Poslovni broj: Us I - 1630/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužiteljice ENF, [adresa], zastupane po opunomoćeniku Sveboru Milkoviću odvjetniku u Zagrebu, Martićeva 67, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I. Policijske postaje Zagreb, Zagreb, Ulica kneza Branimira 4, radi protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora, nakon održane rasprave dana 02. listopada 2025. uz nazočnost opunomoćenika tužiteljice Svebora Milkovića odvjetnika u Zagrebu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I. Policijske postaje Zagreb, Klasa: UP/I-216-04/25-01/1975, Urbroj: 511-19-27-25-1 od 6. lipnja 2025. II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-216-04/25-01/1975, Urbroj: 511- 19-27-25-1 od 6. lipnja 2025. tužiteljica se protjeruje iz Republike Hrvatske, utvrđuje se kako istoj prestaje zakonit boravak u RH i kako je dužna dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostori (EGP) u roku od 7 dana računajući od prvog dana od dana dostave ovog rješenja i određuje joj se zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku određenim predmetnim rješenjem, uz upozorenje kako će se ista prisilno udaljiti, te kako je dužna prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja RH ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu RH nakon napuštanja EGP-a.

2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnih odredbi Zakona o strancima, u bitnom navodi kako je iz Brazila doputovala u Europu temeljem dokumenta "POVABILNO PISMO/INVITATION LETTER" gosp. EN, državljanina Republike Slovenije, prema kojem dokumentu isti kao partner tužiteljice jamči kako će ista boraviti kod njega na adresi u [adresa] u razdoblju od 23. svibnja do 31. prosinca 2025. Navodi kako je do dolaska u Sloveniju i boravila na toj adresi gdje je u konačnici i prijavljena, dakle, ima reguliran boravak u Republici Sloveniji kao članici EGP-a. Tvrdi kako navedene činjenice tužiteljica nije imala prilike niti navesti djelatnicima tuženika prilikom njihovog postupanja, niti istima ostaviti potrebnu dokumentaciju, niti je u prekršajnom postupku pred Općim prekršajnim sudom u Zagrebu imala mogućnost efikasne obrane svojih prava, što je naročito vidljivo iz činjenice da je u istom danu osuđena i da je presuda odmah postala pravomoćna. Napominje kako tužiteljica kao strana državljanka nije razumjela postupak koji je proveo tuženik prilikom donošena rješenja o protjerivanju, jer ne poznaje hrvatski jezik. Nadalje, navodi kako tuženik rješenje o protjerivanju temelji na odredbi članka 189. stavka 1. Zakona o strancima, a vezano za počinjenje prekršaja iz propisa o javnom redu i miru, pozivajući se na spomenutu presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, međutim, navodi kako istom odredbom nije propisano obvezatno protjerivanje državljana treće zemlje te je uvjet fakultativnog protjerivanja da državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje. Ističe kako tužiteljica ne predstavlja takvu opasnost, jer ista ne dolazi na područje zemalja EGP-a zbog namjere kršenja propisa zemalja, nego zbog ugroženosti vlastite slobode zbog političkog mišljena i protivljenja vladi predsjednika FNF zbog koruptivnih afera u Brazilu i zasnivanja emocionalne/obiteljske veze dugotrajnog karaktera sa svojim partnerom FN i namjerom zajedničkog stanovanja u [adresa]. Naposljetku, ističe kako je odlukom o napuštanju i zabrani ulaska i boravka u EGP-u tuženik onemogućio tužiteljicu da koristi svoje pravo i legalno boravi u [adresa] temeljem odobrenja boravka, da se zaštiti od političkog režima u Brazilu i da ostvari obiteljski život s partnerom, a pozivajući se na odredbu članka 192. stavka 2. i 3. Zakona o strancima. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja. Navodi kako je pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp-7623/2025 od 6. lipnja 2025. tužiteljica proglašena krivom zbog odavanja prostituciji, počinjenja prekršaja iz članka 12. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i kažnjena novčanom kaznom. Nadalje, navodi kako je prilikom provođenja upravnog postupka tužiteljica upoznata sa svim pravima i dužnostima u ispitnom postupku propisanim u članku 52. Zakona o općem upravnom postupku, te joj je prilikom saslušanja omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, o čemu je sastavljen zapisnik u kojem tužiteljica niti jednom nije navela neki drugi razlog dolaska i boravka u Republici Hrvatskoj, odnosno EGP-a, niti je navela niti dala na uvid bilo kakav dokaz o statusu u bilo kojoj državni članici. Navodi kako niti jedan takav dokaz koji se navodi u tužbi, nije ni tada niti naknadno na bilo koji način dostavljeno policijskoj postaji, niti je dostavljen uz predmetnu tužbu. Vezano za tužbene navode o jamstvu partnera tužiteljice, tuženik navodi kako su isti, uslijed svega utvrđenog u prekršajnom i upravnom postupku, neistiniti barem u dijelu kada je tužiteljica boravila u gradu Zagrebu, pri tom ne poštujući pravni poredak Republike Hrvatske jer je u grad Zagreb, kako je tužiteljica prilikom ispitivanja u zapisnik navela, došla radi pružanja seksualnih usluga. Ističe kako suprotno navodima iz tužbe, tužiteljica predstavlja i opasnost za javni poredak jer je pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu kažnjena zbog počinjena prekršaja iz propisa o javnom redu i miru, čime predstavlja opasnost za javni poredak i javno zdravstvo. Poziva se na odredbu članka 180. stavka 1. točke 3. te navodi kako su ispunjeni svi zakonski uvjeti za donošenje rješenja o protjerivanju. Također navodi kako je prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazaka osim okolnosti iz članka 191. stavka 1. Zakona o strancima, kao i okolnosti iz članka 182. Zakona, uzete su u obzir i sve osobne okolnosti kao i vrijeme u kojem državljanin treće zemlje može napustiti RH, odnosno EGP. Zaključno, napominje kako tužiteljica niti jednom tijekom postupanja nije niti iskazala niti na bilo koji drugi način odmah, a niti naknadno pružila dokaz o prijavljenom boravku ili odobrenju boravka u bilo kojoj od država članica EGP-a.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te preslik spisa tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 2. listopada 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je protjerivanje iz EPG-u i određivanje zabrane ulaska i boravka u EGP-u.

8. Odredbom članka 5. stavka 3. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22, 40/25) propisano je da državljanin treće zemlje dužan za vrijeme kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj pridržavati se zakona i propisa te odluka državnih tijela Republike Hrvatske.

9. Odredbom članka 184. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Stavkom 2. istog članka propisano je da rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak) i da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a te će se zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 3. istog članka propisano je da prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

10. Odredbom članka 186. stavka 2. Zakona o strancima propisano je da ako državljaninu treće zemlje, kojem se donosi rješenje o protjerivanju ili rješenje o ukidanju zakonitog boravka Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje, treba odrediti rok za dragovoljni odlazak, o dragovoljnom odlasku iz članka 184. stavka 2. ovoga Zakona će se odlučiti rješenjem o protjerivanju ili rješenjem Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak.

11. Odredbom članka 189. stavka 1. točkom 3. Zakona o strancima propisano je da državljanina treće zemlje može se protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja, propisa o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, propisa o javnom redu i miru, oružju, zlouporabi droga te propisa iz područja carinskih i drugih poreznih davanja.

12. Iz sadržaja spisa proizlazi kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je tužiteljica kao državljanka treće zemlje pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-7623/2025 od 6. lipnja 2025. proglašena krivom zbog počinjenog prekršaja iz članka 12. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (prostitucija) te kažnjena novčanom kaznom.

13. Utvrđeno je kako je tužiteljica dana 5. lipnja 2025. zatečena u Zagrebu u apartmanu, gdje se odavala prostituciji oglašavanjem pružanja svojih seksualnih usluga putem stranice www.eurogirslescorts.com pod imenom E, za koje usluge je uzela novčani iznos od 230 eura, a gdje je za komunikaciju i kontakt putem aplikacije WhatsApp naveden telefonski broj [broj telefona].

14. Iz sadržaja obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je tuženo tijelo prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. Zakona o stancima, uzelo u obzir duljinu boravka, starosnu dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalnu i kulturnu integraciju u RH, veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla, te nije utvrđena nikakva zaštita od protjerivanja iz RH opisana u članku 191. stavku 1. Zakona o strancima.

15. Proizlazi kako je zabrana ulaska i boravka izrečena sukladno članku 192. stavku 5. Zakona o strancima i određena joj je u primjerenom trajanju od jedne godine iz razloga jer je tužiteljica tijekom svog boravka u RH svjesno i grubo prekršila pravne propise RH, na način opisan u pravomoćnoj presudi Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, a u takvom protupravnom ponašanju ne nalazi nikakva stvarna i njezina ozbiljna namjera poštivanja zakonskih odredbi propisanih pravnim normama Republike Hrvatske.

16. Slijedom utvrđenoga, tuženo tijelo je osporenim rješenjem protjeralo tužiteljicu iz Republike Hrvatske, utvrdilo prestanak zakonitog boravka u RH uz obvezu dragovoljnog napuštanja Europskog gospodarskog prostora (EGP) u roku od 7 dana te odredilo zabranu ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku određenim predmetnim rješenjem, uz upozorenje kako će se ista prisilno udaljiti, te kako je dužna prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja RH ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu RH nakon napuštanja EGP-a.

17. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

18. Prema stajalištu ovog Suda, kako je u upravnom postupku nesporno utvrđeno da je tužiteljica kao državljanka treće zemlje pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-7623/2025 od 6. lipnja 2025. proglašena krivom zbog počinjenog prekršaja iz članka 12. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (prostitucija), dakle, tijekom svog boravka u RH svjesno i grubo prekršila pravne propise RH na način opisan u pravomoćnoj presudi Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, pravilno je tuženo tijelo osporenim rješenjem odlučilo o njenom protjerivanju iz Republike Hrvatske i EGP-a.

19. Tužiteljica u svojim tužbenim navodima ne osporava kako je pravomoćno proglašena krivom zbog počinjenog prekršaja protiv javnog reda i mira (prostitucija), već navodi kako u prekršajnom postupku nije imala mogućnost efikasne obrane, koje prigovore ne može s uspjehom isticati u upravnom sporu, te prigovara kako odredbom članka 189. stavka 1. točka 3. Zakona o strancima nije propisana obveza protjerivanja već da opasnost za javni poredak ili javno zdravlje predstavlja fakultativni uvjet, koji prigovor ovaj Sud ne može uvažiti opravdanim, imajući u vidu pravomoćnu presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, te iskaz tužiteljice od 6. lipnja 2025. (zapisnik priložen spisu upravnog tijela), iz kojeg proizlazi kako se u opisanom protupravnom ponašanju tužiteljice ne nalazi nikakva stvarna i njezina ozbiljna namjera poštivanja zakonskih odredbi propisanih pravnim normama Republike Hrvatske, kako to pravilno tuženo tijelo zaključuje.

20. Prigovor tužiteljice da kao strana državljanka nije razumjela postupak koji je proveo tuženik prilikom donošena rješenja o protjerivanju, jer ne poznaje hrvatski jezik, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim iz razloga što iz Zapisnika o saslušanju tužiteljice od 6. lipnja 2025. proizlazi kako je prilikom davanja izjave tužiteljice telefonskim putem u postupku sudjelovao predvoditelj za portugalski i španjolski jezik, te ujedno proizlazi kako joj je prilikom saslušanja omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari.

21. U odnosu na tvrdnju tužiteljice kako je prijavljena i ima reguliran boravak u Republici Sloveniji kao članici EGP-a valja kazati kako tužiteljica na navedene okolnosti nije dostavila valjani dokaz i dokumentaciju prevedenu na hrvatski jezik, već u lošem presliku na slovenskom jeziku, bez službenog štambilja ili valjane ovjere (vlastoručnog ili digitalnog potpisa), stoga, istim tvrdnjama Sud ne poklanja vjeru. Osim toga, osnovano tuženik navodi kako tužiteljica u upravnom postupku, ali i prekršajnom postupku, nije iskazala niti pružila dokaz o prijavljenom boravku ili odobrenju boravka u bilo kojoj od država članica EGP-a.

22. Tužbeni navod tužiteljice kako je osporenom odlukom tuženik onemogućio tužiteljicu da koristi svoje pravo i legalno boravi u [adresa] temeljem odobrenja boravka, da se zaštiti od političkog režima u Brazilu i da ostvari obiteljski život s partnerom, ovaj Sud je ocijenio neargumentiranim i neosnovanim, jer tužiteljica u prilog svojih navoda nije dostavila valjani dokaz.

23. Slijedom navedenoga, prigovori tužiteljice otklanjaju se kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja.

24. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.

25. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

26. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao u točki II izreke presude.

U Splitu, 30. listopada 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužiteljice Sveboru Milkoviću odvjetniku u Zagrebu, Martićeva 67,

2. Tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, I. Policijskoj postaji Zagreb, Zagreb, Ulica kneza Branimira 4,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.