Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Osijek, Europske avenije 7

Stalna služba u Valpovu

Valpovo, K. P. Krešimira IV br. 3.

Poslovni broj: Povrv-381/2020-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, na prijedlog više sudske savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, a po sucu toga suda Zvonimiru Rogiću, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. Savska cesta 1, Zagreb, OIB: 03744272526, a svi po Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Hanžeković i partneri d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 22, OIB: 85127306373, protiv ovršenice FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, odvjetničke vježbenice UH i tuženice osobno, uz javnu objavu presude 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-12/20 od 13. siječnja 2020. i to u dijelu kojim se nalaže tuženici FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da namiri tražbinu tužitelju Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zastupanog po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. Zagreb, OIB: 03744272526, iznos od 402,03 EUR (četiristotineidvaeuritricenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku na iznose od:

-144,20 EUR od 16.07.2018. do isplate;

-38,36 EUR od 16.11.2018. do isplate;

-98,90 EUR od 16.03.2019. do isplate;

-120,57 EUR od 21.07.2019. do isplate, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-12/20 od 13. siječnja 2020. u dijelu u kojem je naloženu tuženiku da tužitelju plati troškove ovršnog postupka u iznosu od 114,47 EUR.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 788,15 EUR (sedamstoosamdesetosameuraipetnaestcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude, odnosno od 30. listopada 2025., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom preostalog troška postupka u iznosu od 52,86 EUR (pedesetdvaeuraiosamdesetšestcenti), kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženice kao ovršenice podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate iznosa od 3.029,07 kn, ovrhom općenito na imovini ovršenika, te je javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-12/20 od 13. siječnja 2020. te usvojio predloženu ovrhu.

2. Tuženica kao ovršenica na odnosno rješenje o ovrsi uložila je prigovor zaprimljen kod javnog bilježnika 29. listopada 2020. U prigovoru je navela da osporava dug u cijelosti te da nije dobila što je platila u tom lokalu i nigdje nije pristala na plaćanje režija, niti bilo kakvih troškova pa ni doplate za lokal. Također se pozvala na zastaru po Zakonu o obveznim odnosima i navela da ne živi u [adresa] već pet godina.

3. Tužitelj je u podnesku od 07. siječnja 2021. naveo da se potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari odnosi na neplaćena sredstva režijskih troškova za poslovni prostor u [adresa], površine 19,10 m2 (kompleks Tržnice "Kvatrić"), označen na Izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga kao nekretnina sistemskog broja 09188509, a koji je u utuženom periodu bio u vlasništvu tuženika, što isti niti ne spori. Tužitelj ističe da je tužena zavedena kao obveznik plaćanja režijskih troškova na temelju poziva za preuzimanje poslovnih prostora od 23. studenog 2009., iz kog je razvidno da je tužena izvanknjižnji vlasnik navedene nekretnine.

3.1. Imajući u vidu navedeno, kao i okolnost da je plaćanje zajedničke pričuve zakonska obveza, tužitelj ukazuje na sudsku praksu Županijskih sudova u Slavonskom Brodu (posl. broj Gž X-105/2011) i Županijskog suda u Osijeku, (posl. br. Gž-2492/2017) koji u svojim odlukama u bitnome navode da je tuženik vlasnik poslovnog prostora iako tuženik nije upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, ali je isti u spornom razdoblju nastupao kao vlasnik poslovnog prostora prema tužitelju i u odnosu prema trećim osobama te je stoga isti u obveze platiti utužene iznose u korist zajedničke pričuve. Također, činjenica da tuženik nije upisan u zemljišne knjige ne znači dakle da on nije vlasnik nekretnine, već je vlasnik nekretnine izvanknjižno, te vlasništvo dokazuje ispravama, konkretno ugovorom. Slijedom navedenog, isti je kao vlasnik poslovnog prostora bio u obvezi plaćati pričuvu prema odredbi čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje u tekstu: ZV).

3.2. S obzirom na to da je upravo tužena vlasnik navedenog stambenog prostora, a što tuženica niti ne spori, ista je sukladno zakonu dužna doprinositi u zajedničku pričuvu.

3.3. S tim u vezi ukazuje se kako su visina i uvjeti plaćanja zajedničkih režijskih troškova, obveze kao i odgovornosti između suvlasnika i upravitelja, uređeni međuvlasničkim ugovorom, te ugovorom o upravljanju zgradom, sukladno odredbi čl. 375. ZV-a.

3.4. Nadalje, tužitelj ukazuje kako je odredbom čl. 20. Međuvlasničkog ugovora, a u vezi s odredbom čl. 375. st. 3. i 4. ZV-a propisao da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike, ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine te da odredbe međuvlasničkog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon njegova sklapanja. Visina zajedničkih troškova, sukladno odredbi čl. 4. Međuvlasničkog ugovora, čine, između ostalog, troškovi potrošnje električne energije zajedničkih dijelova grijanja, odvoza smeća, čišćenja, čuvarski i domarski poslovi, kao i drugi troškovi učinjeni u svrhu poboljšanja korištenja nekretnine, a isti se obračunavaju kvartalno, odnosno svaka tri mjeseca.

3.5. Vezano uz tuženicin prigovor zastare, tužitelj ističe da je isti u cijelosti neosnovan, budući je predmet ovog spora neplaćeni režijski trošak za poslovni prostor, za razdoblje od siječnja 2018. do travnja 2019. Naime, odredbom čl. 226. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. U konkretnom slučaju, tražbine povremenih davanja, odnosno trošak zajedničke pričuve zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Dakle, imajući u vidu da je u konkretnom slučaju najstarije dospjelo potraživanje u siječnju 2018., dakle, unutar trogodišnjeg roka, budući da je ovršni prijedlog pokrenut u siječnju 2020., razvidno je da je tuženikov prigovor zastare u cijelosti neosnovan.

4. Na ročištu održanom 6. listopada 2023. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok je tuženica ostala kod prigovora protiv platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu jer smatra da nije dužna ništa tužitelju. Naime, tuženica je navela kako je podmirila veći dio duga, o čemu je priložila uplatnice, a na koje okolnosti će se tužitelj dodatno očitovati i uskladiti tužbeni zahtjev.

5. Očitujući se na navod tuženice s pripremnog ročišta od 6. listopada 2023. u kojem je navela kako je podmirila veći dio duga, pun. tužitelja u podnesku od 17. ožujka 2025. navodi kako se većina nečitkih uplatnica odnosi na uplatu dužnih pristojbi, kao i drugih potraživanja u predmetima Povrv-296/2022 te Povrv-221/2021 koje tužitelj vodi protiv tuženika za istu pravnu stvar, samo za drugo utuženo razdoblje.

6. Na pripremno ročištu održanom 1. srpnja 2025. tuženica se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodi da tužitelju ništa ne duguje te da je navedeni lokal kupila "ključ u ruke". Nikada nije stupila u posjed navedenog lokala, nitko ga nije koristio i sin ga je prodao. Navodi da nikada nisu plaćali režijske troškove za taj navedeni lokal jer da je lokal bio zaključan i nitko nikada nije ušao u njega. Lokal je prodan 2000.

7. U podnesku od 3. srpnja 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje iznos od 402,03 EUR, na ime neplaćenog duga za zajedničku pričuvu, budući da se tužbeni zahtjev, prvotno izražen u kunama, sada iskazuje u eurima primjenom fiksnog tečaja konverzije (7,53450 kn / 1 eur), sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura te pravilima za preračunavanje i zaokruživanje, sa zateznim kamatama i troškom ovršnog i parničnog postupka.

8. Na ročištu održanom 24. rujna 2025., na kojem je i zaključena glavna rasprava, tuženica je navela da nastali spor želi riješiti na miran način, odnosno da joj tužitelj omogući obročnu otplatu, utužena potraživanja, uz smanjenje zateznih kamata i dijela troška postupka. Do trenutka objave ove presude, tuženik nije dostavio u spis dokaz da je postigao izvansudsku nagodbu, kao niti dokaz da je utuženo potraživanje platio tužitelju.

9. Kako bi utvrdio sporne činjenice, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu i pročitao: prigovor ovršenice od 29. listopada 2020., odnosno odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 7. siječnja 2021. s prilozima – gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 23. studenoga 2009., poziv za preuzimanje poslovnih prostora u objektu Tržnice Gorica –Dilatacija D, drugi kat, trgovina, oznaka 2/2, 19,10 m2, prijedlog za upis u zemljišnu knjigu temeljem pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa vlasništva posebnog dijela nekretnine GSKG od 9. ožujka 2016., presuda i rješenje ŽS u Osijeku, poslovni broj Gž-2492/2017-2 od 5. siječnja 2018., međuvlasnički ugovor suvlasnika Dilatacije "D" kompleksa Kvatrić od 20. veljače 2003., popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavnja, međuvlasnički ugovor suvlasnika kompleksa tržnice "Kvatrić" u Zagrebu od 25. srpnja 2002. s popisom suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (list 75-154 spisa), ugovor o upravljanju Dilatacijom D tržnice Kvatrić GSKG i suvlasnika Dilatacije "D" kompleksa tržnice Kvatrić od 27. lipnja 2003., godišnji program upravljanja za 2003. godinu, povijesni izvadak iz sudskog registra za GSKG Zagreb, podnesak tužitelja od 14. siječnja 2021., podnesak tužitelja od 17. ožujka 2025. s knjigovodstvenim stanjem obveznika – tuženika GSKG na dan 17. ožujka 2025..

10. Predmetno potraživanje tužitelja odnosi se na dospjelo dugovanje po izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga režijskog troška od 19. prosinca 2019. (list 11 spisa), odnosno knjigovodstvenom stanju obveznika na dan 17. ožujka 2025. (list 183-184 spisa), na ime doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za stambeni prostor u [adresa] (kompleks Tržnice “Kvatrić”), površine 19,10 m², u vlasništvu tuženice, izdano od strane tužitelja, koje je na dan 17. ožujka 2025. iznosilo ukupno 402,03 EUR i to za utuženo razdoblje od srpnja 2018. do srpnja 2019.

11. Sud je materijalne dokaze tužitelja priležeće spisu prihvatio kao vjerodostojne, a time i istinite, pa na taj način drži utvrđenim činjenično stanje u tom dijelu.

12. Naime, tužitelj je svoje potraživanje prema tuženici dokazao materijalnom dokumentacijom koja je priložena u spis i to pozivom Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Zagreba, Sektora za pravne i financijske poslove broj: Klasa: 360-01/09-01/297, Ur. broj: 251- 13-11/1-09-12, za preuzimanje poslovnih prostora u objektu Tržnice Gorica – diletacija D, drugi kat, trgovina, oznaka 2/2, 19,10 m2 od 23. studenoga 2009. (list 25-26 spisa), kao i prijedlogom za upis u zemljišnu knjigu temeljem pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa vlasništva posebnog dijela nekretnine, Odjela etažiranja, Sektora pravnih i općih poslova tužitelja broj Klasa:371-05/12-02/9299, Ur. broj: 251-319-05/06-16-118 od 9. ožujka 2016. (list 34 spisa).

12.1. Navedenim ugovorima, a prvenstveno Međuvlasničkim ugovorom suvlasnika Dilatacije "D" kompleksa Kvatrić, [adresa], od 20. veljače 2003., popisom suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavnja, međuvlasničkim ugovorom suvlasnika kompleksa tržnice "Kvatrić" u Zagrebu, Šubićeva 40, 40a, 42, 42/1 i [adresa] od 25. srpnja 2002. s popisom suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (list 75-154 spisa), kao i ugovorom o upravljanju Dilatacijom D tržnice Kvatrić GSKG i suvlasnika Dilatacije "D" kompleksa tržnice [adresa], od 27. lipnja 2003., jasno su određeni uvjeti plaćanja i izvršenja ostalih obveza suvlasnika nekretnine.

12.2. Naime, odredbom čl. 20. Međuvlasničkog ugovora, a u vezi s odredbom čl. 375. st. 3. i 4. ZV-a propisano je da odluke koje proizlaze iz Međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike, ako je ugovor sklopila većina suvlasnika, čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine te da odredbe međuvlasničkog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon njegova sklapanja. Visina zajedničkih troškova, sukladno odredbi čl. 4. Međuvlasničkog ugovora, čine, između ostalog, troškovi potrošnje električne energije zajedničkih dijelova, grijanja, odvoza smeća, čišćenja, čuvarski i domarski poslovi, kao i drugi troškovi učinjeni u svrhu poboljšanja korištenja nekretnine, a isti se obračunavaju kvartalno, odnosno svakih tri mjeseca.

13. Prigovor tuženice protiv rješenja o ovrsi je podnesen neodređeno i paušalno, a ista je naposljetku i priznala dugovanje koje ima prema tužitelju, jer se s istim željela nagoditi, pa je stoga sud djelomično održao na snazi platni nalog opisan kao pod toč. I. izreke presude, te obvezao tuženicu, sukladno odredbi čl. 451. st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 23/15, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu: ZPP) da isplati tužitelju utuženu novčanu tražbinu, zajedno sa zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a.

13.1. U odnosu na tuženicin prigovor zastare, isti je u cijelosti neosnovan, budući da je predmet ovog spora neplaćeni režijski trošak za poslovni prostor, za razdoblje od siječnja 2018. do travnja 2019., odnosno nepodmireni trošak zajedničke pričuve. Naime, odredbom čl. 226. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. U konkretnom slučaju, tražbine povremenih davanja, odnosno trošak zajedničke pričuve zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Dakle, imajući u vidu da je u konkretnom slučaju najstarije dospjelo potraživanje u siječnju 2018., dakle, unutar trogodišnjeg roka, budući da je ovršni prijedlog pokrenut u siječnju 2020., razvidno je da je tuženikov prigovor zastare u cijelosti neosnovan.

14. Vezano za troškove postupka, potrebno je istaknuti da je Zaključkom broj 3. od 2. lipnja 2017., na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova, određeno kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, zajedno s nastalim troškovima u dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga odluka kao pod toč. II. izreke presude.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora. Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku dosuđen je trošak u ukupnom iznosu od 788,15 EUR. Naime, tužitelju je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) priznat trošak sastava podneska od 4. siječnja 2021., 17. ožujka 2025. i 3. srpnja 2025., ( Tbr. 8. t. 1.), svaki u iznosu od 100,00 EUR, kao i trošak pristupa na ročište 6. listopada 2023., 1. srpnja 2025. i 24. rujna 2025. (Tbr. 9. t. 1.), svaki po 100,00 EUR. Također, tužitelju je priznat i PDV od 25 % u iznosu od 150,00 EUR.

15.1. Tužitelju je nadalje priznat i nastali javnobilježnički trošak u iznosu od 11,61 EUR, s uključenim PDV-om od 25 %, na ime javnobilježničke nagrade sukladno Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14).

15.2. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR na čiji će platež isti biti pozvan.

15.3. Sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, odnosno od 30. listopada 2025. pa do isplate.

16. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao pod točkom III. i IV. izreke presude.

17. Tužbeni zahtjev, prvotno izražen u kunama, sada se iskazuje u eurima primjenom fiksnog tečaja konverzije (7,53450 kn / 1 eur), sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura te pravilima za preračunavanje i zaokruživanje.

Valpovo, 30. listopada 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude, rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženici