. 2014. do isplate,

- za listopad 2014. iznos od 49,45 € s kamatom od 15. 11. 2014. do isplate,

- za studeni 2014. iznos od 50,27 € s kamatom od 15. 12. 2014. do isplate,

- za prosinac 2014. iznos od 49,83 € s kamatom od 15. 1. 2015. do isplate,

- za siječanj 2015. iznos od 50,42 € s kamatom od 15. 2. 2015. do isplate,

- za veljaču 2015. iznos od 50,42 € s kamatom od 15. 3. 2015. do isplate,

- za ožujak 2015. iznos od 50,42 € s kamatom od 15. 4. 2015. do isplate,

- za travanj 2015. iznos od 50,42 € s kamatom od 15. 5. 2015. do isplate,

- za svibanj 2015. iznos od 50,42 € s kamatom od 15. 6. 2015. do isplate,

- za lipanj 2015. iznos od 50,42 € s kamatom od 15. 7. 2015. do isplate,

- za srpanj 2015. iznos od 50,43 € s kamatom od 15. 8. 2015. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.826,55 eura (tisuću osamsto dvadeset šest eura i pedeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. 30. 10. 2025. do isplate, a sve to u roku 15 dana.

V. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na parnični trošak u iznosu od 300,00 eura (tristo eura) kao neosnovanom.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po punomoćniku 25. siječnja 2023. podnijela tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je s tuženikom 12. srpnja 2005. sklopila Ugovor o kreditu broj 9010631910 na iznos od 20.500,00 CHF s rokom otplate od 120 mjeseci. Također navodi kako je člankom 4. točka 4.1. Ugovora o kreditu, ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja Ugovora o kreditu je u visini od 4,65 % godišnje. Nadalje, člankom 7. točka 7.2. Ugovora, određeno je da se kredit otplaćuje u 120 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora.

1.2. Tužitelj nadalje navodi da je tuženik tijekom postojanja obveze iz Ugovora o kreditu jednostranim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, a obračunom veće kamatne stope od ugovorene, te je tuženik povrijedio odredbu članaka 3. i 4. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), a koja se odnosi na ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu, kao i odredbe članka 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (nadalje ZZP) kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj . 1.3. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-

1401/2012 od 4. 7. 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/2013 od 13. 6. 2014., a koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014 od 9. 4. 2015., te presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/2017-10 od 14. 6. 2018., te budući da su gornje navedene presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa od strane Udruge Potrošač, a sukladno članka 502.a tada važećeg Zakona o parničnom postupku, tužitelj se u ovom individualnom postupku protiv tuženika ima pravo pozivati na utvrđenja iz navedenih presuda. Nadalje navodi da je Ustavni sud RH u odluci broj U-III-2521/2015 od 13. 12. 2016. jasno navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, kao i ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, također podliježe testu poštenosti, te da nema razloga različito se pristupiti u tumačenju istog pravnog standarda, budući da su banke, uključujući i tuženika, trebale potrošače informirati i upoznati s ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule.

1.4. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe članka 4., članka 5. i članka 7. predmetnog ugovora o kreditu, te da naloži tuženiku isplatu po osnovu povrata preplaćenog iznosa otplate kredite temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uz pripadajuće zakonske zatezne kamata i naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako iz odredbi članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača, te članka 502. Zakona o parničnom postupku kao temelju po kojem bi navedena presuda obvezivala sudove povodom zahtjeva potrošača, proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete. Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude VSRH pravno je irelevantna u smislu odredbi članka 138.a. ZZO-a i 502.c. ZPP-a, čime se postavljeni tužbeni zahtjev i tužba u cjelini ukazuju u potpunosti neosnovanima i neurednima.

2.1. Tuženik nadalje smatra da ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Naime, smisao zakonske odredbe članka 22. ZOO-a je da kroz cijelo vrijeme svog postojanja novčana tražbina bude zaštićena valutnom klauzulom, koja prestaje djelovati tek kada dužnik ispuni svoju obvezu, odnosno, s obzirom na ugovoreni način plaćanja uz primjenu zakonom predviđene i dopuštene valutne klauzule, primjenjuje se načelo monetarnog nominalizma propisanog odredbom članka 21. ZOO-a.

2.2. Tuženik smatra kako je tužitelj poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao „sporno“ ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, onda se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Štoviše, tužitelj se svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući da je sam ocijenio kako mu, sukladno njegovim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovara, te se stoga može razumno zaključiti i da su mu bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora.

2.3. Zaključno, tuženik ističe kako je u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka ugovaranje kredita s valutnom klauzulom, te da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena klauzula, pa je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka, te nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije, prilikom promjene tečaja. Završno tuženik ističe i prigovor zastare, te slijedom svega navedenog predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka tuženiku.

3. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju tužiteljica je uredila svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 22. svibnja 2025. na način da je zahtijevala da joj tuženik zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli isplati preplaćeni iznos od 2.880,81 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos. U odnosu na odgovor na tužbu tuženika u svom očitovanju tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu i istaknutom prigovoru zastare. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem i uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj: 9010631910 sklopljenog 12. 7. 2005. (list 7-12), otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope (list 13-15), provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borković, dipl.oec. iz [adresa], dana 28. 4. 2025. (list 63-70), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke na zapisniku od 16. 10. 2025. (list 107-109).

5. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je ugovor o kreditu s tuženom bankom zaključila 12. 7. 2005. u svrhu adaptacije stana. U to vrijeme nije imala otvorenu firmu niti obrt niti udio u trgovačkom društvu. Kredit nije koristila kao poreznu olakšicu. Kredit je otplaćen u cijelosti. Za ovu banku se odlučila jer je bila njihov korisnik i primala plaću u ovoj banci. Nije tražila kredit u CHF, ponudili su joj takav kredit kao najpovoljniji. Nije se raspitivala kod drugih banaka jer je u ovoj primala plaću i imala je povjerenja. U banci su joj pripremili ugovor kao gotov obrazac koji je samo trebalo potpisati i misli da je išla ovjeriti ugovor kod javnog bilježnika. Misli da je ugovor pročitala, a bilo joj je samo bitno da taj kredit dobije. Nije razumjela pojmove valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa jer nije inače financijske struke. Nije mogla pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora niti ih mijenjati. Nitko joj nije posebno pojašnjavao pojedine odredbe.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) sud je utvrdio slijedeće:

6.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključila ugovor o kreditu 12. srpnja 2005. na iznos od 20.500,00 CHF s rokom otplate od 120 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za adaptaciju stana.

6.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/2012 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/2018 od 3. rujna 2019.

7. Između stranaka je sporan osnov, visina, pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.1. Prema odredbi članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 133/09. i 78/12., dalje: ZZP/07.) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema članku 140. ZZP/07. odnosno članku 120. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., dalje: ZZP/14.) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

8. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi članka 4., 5. i 7. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03.) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

9. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03. propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

10. Analizirajući spornu odredbu članka 4., 5. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 20.500,00 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja a prema otplatnom planu, anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.). U razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to članka 96. i članka 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05., 41/08., 63/08., 134/08., dalje: ZOO). Nadalje u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila je kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje su odredbe o promjenjivoj kamatanoj stopi i o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj tih odredbi i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da je navedena odredba članka 4., 5. i 7. nepošteno ugovorena odredba u smislu članka 81. stavak 1. ZZP/03. slijedom čega je ista i ništavna sukladno člankom 87. stavak 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15., dalje: ZZP/14.), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i članka 502.c ZPP-a kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

12. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz [adresa].

12.1. Vještak u svom nalazu od 28. 4. 2025. navodi da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan korištenja sredstava po predmetnom ugovoru o kreditu 21. 7. 2005. za 1 CHF = 4,663070 kn utvrđen je u visini od 2.880,81 eura.

12.2. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta (tzv. „negativna tečajna razlika“) uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan korištenja sredstava po predmetnom ugovoru o kreditu kreditu 21. 7. 2005. za 1 CHF = 4,663070 kn utvrđen je u visini od – 124,16 eura.

12.3. Razlike anuiteta uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme korištenja sredstava po ugovoru o kreditu, kao i sve naknadne izmjene tečaja CHF na dan kada je vršena uplata, odnosno dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta utvrđene su u ukupnom iznosu od 2.756,65 eura.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je uslijed promjene tečaja iznos od 2.880,81 kn koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule, upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 25. 6. 2025.

13.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 2.880,81 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude, a što je u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 11. siječnja 2024.

13.2. Tuženik je po osnovi odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

14. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno članku 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom da je tužba podnijeta 25. siječnja 2023. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

15. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

16. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljici je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 151/22. i 138/23., dalje: Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav četiri obrazložena podneska i to od 27. 2. 2023., 20. 1. 2025., 17. 6. 2025. i od 11. 7. 2025. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na dv ročišta i to od 13. 2. 2025. i 16. 10. 2025. svako u iznosu od 200,00 eura, te za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što čini ukupan iznos od 1.500,00 eura.

16.1. Tužiteljici je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 300,00 eura, kao i plaćena sudska pristojba na tužbu u iznosu od 26,55 eura tako da je tužiteljici sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.826,55 eura.

16.2. Tužiteljici nije odobren zatraženi trošak pismenog podneska od 2. 5. 2023. jer ovaj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice, te kako je tužiteljici već odobren trošak četiri obrazložena podneska sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, to je tužiteljica odbijena s ovim dijelom zatraženog troška u visini od 200,00 eura. Tužiteljici također nije odobren zatraženi trošak zahtjeva za dostavu dokumentacije u iznosu od 100,00 eura jer tužiteljica nije ničim dokazala da ga je tuženiku odaslala, a osim toga ovaj trošak nije trošak u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a kojim je određeno da se kao trošak mogu odrediti samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a kako navedeni trošak nije nastao niti za potrebe vođenja ove parnice niti u vrijeme vođenja parnice, to je u ovom dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena.

U Vinkovcima 30. listopada 2025.

Sudac:

Snježna Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana ovjerenog primitka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovoga suda pismeno u tri primjerka.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Hana Lukić Hob, Vinkovci – pun. tužitelja

2. OD Leko i partneri d.o.o., Zagreb – pun. tuženika