REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-149/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ivane Mikulić, u pravnoj stvari tužitelja MALI BAGER d.o.o., OIB: 97192149102, Split, Gornje Sitno, Put Sirotkovića 45, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Penjak, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika SAN-GRA d.o.o., OIB: 95075082748, Split, Vidina 15, kojeg zastupa punomoćnik Darko Stanić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mislava Penjaka i punomoćnika tuženika Darka Stanića, na ročištu za objavu presude 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Ludvajić u Solinu poslovni broj Ovrv-6226/2022 (UPP/OS-Ovrv-234/2022) od 28. listopada 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku SAN-GRA d.o.o., OIB: 95075082748, da u roku od 8 (osam) dana isplati tužitelju MALI BAGER d.o.o., OIB: 97192149102, iznos od 2.146,13 eura / 16.170,00 kuna[1] sa zateznim kamatama koje teku od 4. kolovoza 2021. do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 4. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 (osam) postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 (osam) postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja iznosa od 2.146,13 eura / 16.170,00 kuna.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Ludvajić u Solinu poslovni broj Ovrv-6226/2022 (UPP/OS-Ovrv-234/2022) od 28. listopada 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku SAN-GRA d.o.o., OIB: 95075082748, da u roku od 8 (osam) dana naknadi tužitelju MALI BAGER d.o.o., OIB: 97192149102, nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 190,79 eura.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopušten zahtjev tuženika da sud utvrdi postojanje njegove tražbine prema tužitelju u iznosu od 18.719,28 eura / 141.040,39 kuna.

II. Nalaže se tuženiku SAN-GRA d.o.o., OIB: 95075082748, naknaditi tužitelju MALI BAGER d.o.o., OIB: 97192149102, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.003,90 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 11. ožujka 2022. javnom bilježniku Snježani Ludvajić u Solinu podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, kojim predlaže da javni bilježnik naloži ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 2.146,13 eura / 16.170,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća do isplate, kao i troškove ovršnog postupka. Također, predlaže da javni bilježnik, radi naplate navedene novčane tražbine, odredi ovrhu općenito na imovini ovršenika (sada tuženika). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Ludvajić u Solinu poslovni broj Ovrv-6226/2022 (UPP/OS-Ovrv-234/2022) od 28. listopada 2022., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je pravovremeno podnio prigovor, pobijajući isto u cijelosti, pa je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv- 6226/2022 od 29. ožujka 2023. rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Nadalje, rješenjem poslovni broj Povrv-803/2023 od 26. siječnja 2024. Općinski sud u Splitu oglasio se nenadležnim i predmet dostavio Trgovačkom sudu u Splitu. Pred Trgovačkim sudom u Splitu predmet je dobio novi poslovni broj Povrv- 149/2024.

4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji sada predstavlja odgovor na tužbu) tuženik je u cijelosti osporio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te naveo kako je neosnovano. Istaknuo je kako prigovara osnovi i visini potraživanja jer da nije prihvatio predmetni račun, kao i da ga nije proknjižio kroz svoje poslovne knjige.

5. Nadalje, tuženik ističe kako je s tužiteljem 21. svibnja 2021. ugovorio izvođenje radova čija vrijednost da je iznosila 314.420,79 kuna, kao i da je tužitelj započeo s dogovorenim radovima 26. svibnja 2021. Tijekom izvođenja radova da je tužitelj tuženiku ispostavio račune na iznos od ukupno 56.170,00 kuna, a koji iznos da tuženik nije prihvatio. Tuženik navodi kako je tužitelj 4. kolovoza 2021. prekinuo daljnje izvođenje ugovorenih radova, pa da na taj način nije ispunio svoju ugovornu obvezu.

6. Na koncu, tuženik navodi da zbog neispunjenja ugovorne obveze od strane tužitelja potražuje naknadu štete u visini od 50% vrijednosti ugovorenih radova, dakle iznos od 157.210,39 kuna, pa ističe prigovor radi prebijanja potraživanja.

7. Tužitelj se podneskom od 17. listopada 2023. (stranice 50-55 spisa) očitovao na navode tuženika, uredio tužbeni zahtjev zbog promjene valute, predložio izvođenje dokaza i izložio činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj potvrđuje činjenicu da su radovi započeli 26. svibnja 2021., kao i činjenicu da je nakon više od dva mjeseca rada, odnosno 4. kolovoza 2021. prekinuo daljnje izvođenje radova iz razloga što mu nije bio podmiren ispostavljeni račun.

8. Tužitelj pojašnjava kako je 3. kolovoza 2021., nakon pregovora s tuženikom, ispostavio predmetni račun broj 10/1/1 za dio izvršenih radova uređenja „glorijeta“ u Solinu, a da je ispostavljanju računa prethodio dogovor od 29. srpnja 2021. kada su tužitelj i tuženik napravili obračun dugovanja i isti potpisali. U navedenom obračunu (stranica 53 spisa) da je upisano dugovanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 30.170,00 kuna, ali i da je nakon ovako utvrđenog iznosa zastupnik po zakonu tuženika inzistirao na umanjenju računa za 4.000,00 kuna, pa da je stoga tužitelj izdao račun broj 10/1/1 upravo u iznosu od 26.170,00 kuna. Kao ključno tužitelj navodi kako je tuženik uplatio dio ispostavljenog računa u iznosu od 10.000,00 kuna, a da je preostali iznos od 16.170,00 kuna ostao nepodmiren, i kao takav predmet ovog parničnog postupka.

9. Podneskom od 8. prosinca 2023. (stranice 58-61 spisa) tuženik dodatno ističe kako je njegova poslovna suradnja s tužiteljem postojala i prije predmetnog posla, a što da je vidljivo iz Analitičke kartice dobavljača. Tuženik naglašava kako su neistiniti navodi tužitelja da bi dostavljeni obračun (stranica 53 spisa) predstavljao rekapitulaciju dugova glede utuženog potraživanja, te ističe kako se navedeni obračun odnosi na druge prethodne međusobne poslove između tužitelja i tuženika, tim više što da je stavka pod nazivom „glorijet“ na obračunu prekrižena. Tuženik konačno navodi kako je samo djelomično izvršio plaćanje po ispostavljenom računu jer da tužitelj nije u cijelosti izvršio radove za koje je ispostavio račun.

10. Glede istaknutog prigovora radi prebijanja potraživanja tužitelj na ročištu održanom 10. listopada 2024. navodi kako prigovara u pogledu obračuna penala od strane tuženika jer da tuženik svoje navode nije potkrijepio dokazima, a da prema mišljenju tužitelja ne može jedna ugovorna strana proizvoljno određivati penale, te na taj način izbjegavati svoje obveze.

11. Kako vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 6.630,00 eura, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno članku 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP).

12. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu, i to: Konto kartice tužitelja (stranica 6 spisa), računa broj: 10/1/1 od 3. kolovoza 2021. (stranica 7 spisa), obračuna potraživanja od 29. srpnja 2021. (stranica 53 spisa), analitičke kartice kupca (stranica 60 spisa), analitičke kartice dobavljača (stranica 61 spisa), dopisa Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Split od 11. srpnja 2024. (stranica 72 spisa), izvatka iz knjige ulaznih računa za period od 1. kolovoza 2021. do 31. kolovoza 2021. (stranica 73 spisa) i PDV obrasca za kolovoz 2021. (stranice 74-75 spisa). Izveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja CB, zastupnika po zakonu tuženika IB, te saslušanjem ĆB i ŽB u svojstvu svjedoka.

13. Ovaj sud nije izveo dokaz pribavljanjem građevinske knjige od društva TEKTON CONSTRUCTION d.o.o., kao glavnog izvođača radova na gradilištu „Novi glorijet“, Grad Solin, čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao niti dokaze saslušanjem svjedoka LB, ZB, DB, i EB, a budući da je tužitelj odustao od prijedloga za izvođenjem ovih dokaza.

14. Nadalje, nakon zaključenja prethodnog postupka, podneskom od 24. veljače 2025. (stranice 90-93 spisa) tuženik se očitovao na tijek postupka i izvedene dokaze, te predložio izvesti dokaze saslušanjem svjedoka PB i pribaviti građevinski dnevnik. Međutim, člankom 461.a stavkom 9. ZPP-a propisano je da u sporovima male vrijednosti stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Prema stavku 10. istog članka, nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile protivno stavku 9. tog članka sud neće uzeti u obzir. Slijedom navedenoga, te budući da iz samog sadržaja podneska proizlazi da je riječ o činjenicama i dokazima koje je tuženik mogao iznijeti i ranije, ovaj sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka PB, niti je pribavio građevinski dnevnik. Također, podneskom od 4. ožujka 2025. (stranice 98-101 spisa) tuženik se očitovao na navode tužitelja te predložio izvesti dokaz čitanjem isprava koje se dostavljaju, međutim, sukladno članku 461.a ZPP-a, niti ove činjenice sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke te nije izveo dokaze čitanjem isprava koje su dostavljene u prilogu navedenog podneska, a budući da je i njih tuženik mogao iznijeti ranije.

15. Nakon ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, a da tuženikovo potraživanje istaknuto radi prebijanja ne postoji.

16. Predmet ovog postupka bio je odlučiti o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati iznos od 2.146,13 eura na ime djelomično neplaćenog računa br. 10/1/1 od 3. kolovoza 2021., a koji se odnosi na pružanje usluga rada bagerom na gradilištu novi glorijet (kk.06.2.212.0006) grad Solin, na čestici K. Č. [katastarska čestica] Solin. Također, predmet postupka bio je odlučiti i o postojanju, odnosno nepostojanju potraživanja tuženika prema tužitelju istaknutog radi prebijanja, s osnove naknade štete.

17. U postupku nije bilo sporno da su stranke sklopile usmeni ugovor o djelu, i to na način da je tuženik bio naručitelj, a tužitelj izvođač radova iskopa bagerom na gradilištu novi glorijet (kk.06.2.212.0006) grad Solin, na čestici K. Č. [katastarska čestica] Solin. Također, nije bilo sporno da je tužitelj započeo s ugovorenim radovima 26. svibnja 2021., kao niti da je 4. kolovoza 2021. prekinuo izvođenje radova i napustio gradilište. Nije bilo sporno da je tuženik djelomično podmirio ispostavljeni račun br. 10/1/1 od 3. kolovoza 2021., i to u iznosu od 10.000,00 kuna.

18. Također, u postupku nije bilo sporno da su zastupnici po zakonu tužitelja i tuženika 29. srpnja 2021. sastavili i potpisali obračun potraživanja (stranica 53 spisa) na iznos od 30.170,00 kuna.

19. U postupku je bilo sporno za koje radove je sastavljen obračun potraživanja, kao i je li tužitelj u cijelosti izvršio radove za koje je ispostavio račun br. 10/1/1 od 3. kolovoza 2021., a posljedično tome i je li tuženik dužan platiti tužitelju utuženi novčani iznos sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća do isplate. Nadalje, a glede istaknutog prigovora radi prebijanja, u postupku je bila sporna ukupna vrijednost ugovorenih radova između tužitelja i tuženika na gradilištu novi glorijet (kk.06.2.212.0006) grad Solin, na čestici K. Č. [katastarska čestica] Solin, kao i činjenica nastanka štete tuženiku, kao posljedice neispunjenja ugovorne obveze od strane tužitelja.

20. Ovaj sud je izveo dokaz čitanjem vjerodostojne isprave – Konto kartice tužitelja (stranica 6 spisa) te utvrdio kako je tužitelj u svojim poslovnim knjigama na dan 3. kolovoza 2021. knjižio potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 26.170,00 kuna, kao i da je tuženik 3. kolovoza 2021. izvršio uplatu po računu br. 10/1/1 u iznosu od 10.000,00 kuna, pa da je preostalo potraživanje tužitelja u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave iznosilo 16.170,00 kuna.

21. Čitanjem računa br. 10/1/1 (stranica 7 spisa), ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 3. kolovoza 2021., na ime tuženika SAN-GRA d.o.o. za iznos od 26.170,00 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 3. kolovoza 2021. Nadalje, iz navedenog računa proizlazi da je ispostavljen zbog obavljenih usluga rada bagerom na gradilištu novi glorijet (kk.06.2.212.0006) grad Solin, na čestici K. Č. [katastarska čestica] Solin.

22. Čitanjem obračuna potraživanja od 29. srpnja 2021. (stranica 53 spisa) ovaj sud je utvrdio da se radi o ispravi u kojoj je vlastoručno navedena rekapitulacija potraživanja, a u donjem desnom kutu je navedeno „ostaje samo Solin 30.170“.

23. Nadalje, čitanjem analitičke kartice kupca (stranica 60 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tuženik u svojim poslovnim knjigama na dan 31. prosinca 2021. knjižio potraživanje prema tužitelju u ukupnom iznosu od 16.170,00 kuna. Čitanjem analitičke kartice dobavljača (stranica 61 spisa) ovaj sud je utvrdio kako je tuženik u svojim poslovnim knjigama knjižio dugovanje prema tužitelju u ukupnom iznosu od 16.170,00 kuna.

24. Čitanjem dopisa Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Split od 11. srpnja 2024. (stranica 72 spisa) ovaj sud je utvrdio kako je tuženik SAN-GRA d.o.o. račun broj 10/1/1 od 3. kolovoza 2021., izdan na iznos od 26.170,00 kuna, iskazao u knjizi URA – posebne evidencije, i u PDV obrascu za kolovoz 2021.

25. Na ročištu održanom 10. listopada 2024. ovaj sud je saslušao zastupnika po zakonu tužitelja CB i zastupnika po zakonu tuženika IB (stranice 76-78 spisa). Iz iskaza CB, proizlazi kako je obavljao poslove iskopa bagerom za tuženika. Navodi kako je imao usmeni dogovor s tuženikom, a plaćanje da je dogovoreno po obavljenom poslu. Zastupnik po zakonu tužitelja navodi kako je s tuženikom nakon dva mjeseca rada napravio obračun radova koji su ostali neplaćeni, te da se radilo o 30.000,00 kn. Naknadno da je dogovorio s tuženikom da će mu umanjiti račun na 26.170,00 kn, ali da je tuženik izvršio uplatu od 10.000,00 kn, dok da mu ostatak nije platio. Zastupnik po zakonu tužitelja potvrđuje da je s tuženikom i ranije surađivao.

26. Zastupnik po zakonu tuženika IB iskazivao je kako je s tužiteljem imao poslovnu suradnju preko 20 godina. U konkretnoj pravnoj stvari da je bio podizvođač na gradilištu Glorijeta u Solinu. Putem maila da je tužitelju poslao prijedlog cijena koje je dobio od izvođača, te da se tužitelj suglasio da će izvoditi radove po troškovniku. Radovi da su započeti 26. svibnja 2021. U građevinarstvu da se na kraju mjeseca fakturiraju računi, pa da je tužitelj 30. lipnja 2021. ispostavio račun za mjesec lipanj, na iznos od 20.000,00 kn, i da je taj račun plaćen 8. srpnja 2021. Nakon toga da je tužitelj izvršavao radove u srpnju i ispostavio račun 26. srpnja 2021., na iznos od 12.000,00 kn, i da je taj račun plaćen isti dan. Ovi računi da su ispostavljeni nakon što bi nadzorni inženjer koji je vodio cijelo gradilište izvršio obračun radova zajedno sa inženjerom tuženika PB, odnosno obračun da bi se vršio uz sudjelovanje svih odgovornih sudionika. Zastupnik po zakonu tuženika ističe kako nije odmah vidio predmetni račun, ispostavljen na iznos od 26.170,00 kn, već da je njegov knjigovođa platio iznos od 10.000,00 kn. Navodi kako knjigovođa nije platio preostali iznos iz razloga što mu je bio čudan iznos s obzirom na to da je prethodni račun bio plaćen 26. srpnja 2021. Nakon toga, da se tužitelj 4. kolovoza 2021. nije pojavio na gradilištu, pa da mu je tuženik 9. kolovoza 2021. poslao mail da nastavi s radovima pod prijetnjom penala. Zastupnik po zakonu tuženika navodi kako je u prosincu 2021. ispostavio tužitelju račun broj 83 na ime obračuna penala tužitelju za neizvedene radove u iznosu od 16.170,00 kn, odnosno za iznos koji nije platio tužitelju po utuženom računu. Ističe kako je utuženi račun evidentirao u knjizi ulaznih računa, ali da odbitak PDV-a nije koristio jer da je na samom računu naveden prijenos porezne obveze.

27. Nadalje, u svom iskazu zastupnik po zakonu tuženika potvrđuje kako je s tužiteljem sastavio obračun potraživanja, koji se nalazi na stranici 53 spisa, a koji obračun da se odnosio na sve radove koje je tužitelj obavljao za tuženika. Navodi kako se radi o radovima koje su obavljali kod groblja u Solinu za tvrtku Miljak. Također, zastupnik po zakonu tuženika potvrđuje kako je iznos od 30.170,00 kn točan, kao i datum obračuna, međutim, ističe kako se taj obračun ne odnosi na gradilište Glorijet u Solinu nego na drugo gradilište kod groblja. Ovaj iznos koji je naveden na obračunu da nikada nije isplatio tužitelju, jer da je gradilište zatvoreno zbog stečaja tvrtke Miljak, a da tužitelj nikada nije zatražio isplatu.

28. Nadalje, na ročištu za glavnu raspravu 23. siječnja 2025. u svojstvu svjedoka saslušani su ĆB, sin zastupnika po zakonu tužitelja i ŽB, bivši zaposlenik tuženika (stranice 80-81 spisa). Svjedok ĆB iskazivao je kako mu je poznato da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu na način da je tužitelj za tuženika obavljao radove na Glorijetu u Solinu, i to počevši od svibnja 2021. Tužitelj da je obavljao poslove iskopa i sve drugo što je bilo potrebno obaviti strojevima. Navodi kako nije osobno radio na gradilištu, ali da je dolazio na gradilište pa da je stoga upoznat sa stanjem na terenu i problemima između tužitelja i tuženika. Ističe kako je bio osobno prisutan kada je zastupnik po zakonu tuženika potpisao obračun dugovanja koji se nalazi na stranici 53 spisa. Svjedok navodi kako je na obračunu dugovanja rukopis zastupnika po zakonu tuženika, i to baš da je njegov gornji potpis s lijeve strane. Također, navodi da je nadimak njegovog oca C, te pojašnjava da je na obračunu navedeno „preostaje C“. Do razlike između obračuna (30.170,00 kn) te utuženog računa (26.170,00 kn) da je došlo na način da je otprilike sat vremena nakon što je obračun potpisan, zastupnik po zakonu tuženika telefonskim putem molio zastupnika po zakonu tužitelja da mu umanji dugovanje, a radi čega je i izdan račun na manji iznos. Svjedok pojašnjava kako je u periodu od svibnja 2021. do 5. kolovoza 2021. tužitelj za tuženika izvodio isključivo radove na Glorijetu u Solinu, te da je obračun dugovanja rađen isključivo za to gradilište. Stranke da su i ranije bile u poslovnom odnosu, a da je tuženik gotovo sa svakom gradilištu imao određena dugovanja prema tužitelju.

29. Svjedok ŽB je naveo kako nema neposredna saznanja o predmetnom potraživanju, te da je sve saznao od zastupnika po zakonu tužitelja. Istaknuo je kako je tužitelj uredno obavljao svoje poslove na gradilištu, u skladu s uputama voditelja gradilišta i inženjera. Također, naveo je kako mu je poznato da su tužitelj i tuženik i ranije bili u poslovnim odnosima.

30. Iskaz zastupnika po zakonu tužitelja CB i svjedoka ĆB ovaj sud prihvaća kao istinite, a budući da su suglasni, životni, logični i u skladu sa pisanom dokumentacijom koja je priložena u spisu.

31. S druge strane, ovaj sud nije prihvatio kao istinit iskaz zakonskog zastupnika tuženika IB u dijelu kada navodi da je obračun potraživanja koji se nalazi na stranici 53 spisa bio napravljen za neko drugo gradilište, a ne za gradilište Glorijet u Solinu. Ovaj sud je mišljenja da nije životno niti logično da bi stranke pristupile sastanku radi utvrđenja međusobnih potraživanja, te potom sastavile i potpisale obračun potraživanja, bez cilja da na koncu ispostave račun za utvrđeno potraživanje. Zaključak je ovoga suda da bi tužitelj zasigurno ispostavio račun za drugo gradilište, da je tako bilo dogovoreno na sastanku s tuženikom. Eventualni stečaj glavnog izvođača, ili stečaj investitora određenog projekta ni na koji način ne utječe na ugovorni odnos i postojanje potraživanja između tužitelja (kao podizvođača radova) i tuženika (kao naručitelja radova).

32. Iskaz svjedoka ŽB sud nije posebno ocjenjivao budući da ovaj svjedok nije imao neposredna saznanja o predmetnom potraživanju.

33. Slijedom izvedenih dokaza ovaj sud zaključuje da je prema sklopljenom usmenom ugovoru o djelu tužitelj bio obvezan pružati tuženiku usluge rada bagerom na gradilištu novi glorijet (kk.06.2.212.0006) grad Solin, na čestici K. Č. [katastarska čestica] Solin, a tuženik je dužan za pružene usluge platiti naknadu.

34. Naime, člankom 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

35. Dakle, ugovor o djelu je dvostranoobvezni ugovor te kao takav stvara prava i obveze za obje ugovorne strane. Obveza na strani izvođača sastoji se u tome da obavi ugovoreni posao, dok je obveza naručitelja da izvođaču za obavljeni posao plati naknadu. Pravo izvođača sastoji se u tome da od naručitelja zahtjeva plaćanje naknade, dok je pravo naručitelja da od izvođača zahtjeva da obavi ugovoreni posao.

36. Slijedom svega naprijed navedenog, uzimajući u obzir sadržaj dostavljenih isprava te iskaze saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu parničnih stranaka, ovaj sud utvrđuje kako je tužitelj pružio usluge navedene u računu broj 10/1/1 od 3. kolovoza 2021., a da mu je tuženik za to bio obvezan platiti naknadu.

37. Naime, iz obračuna potraživanja koji se nalazi na stranici 53 spisa, a kojega su 29. srpnja 2021. sastavile i potpisale parnične stranke proizlazi da je tužitelj obavio posao za tuženika u vrijednosti od 30.170,00 kuna, dok iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja CB i svjedoka ĆB proizlazi da se navedeno potraživanje odnosi upravo na usluge rada bagerom na gradilištu novi glorijet (kk.06.2.212.0006) grad Solin, na čestici K. Č. [katastarska čestica] Solin.

38. Nadalje, iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja CB i svjedoka ĆB, računa broj 10/1/1 od 3. kolovoza 2021. (stranica 7 spisa) i Konto kartice tužitelja (stranica 6 spisa) proizlazi da je tužitelj prethodno dogovoreni iznos (30.170,00 kn) smanjio za 4.000,00 kuna, te izdao račun broj: 10/1/1 na iznos od 26.170,00 kuna.

39. Budući da je tuženik djelomično podmirio ispostavljeni račun broj 10/1/1, i to u iznosu od 10.000,00 kuna, to je stoga trebalo tuženika obvezati da u preostalom iznosu (2.146,13 eura / 16.170,00 kuna) izvrši svoju obvezu iz ugovora djelu, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od prvog dana nakon dana dospijeća pa do isplate.

40. Naime, člankom 29. stavkom 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

41. Pored navedenog, čitanjem dopisa Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Split od 11. srpnja 2024. (stranica 72 spisa) ovaj sud je utvrdio kako je tuženik SAN-GRA d.o.o. račun broj 10/1/1 od 3. kolovoza 2021., izdan na iznos od 26.170,00 kuna, iskazao u knjizi URA – posebne evidencije, i u PDV obrascu za kolovoz 2021.

42. Člankom 221.b stavkom 1. ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

43. Dakle, iako iz dopisa Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Split od 11. srpnja 2024. izričito ne proizlazi da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu, mišljenje je ovoga suda da se na temelju članka 221.b stavka 1. ZPP-a može smatrati da predmetna tražbina postoji. Naime, prilikom ocjene postojanja navedene zakonske presumpcije ovaj sud je uzeo u obzir da je tuženik utuženi račun broj 10/1/1 od 3. kolovoza 2021. iskazao u svojoj knjizi URA – posebne evidencije i u PDV obrascu za kolovoz 2021., iako je riječ o računu s prijenosom porezne obveze.

44. Radi svega navedenog, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, sud je održao na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.146,13 eura / 16.170,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 4. kolovoza 2021. do isplate, kao prvog dana nakon dana dospijeća, pa do isplate, po stopi koja je propisana člankom 29. stavkom 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora.

45. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

46. Nadalje, a u odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja potraživanja od strane tuženika, u kojem navodi kako zbog neispunjenja ugovorne obveze od strane tužitelja potražuje naknadu štete u visini od 50% vrijednosti ugovorenih radova, odnosno u iznosu od 20.865,40 eura / 157.210,39 kuna, ovaj sud je, sukladno članku 338. stavku 3. ZPP-a, u izreci presude obvezan utvrditi postojanje ili nepostojanje potraživanja istaknutog radi prebijanja, ali samo do visine tužbenog zahtjeva.

47. Naime, osnovna svrha prigovora radi prebijanja jest utvrđenje tražbine tuženika prema tužitelju i prijeboj te tražbine s tražbinom tužitelja. Dakle, prigovorom radi prebijanja tuženik ne postavlja protutužbeni zahtjev kojim traži isplatu određenog iznosa, već njime traži da sud izvrši prijeboj međusobnih tražbina. Kako tim prigovorom tuženik ne traži isplatu razlike, on nema pravni interes kojim bi opravdao zahtjev da sud utvrdi njegovu tražbinu u iznosu većem od tražbine tužitelja, u smislu članka 187. stavka 2. ZPP-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju poslovni broj Pž-1411/2020 od 29. rujna 2021.).

48. Dakle, zbog nedostatka pravnog interesa tuženika, ovaj sud nije niti imao potrebe raspravljati o prigovoru radi prebijanja u iznosu preko 2.146,13 eura / 16.170,00 kuna, koliko iznosi tužiteljeva tražbina.

49. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

50. Nadalje, a u pogledu dokazivanja osnovanosti i visine potraživanja istaknutog radi prebijanja tuženik ne predlaže izvođenje niti jednog dokaza. Naime, tuženik nije predložio izvođenje dokaza radi utvrđenja odlučne sporne činjenice ukupne vrijednosti ugovorenih radova između tužitelja i tuženika na gradilištu novi glorijet (kk.06.2.212.0006) grad Solin, na čestici K. Č. [katastarska čestica] Solin, kao niti dokaze na okolnost nastanka štete, koja bi bila posljedica tužiteljevog neispunjenja ugovorne obveze.

51. Naime, člankom 7. stavkom 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

52. Člankom 220. stavkom 1. ZPP-a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nadalje, člankom 219. stavkom 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

53. U smislu citiranih odredbi svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite sud ne može usvojiti. Kada sud ne uspije formirati određeno uvjerenje nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a). Ta pravila obvezuju sud da uzme za nedokazanu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije pružila sudu dovoljno dokaznih sredstava.

54. Budući da u konkretnoj pravnoj stvari tuženik nije dokazao ukupnu vrijednost ugovorenih radova između tužitelja i tuženika na gradilištu novi glorijet (kk.06.2.212.0006) grad Solin, na čestici K. Č. [katastarska čestica] Solin, kao niti činjenicu nastanka štete zbog tužiteljeva neispunjenja ugovorne obveze, to je ovaj sud na temelju članka 338. stavka 3. ZPP-a utvrdio da ne postoji njegovo potraživanje u iznosu od 2.146,13 eura / 16.170,00 kuna, istaknuto radi prebijanja, te odlučio kao pod točkom II. izreke ove presude.

55. O troškovima ovršnog postupka trebalo je odlučiti ovom presudom, i to zajedno s troškovima parničnog postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, Broj: Su- IV-204/2017.), pa je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Ludvajić u Solinu poslovni broj Ovrv-6226/2022 (UPP/OS-Ovrv-234/2022) od 28. listopada 2022. ukinut u dijelu kojim je odlučeno o nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 190,79 eura.

56. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

57. Nadalje, odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a.

58. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u dijelu nastalih troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 185,90 eura. Navedeni iznos se sastoji od troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 100,00 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna (Tbr. 50 tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022., dalje: Tarifa/12) iznosi 1.000,00 kuna, uvećano za PDV od 25% iznosi 1.250,00 kuna / 165,90 eura, sve sukladno postavljenom zahtjevu i Tbr. 11. toč. 1. Ovaj iznos uvećan je za trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 20 eura, sukladno članku 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/2021., 18/2022., 154/2022.; dalje: Pravilnik). U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka i na čiju naknadu, tužitelj ima pravo u smislu članka 14. stavka 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. i 114/2022.).

59. Nadalje, a s obzirom na odredbe sada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje u tekstu: Tarifa/23) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 112 spisa), tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja, i to:

- za sastav podnesaka od 17. listopada 2023. i 24. veljače 2025. po 100 bodova za svaki podnesak, a ukupno 200 bodova (Tbr. 7/1 Tarife/23),

- za zastupanje na ročištima održanim 17. lipnja 2024., 10. listopada 2024., 23. siječnja 2025., 31. ožujka 2025. i 18. rujna 2025. po 100 bodova za svako ročište, a ukupno 500 bodova (Tbr. 9/1 Tarife/23),

odnosno ukupno 700 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife/23) iznosi 1.400,00 eura. Iznos od 1.400,00 eura uvećan je za PDV po stopi od 25%, te je tužitelju s ove osnove priznat iznos od 1.750,00 eura.

60. S obzirom na odredbe Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018., 51/2023.) i odredbe Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.), tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 68,00 eura (Tbr. 2/1 u vezi s Tbr. 1/1).

61. Slijedom navedenoga, tužitelju je ukupno priznat trošak postupka u iznosu od 2.003,90 eura, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

62. Konačno, za napomenuti je da je sud u ovoj odluci novčane iznose koji su u prijedlogu za ovrhu iskazani u kunama, u izreci ove odluke dvojno iskazao u kunama i eurima, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za jedan euro, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/2022.).

U Splitu 30. listopada 2025.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis