Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3562/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog FB zbog prekršaja iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10.,74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog FB podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 14. ožujka 2025., broj: Pp-11724/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 30. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog FB kao neosnovana i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljeni FB je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 EUR (osamdeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 14. ožujka 2025., broj: Pp-11724/2022 okrivljeni FB je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura.
1.2. Tom je presudom protiv okrivljenika odbijena optužba da bi počinio prekršaj iz članka 43. stavka 1. i 3. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni FB je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) nije utvrdio da su počinjene bitne povrede postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti su povrijeđene odredbe materijalnog prava na štetu okrivljenika.
4.1. U međuvremenu, 1. siječnja 2023., stupio je na snagu novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) koji je zbog propisane niže novčane kazne povoljniji za okrivljenika. Naime, starim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) za inkriminirani prekršaje bile je propisana novčana kazna od 3.000,00 do 7.000,00 kuna, dok je novim zakonom koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023. propisana novčana kazna u iznosu 390,00 do 920,00 i koji je stoga, pravilno prvostupanjski sud i primijenio, sukladno članku 3. stavku 2. Prekršajnog zakona.
5. Žalitelj u opširnoj žalbi poriče da bi radnjom u prometu izazvao prometnu nesreću na način na koji je isto činjenično opisano, zanemarivši činjenicu da za taj prekršaj nije proglašen krivim nego je za njega odbijena optužba zbog nastupanja trogodišnje zastare za taj prekršaj i da je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koji je prekršaj u svojoj obrani zapravo priznao.
5.1. Pravilno je prvostupanjski sud obranu okrivljenika u kojoj je izjavio da je otišao jer je smatrao da nije oštetio vozilo oštećene, da šteta nije bila niti 100 kuna koje joj je ponudio i da mu se jako žurilo na posao (iako je izjavio da mu se žurilo kući jer ima troje djece) iako razlog žurbe nije odlučan, te da nije potpisao Europsko izvješće jer je smatrao da nije udario vozilo oštećene, ocijenio priznanjem okrivljenika da je otišao s mjesta prometne nesreće, a da oštećenoj nije ostavio podatke o sebi i vozilu.
5.2. Za krivnju za navedeni prekršaj nije odlučna niti visina materijalne štete, niti razlog zbog kojeg okrivljenik nije ostavio podatke drugom sudioniku prometne nesreće niti eventualni razlog žurbe, nego činjenica da podatke o sebi i vozilu nije ostavio i da je mjesto prometne nesreće napustio.
5.3. Neosnovani su žalbeni navodi kako do prometne nesreće, ili kontakta između vozila nije niti došlo jer su onda neuvjerljivi navodi obrane okrivljenika u kojima je izjavio da je nakon što je parkirao vozilo iz Suzukija izišla vozačica i rekla mu da je oštetio njezino vozilo, da je pregledom njenog i svojeg vozila uočio nekoliko oštećenja i da je rekao da ju on nije udario. Ovom sudu su neprihvatljivi navodi obrane da bi netko tko nije udario ili ogrebao neko vozilo s nekim na licu mjesta uopće išao pregledavati oštećenja na vozilima jer takav kontakt nije mogao nastati, a da ga vozač ne bi bio svjestan, naročito jer je okrivljenik dopustio nakon iskaza oštećene ako ju je oštetio da šteta nije bila“...niti jedan milimetar kvadratni...“ te da je točno da joj je ponudio 100,00 kuna.
6. Pravilan je po ocjeni ovog suda zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik kriv za inkriminirani prekršaj, a to je da je napustio mjesto prometne nesreće, da nije ostavio podatke o vozilu i vozaču i nije ispunio Europsko izvješće jer je smatrao da šteta na njenom vozilu nije veća od ponuđenih joj 100,00 kuna, na što oštećena nije pristala.
6.1. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku čitao i dokumentaciju spisa te je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje i donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika za koju je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud i koje žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
7. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona koje su odlučne za odluku o kazni te je istu izrekao u zakonom propisanom minimalnom iznosu za navedeni prekršaj i da je tako izrečena minimalna kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika jer u postupku nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale ublažavanje novčane kazne ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 80,00 EUR, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
9. Slijedom navedenog, temeljem članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 30. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović, v.r.
Davorko Kučan, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
