REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7749/2024-43

U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UBA, iz [adresa] (ranije iz Zagreba, Sveti Duh 121a), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivici Palić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) iz Zagreba, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, kao pravni slijednik Hrvatskog fonda za privatizaciju iz Zagreba, Ivana Lučića 6, zastupan po UB, ravnatelju i punomoćnici ĐBA, zaposlenici, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 19. rujna 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Ivice Palića, odvjetnika i punomoćnice tuženika KBA, zaposlenice, dana 30. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) iz Zagreba, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, isplatiti tužiteljici UBA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos u visini od 757.599,73 EUR sa zateznom kamatom tekućom 25. lipnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) iz Zagreba, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, naknaditi tužiteljici UBA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 112.810,96 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su dana 31.08.1992.g. tuženik, kao prodavatelj i tužiteljica, kao kupac sklopili Ugovor br. 3136495/168 o prodaji dionica dioničkog društva "ARMKO" Konjščina (dalje; Ugovor o prodaji dionica), koje je nastalo pretvorbom društvenog poduzeća u skladu sa Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine" broj 19/91) i da je tuženik prodao, a tužiteljica kupila 19.641 dionica d.d. "ARMKO" Konjščina, svaka dionica u nominalnoj vrijednosti od 100 DEM, što je tada u protuvrijednosti po tečaju 1 DEM = 142 HRD iznosilo ukupno 278.902.200 HRD. Navodi da je kupila dionice bez popusta i na obročnu otplatu na rok od 5 godina računajući taj rok od dana sklapanja Ugovora i to tako da je 10% navedenog iznosa kupovine uplatila odmah, a ostatak se obvezala otplaćivati: prve godine 5%, druge godine 10%, treće godine 20%, četvrte godine 30% i pete godine 35% od ukupne upisanih-kupljenih dionica odbivši 10% cijene koja je uplaćena odmah po sklapanju ugovora. Tužiteljica navodi da tuženik nije nikada izvršio svoju zakonsku obvezu revalorizacije ugovorene cijene koja dospijeva u II, III, IV i V godini otplate (čl. 20. i dr. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća NN 19/91 i čl. 5. Ugovora), pa je tužiteljica tuženiku izvršila plaćanja prema cijenama utvrđenim u Ugovoru. Nadalje navodi da je tuženik samovoljno dana 17.07.1993.g. svojim rješenjem br. 50-03/93-06/226, a koje je rješenje ispravio Zaključkom od 21.07.1993.g. poništio raspored dionica obavljen u postupku pretvorbe poduzeća "ARMKO" d.d. Konjščina i to u dijelu u kojem je dionice upisala tužiteljica u iznosu od 278.902.200 HRD temeljem Ugovora o prodaji dionica i da je dionice koje je kupila tužiteljica, tuženik citiranim rješenjem prenio na sebe, a protiv kojeg rješenja tuženika, tužiteljica je pokrenula upravni spor, da je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske podnijela ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Tužiteljica smatra da je postupanje tuženika pri donošenju svog rješenja o poništenju rasporeda dionica broj: 50-03/93-06/226 od 14.07.1993.g. bilo potpuno nezakonito i da tuženik nije imao niti ima zakonske ovlasti za donošenje takove odluke u situaciji kada je postupak pretvorbe dovršen (postupak pretvorbe društvenog poduzeća je dovršen upisom trgovačkog društva u sudski registar nadležnog suda), što je u predmetnoj situaciji bio i slučaj, pa je rješenje tuženika o prijenosu dionica ništavo. Navodi da je Hrvatski fond za privatizaciju donio osporeno rješenje o poništenju rasporeda dionica broj: 50-03/93-06/226 od 14.07.1993.g. temeljem čl. 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, da je odredbom čl. 16. Zakona određeno da se iza čl. 45. dodaje čl. 45. a i da po tome dodanom članku Agencija, pravni prednik tuženika ovlaštena je provesti kontrolu provođenja pretvorbe nakon izdavanja suglasnosti iz čl. 12., odnosno nakon izdavanja potvrde iz čl. 13. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Tužiteljica ističe kako u predmetnom slučaju tuženik nije donio rješenje niti ga je mogao donijeti jer je pretvorba društvenog poduzeća bila već dovršena i novonastalo dioničko društvo "ARMKO" Konjščina bilo je već upisano u sudski registar, ističe da je društveno poduzeće "ARMKO" Konjščina dovršio postupak pretvorbe i upisano je u sudski registar dana 12.11.1992.g., pa se nije se radilo o postupku provođenja pretvorbe jer je taj postupak završen i time je prestalo tuženikovo (Fondovo) pravo iz cit. čl. 45a. Zakona o pretvorbi. Donošenjem spornog rješenja nije predviđeno ni stavkom 2. čl. 46. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (čl. 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 83/92). Tim Zakonom stavljena je izvan snage Uredba o izmjeni i dopuni Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN br. 45/92). Time su stavljene izvan snage i odredbe (čl. 17. navedene Uredbe) po kojima je čl. 46. dodan st. 3. koji je glasio: "Ako se kontrolom iz prethodnog stavka utvrdi da je pretvorba izvršena drugačije od izdane suglasnosti Agencije, nadležni organ koji je izvršio kontrolu ima pravo pokrenuti postupak brisanja iz sudskog registra u roku od 2 godine od dana stupanja na snage ove uredbe" (Uredba je stupila na snagu 20.07.1992.g.). Navodi da je tuženik donio ništavi upravni akt, tj. rješenje u stvarima iz sudske nadležnosti, jer se jedino u parničnom postupku može zahtijevati raskid Ugovora, poništenje ili proglašenje ništavim ugovora o prodaji dionica kao i općenito drugih ugovora. Tuženik osporava tužiteljici pravo vlasništva ugovorenih i po tužiteljici otplaćenih dionica i to 19.641 dionicu u nominalnoj vrijednosti od 100 DEM, poziva se na svoje rješenje o poništenju rasporeda dionica br. 50-03/93-06/226 od 14.07.1993.g. i tvrdi da je Ugovor broj 3136495/168 o prodaji dionica dioničkog društva "ARMKO" Konjščina zaključen između stranaka dana 31.08.1992.g. "poništen", te u tom smislu svojim dopisima od 13.02.1996.g. izvješćuje tužiteljicu da joj vraća uplaćene iznose kupovine. Tužiteljica ne pristaje na raskid Ugovora o prodaji dionica dioničkog društva "ARMKO" Konjščina jer se nisu ispunili uvjeti iz čl. 6.1. i 6.2. Ugovora, a niti zato ima drugih zakonskih razloga. Ističe da je u cijelosti izvršila svoje ugovorene obveze. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže usvojiti tužbeni zahtjev

2. Pravni prednik tuženika Hrvatski fond za privatizaciju u odgovoru na tužbu od dana 04.07.1996.g. (list 22-25 spisa) osporava istaknute tužbene zahtjeve kako u osnovi tako i u visini ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari, ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda, prigovor promašene aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor preuranjenosti tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi da je tužiteljica do sada pokrenula i utužila, odnosno vodila ili još uvijek vodi sudske postupke - parnice, u pogledu istog zahtjeva, odnosno iz istog činjeničnog i pravnog osnova i među istim strankama u postupku i to kod Upravnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, kod Općinskog suda u Zagrebu, kod Ustavnog suda RH, ustavna tužba broj U-III-341/1995 od 23.03.1995.g., podnositeljica tužbe ĐB. Ističe nastavno na naprijed navedeno, državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je povodom vođenja ovih sudskih postupaka zahtjeve za zaštitu zakonitosti i konačno kod Okružnog privrednog suda u Zagrebu vodio se sudski postupak od dana 08.06.1993.g. po tužbi tužitelja 1) "ARMKO" Konjščina i 2) Dioničari, protiv tužene ĐB, a koji predmet se vodio pod brojem P-6814/93. Presudom istog suda od dana 16.07.1993.g. presuđeno je u korist tužitelja, a na štetu tuženice. Slijedom svega naprijed navedenog kao nesporno proizlazi da je tužiteljica do sada dva puta odbijena sa tužbama i tužbenim zahtjevima, te su iste presude postale pravomoćne i ovršne. Ističe kako to i sama tužiteljica navodi i priznaje u tužbi da je Upravni sud Republike Hrvatske odbio tužbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju o poništenju rasporeda dionica. Slijedom navedenog tuženik ističe kako je osnovan prigovor pravomoćno presuđene stvari, te predlaže sudu odbaciti tužbu tužiteljice, jer je o tužbi i tužbenim zahtjevima tužiteljice već ranije pravomoćno odlučeno. Tuženik ističe i prigovor stvarne i apsolutne nenadležnosti naslovnog suda za suđenje u ovoj pravnoj stvari, a to iz razloga što se radi o sporu u kojem je kao tuženik označena pravna osoba osnovana Zakonom o Hrvatskom fondu za privatizaciju ("Narodne novine" broj 84/92, 70/93, 76/93, 19/94 i 52/94) i upisana u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu reg. ul. I-36847, čija nadležnost i ovlaštenja u procesu pretvorbe društvenih poduzeća su također striktno propisani i uređeni zakonom. Tužiteljica tužbom napada rješenje tuženog broj 50-03/93-06/226 od dana 14.07.1993.g. koje je tuženik donio u postupku kontrole provođenja pretvorbe "ARMKO" d.d. temeljem odredaba čl. 45. a Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, a ne kako to tužiteljica pogrešno navodi u tužbi, "protuzakonito", što je proizvoljna i neutemeljena tvrdnja tužiteljice. Navodi da Hrvatski fond za privatizaciju u obavljanju javnih ovlaštenja rješava o pojedinačnim upravnim stvarima, te slijedom iznesenog Općinski sud u Zagrebu nije stvarno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, već je to Upravni sud Republike Hrvatske, predlaže da se Općinski sud u Zagrebu oglasi stvarno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari i da slijedom navedenog odbaci tužbu tužiteljice. Podredno, tuženik ističe i prigovor promašene aktivne legitimacije tužiteljice za pokretanje i vođenje ovog sudskog postupka, a to iz razloga što je tuženik temeljem zakonskog ovlaštenja poništio raspored dionica u dijelu koji se odnosi na dionice koje je upisala tužiteljica, odnosno s obzirom da se radi o poništenju određenih radnji u postupku pretvorbe poduzeća "ARMKO" iz Konjščine, posljedica kojih radnji je i ništavost ugovora o kupnji dionica zaključenog sa tužiteljicom. Ugovor dakle nije raskinut kako to pogrešno tumači tužiteljica, već je isti ništav. Stoga tužiteljica nije aktivno legitimirana za podnošenje tužbe protiv tuženog Hrvatskog fonda za privatizaciju i to iz razloga što tužiteljica nije u smislu odredaba čl. 5. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća stekla u postupku pretvorbe vlasništvo nad dijelom poduzeća, odnosno tužiteljica nije dioničar tvrtke "ARMKO" d.d. Nastavno na naprijed navedeno ukazuje se osnovanim i na zakonu utemeljenim i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika, s obzirom da tužiteljica nije ni u kakvom obvezno pravnom ili nekom drugom odnosu sa tuženim Hrvatskim fondom za privatizaciju. Tuženik ujedno ističe i prigovor preuranjenosti tužbe i tužbenog zahtjeva s obzirom da su u tijeku postupci kako pred istim sudom, tako i pred drugim sudovima po tužbama ovdje tužiteljice i iz istog činjeničnog i pravnog osnova, pa s obzirom da ti postupci nisu još pravomoćno okončani, odnosno ne zna se konačan ishod spora, tuženik smatra da je sadašnji tužbeni zahtjev tužitelja preuranjen, sve dok se pravomoćno ne riješe prethodni raniji sudski postupci po tužbama tužitelja. Tuženik se opreza radi, protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, osporavajući iste u potpunosti kao neosnovane. Temeljem svih iznesenih i obrazloženih prigovora tuženika, nedvosmisleno proizlazi da je u odnosu na tuženika tužba tužiteljice neosnovana i na zakonu neutemeljena, da ne postoje procesne ni materijalne pretpostavke za vođenje ovog spora, osporava osnov i visini. Tijekom postupka, prednik tuženika dodaje da je temeljem svog zakonskog ovlaštenja poništio svojim rješenjem raspored dionica u odnosu na dionice koje je upisala tužiteljica, odnosno, obzirom da se radi o poništenju određenih radnji u postupku pretvorbe poduzeća "ARMKO", posljedica kojih radnji je i ništavost ugovora o kupnji dionica koji je zaključen sa tužiteljicom, pa je dakle i ugovor ništav, pri čemu se na istaknute razloge ništavosti poziva na svoje rješenje od dana 14.07.1993.g. Nadalje, navodi da je tužiteljica samo djelomično ispunila svoju obvezu iz ugovora, tako da postotak broja plaćenih dionica u odnosu na broj ugovorenih dionica iznosi 11,48 %. Navodi da je tuženik dana 14.09.1993.g. obavijestio tužiteljicu o poništenju ugovora, te o povratu sredstava uplaćenih na račun tuženika, no ista je odbila preuzeti sredstva, pa je novac vraćen na račun tuženika. Tuženik navodi da tužiteljica izvršenim uplatama nije izvršila i uplatu revalorizacije ugovorene cijene u skladu s čl. 5. Ugovora o prodaji dionica.

3. Tijekom ovog postupka dana 20.01.2005.g. donesena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1868/03, a kojom je u cijelosti udovoljeno tužbenom zahtjevu. Odlučujući o žalbi tuženika protiv citirane prvostupanjske presude, Županijski sud u Zagrebu je dana 17.01.2006.g. donio je presudu i rješenje poslovni broj Gž-4186/05-2, a kojom odlukom je presuđeno da se odbija žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20.01.2005.g. poslovni broj P-1868/03 u dijelu u kome se utvrđuje da je ugovor br. 3136495/168 o prodaji dionica dioničkog društva "Armko" d.d. Konjščina zaključen između stranaka dana 31.08.1992.g. na snazi i da proizvodi pravne učinke (st. I izreke). Istom drugostupanjskom odlukom riješeno je da se ukida navedena presuda u dijelu u kome je utvrđeno da je tužiteljica u cijelosti ispunila svoje obveze po gore navedenom ugovoru o prodaji dionica i time postala punopravni imatelj - vlasnik 19.641 redovne otplaćene dionice oznake ARMK-R-A dioničkog društva "Armko" d.d. Konjščina (stavak II izreke) u dijelu u kome je tuženome naloženo izdati tužiteljici valjane isprave podobne za prijenos, odnosno preknjižbu dionica iz toč. II izreke te presude sa tuženikova računa koji se vodi u Depozitoriju središnje depozitarne agencije d.d. Zagreb, na ime i na račun tužiteljice, koju ispravu će u protivnome zamijeniti ova presuda (stavak III izreke), te u tijelu odluke o parničnom postupku (stavak IV izreke), te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Sudskom odlukom donesenom tijekom ovog postupka, u dijelu u kojem je ona postala pravomoćna, utvrđeno je da je Ugovor broj 3136495/168 o prodaji dionica dioničkog društva "Armko" d.d. Konjščina zaključen između stranaka dana 31.08.1992.g. na snazi i da proizvodi pravne učinke.

4. Zbog izmjene zakonskih propisa u statusu pravnog prednika tuženika, ovaj sud je dana 27.08.2012.g. (list 333 spisa) i dana 20.02.2013.g. (list 353 spisa) donio rješenja kojima je postupak, a nakon donošenja rješenja o prekidu postupka od 13.04.2012.g. (list 329 spisa) zbog prestajanja postojanja Hrvatskog fonda za privatizaciju, nastavljen sa Agencijom za upravljanje državnom imovinom (AUDIO) i Republikom Hrvatskom kao tuženicima, nakon čega je sud rješenjima od dana 30.03.2016.g. (list 364-365 spisa) i od dana 17.05.2017.g. (list 368-369 spisa) prekinuo i nastavio postupak u ovom predmetu uvažavajući činjenicu da je Agencija za upravljanje državnom imovinom (AUDIO) prestala postojati, a da je njezin slijednik ovdje tuženik, tj. Centar za rekonstruiranje i prodaju (CERP).

5. U podnesku od dana 25.07.2017.g. (list 371-376 spisa) tužiteljica navodi da je u svom podnesku od 03.06.2004.g. postavila tužbeni zahtjev kojim predlaže da sud utvrdi da je Ugovor br. 3136495/168 o prodaji dionica dioničkog društva ARMKO Konjščina zaključen između stranaka dana 31.08.1992.g. na snazi i da proizvodi pravne učinke (toč. I), da sud utvrdi da je tužiteljica u cijelosti ispunila svoje obveze po Ugovoru br. 3136495/168 o prodaji dionica dioničkog društva ARMKO Konjščina zaključenim između stranaka dana 31.08.1992.g., i time postala punopravni imatelj-vlasnik 19.641 redovne otplaćene dionice oznake ARMK-R-A dioničkog društva ARMKO d.d. Konjščina (toč. II), da sud naloži tuženiku tužiteljici izdati valjane isprave podobne za prijenos odnosno preknjižbu iz toč. 2. izreke ove presude sa tuženikova računa koji se vodi u depozitoriju Središnje depozitarne agencije d.d. Zagreb na ime i na račun tužiteljice u roku od 15 dana jer će u protivnom takve isprave zamijeniti ova presuda (toč. III), sve uz naknadu parničnog troška tužiteljici (toč. IV). Kako je točka I. ovog tužbenog zahtjeva je pravomoćno usvojena, dakle, kako je pravomoćno utvrđeno da je Ugovor br. 3136495/168 o prodaji dionica dioničkog društva ARMKO d.d. Konjščina zaključen između stranaka dana 31.08.1992.g. na snazi i da proizvodi pravne učinke, to je postupak u tijeku u odnosu na preostale točke tužbenog zahtjeva (toč. II, III i IV).

Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-17/14971-1 dana 17.05.2017.g. brisan je iz sudskog registra ARMKO d.d. za proizvodnju žice, armaturne mreže i proizvoda od žica, u stečaju, navedeno trgovačko društvo više ne postoji jer je izbrisano iz registra Trgovačkog suda u Zagrebu, a posljedično čemu, više ne postoje niti dionice na koje je raspoređen njegov temeljni kapital. Opisana novonastala situacija upućuje na potrebnu usklađivanja tužbenog zahtjeva jer je stvar koja je predmetom tužbe propala, naravno, posve sigurno ne krivnjom tužiteljice. U tom smislu, evidentno je da tuženik ne može niti silom pravomoćne sudske odluke ispuniti tražbinu tužiteljice, pa tako ne mogu ispuniti toč. II i III petita tužbe jer dionice trgovačkog društva ARMKO d.d. Konjščina više ne postoje. Tuženici, nadalje, ne mogu ispuniti niti svoje neispunjene obveze temeljem Ugovora br. 3136495/168 o prodaji dionica dioničkog društva ARMKO d.d. Konjščina zaključen između stranaka dana 31.08.1992.g. za koji je pravomoćno utvrđeno da je i nadalje na snazi i da proizvodi pravne učinke, pa tako nije moguće ispuniti ugovorom preuzetu obvezu prijenosa otplaćenih dionica sa tuženika na tužiteljicu iz istih prethodno navedenih razloga, tj. jer predmet navedenog ugovora - dionice dioničkog društva ARMKO d.d. Konjščina - više ne postoje. U takvoj situaciji, tužiteljica mora preinačiti tužbu, tj. uskladiti svoj tužbeni zahtjev sa novonastalom situacijom jer je predmet o kome se vodi ovaj postupak propao uslijed okolnosti za koje tužiteljica ne odgovara. Kako je evidentno da tuženici tijekom ovog višegodišnjeg postupka nisu htjeli ispuniti svoje obveze iz Ugovora br. 3136495/168 o prodaji dionica dioničkog društva ARMKO d.d. Konjščina, a danas ih niti ne mogu ispuniti, proizlazi da je sam smisao i svrha navedenog Ugovora o prodaji dionica otpala iz razloga za koji ne odgovara tužiteljica tako da su se stekli svi uvjeti za raskid Ugovora br. 3136495/168 o prodaji dionica dioničkog društva ARMKO d.d. Konjščina zaključen između stranaka dana 31.08.1992.g. jednostranom izjavom tužiteljice o raskidu predmetnog Ugovora zbog neispunjenja obveza tuženika (po logici stvari, bez naknadnog roka za ispunjenje obveze). Pored prethodno navedenog načina prestanka Ugovora o prodaji dionica jednostranom tužiteljičinom izjavom o raskidu Ugovora o prodaji dionica zbog neispunjenja obveza tuženika sukladno čl. 124. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, 143/12, dalje: ZOO) (čl. 360. i dr. ZOO-a/91) i sa učincima takvog jednostranog raskida Ugovora, moguće je zaključiti i to da je navedeni Ugovor prestao ex lege obzirom da je uslijed nemogućnosti ispunjenja tuženikove obveze došlo do gašenja obveza i jedne i druge strane navedenog obvezno-pravnog odnosa uspostavljenog Ugovorom br. 3136495/168 o prodaji dionica dioničkog društva ARMKO d.d. Konjščina o prodaji dionica od 31.08.1992.g., sve to sukladno čl. 137. st. 1. tada važećeg ZOO-a (čl. 373. st. 1. i dr. ZOO-a). I u jednom i u drugom slučaju, bilo da se ocijeni da je ugovor prestao ovdje danom jednostranom izjavom tužiteljice o raskidu Ugovora ili da je riječ o prestanku Ugovora ex lege uslijed nemogućnosti ispunjenja tuženikovih obveza, najmanje što tužiteljici pripada jest povrat onoga što je u ispunjavanju svojih obveza po Ugovoru br. 3136495/168 o prodaji dionica dioničkog društva ARMKO d.d. Konjščina o prodaji dionica od 31.08.1992.g. platila tuženicima. Dakle, bilo da se učinci prestanka Ugovora prosuđuju kroz odredbu čl. 360. ZOO-a ili kroz odredbu čl. 373. st. 1. ZOO-a, i u jednom i u drugom slučaju tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve ono što je ona platila u izvršavanju svojih obveza po Ugovoru br. 3136495/168 o prodaji dionica dioničkog društva ARMKO d.d. Konjščina o prodaji dionica od 31.08.1992.g. sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana svakog pojedinog izvršenog plaćanja pa do isplate.

6. Nadalje tužiteljica navodi da je izvršavajući Ugovor br. 3136495/168 o prodaji dionica dioničkog društva ARMKO d.d. Konjščina o prodaji dionica od 31.08.1992.g. platila predniku tuženika, prema potvrdi prednika tuženika oznake klasa: 943-01/96-01/472 od 13.02.1996.g. dana 10.09.1992.g. iznos od 1.162,09 kn; dana 15.09.1992.g. iznos od 4,71 kn; dana 16.10.1992.g. iznos od 1.162,09 kn; dana 11.12.1993.g. iznos od 354,72 kn; dana 18.11.1993.g. iznos od 3.132,65 kn; dana 20.06.1994.g. iznos od 164,69 kn; dana 08.11.1994.g. iznos od 2.088,44 kn; dana 28.12.1994.g. iznos od 2.088,44 kn; dana 15.02.1995.g. iznos od 1.044,22 kn; dana 05.04.1995.g. iznos od 1.044,22 kn; dana 13.04.1995.g. iznos od 1.044,22 kn; dana 23.06.1995.g. iznos od 2.088,44 kn; dana 16.08.1995.g. iznos od 3.132,66 kn; dana 16.11.1995.g. iznos od 1.044,22 kn; dana 15.12.1995.g. iznos od 1.044,22 kn i dana 17.01.1996.g. iznos od 1.044,22 kn, dakle ukupno je platila iznos od 21.644,25 kn. Pored prethodno navedenih iznosa, tužiteljica je platila i daljnje iznose i to iznos od 1.044,22 kn dana 15.02.1996.g.; iznos od 21.928,62 kn dana 15.03.1996.g. i iznos od 1.044,22 kn dana 15.04.1996.g. .

7. Tužiteljica je, nadalje, prema potvrdi oznake klasa: 943-01/96-01/472 od 13.02.1996.g. prednika tuženika, te očitovanju tuženika iz njegova podneska od 05.10.2012.g., uplatila predniku tuženika daljnji iznos od 26.957,700 HRD ili 26.957,70 kn (protuvrijednost 189.842,96 DEM) dana 16.09.1992.g. Tužiteljica je, dakle, u ispunjavanju svojih obveza preuzetih Ugovorom br. 3136495/168 o prodaji dionica dioničkog društva ARMKO d.d. Konjščina o prodaji dionica od 31.08.1992.g. platila predniku tuženika u vremenskom razdoblju od 10.09.1992.g. - 15.04.1996.g. ukupan glavnični iznos od 87.582,19 kn. Slijedom navedenog, tužiteljica u podnesku od dana 18.01.2018.g. (list 427-428 spisa) predlaže da naslovni sud primarno procijeni i ocijeni kao prethodno pitanje za ovaj postupak kako je nastupio učinak raskida Ugovora br. 3136495/168 o prodaji dionica dioničkog društva ARMKO d.d. Konjščina o prodaji dionica od 31.08.1992.g. ovim putem danom jednostranom izjavom tužiteljice o raskidu Ugovora zbog neispunjenja, podredno, da je do prestanka citiranog Ugovora došlo ex lege uslijed nemogućnosti ispunjenja obveze tuženika.

8. U odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev tužiteljice od dana 25.07.2017.g., tuženik se protivi preinačenom tužbenom zahtjevu, kako u osnovu tako i visini, te smatra isti u potpunosti neosnovanim na zakonu. Tužiteljica u predmetnom podnesku od 25.07.2017.g. ističe da tuženik tijekom ovog višegodišnjeg postupka nije htio ispuniti svoje obveze iz Ugovora br. 31364995/168 o prodaji dionica dioničkog društva ARMKO d.d. od 31.08.1992.g., a danas ih niti ne može ispuniti, dok uopće ne akceptira činjenicu da je i sam vještak u ovom postupku utvrdio da tužiteljica nije ispunila svoje obveze iz predmetnog Ugovora. Preinačeni tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je u cijelosti ispunila svoje obveze iz predmetnog Ugovora, pa temeljem čl. 124. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima izjavljuje da raskida Ugovor o prodaji dionica zbog neispunjenja obveze tuženika. Navedeno je u potpunosti neosnovano, a što je i imenovani sudski vještak mr. sc. Ivan Tkalec u ovom postupku nedvojbeno utvrdio u svom nalazu i mišljenju od dana 23.07.2011.g. Pravo izjaviti da raskida ugovor pripada onoj ugovornoj strani koja je ispunila svoju ugovornu obvezu, a ne onoj koja to nije učinila. Nadalje, ugovorna strana koja je kriva što nije izvršila niti je bila spremna izvršiti svoju ugovornu obvezu ne može osnovano tražiti raskid ugovora. Stoga kada se uzme u obzir činjenica da ni sama tužiteljica nije izvršila svoje ugovorne obveze razvidno je da ista ne može davati pravovaljane jednostrane izjave o raskidu ugovora zbog neispunjenja obveza tuženika. Nadalje, tužiteljica ističe da je moguće zaključiti i to da je navedeni Ugovor prestao ex lege obzirom da je uslijed nemogućnosti ispunjenja tuženikove obveze došlo do gašenja obveza i jedne i druge strane navedenog obvezno-pravnog odnosa uspostavljenog Ugovorom br. 31364995/168 o prodaji dionica dioničkog društva ARMKO d.d. od dana 31.08.1992.g., sve to sukladno čl. 137. st. 1. tada važećeg ZOO-a, pa stoga tužiteljica ima pravo zahtijevati povrat onoga što je u ispunjavanju svojih obveza po predmetnom Ugovoru platila tuženiku. Navedena odredba čl. 137. st. 1. ZOO-a/91 jasno određuje da kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranom u govoru postalo nemoguće zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gase se i obveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vračanju stečenog bez osnove. U svom obrazloženju čl. 137. st. 1. ZOO-a/91 tužiteljica implicira da je opet druga strana odgovorna za neispunjenje obveze odnosno da je praktički druga strana odnosno ovdje tuženik odgovoran za događaj koji je doveo do nemogućnosti ispunjenja njegove obveze, dok je upravo suprotno, te je evidentno da u stvarnosti niti jedna od ugovornih strana nije odgovorna za činjenicu prestanka postojanja odnosno brisanja trgovačkog društva ARMKO d.d. u stečaju iz sudskog registra.

Tuženik ističe kada bi ovaj sud i prihvatio kao osnovan preinačeni tužbeni zahtjev postavljen temeljem čl. 137. st. 1. ZOO-a/91 tužiteljica definitivno ne bi imala pravo zahtijevati uplaćene iznose od dana uplate svakog pojedinačnog iznosa/obroka, a kako je specificirano u podnesku tužiteljice od dana 25.07.2017.g., jer se ne radi o nepoštenom stjecatelju kako to određuje čl. 214. ZOO-a/91, a koja odredba navedenog članka određuje opseg vraćanja kod stečenog bez osnove. Naime, ponovno se ističe da tuženik nije i ne može biti odgovoran za brisanje iz sudskog registra trgovačkog društva ARMKO d.d. u stečaju, pa i da naslovni sud nađe da je osnovan tako postavljen tužbeni zahtjev tužiteljica bi eventualno imala pravo zahtijevati isplatu zakonskih zateznih kamata tek od trenutka postavljanja preinačenog tužbenog zahtjeva jer nesporno je da se u konkretnom slučaju radi o tuženiku kao savjesnom/poštenom stjecatelju, a ne o nesvjesnom/nepoštenom stjecatelju. Tuženik ističe i prigovor zastare ovako preinačenog tužbenog zahtjeva jer je protekao opći zastarni rok iz čl. 371. ZOO-a/91 i da je nastupila zastara prava na raskid ugovora. Tuženik također ističe da se protivi i visini postavljenog tužbenog zahtjeva, a kako je specificiran u podnesku tužiteljice od 25.07.2017.g.. Navodi da je prednik tuženika iznosio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka od dana 23.07.2011.g. i to u svom podnesku od 01.10.2012.g. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu prouzročenih troškova.

9. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka presudom poslovni broj P-3333/2017- 89 od dana 31. siječnja 2018. godine (list 437-454 spisa) naložio tuženiku i tada II- tuženiku isplatiti tužiteljici iznos u visini od 86.538,37 kn sa zateznom kamatom (točka I. izreke presude) te je naloženo tuženicima naknaditi trošak parničnog postupka tužiteljici (točka II. izreke presude) dočim je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica zahtjeva isplatu iznosa od 1.043,82 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15.04.1996.g. do isplate i kojim traži isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od:

- 1.162,09 kn od 10.09.1992.g. do 24.07.2017.g.,

- 4,71 kn od 15.09.1992.g. do 24.07.2017.g.,

- 29.957,70 kn od 16.09.1992.g. do 24.07.2017.g.,

- 1.162,09 kn od 16.10.1992.g. do 24.07.2017.g.,

- 354,72 kn od 11.12.1992.g. do 24.07.2017.g.,

- 807,37 kn od 11.02.1992.g. do 17.01.2018.g.,

- 1.162,10 kn od 04.01.1993.g. do 17.01.2018.g.,

- 1.122,00 kn od 27.02.1993.g. do 17.01.2018.g.,

- 1.382,37 kn od 24.05.1993.g. do 17.01.2018.g.,

- 2.300,00 kn od 09.08.1993.g. do 17.01.2018.g.,

- 3.132,65 kn od 18.11.1993.g. do 24.07.2017.g.,

- 3.132,95 kn od 04.02.1994.g. do 17.01.2018.g.,

- 5.056,39 kn od 17.06.1994.g. do 17.01.2018.g.,

- 164,69 kn od 20.06.1994.g. do 24.07.2017.g.,

- 2.088,44 kn od 08.11.1994.g. do 24.07.2017.g.,

- 2.088,44 kn od 28.12.1994.g. do 24.07.2017.g.,,

- 1.044,22 kn od 15.02.1995.g. do 24.07.2017.g.,

- 1.044,22 kn od 05.04.1995.g. do 24.07.2017.g.,

- 1.044,22 kn od 13.04.1995.g. do 24.07.2017.g.,

- 2.088,44 kn od 23.06.1995.g. do 24.07.2017.g.,

- 3.132,66 kn od 16.08.1995.g. do 24.07.2017.g.,

- 1.044,22 kn od 16.11.1995.g. do 24.07.2017.g.,

- 1.044,22 kn od 15.12.1995.g. do 24.07.2017.g.,

- 1.044,22 kn 17.01.1996.g. do 24.07.2017.g.,

- 1.044,22 kn od 15.02.1996.g. do 24.07.2017.g.,

- 21.928,62 kn od 15.03.1996.g. do 24.07.2017.g. i

- 0,40 kn od 15.04.1996.g. do 24.07.2017.g.

10. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-2108/18-2 od 02. siječnja 2019. godine odbijena je žalba tužiteljice i žalba I-tuženika te je potvrđena presuda ovog suda u odnosu na I-tuženika, dočim je usvojena žalba II-tuženika Republike Hrvatske te je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika Republiku Hrvatsku i naloženo je tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka II-tuženiku Republici Hrvatskoj (list 501-503 spisa).

11. Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-III-1076/2019 od 07. ožujka 2023. godine usvojio je djelomično ustavnu tužbu tužiteljice, te ukida točku I. izreke presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž- 2108/18-2 od 02. siječnja 2019. godine u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na točku III. izreke presude ovog suda poslovni broj P-3333/2017-90 od 31. siječnja 2018. godine, te se ukida točka III. b) izreke presude ovog suda poslovni broj P-3333/2017-90 od 31. siječnja 2018. godine.

Ustavni sud Republike Hrvatske u bitnom u obrazloženju odluke navodi da su se razmatrali prigovori tužiteljice s aspekta članka 48. stavak 1. Ustava kojim se jamči pravo vlasništva, te njemu ekvivalentnog članka 1. Protokol br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nadalje Ustavni sud Republike Hrvatske u bitnom navodi da se s aspekta izjava i očitovanja koje je dalo samo tuženo državno tijelo, čini da je tom državnom tijelu još od 2003. godine bilo posve razvidno unatoč pravomoćnim odlukama o nezakonitostima mjere oduzimanja dionica i valjanosti preuzetih ugovornih obveza koje je odbijao ispuniti da zadržava uplaćeni iznos nominalne vrijednosti dionica od 86.538,37 kn bez donošenja odluke o povratu dionica na podnositeljicu (tužiteljicu) barem za taj nesporno uplaćeni iznos. Navodi se nadalje da je Ustavni sud već u svojoj ustaljenoj praksi utvrdio da u sporovima o greškama koje je učinilo državno tijelo (nezakonit rad državnog tijela) rizike tih grešaka mora snositi država te se greške ne mogu otklanjati na štetu pojedinca. Nadalje se navodi kako osporene odluke u ovoj pravnoj stvari ne odgovaraju na temeljni prigovor tužiteljice da za nemogućnost ispunjenja obveze povrata nezakonito oduzetih dionica koja je nastupila zbog otvaranja stečajnog postupka odgovaraju tužena državna tijela zbog njihovog ukupnog postupanja u razdoblju od donošenja nezakonitog rješenja o oduzimanju dionica 1993. godine do okončanja postupka 2019. godine tj. zaključak o savjesnom postupanju tuženih državnih tijela sudovi nisu s ničim doveli u vezu s okolnostima konkretnog slučaja.

12. U ponovljenom suđenju sud je presudom poslovni broj P-2197/2023-25 od dana 25. srpnja 2024. godine usvojio tužbeni zahtjev. Povodom žalbe tuženika od 01. kolovoza 2024. godine rješenjem Županijskog suda u Varaždinu Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1342/2024-2 od 07. studenog 2024. godine ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P-2197/2023-25 od 25. srpnja 2024. godine a kojom je naloženo tuženiku isplatiti iznos u visini od 972.313,59 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 25. lipnja 2024. godine do isplate, te trošak parničnog postupka u iznosu od 82.554,71 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2024. godine do isplate.

13. U ponovljenom suđenju predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate zakonskih zateznih kamata na pojedine iznose koje je tužiteljica od 1992. godine do 1996. godine uplaćivala HFP na ime otplate dionica. Županijski sud u Varaždinu Stalna služba u Koprivnici u obrazloženju rješenja navodi kako tužiteljica ima pravo na potpuno uklanjanje štete koju je pretrpjela nezakonitim radom HFP-a, te ima pravo na povrat iznosa koje je platila u otplati dionica sa zateznim kamatama od dana kada je tužiteljica platila pojedince iznose otplate dionica. Nadalje se navodi kako je sud zadao pogrešan zadatak vještaku pa stoga činjenično stanje ne može se smatrati pravilno i potpuno utvrđenim, pa u ponovljenom suđenju potrebno je obnoviti vještačenja.

14. U ponovljenom suđenju sud je pročitao Ugovor br. 3136485/168 o prodaji dionica dioničkog društva ARMKO od 31.08.1992.g. (list 6-9 spisa), dopise HFP-a (list 10-12 spisa), priznanice ZAP-a (list 13-17 spisa), rješenje VSRH br. Uzz-15/95 od 03.05.1996.g. (list 19, 29, 68 spisa), zahtjev za zaštitu zakonitosti posl.br. Ut/44-95 od 05.07.1995.g. (list 20-21, 30-31, 69-70 spisa), prijedlog tužiteljice upućen DORH-u od 13.04.1995.g. (list 32-36 spisa), ustavnu tužbu (list 37 spisa), odluku Ustavnog suda RH od 05.07.1994.g. (list 47-40 spisa), potvrdu (list 41 spisa), presudu Upravnog suda RH posl.br. Us-4581/94 od 23.03.1995.g. (list 42-44 spisa), rješenje Upravnog suda RH posl.br. Us-10870/93 od 09.02.1994.g. (list 45-46 spisa), ustavnu tužbu (list 50-55 spisa), prijedlog tužiteljice upućen DORH-u od 30.03.1994.g. (list 58-62 spisa), dopis Ustavnog suda RH (list 56, 63 spisa), zahtjev za zaštitu zakonitosti br. Ut-195/94 od 01.06.1994.g. (list 64 spisa), odluku Ustavnog suda RH posl.br. U-IV 344/93 od 18.11.1994.g. (list 65-67 spisa), zahtjev za zaštitu zakonitosti br. Ut-43/95 od 20.06.1995.g. (list 66-67 spisa), presudu Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-3181/94 od 04.10.1994.g. (list 73-75 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-9619/93 od 05.04.1994.g. (list 76-77 spisa), presudu i rješenje Općinskog suda u Zagrebu posl.br. P-5657/93 od 02.02.1995.g. (list 78, 173-143 spisa), rješenje HFP-a od 14.07.1993.g. br. 50-03/93-06/226 (list 84-86, 175- 177 spisa) i zaključak o ispravku istog rješenja (list 178-179 spisa), zahtjev za zaštitu zakonitosti br. Dog-141/98 od 12.06.1998.g. (list 114-115 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-2571/97 od 17.02.1998.g. (list 144-145 spisa), presudu i rješenje VSRH od 19.11.2002.g. (list 146-150 spisa), presudu VSRH posl.br. Uzz-13/95- 2 od 22.01.2003.g. (list 152-155 spisa), presudu VSRH posl.br. Uzz-15/95-2 od 22.01.2003.g. (list 156-159 spisa), zaključak HFP-a od 09.07.2003.g. (list 160-163 spisa), presudu Upravnog suda RH posl.br. Uz-4580/94 od 23.03.1995.g. (list 180-186 spisa), presudu Upravnog suda RH posl.br. Uz-4581/94 od 23.03.1995.g. (list 187-189 spisa), dopise HFP-a s podacima o uplatama tužiteljice (list 190-200, 429-431 spisa), prijedlog HFP-a za otvaranje sudskog depozita i presliku Prijemne knjige (list 201-204 spisa), ispis iz baze podataka AUDIO (list 339-348 spisa), izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za ARMKO d.d. u stečaju (list 377 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St-893/13 od 10.01.2017.g. (list 378 spisa) i u ispis s web stranice Poslovna.hr. (list 379 spisa). Sud je pročitao iskaz tužiteljice (list 209-210 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje Vještak Tkalec d.o.o. od 23.09.2011.g. (list 310-323 spisa), pisano očitovanje vještaka od 27.11.2017.g. (list 395-398 spisa), te je pročitano dopunsko usmeno očitovanje stalnog sudskog vještaka Ivana Tkaleca iz Vještak Tkalec d.o.o. na ročištu od 15.12.2017.g. (list 418-419 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka i dopunsko očitovanje vještaka Vitomira Severa. U ponovljenom suđenju sud je proveo dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po vještaku Vitomiru Severu.

Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

15. Predmet ovog spora u ponovljenom suđenju je isplata uglavničenih zateznih kamata na uplaćene iznos za kupljene dionice u visini od 972.313,59 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana 25.06.2024. g. pa do isplate. Tužiteljica zahtjeva isplatu uglavničenih kamata s osnova stjecanja bez osnove.

16. U ponovljenom suđenju sud je u bitnom utvrdio:

- da su tužiteljica kao kupac i pravni prednik tuženika kao prodavatelj dana 31.08.1992.g sklopili Ugovor br. 3136495/168 (dalje: Ugovor o prodaji dionica) o prodaji dionica dioničkog društva "ARMKO" Konjščina, koje je nastalo pretvorbom kao društvenog poduzeća u skladu sa Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine" broj 19/91), temeljem kojeg je tuženik prodao, a tužiteljica kupila 19.641 dionica "ARMKO" d.d. Konjščina, svake dionice u nominalnoj vrijednosti od 100 DEM, što je tada po protuvrijednosti po tečaju 1 DEM = 142 HRD iznosilo ukupno 278.902.200 HRD (list 6-9 spisa),

- da je tužiteljica kupila dionice bez popusta i na obročnu otplatu na rok od 5 godina računajući taj rok od dana sklapanja Ugovora i to tako da je 10% navedenog iznosa kupovine bila dužna uplatiti odmah, a ostatak se obvezala otplaćivati: prve godine 5%, druge godine 10%, treće godine 20%, četvrte godine 30% i pete godine 35% od ukupno upisanih-kupljenih dionica, uz ugovorenu revalorizaciju sukladno zakonu.

- da su pravni prednik tuženika i tužiteljica kao ugovorne strane čl. 4. Ugovora o prodaji dionica ugovorili kako sklapanjem ugovora, uplatom obroka otplate ugovorene cijene i upisom pretvorbe u sudski registar kupac, ovdje tužiteljica stječe: status člana Društva, pravo na sudjelovanje u upravljanju u Društvu razmjerno nominalnoj vrijednosti dionica u odnosu na vrijednost osnovne glavnice Društva; pravo na udio u dobiti Društva razmjerno uplaćenom dijelu dionica, uvećanom za razmjerni iznos odobrenog popusta. Točkom 4.2. članka 4. Ugovora o prodaji dionica ugovoreno je da kupcu (tužiteljici) pripada pravo na udio u dobiti u odnosu na onaj dio dionica koji je otplaćen u toku godine razmjerno rokovima i iznosima uplate pojedinih obroka,

- da je rješenjem HFP-a od 14.07.1993.g. br. 50-03/93-06/226 (list 84-86, 175-177 spisa) i Zaključkom o ispravku istog rješenja od 21.07.1993. godine (list 178-179 spisa) pravni prednik tuženika - Hrvatski fond za privatizaciju poništio raspored dionica obavljen u postupku pretvorbe poduzeća "ARMKO" d.d. Konjščina i to u dijelu u kojem je dionice upisala tužiteljica u iznosu od 278.902.200 HRD temeljem Ugovora br. 3136485/168, kao i sve radnje provedene temeljem rasporeda ovih dionica, te je dionice koje je kupila tužiteljica, spomenutim rješenjem prenio na sebe,

- da je protiv citiranog rješenja prednika tuženika, tužiteljica pokrenula brojne sporove, a što je sud utvrdio uvidom u rješenje VSRH br. Uzz-15/95 od 03.05.1996.g. (list 19, 29, 68 spisa), zahtjev za zaštitu zakonitosti posl.br. Ut/44-95 od 05.07.1995.g. (list 20-21, 30-31, 69-70 spisa), prijedlog tužiteljice upućen DORH-u od 13.04.1995.g. (list 32-36 spisa), ustavnu tužbu (list 37 spisa), odluku Ustavnog suda RH od 05.07.1994.g. (list 47-40 spisa), potvrdu (list 41 spisa), presudu Upravnog suda RH posl.br. Us-4581/94 od 23.03.1995.g. (list 42-44 spisa), rješenje Upravnog suda RH posl.br. Us-10870/93 od 09.02.1994.g. (list 45-46 spisa), ustavnu tužbu (list 50-55 spisa), prijedlog tužiteljice upućen DORH-u od 30.03.1994.g. (list 58-62 spisa), dopis Ustavnog suda RH (list 56, 63 spisa), zahtjev za zaštitu zakonitosti br. Ut-195/94 od 01.06.1994.g. (list 64 spisa), odluku Ustavnog suda RH posl.br. U-IV 344/93 od 18.11.1994.g. (list 65-67 spisa), zahtjev za zaštitu zakonitosti br. Ut-43/95 od 20.06.1995.g. (list 66-67 spisa), presudu Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-3181/94 od 04.10.1994.g. (list 73-75 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-9619/93 od 05.04.1994.g. (list 76-77 spisa), presudu i rješenje Općinskog suda u Zagrebu posl.br. P-5657/93 od 02.02.1995.g. (list 78, 173-143 spisa), zahtjev za zaštitu zakonitosti br. Dog-141/98 od 12.06.1998.g. (list 114-115 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-2571/97 od 17.02.1998.g. (list 144-145 spisa), presudu i rješenje VSRH od 19.11.2002.g. (list 146- 150 spisa), presudu VSRH posl.br. Uzz-13/95-2 od 22.01.2003.g. (list 152-155 spisa), presudu VSRH posl.br. Uzz-15/95-2 od 22.01.2003.g. (list 156-159 spisa), zaključak HFP-a od 09.07.2003.g. (list 160-163 spisa), presudu Upravnog suda RH posl.br. Uz- 4580/94 od 23.03.1995.g. (list 180-186 spisa) i u presudu Upravnog suda RH posl.br. Uz- 4581/94 od 23.03.1995.g. (list 187-189 spisa).

- da je tužiteljica vršila uplate u vremenskom razdoblju od 1992. godine do 17.01.1996. godine zaključno s osnova isplate kupoprodajne cijene za kupljene dionice (list 13-17 spisa, nesporno između stranaka),

-da je pravni prednik tuženika donio odluku o povratu uplaćenih sredstava tužiteljici (dopis od 13.12.1996. godine - list 12 spisa), a koji primitak sredstava je tužiteljica odbila.

17. Uvidom u dopise HFP-a (list 10-12 spisa), priznanice ZAP-a (list 13-17 spisa), dopise HFP-a s podacima o uplatama tužiteljice (list 190-200, 429-431 spisa) i ispis iz baze podataka AUDIO-a (list 339-348 spisa), sud je utvrdio da je tužiteljica predniku tuženika Hrvatskom fondu za privatizaciju uplatila na ime Ugovora br. 3136495/168 o prodaji dionica dioničkog društva "Armko" d.d. Konjščina ukupan iznos od 86.538,37 kn i to:

- dana 10.09.1992.g. iznos od 1.162,09 kn,

- dana 15.09.1992.g. iznos od 4,71 kn,

- dana 16.09.1992.g. iznos od 26.957,70 kn,

- dana 16.10.1992.g. iznos od 1.162,09 kn,

- dana 11.12.1992.g. iznos od 354,72 kn,

- dana 11.12.1992.g. iznos od 807,37 kn,

- dana 04.01.1993.g. iznos od 1.162,10 kn,

- dana 27.02.1993.g. iznos od 1.122,00 kn,

- dana 24.05.1993.g. iznos od 1.382,37 kn,

- dana 09.08.1993.g. iznos od 2.300,40 kn,

- dana 18.11.1993.g. iznos od 3.132,65 kn,

- dana 04.02.1994.g. iznos od 3.132,95 kn,

- dana 17.06.1994.g. iznos od 5.056,39 kn,

- dana 20.06.1994.g. iznos od 164,69 kn,

- dana 08.11.1994.g. iznos od 2.088,44 kn,

- dana 28.12.1994.g. iznos od 2.088,44 kn,

- dana 15.01.1995.g. iznos od 1.044,22 kn,

- dana 05.04.1995.g. iznos od 1.044,22 kn,

- dana 13.04.1995.g. iznos od 1.044,22 kn,

- dana 23.06.1995.g. iznos od 2.088,44 kn,

- dana 16.08.1995.g. iznos od 3.132,66 kn,

- dana 16.11.1995.g. iznos od 1.044,22 kn,

- dana 15.12.1995.g. iznos od 1.044,22 kn,

- dana 17.01.1996.g. iznos od 1.044,22 kn,

- dana 16.02.1996.g. iznos od 1.044,22 kn i

- dana 18.03.1996.g. iznos od 21.928,62 kn.

18. U ponovljenom suđenju tužiteljica predlaže provesti dokaz dopunskim financijskim vještačenjem sa zadatkom vještaku da izračuna koji je iznos uglavničenih zateznih kamata u razdoblju od uplate pojedinih iznosa, pa u odnosu na uplate do 24.07.2017. i u odnosu na uplate do 17.01.2018. time da se utvrdi točna visina uplate i dan uplate. Zadatak vještaka je i utvrditi visinu uplate dana 16.09.1992., dan uplate iznos 807,37 kn iznosa od 1.044,22 kn i iznosa od 21.928,62 kn. Tuženik predlaže da se vještačenje provede imajući u vidu primjedbe tuženika na metodologiju obračuna kamata tj. da se primjeni kod izračuna proporcionalna metoda.

Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se izvrši obračun zatezne kamate primjenom proporcionalne metode budući je primijenjena metodologija kod prvotnog izračuna vještaka Vitomira Severa prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske o metodologiji obračuna kamata te prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2019. godine. Pri tome sud ukazuje da u rješenju Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1342/2024-2 od 07. studenog 2024. godine predmet nije vraćen na ponovno suđenje zbog pogrešne primjene metodologije kod izračuna visine kamate.

19. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je u ponovljenom suđenju proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku Vitomiru Severu sa zadatkom vještaku kako je to i navedeno u uputi Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici odlukom poslovni broj Gž-1342/2024-2 od 07. studenog 2024. godine.

20. U ovom postupku između stranaka sporno je da li je tuženik u obvezi isplatiti zatezne kamate na pojedinačne uplate koje uplate je vršila radi kupnje dionica trgovačkog društva ARMKO d.d. Konjščina tekuće od dana svake pojedine uplate ili dana saznanja za ništetnost spornog akta Hrvatskog fonda za privatizaciju (2003. godine). Kako je potvrđeno stajalište ovog suda u odnosu na činjenicu da je tuženik nesavjestan stjecatelj, to sud u ponovljenom suđenju nije provodio dokaze niti ponovno ocjenjivao tvrdnje tuženika da je bio savjestan stjecatelj pa da zatezna kamata teče od dana kada je tužiteljica u ovoj pravnoj stvari postavila zahtjev za povrat uplaćenih iznosa koji povrat iznosa zahtjeva s osnova stjecanja bez osnove. Nadalje sud nije ponovno ocjenjivao tvrdnje tuženika da nema odgovornosti na njegovoj strani jer je otvoren stečajni postupak nad trgovačkim društvom ARMKO d.d. Konjščina, te da nije u obvezi isplatiti zateznu kamatu kako to zahtjeva tužiteljica budući je utvrđena odgovornost tuženika u ovoj konkretnoj pravnoj stvari.

21. U ponovljenom suđenju sud je proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem na okolnost utvrđenja visine uglavničenih zateznih kamata u razdoblju od uplate pojedinih iznosa, pa u odnosu na uplate do 24.07.2017. i u odnosu na uplate do 17.01.2018. time da utvrdi točnu visinu uplate i dan uplate. Zadatak vještaka je da utvrdi i visinu uplate dana 16.09.1992., dan uplate iznos 807,37 kn iznosa od 1.044,22 kn i iznosa od 21.928,62 kn sve prema uputi drugostupanjskog suda u odluci poslovni broj Gž-1342/2024-2 od 07. studenog 2024. godine.

Vještak Vitomir Sever u nalazu i mišljenju od 09. travnja 2025.g. (list 673-682 spisa) navodi u zaključku:

- da uglavničene zatezne kamate u razdoblju od uplate pojedinih iznosa, pa u odnosu na uplate do 24.07.2017. godine iznose 5.428.736,62 kuna.

- da uglavničene zatezne kamate u razdoblju od uplate pojedinih iznosa, pa u odnosu na uplate do 17.01.2018. godine iznose 279.398,53 kuna.

- da visinu i datume uplata utvrđeni su kako je navedeno u tablici iz točke 1. nalaza i mišljenja

- da je utvrđena visinu uplate 16.09.1992. godine u iznosu 26.957,70 kuna.

- da je dan uplate iznosa 807,37 kuna 11.12.1992. godine.

- da je sporan iznos od 1.044,22 kuna uplaćen 16.02.1996. godine

- da je iznos od 21.928,62 kuna uplaćen 18.03.1996. godine.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužiteljica i tuženik nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

22. U tijeku ovog postupka tuženik ističe ne bi bilo mjesta primjeni komforne metode ako bi se radio izračun od 01.01.2003. godine do dana izrade nalaza i mišljenja. Tuženik smatra kako bi vještak trebao izvršiti izračun od 01.01.2003. do dana izrade nalaza i mišljenja. U dopunskom očitovanju vještak je otklonio primjedbe tuženika navodeći da je primijenio komfornu metodu sve prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se i pozvao u pismenom očitovanju.

23. U tijeku ovog postupka tuženica tvrdi da tužiteljica izvršenim uplatama nije izvršila i uplatu revalorizacije ugovorene cijene u skladu s čl. 5. Ugovora o prodaji dionica. Takve primjedbe tuženice u tijeku ovog postupka otklonjene su nalazom i mišljenjem vještaka Ivana Tkaleca, pismenim i dopunskim usmenim očitovanjem vještak Ivana Tkaleca koji u bitnom navodi da se revalorizacija obavlja kada je propisana ili po inflaciji ili tečaju stranih valuta, time da se koristi revalorizacija ili zatezna kamate te se ne mogu kumulirati dva izračuna (list 395-397 spisa). Nadalje je na temelju nalaza i mišljenja vještak Ivan Tkaleca od 23. rujna 2011. godine (list 310-321 spisa) ovaj sud utvrdio da sve uplate tužiteljice nisu bile dovoljne za podmirenje zatezne kamate, da je svojim uplatama tužiteljica otkupila 1980,599 dionica, da je u Ugovoru bila ugovorena revalorizacija, samo se promijenio način obračuna te revalorizacije (umjesto inflacije po tečaju DEM), te je utvrđeno da je tužiteljica podmirila dio duga za 1992. godinu, te dio dospjelih kamata za daljnja razdoblja.

U odnosu na primjedbe tuženice da je neprihvatljivo primijeniti komfornu metodu prilikom izračuna te da je vještak trebao koristiti proporcionalnu metodu obračuna kod obračuna zakonskih zateznih kamata takve primjedbe su otklonjene pismenim očitovanjem vještaka Vitomira Severa (pismeno očitovanje vještaka od 23.06.2024.g. – list 600-603 spisa). Kako je dakle vještak prilikom obračuna zateznih kamata iste obračunao u pogledu visine kamatne stope prema pozitivnim zakonskim propisima te je primijenio metodologiju prilikom obračuna zateznih kamata imajući u vidu ustaljeno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske o metodologiji obračuna kamata a na koje je ukazivao i vještak Ivan Tkalec to tuženica neosnovano osporava nalaz i mišljenje vještaka Vitomira Severa u odnosu na visinu kamatne stope i metodologiju obračuna.

24. Između stranaka nije sporno da je rješenjem HFP-a od 14.07.1993.g. br. 50-03/93- 06/226 (list 84-86, 175-177 spisa) i Zaključkom o ispravku istog rješenja od 21.07.1993. godine (list 178-179 spisa) pravni prednik tuženika - Hrvatski fond za privatizaciju poništio raspored dionica obavljen u postupku pretvorbe poduzeća "ARMKO" d.d. Konjščina i to u dijelu u kojem je dionice upisala tužiteljica u iznosu od 278.902.200 HRD temeljem Ugovora br. 3136485/168, kao i sve radnje provedene temeljem rasporeda ovih dionica, te je dionice koje je kupila tužiteljica, spomenutim rješenjem prenio na sebe, da je dana 05.07.1995. godine DORH podnio za zaštitu zakonitosti protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4581/94 od 23.03.1995.g. iz razloga jer da se odredba čl. 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN broj 83/92) može primijeniti samo na ona društvena poduzeća koja su dobila rješenje kojim se daje suglasnost na pretvorbu i koja se nisu do 02. prosinca 1992. godine (dan stupanja na snagu navedenog zakona) upisala u sudski registar i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Uzz-13/1995 od 22. siječnja 2003. godine uvažio je zahtjev za zaštitu zakonitosti te se poništava rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju broj 50-0/93-06/226 od 14.07.1993. godine (list 152-155 spisa).Nadalje nije sporno između stranaka da je dioničko društvo ARMKO d.d. iz Konjščine nastalo pretvorbom društvenog poduzeća ARMKO s.p.o. iz Konjščine koje je poduzeće postupak pretvorbe dovršilo tako što je dana 12. studenog 1992. godine upisano u sudski registar Okružnog privrednog suda u Zagrebu kao dioničko društvo, pa kako se ne radi o društvenom poduzeću već dioničkom društvo to se na isto ne mogu primijeniti odredbe izmijenjenog čl. 42. Zakona o pretvorbi društvenog poduzeća (list 20-21 spisa).

25. Iz tako utvrđenih relevantnih činjenica sud je stajalište da je tuženik već 1995. godine kada je DORH podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4581/94 od 23.03.1995.g. moga imati saznanja da je njegovo rješenje nezakonito. Nadalje tvrdnja tuženika da je nesavjestan tek od 01.01.2003. godine kada je donesena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim je poništeno citirano rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 14.07.1993. godine po mišljenju ovog suda nije relevantna činjenica u odnosu na utvrđenje činjenice da li je tuženik nesavjestan/savjestan stjecatelj od dana izvršenih uplata ili od dana donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Naime kako to i navodi Ustavni sud Republike Hrvatske odlučujući o tužbi protiv presude Upravnog suda tuženik kao državno tijelo donijelo je nezakonit akt kojim je oduzelo dionice tužiteljici, te je onemogućio tužiteljicu da kao dioničar ostvaruje svoja prava (sudjelovanje u radu skupštine, pravo na dobit i drugo) te je dionicama tužiteljice raspolagalo sve do dana kad je brisano dioničko društvo ARMKO d.d. Zagreb iz sudskog registra čime je tužiteljici nanesena šteta zbog nezakonitog rada pravnog prednika tuženika a potom tuženika koji nije vratio dionice tužiteljici iako je Općinski sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P-5657/93 dana 02. veljače 1995. godine kojim se zabranjuje pravnom predniku tuženika prodaja dionica ili prijenos na treće osobe koje je tužiteljica stekla kao dioničar trgovačko društva ARMKO d.d. Konjščina te je naloženo tuženicima Hrvatskom fondu za privatizaciju Zagreb i ARMKO d.d. Konjščina da su dužni trpjeti da tuženica ispunjava svoje obveze obročne otplate dionica. Unatoč pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5657/93 od 02. veljače 1995. godine pravni prednik tuženika Hrvatski fond za privatizaciju nalaže storno uplate za prijenos deviznih sredstava tužiteljice radi otplate dionica te nalaže povrat svih uplata tužiteljici dana 13.02.1996. godine.

26. Nadalje sud ističe kako je Općinski sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-3133/96 dana 24. siječnja 1997. godine utvrdio da je Ugovor broj 3136495 o prodaji dionica koji je predmet ovog spora na snazi i da proizvodi pravne učinke (list 90-94spisa). Pravni prednik tuženika Hrvatski fond za privatizaciju a potom tuženik i dalje nisu postupili po pravomoćnim presudama ovog suda kojim je utvrđeno da je Ugovor o kupnji dionica na snazi i da proizvodi pravni učinak a iz kojih odluka je tuženik i njegov pravni prednik mogao utvrditi da je nezakonit akt Hrvatskog fonda za privatizaciju tj. rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju broj 50-0/93-06/226 od 14.07.1993. godine odnosno mogli su ponovno prenijeti dionice na tužiteljicu jer je citirani Ugovor na snazi.

Slijedom navedenog kako je nezakonitim postupanjem tuženika tužiteljica onemogućena da ostvaruje svoja prava kao dioničar (bez obzira na postotak koji je otplatila s osnova kupoprodajne cijene za kupljene dionice do 1996 godine) tuženik je nezakonitim postupanjem povrijedio čl. 48. stavak 1. Ustava i članak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda nezakonitim lišenjem tužiteljice kupljenih dionica odlukom pravnog prednika tuženika ali i tuženika koji je onemogućio tužiteljicu u ostvarivanju njezinih prava na način da joj se izvrši povrat dionica i prije otvaranja stečajnog postupka nad trgovačkim društvom ARMKO d.d. Konjščina. Stoga bez obzira da li je tuženik odgovoran za otvaranje stečajnog postupka tuženik je odgovoran za nezakonito lišenje tužiteljice dionica na temelju kojih nije ostvarivala svoja imovinska i upravljačka prava, te imajući vidu niz sporova i odluke koje su donijeli sudovi a kojim pravomoćnim odlukama je utvrđeno da je Ugovor o kupnji dionica na snazi i da proizvode pravne učinke tuženik niti njegov pravni prednik Hrvatski fond za privatizaciju nisu vratili dionice tužiteljici kako bi mogla ostvarivati svoja upravljačka i imovinska prava.

27. Tužiteljici prema utvrđenju ovog suda dionice su oduzete na temelju nezakonitog akta pravnog prednika tuženika zbog pogrešne primjene odredbe čl. 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN broj 83/92) koji se može primijeniti samo na ona društvena poduzeća koja su dobila rješenje kojim se daje suglasnost na pretvorbu i koja se nisu do 02. prosinca 1992. godine (dan stupanja na snagu navedenog zakona) upisala u sudski registar, a koja odredba je jasna i nedvosmislena.

Odredbom čl. 210. st. 1. tada važećeg ZOO propisano je da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće, dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Obveza vraćanja imovine, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (čl. 210. st. 3. ZOO-a).

28. U ovoj pravnoj stvari pravna osnova za oduzimanje dionica je bila nezakonita što je proizašlo iz nezakonitog rada pravnog prednika tuženika, te je ista otpala osnova za prijelaz tužiteljičine imovine u imovinu tuženika donošenjem odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske 2003. godine. Prestankom pravne osnove za prijelaz imovine tužiteljice u imovinu tuženika nastala je obveza tuženika na povrat dionica tužiteljici, a koju činidbu nije moguće izvršiti niti je svoju obvezu tuženik izvršio kada je to bilo moguće (do dana otvaranja stečajnog postupka nad trgovačkim društvom ARMKO d.d. Konjščina). Tuženik je za svo to vrijeme ostvarivao prava s osnova dionica (upravljačka i pravo na dobit) koje je nezakonito oduzeo tužiteljici. Tuženikova nesavjesnost postoji od toga trenutka kada je oduzeo nezakonito dionice jer je pravni prednik tuženika a potom tuženik mogao znati da su na temelju nezakonitog akta oduzeli dionice tužiteljici imajući u vidu jasan sadržaj citirane odredbe čl. 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća uz činjenicu da je bio javno dostupan podatak u sudskom registru Trgovačkog suda da je završena pretvorba trgovačkog društva ARMKO d.d. Konjščina koje je bilo upisano u sudski registar kao dioničko društvo u času donošenja nezakonitog akta. Ako tuženik nije znao da je njegov akt nezakonit to ga ne oslobađa obveze isplate zatezne kamate na uplaćene iznose od dana uplate jer tužiteljica ne može snositi posljedice za nastalu štetu jer je pravni prednik tuženika donio nezakonit akt.

Sud je stajališta imajući u vidu da su tužiteljici dionice oduzete bez pravne osnove i da je tuženik bio nesavjesni stjecatelj, to je dužan tužiteljici platiti zatezne kamate na izvršene uplate od dana uplata do dana podnošenja tužbenog zahtjeva u podnesku od 25.06.2024.g. kada je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev (uglavničena zatezna kamate – čl.31. ZOO/91) nakon što je proveden dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku Vitomiru Sever.

29. U tijeku ovog postupka utvrđeno je da su tuženik i njegov pravni prednik nezakonito lišili dionica tužiteljicu temeljem nezakonitog akta te time povrijedili njezina prava iz članka 48. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava te kako je utvrđeno da je tuženik nesavjestan stjecatelj to je sud stajališta da je tuženik dužan platiti tužiteljici utuženi iznos tj. zatezne kamate od dana izvršenih uplata s osnova otplate dionica do dana postavljanja zahtjeva tj. 25. lipnja 2024. godine, te na tako uglavničenu kamatu platiti daljnju zakonsku zateznu kamatu do dana isplate.

Tuženik se protivi tijeku zatezne kamate na utuženi iznos navodeći da tijek kamate može biti tek od podnošenja zahtjeva tj. 02.05.2025.godine kada je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka Vitomira Severa. Sud je navode tuženika ocijenio kao neosnovane jer je tužiteljica podnijela zahtjev dana 24. lipnja 2024. godine s osnova isplate zateznih kamata (procesna kamata), a u ponovljenom suđenju je uredila visinu tužbenog zahtjeva imajući u vidu nalaza i mišljenje vještaka Vitomira Severa. Sama činjenica da je tužiteljica smanjila visinu tužbenog zahtjeva ne znači samo po sebi da je disponiranjem s visinom tužbenog zahtjeva tj. uređenjem tužbenog zahtjeva tek tada i podnijela zahtjev za isplatom procesne kamate kako to tvrdi tuženik.

30. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Vitomira Severa od 09. travnja 2025. godine sud je utvrdio da uglavničene zatezne kamate u razdoblju od uplate pojedinih iznosa, pa u odnosu na uplate do 24.07.2017. godine iznose 5.428.736,62 kuna odnosno 720.517,17 EUR i da uglavničene zatezne kamate u razdoblju od uplate pojedinih iznosa, pa u odnosu na uplate do 17.01.2018. godine iznose 279.398,53 kuna odnosno 37.082,56 EUR, ukupno 757.599,73 EUR (5.428.736,62 kn + 279.398,53 kn =5.708.135,15 kn).

Slijedom navedenog kako je utvrđen osnov tužbenog zahtjeva te visina na temelju nalaza i mišljenja vještaka Vitomira Severa od 09. travnja 2025. godine to je sud usvojio tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke presude.

31. Sud je ocijenio prigovor zastare kao neosnovan. Naime, tužiteljica je pravo na povrat onoga što je dala predniku tuženika na ime ispunjenja svoje ugovorne obveze, a primjenom odredbe čl. 137. st. 1. ZOO/91, stekla tek u trenutku kada je ispunjenje obveze tuženika postalo nemoguće, a to je trenutak kada je trgovačko društvo Armko d.d. brisano iz sudskog registra (jer su tada prestale postojati dionice tog trgovačkog društva), a to je bilo dana 17.05.2017.g. Kako je tužiteljica zahtjev za isplatu iznosa od 72.619,01 kn postavila dana 25.07.2017.g., a zahtjev za isplatu iznosa od 87.582,19 kn dana 18.01.2018.g., jasno je da konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 87.582,19 kn od dana 18.01.2018.g. jest postavljen u zastarnom roku koji je propisan odredbom čl. 371. ZOO/91.

32. Sud je odlučivao o troškovima sukladno čl. 154. stavak 2. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore i sukladno vrijednosti predmeta spora. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 17.05.1996.g. u iznosu od 132,72 EUR (Tbr. 7. točka 1.), , pristup na ročište dana 04.07.1996.g. u iznosu od 132,72 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT- a), pristup na ročište dana 24.01.1997.g. u iznosu od 132,72 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT- a), pristup na ročište dana 26.01.1999. g. u iznosu od 132,72 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT- a), pristup na ročište dana 03.06.2004.g. u iznosu od 132,72 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT- a), pristup na ročište dana 13.01.2005.g. u iznosu od 132,72 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT- a), pristup na ročište dana 02.02.2011.g. u iznosu od 132,72 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT- a), pristup na ročište dana 20.02.2013.g. u iznosu od 132,72 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT- a), sastav podneska od 25.07.2017.g. u iznosu od 132,72 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 11.09.2017.g. u iznosu od 132,72 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 20.11.2017.g. u iznosu od 132,72 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 15.12.2017.g. u iznosu od 132,72 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 18.01.2018.g. u iznosu od 132,72 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav žalbe od 12.02.2018.g. u iznosu od 300,00 EUR (Tbr.10. OT-a), trošak sastava ustavne tužbe od 06.03.2019.g. iznosu od 2.000,0 EUR (Tbr. 7. točka 1. OT-a), sastav podneska od 11.04.2023.g. u iznosu od 10.690,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 06.10.2023.g. u iznosu od 10.690,00 EUR (Tbr.8. točak 1. OT-a), pristup na ročište dana 13.10.2023.g. u iznosu od 10.690,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 25.06.2024.g. u iznosu od 10.690,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 04.07.2024.g. u iznosu od 10.690,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 21.02.2025.g. u iznosu od 10.690,00 EUR, sastav podneska od 02.05.2025.g. u iznosu od 10.690,00 EUR, pristup na ročište dana 19.09.2025.g. u iznosu od 10.690,00 EUR, ukupno 89.545,36 EUR te je priznat trošak PDV-a u iznosu od 22.386,34 EUR, ukupno 111.931,70 EUR, priznat je ukupni opravdani trošak vještačenja u iznosu od 879,26 EUR, tako da je ukupno priznat trošak u iznosu od 112.810,96 EUR EUR.

Kako sud nije smatrao kao potrebne za vođenje ove parnice ostale podneske za sastav kojih tužiteljica traži naknadu, to sud tužiteljici, a primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije dosudio naknadu za sastav tih podnesaka.

Tužiteljici je dosuđena zatezna kamata na priznati trošak parničnog postupka sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

U Zagrebu, dana 30. listopada 2025. godine.

Sudac

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba Koprivnica, pisanim podneskom u 5 primjeraka.

Dna:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku