Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: Pn-40/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Anki Jakovljević Grizelj, odvjetnici u Đakovu, protiv tuženika KAUFLAND HRVATSKA k.d., OIB: 47432874968, Zagreb, Donje svetice 14, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Buterin i partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. listopada 2025. godine, u prisutnosti zamjeničkog punomoćnice tužiteljice Marinka Brajka, odvjetnika u Đakovu i zamjeničkog punomoćnika tuženika VČ, odvjetničkog vježbenika u uredu zamjeničkog punomoćnika Atile Šilješa, odvjetnika u Osijeku, dana 30. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KAUFLAND HRVATSKA k.d., OIB: 47432874968, Zagreb, Donje Svetice 14, naknaditi tužiteljici NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 3.092,44 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2.773,91 eura od 27. svibnja 2021. godine do isplate, a

- na iznos od 318,53 eura od 30. listopada 2025. godine pa do isplate,

sve po stopi koja se za razdoblje od 27. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.730,17 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2025. godine pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 7. srpnja 2022. godine podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi je navela kako je 14. siječnja 2021. godine nakon izlaska iz trgovine tuženika u [adresa], na adresi [adresa], pala ispred ulaza u trgovinu, zbog skliskog i zaleđenog prilaza, unatoč gumenim zimskim čizmicama koje je nosila i to na dijelu prijelaza betona u kockice gdje je rubnik izdignut od betona, što se nije vidjelo zbog neočišćenog snijega. Navela je da iz pribavljenog dopisa DHMZ-a od 14. siječnja 2021. razvidno da je predmetnog dana bilo hladno, da je u 7h izmjerena temperatura od 2,2°C, a temperatura pri tlu -6,7°C (na terenu je bilo još hladnije, što je dovelo do poledice), da je padao snijeg te se stvorio snježni pokrivač. Prilaže fotografije snimljene nakon nezgode ali navodi da iste ne odražavaju stanje u trenutku nezgode, nego samo pokazuju mjesto pada koje je zaokruženo. Nakon što je pala, tužiteljica je zvala pomoć i mahnula osobi iz osiguranja, međutim, čovjek je okrenuo glavu i otišao. Pad tužiteljice vidjeli su svjedoci KČ (suprug tužiteljice) i AČ koji su pomogli tužiteljici nakon pada, te je odvezena u Dom zdravlja Đakovo. Ističe da je tuženik bio dužan očistiti prilaz svojoj trgovini i na taj način omogućiti kupcima siguran prilaz te je stoga pasivno legitimiran. Tužiteljica ističe da je navedeni prilaz koji je neočišćen od snijega i leda, a k tomu i neravan, opasna stvar, budući da od njega prijeti povećana opasnost od klizanja i pada, za koju opasnu stvar tuženik odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti. Opisuje zatim kako je prilikom pada zadobila tešku tjelesnu ozljedu opisanu u medicinskoj dokumentaciji, a koja ozljeda je narušila njeno tjelesno i duševno zdravlje, jer je prilikom pada zadobila prijelom gležanjske kosti (talusa) koji je nastao mehanizmom iznenadnog rotacijskog iskretanja stopala pri hodanju, čemu je pogodovalo sklisko i neravno tlo, zbog čega je dobila longetu koju je nosila tjedan dana uz propisano strogo mirovanje, a nakon toga je nosila gips 6 tjedana.

Zbog ozljede gležnja, tužiteljica navodi da je trpjela jake bolove, da joj je bila propisana terapija, uz liječničku kontrolu svakih 8 dana te je išla na fizikalnu terapiju od 31. ožujka 2021. do 13. travnja 2021. godine. Unatoč provedenom liječenju, zaostale su joj trajne posljedice koje joj smanjuju radnu i životnu aktivnost po zadobivenim ozljedama, a i dalje trpi bolove kod opterećenja i promjene vremena. Navodi kako je trpjela jak i dugotrajan strah, ne samo neposredno nakon nezgode, već i tijekom dugotrajnog liječenja, zabrinuta za ishod istoga, a također je imala česte nesanice (koristila Normabel), trpjela je duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, jer nakon završenog liječenja, ulaže pojačane napore u životu i radu koje je do nezgode normalno i bez poteškoća izvršavala. Zbog zostalog ožiljka koji je dostupan pogledima trećih osoba uzimajući u obzir izgled ženske odjeće, tužiteljica s naslova naruženosti potražuje iznos od 5.000,00 kn. Nadalje, zbog potrebe imobilizacije (longeta, gips) i mirovanja u trajanju od 14. siječnja 2021. do 2. ožujka 2021. godine, zbog čega nije mogla obavljati poslove koje inače u svakodnevnom životu obavlja, pa joj je bila potrebna i pomoć i njega druge osobe kroz cijelo vrijeme liječenja, a koju pomoć su joj pružali članovi obitelji. Stoga tužiteljica potražuje pravičnu naknadu na ime imovinske štete pružanja tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.500,00 kn (20,00 kn po satu). Navodi kako je uslijed ozljeđivanja imala i troškove liječenja. Naime, zbog korištenja štaka, odnosno oslanjanja na štake, došlo je do puknuća mišića na desnoj nadlaktici, zbog čega tužiteljica i danas trpi bolove, koristi Voltaren kremu protiv bolova (što predstavlja daljnji trošak od 139,35 kn mjesečno, za što je ukupno za zadnjih 15 mjeseci dala 2.090,25 kn koji iznos potražuje od tuženika zajedno s pripadajućim kamatama od 26. srpnja 2023. godine pa do isplate. Prema izjavi liječnika, navedeni mišić se ne može oporaviti te će tako ostati. Tužiteljica ističe kako se obratila tuženiku u mirnom postupku i to odštetnim zahtjevom od dana 24. svibnja 2021. godine. Prema tuženikovu dopisu od dana 20. kolovoza 2021. godine, isti je otklonio odgovornost za nastalu štetu. Slijedom navedenog, tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev za isplatu naknade imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 31.590,25 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Podneskom od 6. travnja 2023. godine tužiteljica je nakon provedenog medicinskog vještačenja smanjila tužbeni zahtjev, te je potraživala naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 2.773,91 eura (20.900,00 kn), te naknadu imovinske štete u vidu troškova tuđe pomoći i njege u iznosu od 318,53 eura (2.400,00 kn).

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i bilo kakav doprinos nastalom štetnom događaju. Prvenstveno tuženik ne priznaje sam nastanak štetnog događaja koji se opisuje u tužbi, odnosno da je tužiteljica pala ispred ulaza u trgovinu zbog skliskog i zaleđenog prilaza trgovini unatoč gumenim zimskim čizmicama koje je nosila i to na dijelu prijelaza betona u kockice gdje je rubnik izdignut od betona, a što se navodno nije vidjelo zbog neočišćenog snijega. Navodi kako tuženik nije imao saznanja o padu tužiteljice iz razloga što ista neposredno nakon pada, pad nije prijavila tuženiku, a o štetnom događaju saznanja nemaju niti voditelj poslovnice niti bilo tko od drugih zaposlenika tuženika koji su toga dana radili u poslovnici. Tuženik osporava i navode tužiteljice da bi ista mahnula osobi iz osiguranja koja je ignorirala njezin poziv. Suprotno navodima tužiteljice, tuženik smatra kako ne odgovara po načelu objektivne odgovornosti jer prostor ispred ulaza u poslovnicu tuženika u [adresa] sam po sebi ne predstavlja opasnu stvar, uzimajući u obzir materijal od kojega je izgrađen. Tuženik ističe kako prostor ispred ulaza u vrijeme navodnog pada tužiteljice nije bio ni zaleđen ni klizav, jer da za vrijeme zimskih uvjeta tuženik redovito i pojačanom pažnjom kontrolira sve površine kojima se kreću kupci, a ukoliko vremenski uvjeti (neprilike) to zahtijevaju, angažira se zimska služba koja dodatno brine da stanje svih površina tuženika bude očišćeno od snijega i leda i posipano solju. Na dan 14. siječnja 2021. godine u vrijeme navodnog pada tužiteljice bili su očišćeni i posuti solju svi prilazni putevi, kompletan parking te prijelaz s asfalta prema samom ulazu u poslovnicu tuženika u [adresa]. Čišćenje svih površina za potrebe tuženika toga dana obavila je zimska služba angažirana od strane tuženika i to u vremenu od 04,00 do 11,00 sati, dok je iz dnevnika rada vidljivo da su u radu zimske službe sudjelovale ralice, posipači i pomoćni radnici koji su ručno čistili snijeg lopatama i posipali sol na prostorima ispred ulaza u poslovnicu, nogostupima i ostalim mjestima gdje stroj ne može proći. Što se tiče vremenske prognoze koju je tužiteljica dostavila, tuženik istu smatra bespredmetnom, obzirom da ista ne može poslužiti kao dokaz da je kritične zgode na predmetnoj lokaciji bilo snijega, leda/poledice, koja bi bila uzrok njezinog pada i za koju bi u konačnici odgovarao tuženik. Uzimajući u obzir da tuženik u ovom slučaju ne odgovara po načelu objektivne odgovornosti te da je cijeli prostor koji okružuje poslovnicu tuženika u [adresa] bio uredno očišćen i posut solju protiv zamrzavanja, tuženik drži da je za navodni pad odgovorna isključivo tužiteljica. Tuženik osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

4. Sud je po provedenom postupku najprije donio presudu i rješenje poslovni broj Pn-29/2022-34 od 26. srpnja 2023. kojima je pod t. I. izreke presude naložio tuženiku naknaditi tužiteljici iznos od 3.092,44 eura (23.300,00kn) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i to na iznos od 2.773,91 eura tekućim od 27. svibnja 2021. godine, a na iznos od 318,53 eura tekućim od 26. srpnja 2023. godine, pod t. II. Izreke presude odbio zahtjev tužiteljice za isplatom zatezne kamate na iznos od 2.773,91 eura od 25. svibnja 2021. godine do 26. svibnja 2021. godine, pod t. I. izreke rješenja utvrdio da je tužba za iznos od 1.100,31 eura (8.290,25 kn) povučena, pod t. II. izreke rješenja dosudio tužiteljici parnični trošak u iznosu do 1.471,57 eura s pripadajućim kamatama, a pod t. III. izreke rješenja odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u preostalom dijelu.

Povodom žalbe tuženika, Županijski sud u Dubrovniku je rješenjem poslovni broj Gž-600/2023-3 od 28. svibnja 2025. godine žalbu tuženika uvažio, te je u pobijanom dijelu, u točki I. izreke presude i točki II. izreke rješenja, ukinuo prvostupanjsku presudu i rješenje, te predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Naime, drugostupanjski sud je našao bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a zbog propusta suda da pozove vještaka da svoj nalaz i mišljenje iznese usmeno na raspravi, a u situaciji kada je tuženik imao primjedbi na pisano očitovanje vještaka.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao račun od 14. siječnja 2021. godine (str. 6 spisa), izvršen je uvid u fotografije (str. 7 do 10 spisa), pročitao izjavu tužiteljice o štetnom događaju (str. 11 do 12 spisa), podatke DHMZ-a (str. 13 do 15 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 15 do 24 spisa), račun (str. 25 spisa), medicinske snimke (str. 26 do 29 spisa), odštetni zahtjev (str. 30 do 34 spisa), očitovanje tuženika (str. 35 spisa), dnevnik rada OPG Anica Bilonić (str. 42 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 46 do 48 spisa), RTG snimke (u omotnici označena str. 51 spisa), rješenje o odobravanju sekundarne pravne pomoći od 27. siječnja 2023. (str. 75 do 79 spisa), liječnički karton tužiteljice (str. 83 do 109 spisa), rješenje o odobravanju sekundarne pravne pomoći od 2. ožujka 2023. (str. 114 do 118 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Marcelu Marcikiću iz Slavonskog Broda, saslušani su svjedoci AČ, DČ i KČ, tužiteljica kao stranka te je saslušan i medicinski vještak.

Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice radi provođenja očevida na licu mjesta i pribave podataka službenim putem od Državnog hidrometeorološkog zavoda o stanju vremena na dan nastanka štete, iz razloga što su navedeni dokazni prijedlozi bili nepotrebni i odugovlačeći, a činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), sud je ocijenio da je konačni tužbeni zahtjev (prema podnesku od 6. travnja 2023.) osnovan.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je dana 14. siječnja 2021. godine tužiteljica pala te je uslijed pada pretrpjela frakturu desnog gležnja. Također nije sporno da je prilaz trgovini tuženika popunjen tzv. "kockicama", kao i da je tuženik dužan održavati prilaz trgovini tuženika te da je tuženik imao angažiranu zimsku službu OPG DČ Bilonić koja je bila dužna čistiti sve površine za potrebe tuženika.

8. Sporno je mjesto štetnog događaja te pasivna legitimacija tuženika i visina štete koja je nastala tužiteljici.

9. Iz podataka DHMZ-a od 5. travnja 2022. godine (str. 13 do 14 spisa) proizlazi kako je stanje vremena na području [adresa] na dan 14. siječnja 2021. godine u 07,00 sati iznosilo -2,2°C, a u 14,00 sati 2,8 °C te da je minimalna dnevna temperatura zraka bila -2,5°C, a minimalna temperatura zraka na 5 cm iznad tla -6,7°C. Intenzitet snijega je bio slab te mu je trajanje bilo u vremenu od 08,00 do 09,30 sati, a snježni pokrivač je trajao do podne do u noć. Snijeg koji je padao u jutarnjim satima iz termina motrenja predmetnog dana stvorio je snježni pokrivač čija je visina izmjerena sljedećeg dana, a iznosila je 3 cm.

10. Uvidom u račun tuženika utvrđeno je kako je račun izdan 14. siječnja 2021. godine u 09,57 sati, iz čega se razaznaje vrijeme kada je tužiteljica bila u trgovini tuženika, neposredno prije štetnog događaja.

11. Iz dnevnika rada OPG Anica Bilonić proizlazi kako je 14. siječnja 2021. godine vrijeme rada ralice bilo u trajanju od 3 sata, vrijeme rada posipača u trajanju od 2 sata a vrijeme rada radnika u trajanju od 6 sati.

12. Svjedok AČ iskazao je kako je predmetnog dana po izlasku iz trgovine Kaufland ugledao poznanika KČ s kojim je razgovarao kada je KČ uzviknuo da mu je žena pala. Svjedok je ugledao tužiteljicu kako leži na podu,a ista se nalazila na mjestu koje prikazuje slika koja se nalazi na listu 8 spisa. Tužiteljica je jaukala od bolova, a vidio je da je pored sebe imala kolica za šoping koja su pripadala tužiteljici, u kojima je vukla što je kupila u Kauflandu pa su neke stvari ispale iz tih kolica. Tada je prišao kako bi pomogao tužiteljici, a suprug tužiteljice je istu podigao te ju je na neki način dovukao do auta koji nije bio daleko. Prije nego što se sam događaj zbio, bio je udaljen nekih 10 do 15 metara od mjesta gdje je tužiteljica pala. Također, svjedok je naveo kako je tada slabo padao snijeg, a na tlu se nalazio snijeg koji je bio više zaleđen nego što je to bila neka bljuzga, misli da je bilo ranije čišćeno, ali da je postojao snijeg od 1 do 2 cm te je bilo dosta hladno. Na mjestu gdje je tužiteljica pala je bilo mokro od snijega koji su ljudi ostavljali vjerojatno kada su otresali prilikom ulaska u trgovinu te mu je poznato kako ljudi prolaze autom neposredno uz sam ulaz u trgovinu, odnosno uz mjesto gdje je tužiteljica bila nakon pada. Smatra da je mjesto gdje je tužiteljica pala više bilo mokro nego što je bilo zaleđeno.

13. Svjedokinja DČ navela je kako se konkretnog dana ne sjeća, ali nakon što je izvršila uvid u dnevnik rada koji se nalazi na listu 42 spisa, izjavila je da su predmetnog dana čistili površinu ispred Kauflanda, odnosno parkiralište, ulaz ispred trgovine i nogostup. Također je izjavila kako se toga dana čistilo prvo ralicom, a prethodni dan se bacila sol, tako da je ukupno trajanje toga dana u radu ralice bilo 3 sata. Sve što se nije moglo očistiti s ralicom, dalje se čistilo s lopatama i metlom pa je ukupno trajanje tih radova toga dana bilo 6 sati. Konkretno, ulaz u Kaufland se čistio na način da je bila uzeta kanta i lopatica s kojom se bacala sol, a radi se na taj način iz razloga što se u taj dio ne može doći s posipačem pa je potrebno ručno bacanje soli, a obično je to ona obavljala. Sve navedeno bi bilo obavljeno prije otvaranja trgovine, a koliko sjeća, nije bilo daljnjih padalina snijega, a to misli zbog duljine trajanja rada ralice. Ukoliko nije bilo daljnjih padalina, tada bi ona ili njezin pokojni muž došli provjeriti ulaz u trgovinu, odnosno prilaz, pa ako bi bilo potrebe, tada bi s lopatom, odnosno ručno očistili ulaz u samu trgovinu. Koliko joj je poznato, nije nikada bilo nekih problema da je netko pao na tom mjestu, a izjavila je da te poslove obavlja za tuženika već 20 godina. Nije bilo moguće da nisu očistili ulaz u samu trgovinu pa da bi zbog toga bilo opasno za kupce ulaziti u trgovinu jer kada bi ranije padao snijeg, netko bi od obitelji ostao u kafiću te bi bio cijeli dan ukoliko je potrebno, a sve radi čišćenja ulaza u trgovinu. Ukupno je troje zaposlenih u njihovoj firmi koji čiste snijeg kod tuženika. Ukoliko bi snijeg napadao 3 cm, tada bi ukupno čišćenje ralicom u prvom krugu trajalo sat i pol vremena, a onda bi se ponovio drugi krug te bi trajanje ovisilo o tome koliko je vozila parkirano na parkiralištu.

14. Svjedok KČ iskazao je kako ga je predmetnog dana supruga (tužiteljica) zamolila da ju odveze u Kaufland iako je tog dana cijeli dan padao snijeg pa ju je odvezao i parkirao svoj automobil nekih desetak metara od samog ulaza u Kaufland. Kako se ona zadržala neko vrijeme, izašao je iz svog automobila te je ugledao AČ s kojim je započeo razgovor, a cijelo vrijeme je bio okrenut prema ulazu u Kaufland. U jednom trenutku je ugledao svoju suprugu kako u jednoj ruci nosi prašak za veš, dok je drugom rukom vukla ručna kolica u kojima su se nalazile sve ostale namirnice pa je vidio kako je ista odjedanput pala i to na mjestu kako je to prikazano na fotografiji koja se nalazi u spisu na listu 8, a to je izjavio nakon što je izvršio uvid u istu. Nakon toga su on i AČ došli do tužiteljice pa su joj pomogli da ustane, nakon čega ju je smjestio u svoj automobil i odvezao u Dom zdravlja na snimanje pa je ustanovljeno da je tužiteljica slomila kost na nozi. Na mjestu gdje je tužiteljica pala, nalazila se bljuzga koja je bila dostava klizava, a snijeg se polagano topio. Misli da je vjetar nanosio snijeg na mjesto gdje je tužiteljica pala iako je isto mjesto bilo natkriveno. Naknadnim dolaskom na mjesto događaja, a nakon što se otopio snijeg, utvrdio je kako se radi o tzv. rasjedu na mjestu spajanja kockica i asfalta, odnosno mjesto gdje su kockice je bilo malo povišeno u odnosu na asfalt. Negdje do popodne toga dana je napadalo ukupno oko 10-ak cm snijega. Nije uočio nikoga tko je u to vrijeme čistio snijeg, a nije primijetio ni da je bila posuta sol. Na svojim nogama tužiteljica je imala zimske cipele s debelim džonom, odnosno imale su rifne. Nakon što su tužiteljici stavili gips na nogu, angažirao je njihovu susjedu koja je pomagala tužiteljici obući se, pospremati sobu, održavati higijenu te je pomogla u pripremi hrane. Sveukupno je susjeda pomagala neka dva mjeseca, a svakodnevno je bila 1 do 2 sata. Supruga i on su plaćali njihovoj susjedi za pomoć i to u novcu. Sve navedeno kada je tužiteljica pala se dogodilo oko 10,00 sati prijepodne.

15. Tužiteljica NČ iskazala je kako je predmetnog dana negdje između 09,00 i 10,00 sati ujutro izlazila iz Kauflanda te je vukla ručna kolica u koja je stavila sve što je kupila, na istima se gore nalazio prašak za veš pa je u jednom trenutku, iako je bila jako oprezna i imala je na nogama ortopedsku obuću, pala. U to vrijeme bio je sigurno minus, odnosno bilo je hladno, a kada je ulazila u Kaufland primijetila je da je dosta klizavo. Izjavila je da je primijetila kako su i auti koji su prilazili ulazu nabacivali snijeg na ulaz u Kaufland, iako je isti ispod nadstrešnice. Radilo se o tzv. bljuzgi pa je bilo mokro i klizavo. Nadalje, izjavila je da je tog dana sveukupno palo oko nekih 10 cm snijega jer je isti pomalo padao cijeli dan. Smatra da sam ulaz u Kaufland nije bio čišćen nekoliko sati prije nego što je pala jer nije vidjela nikoga kako tamo čisti, a i zbog količine ostataka snijega koji se tamo nalazio kada je prolazila. Ortopedsku obuću je obvezna nositi i prije samog događaja, a iz razloga što ima protezu na lijevom koljenu pa je i općepoznato da je takva obuća protuklizajuća. Nakon što je pala, u pomoć su joj priskočili suprug i AČ koji su joj pomogli do auta, a nakon toga je odvezena u Dom zdravlja gdje joj je ustanovljen lom kosti, međutim, zbog administracije i problema u prijevozu do bolnice u Našicama te kako je tek u 16,00 sati došla u Našice, nije mogla operirati nogu pa zbog toga još uvijek trpi posljedice. Šepa i boli ju i na promjenu vremena, pije tablete Zaldiar te koristi Voltaren gel, kremu koju maže na bolno mjesto, a košta oko 200 kn te koristi 4 do 5 krema godišnje. S obzirom da je imala gips 6 tjedana, trebala je pomoć u kućanstvu pa su ona i suprug zamolili susjedu koja im je svakodnevno dolazila pomagati neka 2 do 3 sata. Pomagala joj je u obavljanju osobne higijene, nekad je skuhala, počistila kuću i otišla u trgovinu. Neka 2 mjeseca joj je bila nužna tuđa pomoć u obavljanju svakodnevnih obveza. Suprug nije otišao obavijestiti nikoga u Kauflandu iz razloga što se jako uplašio za nju, a isti je dijabetičar, dok je ona vidjela zaštitara koji se nalazio unutar same trgovine, odnosno iza kliznih vrata, kojem je mahnula, a on se okrenuo, međutim isti se nalazio dosta udaljeno od nje, odnosno nekih dvadesetak metara. Fotografije koje su priložene u spisu su snimljene istog dana kada se predmetni događaj zbio, ali u popodnevnim satima, a po povratku iz bolnice u Našicama.

16. Iskaze svjedoka AČ, KČ i DČ te tužiteljice, sud prihvaća u dijelu u kojem su svjedoci i tužiteljica iskazivali suglasno.

17. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela uslijed pada prilikom izlaska iz trgovine Kauflanda zbog skliskog i zaleđenog prilaza trgovini unatoč gumenim čizmicama koje je nosila na nogama. Tužiteljica tvrdi da je tuženik odgovoran za nastalu štetu jer je bio dužan očistiti prilaz svojoj trgovini i omogućiti kupcima siguran prilaz, stoga smatra kako je tuženik pasivno legitimiran, što ovaj sud prihvaća.

18. Naime, odgovornost tuženika za predmetni događaj proizlazi iz odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje ZOO) kojom je propisano kako šteta nastala u vezi s opasnom stvari, smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a prema odredbi čl. 1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

19. Pojam opasne stvari, Zakon o obveznim odnosima ne definira. U pravnoj teoriji i općeprihvaćenoj sudskoj praksi se smatra da je opasna stvar koja po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu pa je zbog toga treba nadzirati povećanom pažnjom. Pojam opasne stvari je pravni standard kojemu sud mora u svakom konkretnom slučaju dati sadržaj, dakle, sud u svakom pojedinom slučaju ispituje i utvrđuje je li određena stvar, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, opasna stvar.

20. U konkretnom slučaju, prema stavu ovoga suda, opasnu stvar predstavlja sklizak i mokar prilaz trgovini tuženika koji je bio ispunjen kockicama (što nije bilo sporno) a zbog snijega koji je padao sve do neposredno pred sam štetni događaj, koji se na taj prilaz dodatno nanosio i od vozila koji su tamo prolazili. Također, sud nije utvrdio da bi na predmetnom prilazu postojalo upozorenje i obavijest o klizavom podu.

21. Dakle, temeljem iskaza tužiteljice te svjedoka KČ, AČ, a djelomično i DČ, sud je utvrdio kako su na prilazu trgovini tuženika i na mjestu koje je ispunjeno kockicama, postojali ostaci otopljenog snijega jer je snijeg na području [adresa] (u kojem se nalazi poslovnica tuženika) padao sve do 09,30 sati kako to proizlazi iz podataka Državnog hidrometeorološkog zavoda. Takav otopljen snijeg stvarao je mokar i sklizak prilaz koji nije bio u potpunosti očišćen jer je mjesto pada tužiteljice odmah uz kolnik kojim prolaze automobili i koji dodatno nanose snijeg koji je nesporno postojao na parkiralištu. Dakle, iz navedenog razloga sud nije priklonio vjeru iskazu svjedokinje DČ u dijelu u kojem je navela kako nije bilo moguće da je bilo opasno kupcima ulaziti u trgovinu zbog neočišćenog snijega. Prvenstveno, sud nije priklonio vjeru dijelu njenog iskaza iz razloga što se svjedokinja nije mogla sjetiti konkretnog dana, dok je u nastavku svog iskaza navela kako je radnje navedene u dnevniku rada obavila prije otvaranja trgovine te je također navela kako nije bilo padalina kasnije toga dana, a što je suprotno podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda u kojima stoji kako je snijeg padao sve do 09,30 sati, dakle, neposredno pred sam štetni događaj. Upravo iz iskaza svjedokinje DČ proizlazi kako je bilo itekako moguće da su postojali ostaci snijega na prilazu trgovini, a koji su nanosili svi kupci koji su dolazi u trgovinu tuženika. Prema tome, činjenica da je na mjestu štetnog događaja bila bačena sol, mogla je uzrokovati samo da se na prilazu trgovini ne stvara zaleđen pod dok nije utjecala na činjenicu kako je na prilazu trgovini bilo ostataka snijega koji su se topili i koji su uzrokovali mokar i klizav prilaz trgovini.

22. Uvažavajući sve navedeno, sud je iz predmetnih priloženih fotografija koje se nalaze u spisu, iskaza svjedoka KČ i AČ te tužiteljice kao i činjenica koje su sudu osobno poznate, utvrdio da se radi o mjestu događaja koji predstavlja prilaz trgovini tuženika, smatrajući kako iz navedenog razloga nije potrebno provođenje očevida na licu mjesta, a vodeći brigu i o načelu ekonomičnosti postupka.

23. Temeljem rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, a osobito cijeneći iskaze tužiteljice, KČ i AČ, sud je utvrdio kako je predmetnog dana opasnu stvar predstavljao klizav i mokar prilaz trgovini tuženika, a za čije održavanje odgovara tuženik, a koja činjenica nije bila sporna tijekom postupka.

24. Prema tome, nesporno je utvrđeno da je predmetnog dana bilo snijega, koji je padao u jutarnjim satima i to slabog intenziteta u vremenskom periodu od 08,00 do 09,30 sati, a kako to proizlazi iz podataka Državnog hidrometeorološkog zavoda, koju dokumentaciju je sud prihvatio unatoč prigovorima tuženika iz razloga što se radi o službenim podacima koji su objektivni i sačinjeni od stručnih osoba. Naime, podaci Državnog hidrometeorološkog zavoda (str. 13 do 14 spisa), su službeni podaci koji su paušalno osporeni od strane tuženika, a sud je podatke iz dopisa Državnog hidrometeorološkog zavoda utvrdio istinitim, priklanjajući vjeru iskazu tužiteljice te svjedocima KČ i AČ, kao i djelomično iskazu svjedokinje DČ, koja je također potvrdila kako je predmetnog dana padao snijeg.

25. Ostale navode tuženika u kojem osporava štetni događaj, sud nije smatrao relevantnim iz razloga što nije logično ni životno da bi osoba koja je imala ozljedu prijeloma desnog okrajka lisne kosti desne potkoljenice u području gležnja i koja je trpjela jake bolove odmah nakon ozljeđivanja, prioritetno obavijestila tuženika, odnosno voditelja poslovnice ili druge zaposlenike tuženika o ozljedi. Naime, stav je ovoga suda kako je logično da bi takva osoba odmah otišla na hitan prijem u Dom zdravlja kako bi dobila nužnu pomoć, što je tužiteljica i učinila.

26. Također, prema stavu ovoga suda, tužiteljica nije pridonijela nastanku štete, stoga nema njenog doprinosa nastanku štete jer je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja nosila odgovarajuću zimsku obuću.

27. Kako tuženik nije dokazao niti jedan od razloga propisanih čl. 1067. ZOO-a da bi se oslobodio od odgovornosti za štetu, sud utvrđuje kako je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete.

28. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučajeva opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, a za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Pri tome je sud vodio računa o činjenicama koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, pretrpljeni strah te duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriterij, odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

29. Provedenim medicinskim vještačenjem, utvrđeno je kako je tužiteljica zbog predmetne ozljede, a koja je kvalificirana kao obična teška tjelesna ozljeda, trpjela bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i slabog intenziteta i trajnog karaktera kroz 5 tjedana te bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera – ulaze u pojačane napore. Tužiteljica je pretrpjela kratkotrajni primarni strah u trenutku pada, sekundarni strah jakog intenziteta kroz 24 sata nakon ozljede, srednjeg intenziteta do 5 dana te slabog intenziteta do 30 dana u smislu zabrinutosti za svoje zdravstveno stanje te moguće komplikacije na koje je upozorena. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć 2 sata dnevno kroz 60 dana, a pomoć joj je bila potrebna pri mobilizaciji, održavanju higijene, obuvanju, odijevanju, nabavi hrane, odlascima na kontrole te uobičajenim obvezama i aktivnostima u kući. Međutim, utvrđeno je da kod tužiteljice nije zaostala naruženost. Nakon učinjenog pregleda tužiteljice, a uzevši u obzir spol i dob te zanimanje, vještak je mišljenja kako je kod tužiteljice došlo do trajnog umanjenja opće životne aktivnosti zbog povremenih bolova u nožnom zglobu pri svakodnevnim naporima u visini od 5%.

30. Na nalaz i mišljenje vještaka, tuženik je prigovorio u dijelu u kojem vještak utvrđuje vidove nematerijalne štete, te smatra kako vještak potpuno proizvoljno utvrđuje potrebu tuđe pomoći i njege jer navedeno ni na koji način ne proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu, a ne proizlazi niti iz iskaza tužiteljice. Tuženik smatra kako je tužiteljici eventualno bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom 21 dana jer je tužiteljici tada uklonjena imobilizacija. Nadalje, u odnosu na navod vještaka kako je kod tužiteljice došlo do trajnog umanjenja opće životne aktivnosti u visini od 5% zbog povremenih bolova u nožnom zglobu, tuženik ističe kako je liječenje završeno s danom 4. svibnja 2021. godine pa iz tog razloga ne mogu zaostati teže posljedice koje bi iziskivale daljnju potrebu za liječenjem ili rehabilitacijom.

31. Povodom istaknutih prigovora, vještak se najprije pisano očitovao, a zatim je i saslušan pred sudom. Vještak je u pisanom očitovanju naveo kako je njegova procjena da je tuđa pomoć tužiteljici bila potrebna ukupno oko 60 dana opravdana. Smatra kako je u prvim danima nakon ozljede i nošenja imobilizacije, tuđa pomoć bila potrebna i četiri sata dnevno, a posljednjih dana liječenja jedan sat, stoga je ocijenio prosječno trajanje tuđe pomoći. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika koji se odnosi na umanjenje opće životne aktivnosti, vještak je istaknuo kako tužiteljica danas ne bi ulagala pojačane napore pri hodu, stajanju, uspinjanju uz ljestve, stepenice, hodu na prstima i petama, a da nije bilo predmetne ozljede lisne kosti.

32. Saslušan pred sudom, vještak je naveo kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, kao i pisanog očitovanja, da smatra kako je pisanim očitovanjem odgovorio na sve prigovore tuženika, radi čega nema razloga nalaz i mišljenje mijenjati. Dodatno je odgovarao kako je tuđa pomoć (ne i njega) tužiteljici bila potrebna u fazi kada je nosila imobilizaciju i dok je trpjela kontinuirane bolove, što je ukupno u trajanju oko 60 dana, s time da se u početku radilo do četiri sata dnevno, a zadnje dane jedan sat dnevno. Obrazlagao je da se, naime, to ne može egzaktno utvrditi, već vještaci prosječno ocjenjuju trajanje potrebne tuđe pomoći i njege. Obrazlagao je, zatim, da je tužiteljica trebala tuđu pomoć iz razloga jer nije mogla daleko hodati s imobilizacijom, održavati samostalno higijenu, pribavljati osnovne životne namirnice, održavati higijenu prostora u kojem živi itd. Vještak je dodatno naveo kako ozljeda koju je tužiteljica zadobila pri padu 16. rujna 2022. godine (poslije predmetnog događaja), nema utjecaja na danu ocjenu trajanja povremenih bolova, a koje su bile temelj za ocjenu umanjenja opće životne aktivnosti u odnosu na predmetni slučaj gdje se radilo o ozljedi zgloba. Tužiteljica prethodno nije imala ozljede u području desnog nožnog zgloba koje bi bile od utjecaja na sadašnje tegobe, odnosno tegobe proizašle iz predmetne ozljede iz siječnja 2021. godine. Uvidom u zdravstveni karton tužiteljice, vještak je naveo kako proizlazi da se tužiteljica liječila zbog išijasa, povišenog krvnog tlaka i da je operirana na ortopediji gdje joj je ugrađena proteza lijevog koljena. Na upit tuženika je li tužiteljica bolove u desnom nožnom zglobu možebitno osjeća zbog svoje životne dobi, vještak je odgovorio da iz zdravstvenog kartona proizlazi kako tužiteljica nije imala tegoba s nožnim zglobovima obje noge, tako da se sadašnje tegobe mogu povezati jedino s predmetnom ozljedom. Konačno, potvrdio je da je nalaz i mišljenje izradio temeljem priložene medicinske dokumentacije u spisu, zdravstvenog kartona tužiteljice, kao i temeljem osobnog pregleda tužiteljice, slijedom čega da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

33. Nakon saslušanja vještaka, za istog nije bilo daljnjih pitanja niti primjedbi tuženika, pa je sud njegov nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti, smatrajući da je dan stručno i objektivno, u skladu s pravilima struke i znanosti, a koji prigovorima tuženika nije doveden u pitanje. Naime, vještak je u cijelosti svoj nalaz i mišljenje obrazložio, kao i što je dao obrazložene odgovore na sve istaknute prigovore tuženika, a koje odgovore ovaj sud prihvaća.

34. Slijedom navedenog, a imajući u vidu i ovlast suda za slobodnom ocjenom, visina štete utvrđivana je prema nalazu i mišljenju vještaka koji predstavlja kvalifikatorne okolnosti za ocjenu visine pravične novčane naknade koja tužiteljici ima pripasti zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Pri dosuđivanju pojedinih iznosa, sud je isto tako imao primijeniti i aktualne Orijentacijske kriterije Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (donesene na sjednici 5. ožujka i 15. lipnja 2020.).

35. Tužiteljica je za pretrpljene fizičke bolove (konačno) zahtijevala iznos od 1.061,78 eura. Sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u mišljenju vještaka, a koji je specijalist neurokirurgije, te je utvrđeno da su jaki bolovi trajali 2 dana, srednji 7 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera kroz 5 tjedana, što u smislu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a daje podlogu za zaključak da je tužiteljičin zahtjev u iznosu od 1.061,78 eura opravdan.

36. Tužiteljica zahtijeva naknadu za pretrpljeni strah u iznosu od 862,70 eura. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica pretrpjela kratkotrajni primarni strah u trenutku pada, sekundarni strah jakog intenziteta kroz 24 sata nakon ozljede, srednjeg intenziteta do 5 dana te slabog intenziteta do 30 dana u smislu zabrinutosti za svoje zdravstveno stanje te moguće komplikacije na koje je upozorena, to je osnovom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, sud tužiteljici po toj osnovi utvrdio pravičnu novčanu naknadu u zahtijevanom iznosu od 862,70 eura.

37. Sud je na temelju medicinskog vještačenja utvrdio postojanje umanjenja životne aktivnosti od 5%. Naime, ocjena umanjenja životne aktivnosti temelji se na opisanim povremenim bolovima nožnog zgloba pri svakodnevnim naporima, a uzimajući u obzir spol, dob i uobičajene životne aktivnosti tužiteljice. Sve navedene okolnosti, podloga su za utvrđenje da se tužiteljici kao pravična novčana naknada utvrdi u iznosu od 849,43 eura, a kako je to i zahtijevala.

38. Prema nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć u prosjeku 2 sata dnevno kroz 60 dana, odnosno ukupno 120 sati. Uvažavajući činjenicu kako se tuženik nije protivio tome da se vrijednost sata tuđe pomoći utvrdi u vrijednosti od 2,65 eura, a primjenom čl. 223. ZPP-a, sud je po slobodnoj ocjeni dosudio tužiteljici ukupan iznos od 318,53 eura, temeljem čl. 1085. ZOO-a.

39. Slijedom navedenog, tužiteljica je pretrpjela ukupnu neimovinsku štetu u iznosu od 2.773,91 eura, stoga je sud dosudio tužiteljici navedeni iznos, zajedno sa zateznim kamatama počevši od 27. svibnja 2021. godine, odnosno prvog sljedećeg dana od dana kada je tužiteljica podnijela tuženiku odštetni zahtjev. Zatezne kamate određene su na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a, a po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. Naime, zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku sljedeći dan od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno čl. 1103. ZOO-a.

40. Sud je tužiteljici na dosuđenu imovinsku štetu (za tuđu pomoć) u iznosu od 318,53 eura dosudio zatezne kamate tekuće od dana presuđenja, sukladno čl. 1086. u vezi s čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

41. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Kako je tužiteljica s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom uspjela u cijelosti, to joj je priznat trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 138/2023., dalje Tarifa) i priloženom troškovniku pri zaključenju glavne rasprave i to: za sastav odštetnog zahtjeva 200,00 eura (sukladno Tbr. 7/1 Tarife), za sastav tužbe 200,00 eura (sukladno Tbr. 7/1 Tarife), za zastupanje na četiri ročišta (3. studenoga 2022., 31. siječnja 2023., 20. lipnja 2023. i 1. listopada 2025. godine) 200,00 eura za svako (sukladno Tbr. 9/1 Tarife) te trošak sastava podneska od 6. travnja 2023. u iznosu od 200,00 eura (sukladno Tbr. 8/1 Tarife). Tužiteljici je, zatim, priznat trošak vještačenja u utrošenom iznosu od 150,00 eura, trošak pribave potvrde DHMZ-a u iznosu od 53,09 eura, kao i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 88,39 eura i sudska pristojba na presudu u iznosu od 38,69 eura (50% oslobođena) pa je tužiteljici priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.730,17 eura, kako je i odlučeno pod točkom II. Izreke ove presude.

42. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 22. rujna 2022. i 24. svibnja 2023. godine u iznosu od 200,00 eura za svaki, jer navedeni podnesci nisu bili nužni te je tužiteljica u tim podnescima ponavljala navode koji su već iznijeti u tužbi, odnosno na ročištima, koji trošak je sud i priznao tužiteljici. Slijedom navedenog, sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u preostalom iznosu, pod točkom III. izreke ove presude.

U Đakovu 30. listopada 2025.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud u Dubrovniku.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku