Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-16/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Kristini Devčić Merzel u ovršnom predmetu ovrhovoditelja MARITERM d.o.o. Rijeka, Dražice 123D, OIB: 15475319748, kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik u Rijeci, protiv ovršenika UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Buić, odvjetnica u Rijeci, uz sudjelovanje ovršenikova dužnika POLIKLINIKA SMILE d.o.o. Opatija, Maršala Tita 129, OIB: 47399464072, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukić, U, Đ, H, Jurcan i Jabuka, odvjetnici u Rijeci, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci – Stalna služba u Opatiji od 2. studenog 2020. poslovni broj Ovr-1086/2020-2 i žalbi ovrhovoditelja na rješenje o trošku Općinskog suda u Rijeci – Stalna služba u Opatiji od 16. ožujka 2. studenog 2020. poslovni broj Ovr-1086/2020- 18, 30. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika UĆ te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci – Stalna služba u Opatiji od 2. studenog 2020. poslovni broj Ovr-1086/2020-2.
II. Odbija se žalba ovrhovoditelja MARITERM d.o.o. Rijeka, Dražice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o trošku Općinskog suda u Rijeci – Stalna služba u Opatiji od 16. ožujka 2. studenog 2020. poslovni broj Ovr-1086/2020-18.
III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja MARITERM d.o.o. Rijeka za nadoknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 829,52 eura/ 6.250,00 kn kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci – Stalna služba u Opatiji od 2. studenog 2020. poslovni broj Ovr-1086/2020-2 usvojen je ovršni prijedlog ovrhovoditelja te je određena ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude suda, a radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 285.967,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. listopada 2018. pa do isplate kao i radi naplate troškova ovršnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika, zatim njezinom zapljenom, procjenom, oduzimanjem i prodajom radi namirenja, zatim ovrha na svim pokretninama ovršenika te u konačnici ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine koju ovršenik ima prema dužniku Poliklinika Smile d.o.o. Opatija (sada podnositelja žalbe) te je istim rješenjem naloženo ovršenikom dužniku, da, osim što mu se zabranjuje da ovršeniku ispuni tražbinu, u roku od 8 dana od dostave rješenja o ovrsi, se očituje priznaje li zaplijenjenu tražbinu i u kojem novčanom iznosu te je li voljan namiriti ju, kao i uvjetuje li obvezu namirenja ispunjenjem neke druge tražbine.
2. Rješenjem o trošku Općinskog suda u Rijeci – Stalna služba u Opatiji od 16. ožujka 2. studenog 2020. poslovni broj Ovr-1086/2020-18 naloženo je ovdje ovrhovoditelju da ovršenikovom dužniku Poliklinici Smile d.o.o. Opatija namiri trošak u iznosu od 3.125,00 kn (a koji se odnosi na sastav dva podneska od 20. studenog 2020. i 23. veljače 2021. i PDV na iste)
3. Protiv rješenja iz točke 1. ovog rješenja ovršenik je pravovremeno uložio žalbu a u kojoj navodi da se žalba podnosi iz razloga što ovršenik nije odgovoran, niti je na bilo koji način pridonio nastanku parničnih troškova u predmetu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-273/18. Navodi da je imao punomoćnika u istom postupku koji je odvjetnik te je ovršenik smatrao da će se spor riješiti mirnim putem. Ističe da je njegov punomoćnik bez dozvole i odobrenja ovršenika nastavio postupak i očito ga izgubio. Predlaže sporo rješenje staviti van snage.
4. U odgovoru na žalbu ovršenika ovrhovoditelj navodi da žalba ovršenika nepotpuna iz razloga što ne sadrži sve bitne elemente, odnosno ističe da ovršenik nije istaknuo niti jedan žalbeni razlog za podnošenje žalbe. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi pobijano rješenje.
5. Protiv rješenja iz točke 2. ovog rješenja žalbu je pravovremeno uložio ovrhovoditelj, a u kojoj navodi da žalbu podnosi iz svih žalbenih razloga. Navodi da je ovršenikov dužnik na rješenje o ovrsi uložio žalbu, a koja je odbačena pravomoćno. Ističe da je ovrhovoditelj u cijelosti uspio svojim zahtjevom, dok je žalba ovršenikova dužnika odbačena, pa izostaje uspjeh na strani ovršenikova dužnika, a time i obveza tužitelja da snosi troškove ovršenikova dužnika. Smatra da se ovršenikov dužnik nepotrebno i pravno neutemeljeno upustio u osporavanje prava ovrhovoditelja. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i odbije zahtjev ovršenikova dužnika za naknadu troškova postupka uz naknadu troška žalbe ovrhovoditelja u iznosu od 6.250,00 kn.
6. Odgovor na žalbu ovrhovoditelja nije uložen.
7. Žalba ovršenika i ovrhovoditelja nisu osnovane.
8. Ispitujući pobijana rješenja ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s članka 381. ZPP-a, sve u svezi članka 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20. i 114/22., dalje: OZ) i članka 50. stavka 5. OZ, dok druge povrede odredaba postupka ovršenik i ovrhovoditelj u svojoj žalbi niti ne ističu.
9. Kako žalba ovršenika ne ističe niti jedan od razloga iz članka 50. stavka 1. OZ, već upravo suprotno tome ističe razloge koji se odnose na odgovornost samog punomoćnika ovršenika prema ovršeniku i opsegu dane punomoći (a koji niti su bili predmet postupka iz kojeg proistječe ovršna isprava niti sada mogu biti predmet ovog ovršnog postupka, već eventualno postupka između ovršenika i njegova punomoćnika) ovaj sud je odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje te odlučio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
10. Odlučujući o žalbi ovrhovoditelja ovaj sud navodi da je točno da je u predmetnoj ovrsi, a u odnosu na ovršenika, ovrhovoditelj uspio u cijelosti, no kako je, a vezano za određivanje i provedbu ovrhe, rješenjem o ovrsi bio obuhvaćen i ovršenikov dužnik, a koji, iako u smislu članka 3. stavka 6. OZ nema svojstvo stranke u ovom ovršnom postupku, je bio dužan (u smislu članka 18. stavka 3. OZ) dostaviti po nalogu suda određeno očitovanje (točka C. rješenja o ovrsi, a koje očitovanje je svakako bilo potrebno jer u slučaju izostanka istog, a u smislu članka 182. OZ, isti može odgovarati i za štetu ovrhovoditelju), trošak koji je nastao takvim očitovanjem za tu osobu (ovršenikova dužnika) je svakako trošak koji je nastao vezano za određivanje i provedbu predmetne ovrhe i koji trošak je u smislu članka 14. stavka 1.
OZ prethodno dužan predujmiti sam ovrhovoditelj.
11. Dakle, kako su ovršenikovom dužniku, a koji se ne nalazi u bilo kakvom pravnom odnosu prema ovrhovoditelju, već ovršeniku, bile naložene određene radnje (očitovanja po nalogu suda), a radi provedbe predmetne ovrhe koja se vodi u korist ovrhovoditelja, osnovano prvostupanjski sud trošak takve radnje ovršenikova dužnika (sastav podneska od 20. studenog 2020. a kojim sadržajno nije isticao samo žalbene razloge, već i očitovanje na poziv suda iz točke C. rješenja o ovrsi te podneska od 23. veljače 2021. a kojim je ovršenikov dužnik zatražio nadoknadu svojih troškova zastupanja vezanih za predmetnu ovrhu) se svakako imaju smatrati troškovima u svezi određivanja i provedbe ovrhe, a koje je prethodno dužan snositi upravo ovrhovoditelj (članak 14. stavak 1. OZ). Slijedom iznesenog žalba ovrhovoditelja je ocijenjena neosnovanom te je kao takva i odbijena i potvrđeno prvostupanjsko rješenje iz točke 2. ovog rješenja, a temeljem članka 380. ZPP u svezi članka 21. OZ te je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja. Zbog ovrhovoditelja se ističe da ovakva obveza ovrhovoditelja (prethodna) ne utječe na pravo ovrhovoditelja iz članka 14. stavka 4. OZ da troškove ovrhe, a koji su bili potrebni za vođenje ovrhe, naplati u konačnici od ovršenika.
12. Obzirom da ovrhovoditelj nije uspio svojom žalbom, u smislu članka 166. ZPP u svezi članka 14. stavka 4. OZ, ovaj sud je odbio zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadom troškova žalbenog postupka te odlučio kao u točki III. izreke ovog rješenja.
13. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.
U Sisku 30. listopada 2025.
Sutkinja
Kristina Devčić Merzel
