Republika Hrvatska
Općinski radni sud u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 84
10000 Zagreb
Pr-9837/2020-71
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BOŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, Počiteljska 5, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, OIB: 46377257342, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 06.10.2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 30. listopada 2025. godine,
presudio je
I. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, isplatiti tužiteljici BOŽ, [adresa], na ime razlike plaće iznos od bruto 192,96 € (slovima: stodevedesetdvaeuradevedesetšestcenti) sa zateznim kamatama po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:
- na iznos 16,07 € od 16.01.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos 5,47 € od 16.02.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos 12,02 € od 16.03.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos 37,06 € od 16.05.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos 10,30 € od 16.06.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos 13,39 € od 16.07.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos 12,47 € od 16.08.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos 6,81 € od 16.09.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos 7,34 € od 16.10.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos 11,43 € od 16.12.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos 1,50 € od 16.01.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos 10,50 € od 16.02.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos 12,57 € od 16.03.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos 14,01 € od 16.04.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos 1,00 € od 16.05.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos 10,12 € od 16.06.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos 5,98 € od 16.07.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos 04,92 € od 16.08.2018. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, isplatiti tužiteljici BOŽ, [adresa], na ime razlike plaće s osnova promjene bruto osnovice iznos od bruto 96,60 € (slovima: devedesetšesteurašezdesetcenti) sa zateznim kamatama po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:
- na iznos 2,95 € od 16.12.2016. godine, pa do isplate,
- na iznos 36,95 € od 16.01.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos 56,70 € od 16.02.2017. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.
III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 4.448,47 € kao neosnovan.
IV. Nalaže se tužiteljici BOŽ naknaditi tuženiku KBC ZAGREB parnični trošak u iznosu od 331,81 €, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 08.12.2020.g. navodi, da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre. Radni odnos tužiteljice reguliran je ugovorom o radu, Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19,u daljnjem tekstu: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN,143/13) ,Dodatkom I. KU 96/15, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19), Izmjena Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 78/19), Dodatkom II. KU 92/19,Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno TKU) (NN 141/12), Dodatak II. TKU-a, 150/13,
Ispravak Dodatka II.TKU-a (NN 153/13),TKU-a (NN 24/17), TKU-a (NN 128/17), Dopuna TKU-a (NN 47/18), internim pravilnikom poslodavca kao i Rješenjem o plaći. Rad tužiteljice je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati. U smislu čl.47. KU 143/13 i čl. 45. KU 29/18,35/19, 78/19, tužiteljičina plaća regulirana je na način: „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“ Osim potonjeg mjerodavnog materijalnog prava, u spornom razdoblju na snazi je i TKU 128/17, 47/18, koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u članku 50. definirana na identičan način kako je opisano u potonje navedenim KU. Navedena odredba o plaći istovjetna je i u TKU 24/17, odnosno u TKU 141/12 u čl. 51. U odredbama čl.51, 57, 60. KU 143/13 odnosno čl. 49., 55. i 58, KU 29/18, 35/19, 78/19, te u odredbi čl. 53. i 54. TKU 128/17, 47/18, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužiteljici se za svaki odrađeni sat ne isplaćuju ugovoreni dodaci. Osnovica plaće u javnim službama u periodu od 01. siječnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine. Tužiteljica je od 01. studenog 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine, ostvarila pravo na povećanu plaću, između ostalog, i uslijed povećanja osnovice za obračun plaća od siječnja 2016. godinu do 31.12.2016. godine. Naime, u spornom periodu osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 36/09, 124/09 - dalje u tekstu: Zakon o osnovici plaće u javnim službama), dok je člankom 2. navedenog zakona propisano kako se ''osnovica plaće u javnim službama utvrđuju kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.''. U spornom razdoblju je, kao što je navedeno u toč. II tužbe, na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 24/17, 128/17 u daljnjem tekstu: Temeljni KU) kao i sporazum Vlade RH i sindikata, i to kako slijedi Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine, nadalje, Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda (BDP) za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj, Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, Gore navedene Izmjene i dopune iz 2011. zaključene na rok od pet godina (čl. IX. Izmjena) ali se prema odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih primjenjuju pravila o produženoj primjeni KU-a, a što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene, te da su istekle 26. siječnja 2017. U spornom periodu na snazi je TKU koji u čl. 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom čl. TKU, u st. 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Nadalje, sukladno odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr-408/12 i odluci Ustavnog suda RH poslovni broj U-
III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora (u daljnjem tekstu: KU) ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU-a, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja KU-a. Okolnost da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, a da je jedan potpisnik i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, samo parafirao KU, ne utječe na pravnu valjanost, odnosno nema za posljedicu ništetnost, kako to neosnovano tvrde u žalbama tuženica i umješač na strani tuženice. Prema odredbi čl. 3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01. i 39/09.) na pitanje plaća i drugih naknada po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena tim Zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori. Prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19., u daljnjem tekstu: ZR) predmet kolektivnog ugovora mogu biti prava i obveze stranke koje su taj ugovor sklopile a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pa prema tome i pregovaranje o plaći kao važnom segmentu radnog odnosa, a između ostalog i čl. 51. TKU, uređuje te definira plaću zaposlenih u javnim službama. Prema tome su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa Vladom RH, u ovom slučaju poslodavcem a gdje se odlučivalo osnovicama te dodacima na plaću za zaposlene u javnim službama. Sporazum o osnovici plaće, njegove dodatke te izmjene dodatka potpisale su stranke koje mogu biti stranke, dok je predmet ugovora osnovica plaće iz radnog odnosa a što može biti predmet kolektivnog ugovora prema čl. 192. ZR-a, pa slijedom toga ti dokumenti formalno i sadržajno predstavljaju i potpadaju pod zakonski pojam kolektivnog ugovora. Slijedom iznijetog svi naprijed navedeni predmetni dokumenti imaju karakter kolektivnog ugovora te su u konačnici su postali i njihov sastavni dio. Negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno, Zadnjeg tromjesečja 2015. do prvog tromjesečja 2017. zabilježen rast BDP-a za više od 2,0 % u odnosu na prethodna tromjesečja. Odredba čl. VII. st 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH bila je povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. Sukladno naprijed iznesenom, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju (siječanj 2016. do siječnja 2017.), budući je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno dva ili više posto). Nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016. godinu, jer je na snazi bio TKU i Sporazum o osnovici kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. godinu bila određena u visini od 5.415,37 Kn (sukladno čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama). Usprkos navedenom tuženik je tužitelju sve plaće u 2016. godini obračunavao s osnovicom od 5.108,04 Kn odnosno na štetu tužitelja. Na obračun tužiteljičine plaće u spornom razdoblju primjenjuje se KU zdravstva prema kojem je osnovica za obračun plaće temelj za obračun svakog elementa tužiteljičine plaće (plaćanje redovnog rada, obračun svakog dodatka i uvećanje plaće, obračun naknade plaće itd.) pa je obračunom plaće s nižom osnovicom tuženik pogrešno obračunao svaki element tužiteljičine plaće za rad u periodu od siječnja 2016. godine do siječnja 2017. godine. Vlada RH je tek na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. godine, na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama donijela novu Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama. Odluka je objavljena u Narodnim novinama broj 123/16, a stupila je na snagu 1. siječnja 2017. Prema novoj Vlade RH Odluci osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđena je u visini od 5.211,02 kune bruto i primjenjivala se od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017. Dakle, Republika Hrvatska, kao poslodavac, donijela je odluku o uvećanju osnovice za obračun plaća svojim zaposlenicima u javnim službama za 2%. Obzirom na navedeno tuženik je sve plaće od siječnja do prosinca 2016. godine (plaća za prosinac 2016. godine isplaćena u siječnju 2017. godine) bio dužan obračunavati s osnovicom od 5.415,37 Kn. Unatoč tome tuženik je sve plaće u 2016. godini obračunavao s nižom osnovicom od 5.108,04 Kn. Pored naprijed navedenog prava tužiteljica je od 01.studenog 2016. godine do dana 01.svibnja 2019.g. ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima rada, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. (NN 93/14 i 127/17). Odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13), te članka. 54. Temeljnog KU zdravstva propisano je: „ Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.“ Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivao dodatak s osnova posebnih uvjeta rada na sve sate koje je tužiteljica odradila već samo na dio odrađenih sati. Tužiteljica je u navedenom vremenskom razdoblju kao medicinska sestra radila u otežanim uvjetima rada, pa joj je prema čl. 94. Zakona o radu, pripadalo pravo na povećanu plaću. Sukladno KU 29/18, 35/19, 78/19, u čl. 55. propisuje da se na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi, a to su posebni uvjeti rada, uvećava za 25 %. (u KU 29/18 i KU 143/13, navedena odredba sadržana je u čl.57.) Sukladno čl.21. Dodatak II. KU 92/19 (koji je na snazi od 01.09.2019. do podizanja ove tužbe), navedeno je da se članak 55. mijenja te je istim propisano da na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 28 %. U razdoblju iz prethodne točke tuženik je tužiteljici isplaćivao navedene dodatke zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužiteljica odradila, dok joj dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada /KU navodi posebne uvjete rada/, nije plaćao na sve sate koje je odradila. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015. godine) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“. Tuženik od 01. listopada 2015. godine tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Odredbom čl. 24. Dodatkom II. KU 92/19, propisano je „ U članku 58, brojka: „4%“ zamjenjuje se brojkom 8%“. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana ( primjena Zakona o blagdanima i neradnim danima, i međunarodni ugovori), te bolovanja. Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Odredbom članka 34. st.1. KU 29/18, 35/19, 78/19, propisano je „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.“, a u st.2. istog članka propisano je „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“. (u KU 29/18 i KU 143/13, potonja odredba sadržana je u čl. 36.). U čl.13. Dodatka II. KU 92/19, propisano je „
Članka
34. mijenja se i glasi: „ Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.“ Odredbom članka 58. TKU 128/17, 47/18, propisano je u st.1. „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“, a u st.2. istog članka, propisano je „ Naknada u 100 % iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.“. (potonja odredba sadržana je u TKU 24/17 i TKU 141/12, u čl. 59.). Sukladno čl.9.st.3. Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19, propisano je: „ Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“, tuženik je bio u obvezi postupiti u skladu s odredbama i na taj način, primjenom povoljnijeg prava, pravilno obračunati plaću tužiteljici te isplatiti iznos predmetnog potraživanja tužiteljici. Budući da su podaci o rasporedu rada i obliku rada vidljivi samo na evidencijama rada, a radi se o dokumentaciji kojom raspolaže tuženik, tužiteljica nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, te predlaže da sud donese rješenje kojim će naložiti tuženiku da dostavi tužiteljičinu evidenciju rada za period od 01.11.2015. g. pa do dana 01.11.2020., i platne liste tužiteljice za period od 01.11.2015. g. pa do dana 01.11.2020., te predložiti sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici, na ime razlike plaće, mjesečne iznose, čija se točna visina ima utvrditi provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću na dospjele mjesečne iznose razlike plaće od 16- tog u mjesecu za prethodni mjesec, do isplate, te obvezati tuženika da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Nakon provedenih knjigovodstveno – financijskih vještačenja, po vještacima dr. sc. Vatroslav Zovko i Ručević vještačenja d.o.o., tužiteljica je u skladu sa izračunom vještaka dr. sc. Vatroslava Zovka, podneskom od 26.07.2023. (str. 118-119 spisa) postavila konačan tužbeni zahtjev na način da potražuje od poslodavca isplatu razlike plaće na ime dodataka na plaću i promjene osnovice za izračun plaće ukupno 4.738,03 € sa zateznim kamatama tekućim na svaki dospjeli iznos razlike plaće sa 16-tim u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, te potražuje parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako u pravnom osnovu tako i u visini. Opreza radi ističe prigovor zastare. Predlaže da se pozove u svojstvu umješača Republika Hrvatska, putem nadležnog državnog odvjetništva. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da je tuženik plaću tužiteljici, kao i sve dodatke isplaćivao sukladno pozitivnim propisima, te tuženik nije bio dužan, a niti ovlašten samoinicijativno izvršiti sporno uvećanje osnovice plaće kako to navodi tužiteljica u tužbi. Za navedeno uvećanje ovlaštena je isključivo Vlada RH, pa tuženik ne može biti odgovoran za eventualni propust. Smatra da se nisu ostvarile pretpostavke ugovorene točko III Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, te smatra da se osnovica za obračun plaće u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. nije trebala uvećati za 6% kako to pogrešno navodi tužiteljica. Sporna je i pravna valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26.10.2011.. Nadalje, svi dodaci i uvećanja plaće, pa tako i uvećanje od 50% za prekovremeni rad obračunavaju se isključivo od osnovne plaće. Netočan je navod tužiteljice da joj pripada dodaci na osnovnu plaću u prekovremenom radu, jer prekovremeni rad nije dio osnovne plaće. Tužbeni zahtjev tužiteljice smatra temeljen na pogrešno pravnom shvaćanju o tome što čini osnovnu plaću, kao osnovicu za izračun dodatka. U konkretnom predmetu sporno je i što čini mjesečni fond radnih sati, au odnosu na koji fond se utvrđuju prekovremeni sati, te da li Zaključci zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO, koji uređuju pitanje mjesečnog fonda radnih sati imaju obvezujući učinak. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužiteljice da nadoknadi parnične troškove tuženiku.
4. Sud je proveo dokaze: proveden je dokaz knjigovodstveno - financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Vatroslavu Zovko (str. 37-87 spisa), izvršen je uvid u pisano očitovanje vještaka dr. sc. Vatroslava Zovko na prigovore tuženika (str. 109-110 spisa) proveden je dokaz knjigovodstveno - financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (str. 134-141, 194 spisa), izvršen je uvid u očitovanje vještaka Ručević vještačenja d.o.o. na prigovore tužiteljice (str. 150-151 spisa), proveden je dokaz usmenim očitovanjem vještaka Zrinka Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 173-175 spisa) proveden je dokaz usmenim očitovanjem vještaka dr. sc. Vatroslava Zovka (str. 181-184 spisa).
5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).
6. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
7. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćenih dodataka s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova odgovornosti za život i zdravlje ljudi na prekovremeni rad, za isplatom razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad s osnove neisplaćenog po naprijed navedenom, za razdoblje od studenog 2015. do studenog 2020. i zahtjev za isplatom razlike između isplaćene i potencijalne plaće s osnova osnovice za obračun plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017.
9. Tužiteljica je u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu prvostupnice sestrinstva – voditeljice smjene u Zavodu za intenzivnu medicinu.
10. Prema odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja1 plaću radnika čini osnovna plaća i dodatci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodatci na osnovnu plaću su stimulacija, dodatci za posebne uvjete rada, položajni dodatci i uvećanja plaća (čl. 45. KUZZO-a 29/2018.).
11. Osnovna plaća djelatnika (čl. 49. KUZZO-a 29/2018.) uvećava se:
- za rad noću 40%
- za rad subotom 25%
- za rad nedjeljom 35%
- za rad na blagdane i Uskrs 150%
- za prekovremeni rad 50%
- za rad u drugoj smjeni 10%,
(ako radnik radi u dvokratnom radu, u smjenskom radu ili u turnusima). Navedeni dodatci međusobno se ne isključuju.
12. Prekovremenim radom (čl. 49. st. 9. KUZZO-a 29/2018.) smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
13. Redovni mjesečni fond radnih sati (čl. 49. st. 10. KUZZO-a 29/2018.) su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.
14. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 281/21-2 od 27. travnja 2021., riješeno je kako tumačenja povjerenstva za Tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja imaju pravnu snagu i učinke od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmjene tumačenja od dana donošenja izmjene, sati prekovremenog rada obračunavaju se u odnosu na mjesečni fond radnih sati u koji nisu uključeni blagdani i neradni dani koji padaju u radni dan (od ponedjeljka do petka) (zaključno do 20. prosinca 2015. – Zaključak broj 148.), dok se počevši od 21. prosinca 2015. sati prekovremenog rada obračunavaju u odnosu na mjesečni fond radnih sati u koji su uključeni i blagdani i neradni dani koji padaju u radni dan (od ponedjeljka do petka) (Zaključak broj 153, na snazi od 21. prosinca 2015.; istovjetan Zaključak broj 174, na snazi od dana donošenja kolektivnog ugovora (1. ožujka 2018.)).
15. Djelatniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću (čl. 57. KUZZO-a 143/13 i čl. 55. KUZZO-a 29/2018.).
16. Osim dodatka za posebne uvjete rada propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, s primjenom do 1. listopada 2015. (čl. 5. Dodatka I. KUZZO-a 143/2013), odnosno u iznosu od 8% s primjenom od 1. rujna 2019. (čl. 24. Dodatka II. KUZZO-a 29/2018).
17. Članom 2. Dodatka III. KUZZO-a 29/2018. , s primjenom od 1. travnja 2020., definirano je kako za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. KUZZO-a, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. KUZZO-a, odnosno članku 58. KUZZO-a, te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno TKU-om. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni ovim člankom obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se isti zbrajaju.
18. Članom 34. KUZZO-a 29/2018. (u bitnom isto popisuje čl. 13. Dodatka II. KUZZO- a 28/18. kojim se mijenja čl. 34. KUZZO-a 29/2018.), koje propisuju da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije, i
19. Članom 81. Zakona o radu, koja propisuje da radnik za vrijeme godišnje odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), dok će se izračun naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad obračunati u skladu s:
Odredbama Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, kojima je popisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje (TKU- a 128/2017.).
20. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje tužiteljice razlike plaće s osnova povišenja osnovice za 6%, za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., temeljem Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. određena je osnovica za obračun plaće u 2009. godini u iznosu od 5.415,37. kn, dodatkom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. određeno je privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini, na 5.108,84 kn i vraćanje osnovice na razinu 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a. Izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. studenog 2011. određeno je kako će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjega realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Državni zavod za statistiku RH objavio je 27. studenog 2015. Priopćenje za javnost o realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg proizlazi kako je u drugom tromjesečju 2015. realni rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8%, odnosno mjereno aritmetičkom sredinom, realni rast BDP-a za dva tromjesečja uzastopno iznosio je 2%.
21. U ovom predmetu provedena su dva knjigovodstveno – financijska vještačenja i to prvo po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Vatroslavu Zovko i drugo po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.. Nalazi i mišljenja naprijed navedenih vještaka razlikuju se prema metodologiji odnosno načinu izračuna tužiteljičine tražbine.
22. Knjigovodstveno – financijski vještak dr. sc. Vatroslav Zovko je u svom nalazu (str. 37-87 spisa) sačinio izračun (Tablica 1 str. 44-61 spisa) tužiteljičine tražbine, te je dao mišljenje da iznos potencijalnog novčanog potraživanja tužiteljice u utuženom razdoblju iznosi bruto 4.738,03 € (ranije 35.698,73 kune), a prikaz potraživanja tužiteljice po mjesecima iskazao je u Tabeli 4 nalaza i mišljenja s dospijećem svakog 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec.
23. Na nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. Vatroslava Zovko prigovarao je tuženik u podnesku od 26.09.2022. (str. 93-95 spisa), navodeći da je navedeni vještak zbog pogrešnog pristupa u metodologiji obračuna razlike plaće sačinio pravno neosnovan i matematički nepravilan nalaz i mišljenje.
24. 1. Osnovna plaća mu je umnožak osnovice i koeficijenta uvećano za radni staž i sve još uvećano za položajni dodatak – pogrešno i pravno neutemeljeno. Na takav pogrešni iznos sata osnovne plaće, nadalje nadodaje sve dodatke za radu II. Smjeni, subotom, nedjeljom, i blagdanom. 2. Svi dodaci se po KUZZO obračunavaju na osnovnu plaću, a vještak ih ponovno pravno neutemeljeno multiplicira, npr.: - dodatak za rad subotom popodne računa tako da 25 % za subotu dodaje na vrijednost sata s dodatkom na II. Smjenu umjesto na vrijednost sata osnovne plaće; 3. Dodatak za iznimnu odgovornost računa kao 4 odnosno 8 % na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada. Po KUZZO-u, svi dodaci se obračunavaju na osnovnu plaću te se međusobno zbrajaju. Vještak na pogrešnu vrijednost osnovnog sata (gore pod 1.) Dodaje npr. dodatak za II. Smjenu pa na sve to još dodatak za rad nedjeljom i onda na sve to još i dodatak za blagdan. Ovakav metodološki pristup vještaka Vatroslava Zovka, unatoč tisućama provedenih vještačenja u predmetima istovrsne činjenične i pravne osnove (ali po svim drugim stalnim sudskim vještacima ne samo kod naslova, već i drugih sudova u RH), predstavlja duboko nerazumijevanje pravnih propisa što za rezultat ima neutemeljene, netočne i neprimjenjive nalaze i mišljenja. Kako je već gore navedeno, svi dodaci se obračunavaju na osnovnu plaću te se međusobno zbrajaju. Kako bi vještak lakše razumio predmetnu problematiku, u skladu sa zauzetim stavom VSRH, Vlada RH i sindikati su zaključili dodatak iii. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 05.05.2020., a koji definira osnovnu plaću na identičan način kao i kolektivni ugovori koji su u primjeni u utuženom razdoblju. Sastavni dio tog dodatka III. je prilog u kojem se sukladno tumačenju VSRH daje slikoviti primjer izračuna jednog sata prekovremenog rada, a čiji sadržaj se iznosi u nastavku: način izračuna jednog sata prekovremenog rada Način izračuna iz ovoga priloga prikazuje primjer izračuna vrijednosti jednoga sata prekovremenog rada subotom noću za radnika koji je dr. med. Ima dodatak na uvjete rada 19 % te akademski stupanj dr. sc..
Osnovna plaća
Osnovica za izračun plaće x koeficijent složenosti poslova radnog mjesta + 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža = osnovna plaća
Vrijednost sata
Osnovna plaća dijeli se s brojem sati u mjesecu koji se dobiju množenjem dana u mjesecu bez subota i nedjelja s 8;
Dodaci i uvećanja na osnovnu plaću
Svi dodaci i uvećanja obračunavaju se na vrijednost sata
+ 50 % za prekovremeni rad (vrijednost sata x 0,50)
+ 25 % za rad subotom (vrijednost sata x 0,25)
+ 40 % za rad noću (vrijednost sata x 0,40)
+ 16 % zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi (vrijednost sata x 0,16) + 19 % za posebne uvjete rada (vrijednost sata x 0,19)
+15 % za akademski stupanj dr. Sc. (vrijednost sata x 0,15) umjesto da zatražene dodatke obračuna na osnovu plaću koju čini „osnovica za izračun plaće x koeficijent složenosti poslova radnog mjesta + 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža = osnovna plaća“, vještak Vatroslav Zovko u strukturu osnovne plaće ugrađuje položajni dodatak ili dodatak za posebne uvjete rada, na koju dalje obračunava druge dodatke, čime se potraživanje tužiteljice višestruko multiplicira. U prilog navoda tuženika osim pravnog shvaćanja VSRH, na istom utemeljenog dodatka III. KUZZO, upućuje i na mnogobrojnu sudsku praksu o neosnovanosti potraživanja tužitelja. Tako primjerice Županijski sud u Rijeci br. Gž R-498/17 od 30.12.2019. Godine: “nadalje, prema odredbi čl. 65. KUZZO-a radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, prema priloženom popisu radnih mjesta na način da se obračunavaju na osnovnu plaću. To znači da se pri obračunu utuženih dodataka, svaki dodatak obračunava na osnovnu plaću zbog čega vještak nije pravilno obračunavao utužene dodatke s osnovicom uvećanom za dodatak za posebne uvjete rada jer je osnovica za obračun osnovna plaća, na što osnovano ukazuje tuženik u žalbi i ranijem tijeku postupka. Stoga je sud prvog stupnja pogrešno postupio kada je odbio dokazni prijedlog tuženika provođenja novog financijskog vještačenja koje u nastavku postupka treba provesti na način da se razlika plaće tužiteljice obračuna na prethodno izloženi način.” Zbog navedenog, izračuni vještaka Vatroslava Zovka u ovom predmetu su netočni, utemeljeni na pogrešnoj formuli izračuna plaće, dodataka na plaću i uvećanja plaće. Obzirom na sve gore navedeno, tuženik predlaže spis uputiti vještaku radi ispravka nalaza i mišljenja, a ukoliko vještak ne ispravi nalaz i mišljenje predlaže se provesti vještačenje po drugom stalnom sudskom vještaku financijske struke po izboru suda.
25. S obzirom na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje i pisano očitovanje vještaka dr. sc. Vatroslava Zovka, proveden je dokaz novim knjigovodstveno – financijskim vještačenjem po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (str. 134-141 spisa). Vještak je na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza dao mišljenje da visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice za razdoblje od studenog 2015. do studenog 2020. s osnova dodataka na plaću iznosi ukupno 192,96 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi u stupcu 'q' Tabele 1 iz nalaza a odnosi se na: 143,05 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi dodatka za posebne uvjete rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza 49,91 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad (zbog prethodno neisplaćenih iznosa), a pojedini mjesečni iznosi dani u stupcu 'o' Tabele 1 iz nalaza, visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. s osnova primjene bruto osnovice u visini od 5.415,37 kn, a u skladu s primjenom odredbe čl. III. Izmjene i Dopune dodatka sporazuma od 26. listopada 2011., iznosi ukupno 96,60 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'o' Tabele 2 iz nalaza a odnosi se na: 96,06 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi razlike osnovice za obračun plaće (uračunati neisplaćeni iznosi dodataka iz Tabele 1 nalaza), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'i' Tabele 2 iz nalaza, 0,54 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremen nesposobnosti za rad (zbog prethodno neisplaćenih iznosa), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'm' Tabele 2 iz nalaza. Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu 'r’ Tabele 1 i stupcu 'p' Tabele 2 iz nalaza. Iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani su u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).
26. Na nalaz i mišljenje novog knjigovodstveno – financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. prigovarala je tužiteljica u podnesku od 17.06.2024. (str. 147 spisa), navodeći da isti nije sačinjen u skladu s pravilima struke, te smatra da je pravilan izračun vještaka dr. sc. Vatroslava Zovka. Tužiteljica je navela da vještak nije obračunao prekovremene sate, niti sve pripadajuće utužene dodatke zbog čega se tužiteljica protivi izračunu vještaka Ručević vještačenja d.o.o..
27. Knjigovodstveno – financijski vještak Ručević vještačenja d.o.o. je u pisanom očitovanju od 13.09.2024. na prigovore tužiteljice (str. 150-151 spisa) naveo da se njegov izračun u bitnom razlikuje od vještaka dr. sc. Vatroslava Zovka zbog toga što je vještak Ručević vještačenja d.o.o. sve utužene dodatke kumulirao, a to znači da su utuženi dodaci, dodatak za uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje zbrajani, dok je vještak Vatroslav Zovko obračunao utužene dodatke da su isti množeni. Navedeno su u svojim usmenim očitovanjima potvrdila oba vještaka koja su vještačila u ovom predmetu.
28. Svaki dodatak se po KUZZO obračunava na osnovnu plaću, a zatim se međusobno zbrajaju. Dakle, svi utuženi dodaci obračunavaju se na jednu te istu osnovicu, a tu osnovicu čini osnovna plaća (umnožak bruto osnovice i koeficijenta radnog mjesta, uz uvećanje za minuli rad). potpuno je neodlučno kada je pojedini sat prekovremenog rada odrađen (radni danom, u drugoj smjeni, noću, vikendom). Osnovica za obračun predmetnih utuženih dodataka je osnovna cijena sata rada izvedena iz osnovne plaće i fonda sati u mjesecu. Zbog navedenog pravilan je izračun tužiteljičine tražbine sačinjen po knjigovodstveno – financijskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o., te je sud prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka, pisano očitovanje toga vještaka i usmeno očitovanje kao valjanju podlogu za donošenje odluke u ovom predmetu. Tako i Vrhovni sud RH u svojoj presudi posl. br. Rev 4911/2019-2 od 08.01.2020.. Naime, vještak Ručević vještačenja d.o.o. je utužene dodatke kumulirao, a to znači da ih je zbrajao, što je u skladu s naprijed navedenim. Vještak dr. sc. Vatroslav Zovko obračunavao je utužene dodatke na način da ih je množio, a što nije u skladu s odredbama KUZZO, pa iz navedenog razloga njegovu metodologiju izračuna ovaj sud nije prihvatio kao pravno valjanu.
29. Tužiteljica je postavila konačan tužbeni zahtjev ne po nalazu i mišljenju financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o., koji je ovaj sud prihvatio iz naprijed navedenih razloga, već po nalazu i mišljenju vještaka dr. sc. Vatroslava Zovka koje ovaj sud nije prihvatio. Tako tužiteljica u konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 26.07.2023. (str. 118-119 spisa) konačno potražuje s utuženih osnova isplatu iznosa od 4.738,03 €, dok tužiteljici po nalazu i mišljenju vještaka Ručević vještačenja d.o.o. s utuženih osnova pripada ukupan iznos od 289,56 €. Kako je sud prihvatio nalaz i mišljenje i pisano i usmeno očitovanje vještaka Ručević vještačenja d.o.o. odnosno prihvatio njegovu metodologiju izračuna tužiteljičine tražbine, tužiteljici je konačno dosuđen s utuženih osnova iznos od 289,56 € (točka I i II izreke) dok je tužiteljica odbijena sa iznosom preko 289,56 € do konačno zatraženih 4.738,03 € jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan, odnosno previsoko postavljen. Neosnovan je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.448,47 € (točka III izreke).
30. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor zastare. Čl. 139. st. 1. Zakona o radu/14 propisano je da potraživanje iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina, ako tim zakonom ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Tužba u ovom predmetu je podnesena 08.12.2020.. Najstarija tražbina tužiteljice odnosi se na mjesec studeni 2016., a ta tražbina je dospjela 16.12.2016. Od 16.12.2016. do 08.12.2020. nije proteklo više od pet godina. Budući da najstarija tražbina tužiteljice koja se odnosi na mjesec studeni 2016. nije u zastari, nisu u zastari niti tražbine tužiteljice koje slijede nakon mjeseca studenog 2016. .
31. Neosnovan je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, budući, da plaću radniku isplaćuje poslodavac, a ne treća osoba s time, da je irelevantno za rješenje ove parnice koga je tuženik angažirao za obračun plaće.
32. S obzirom na čl. 45. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 i drugi), te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05 i drugi), plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada pa tužiteljica ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo.
33. Visina zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), a što je pobliže navedeno u izreci presude pod točkama I i II.
34. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a koji propisuje da u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici će sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka uspjela, zatim od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, nakon toga će utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u parnici koji su bili potrebni za vođenje postupka, te će odrediti naknadu ukupnih troškova koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
35. Tužiteljicu je tijekom postupka zastupala odvjetnica koja je do zaključenja glavne rasprave postavila zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživala je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na str. 198.
36. Tuženik, zastupan po punomoćnicima po zaposlenju, je na ročištu od 06.10.2025., na kojem je zaključena glavna rasprava, potraživao trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 331,81 € (Ručević vještačenja d.o.o.). Drugih troškova nije imao.
37. Tužiteljica je djelomično uspjela u ovom sporu. Vrijednost predmeta spora iznosi 4.738,03 €, a tužiteljica je uspjela u sporu s iznosom od 289,56 €.
38. Kad se stavi u omjer uspjeh tužiteljice u ovom sporu u odnosu na VPS (289,56 € / 4.738,03 €) proizlazi, da je tužiteljica uspjela u sporu sa 6%, a da je uspjeh tuženika 94% VPS-a. S obzirom da je uspjeh tuženika veći od uspjeha tužiteljice, tužiteljici se ne dosuđuje trošak parničnog postupka, a tuženiku se u cijelosti dosuđuje trošak u visini od 331,81 € koji predstavlja tuženikov trošak uplate predujma za financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.. Dakle sukladno uspjehu u ovom sporu, konačno je dosuđen tuženiku parnični trošak u visini od 331,81 €, dok tužiteljici nije dosuđen parnični trošak.
39. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).
U Zagrebu, 30. listopada 2025.
Sutkinja:
Jelica Pandurić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.
Dostaviti:
- pun. tužiteljice odvj. Margita Plažanin iz Zgb
- tuženiku
