P-1905/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Kninu

Dr. Franje Tuđmana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB:29399232217, Stalna služba u Kninu, po sutkinji Ani Kević Brakus, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Frano i Branko Baica iz Šibenika, protiv tužene ad/1 Republike Hrvatske, zastupane po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Stalna služba u Kninu i ad/2 Grada Skradina, Skradin, Trg male Gospe 3, zastupanog po punomoćnici Ojdani Grubišić, odvjetnici u Šibeniku, radi ispravka uknjižbe, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 17. rujna 2025.g. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i z.z. tužene ad/1, a u odsutnosti punomoćnice tuženika ad/2, na ročištu za objavu odluke, bez prisutnosti stranaka, dana 30. rujna 2025.g.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nasljeđivanjem od svojih prednika i dosjelošću stekao pravi osnov stjecanja prava vlasništva fizički odvojenog dijela nekretnine opisane kao: dio čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a koji dio je prema skici mjesta očevida, sudskog vještaka dipl. ing. geod. Zoran Marin od dana 28. listopada 2024.g. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A u površini od 1410 m2, za cijelo

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik fizički odvojenog dijela nekretnine oznake dio čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] koja je prema skici dipl. ing. geod. TČ („Geo-tron d.o.o.“) od dana 25. lipnja 2020.g. označena slovima A-B-C- D-E-F-G-H-I-J-K-L-A u površini od 1410 m2, a koja da je u zemljišnim knjigama upisana na imena: Republika Hrvatska, OIB:52634238587 i Grad Skradin, Skradin, Trg male Gospe 3. Tužitelj da se obratio tuženoj prijedlogom za mirno rješenje spora koji da tužena nije prihvatila. Predmetne nekretnine da su u posjedu i vlasništvu prednika tužitelja već preko 100 godina. Naime, tužitelj da je vlasnik i posjednik susjedne nekretnine koju je stekao temeljem pravomoćne presude donesene od strane Općinskog suda u Šibeniku pod brojem P-2452/17 od dana 14. lipnja 2019.g. Navedene nekretnine zajedno sa predmetnom nekretninom u naravi da predstavljaju jednu jedinstvenu cjelinu kako je i prikazano na prethodno opisanoj skici geod. TČ, a koju nekretninu tužitelj i dan danas održava i koristi te da je u mirnom i nesmetanom posjedu iste kako on tako i njegovi prednici već preko 100 godina čime da je temeljem zakona te prakse Europskog suda za ljudska prava dosjelošću stekao prava vlasništva predmetnih nekretnina.

1.2. Tužitelj da ima pravni interes uskladiti zemljišno knjižno sa stvarnim stanjem radi čega da je i podnio ovu tužbu predlažući da sud donese presudu kao u izreci.

2. Tužba je dostavljena tuženicima na odgovor a isti su se protivili njoj i postavljenom tužbenom zahtjevu.

3. Sud je u postupku izvršio uvid u: zemljišne knjige, odgovor tuženika ad.1) na prijedlog za mirno rješenje spora od dana 23. rujna 2020.g., odgovor tužene posl. oznake P-DO-76/2020 od dana 23. rujna 2020.g., presudu Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu broj P-2452717 od dana 14. lipnja 2019.g., Uvjerenje Grada Skradina od 8. siječnja 2019.g., Izvod iz katastarskog plana od 14.11.2018.g., povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga, vještvo sudskog vještaka Zorana Marina, dipl.ing.geod. od dana 28. listopada 2024. godine.

4. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

7. Temeljem članka 219. st.1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika dakle tužitelj je dužan dokazivati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik mora dokazivati istinitost svojih navoda odnosno prigovora. Dakle, dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje, a ta dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i prilaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnje o postojanju činjenice koja je za nju povoljna.

8. Pri vođenju ovog postupka sud je imao u vidu da predmet spora mora biti raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke uz poštivanje načela ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl.10. st.1. ZPP-a prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku kao i poštivanje načela koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl.298. i čl.311. st.2. ZPP-a) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je postavljeni deklaratorni zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] koji dio je na skici mjesta očevida, koju je izradio sudski vještak Zoran Marin, dipl.ing.geod. dana 28. listopada 2024.g. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L- A te ima površinu 1410m2.

10. Sud je u postupku, temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka, u smislu odredbe čl.8. ZPP-a, utvrdio slijedeće činjenično stanje i zaključio kako slijedi.

11. Uvidom u zemljišne knjige razvidno je da su tuženici upisani kao vlasnici predmeta spora radi čega se pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari ukazuje osnovanom.

12. Iz odgovor tuženika ad.1) na prijedlog za mirno rješenje spora od dana 23. rujna 2020.g. posl. oznake P-DO-76/2020 od dana 23. rujna 2020.g. razvidno je da je tuženik ad.1) odbio prijedlog tužitelja za mirno rješenje ovog spora.

13. Uvidom u presudu Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu broj P-2452/17 od dana 14. lipnja 2019.g. razvidno je da je tužitelj utvrđen vlasnikom posebnog dijela nekretnine i to dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je prema skici Dipl.ing.geod. TČ, Geo-tron d.o.o. od dana 27.10.2017.g. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A, u površini od 1963 m2, a koji dio nekretnine odgovara dijelu nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u dijelu koji je na skici mjesta očevida stalnog sudskog vještaka Antonia Reljanovića od dana 22. svibnja 2019. godine označena slovima J-K-L-C-D-E-H-I-J, te dijelu nekretnine na istoj skici označeno slovima E-D-G-H-E. te se istom presudom utvrđuje da je tužitelj vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] površine 110 m2, upisna u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

14. Uvjerenjem Grada Skradina od 8. siječnja 2019.g., KLASA: 034-04/18- 01/28, Ur.broj:2182/03-04/1-19-2, potvrđuje se da de dio čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] nalaze unutar građevinskog područja dok je iz Izvoda iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Šibenik, KLASA:935-06/18-01/2807, Ur.broj:541-24-04/6-18-3od 14.11.2018.g. razvidan položaj i oblik predmeta spora.

15. U povijesnom izvatku iz zemljišnih knjiga vidljivo je da je tužitelj bio upisan kao vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obe k. o. [katastarska općina] a sada da su upisani tuženici ad.1) i ad.2) dok je uvidom u odgovor tuženika ad.1) na prijedlog za mirno rješenje spora broj N-DO-163/2023, od dana 17. listopada 2023.g. razvidno da tuženica isti nije prihvatila.

16. Dana izvršen je očevid na mjestu spora kom prilikom je utvrđeno da predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zemljište koje se nalazi u produžetku dvorišta njegove kuće i okućnice i jednog pomoćnog objekta koje u naravi čini jednu cjelinu. Sa zapadne strane predmetne nekretnine da postoji vidljiva međa u obliku starog porušenog suhozida a sa ostalih strana da je nekretnina ograđena betonsko-žičanom ogradom te da zajedno sa kućom i okućnicom predstavlja jednu cjelinu. Mjernik vještak konstatira da nekretnina koju je pokazao tužitelj nosi oznaku dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

16.1. Sve navedeno prikazano je u Vještvu sudskog vještaka Zorana Marina, dipl.ing.geod. od dana 28. listopada 2024. godine. A obzirom da na navedeno vještvo niti jedna parnična stranka nije imala primjedbi sud je istom poklonio vjeru smatrajući da je sačinjen u skladu s pravilima geodetske struke.

17. Saslušani svjedok LČ je naveo da je osobno poznavao djeda tužitelja pok. DČ te da se dobro sjećam da je DČ na guvnu, čiji se ostaci i sada vide na terenu, vršio žito a on da mu je u tome pomagao, a kada je on kupio traktor da je vršio žito traktorom na tom guvnu, a ostatak zemljišta iznad guvna da je korišten za slaganje stogova sijena. Nakon Bartolove smrti ta nekretnina da je pripala njegovom sinu M koji da ju je nastavio koristiti sa svojom djecom za istu svrhu. P da je imao sedmero djece, tri kćeri i četiri sina te da je za svog života izvršio diobu imovine sa svojom djecom na način da je svakom od njih pripao po jedan komad zemlje ili kuće, tako da je predmet spora pripao njegovom sinu PČ. Ostali nasljednici iza smrti T da imaju kuće i zemljišta koje da se nalaze okolo predmeta spora te da između njih nikada nije bilo sporova da predmet spora zemljište pripada PČ niti mu je netko treći osporavao pravo vlasništva na toj nekretnini. Guvno na kojemu se vršilo žito da je bilo samo od DČ odnosno od T a Bartolov brat da je imao također svoje guvno na susjednoj parceli.

18. Svjedok NČ je naveo da je osobno poznavao djeda tužitelja DČ te da su oni ovo zemljište koristili prvenstveno za vršenje žita jer da je tu bilo guvno čiji su ostaci da su i sada vidljivi na terenu, to guvno da je bilo samo od DČ a nakon njegove smrti to zemljište da je pripalo njegovom sinu M. P da je imao sedmero djece te da su svi oni nakon Josine smrti dobili u vlasništvo neke od nekretnina koje se nalaze tu u mjestu pa čak i da graniče sa ovom nekretninom a njegovom sinu PČ da je pripalo zemljište koje je predmet ovog postupka i on to sada drži u svom isključivom posjedu. On da nikada nije čuo da bi između nasljednika pok. T bilo nekih sporova niti da mu je netko treći osporavao pravo vlasništva na ovoj nekretnini.

19. Svjedok ŠČ je iskazao da se sjeća pok. DČ koji da je umro 1988. godine a na tom guvnu da su se kao djeca često igrali i ono da se zvalo "Bartolovo guvno" jer su oni tu vršili žito. Nakon njegove smrti to da je pripalo njegovom sinu M a nakon Josine smrti da je dogovorom sa ostalim njegovim nasljednicima te da je pripalo u isključivo vlasništvo njegovom sinu PČ. Između nasljednika pok. T nikada da nije bilo nikakvih sporova oko toga da je to zemljište Mladenovo vlasništvo.

16. Sud je u potpunosti poklonio povjerenje iskazima svjedoka smatrajući ih istinitim, logičnim, životnim i uvjerljivim te jer su isti bili u skladu sa spisu priležećim dokazima, a obzirom da je uvidom u zemljišne knjige utvrđeno da su kao vlasnici sporne nekretnine upisani tuženici ad.1) i ad.2) to pasivna legitimacija u ovom postupku nije sporna.

17. Prema čl.114. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

18. Stjecatelj će steći pravo vlasništva pozivom na neki od pravnih temelja propisanih naprijed citiranim ako i kada se ispune pretpostavke odnosno nastupe činjenice koje su zakonom određene kao pretpostavke stjecanja tog prava.

19. Napominje se da presuda proizvodi pravne učinke samo među strankama te da sud u parničnom postupku utvrđuje samo sporne činjenice (uz izuzetak iz čl.3. st.3. ZPP-a).

20. Odredbom članka 388. stavak 4. ZV-a, a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa dijelom kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

20.1. Člankom 159. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st.1). Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st.2.). Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. (st.3). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka (st.4.).

20.2. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

21. Obzirom da se temeljem ZV-a pravo vlasništva stečeno na izveden - derivativan način ostvaruje tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva, tužitelj je ispravno postavio tužbeni zahtjev a kako je tužitelj dokazao osnov i tako slijed stjecanja sporne nekretnine to je na temelju rezultata ovako utvrđenog činjeničnog stanja, analizom i ocjenom svih prethodno iznesenih dokaza, prihvaćajući kao vjerodostojne dokaze sve materijalne dokaze pobrojene u prethodnim pasosima obrazloženja ove presude (koji se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja neće ponovno iznositi), a kojima je sud u potpunosti poklonio vjeru, napominjujući da tuženici sudu nisu pružili niti jedan dokaz, kako materijalni tako ni personalni, kojim bi uspjeli pobiti tužbene navode tužitelja odnosno nisu uspjeli dokazati suprotno od onoga što su navodili saslušani svjedoci, to je sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

22. Dakle, slijedom svega naprijed navedenog, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed pravnih prednika tužitelja glede predmeta spora izvršavan makar unatrag 100 godina, a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar poštenim, istinitim i zakonitim napominjujući da se poštenje presumira po samom zakonu, dok tuženice tijekom postupka nisu niti isticale tvrdnje kojima bi ukazivale na nesavjesnost odnosno nepoštenje rečenog posjeda, a činjenica aktualnog stanja upisa u zemljišnim knjigama ovog suda, sama za sebe, kraj gornjih utvrđenja ovog suda, ne čini posjed pravnih prednika tužitelja izvršavan glede predmeta spora nesavjesnim tj. nepoštenim, kao zbog činjenice da u konkretnom slučaju u svezi potraživanja tužitelja ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je pravni prednik tužitelja, i to otac tužitelja DČ, odgovarajuće realne dijelove predmetnih nekretnina stekao ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a, a tužitelj nasljeđivanjem potonje imenovanog stvarnog samovlasnika iste i izvršenom diobom među ostalim nasljednicima, zbog čega je zahtjevu tužitelja valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao u izreci.

23. Obzirom da stranke nisu popisale parnični trošak to sud o istom nije niti odlučivao.

U Kninu, dana 30. rujna 2025.g.

S U T K I N J A

Ana Kević Brakus

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a: sukladno zapisniku o objavi odluke