REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž R-295/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću kojeg čine predsjednica Vijeća, sutkinja Štefica Bukvić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član Vijeća, Tomislav Šimić, te članica Vijeća, sutkinja Katica Krajnović, u pravnoj stvari tužiteljice GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa Ivica Zaradić, odvjetnik u Solinu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu Pr-2117/2022-23 od 18. srpnja 2025., u sjednici Vijeća 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Tužiteljičina žalba se odbija i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu Pr-2117/2022-23 od 18. srpnja 2025. u dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos 1.335,86 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Tužiteljičina žalba se prihvaća i ukida presuda Općinskog suda u Splitu Pr-2117/2022-23 od 18. srpnja 2025. toč. II. izreke presude (odluka o troškovima postupka) i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Predmet i tijek postupka:

1.

Predmet konkretnog postupka koji se vodio pred prvostupanjskim sudom bio je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju joj je tuženik trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću te po osnovi naknade plaće, za razdoblje od 1.srpnja 2017. do 30. travnja 2018.

1.1.

Tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a) te je u tužbi predložila prvostupanjskom sudu naložiti rješenjem tuženiku u roku 15 dana u spis dostaviti platnu listu, odjelnu listu i plan rada za tužiteljicu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave dokumentacije, kako bi tužbu mogla vrijednosno odrediti.

1.2.

U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da nisu ispunjene dvije pretpostavke za postavljanje manifestacijskog zahtjeva, a to su – tužiteljica navedene podatke nije zatražila od tuženika prije podnošenja tužbe, a druga pretpostavka je da je tuženik ignorirao ili odbio tužiteljičin zahtjev za dostavu podataka.

1.3.

Na pripremnom ročištu 8. srpnja 2024. sud je, očigledno prihvaćajući prigovor tuženika iz odgovora na tužbu, s tim da ove pravno odlučne navode tužiteljica nije osporila, naložio tužiteljici u roku 8 dana urediti tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, te označiti vrijednost predmeta spora, ujedno upozorivši tužiteljicu na posljedice iz čl. 109. st. 1., 2., 3. i 4. ZPP-a.

1.4.

U podnesku od 15. srpnja 2024. tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila u iznosu 1.344,00 EUR.

1.5.

Nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev u iznosu 8,14 EUR podneskom od 29. svibnja 2025., a na ročištu 2. lipnja 2025. tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud prvim dijelom toč. I. izreke prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos 8,14 EUR, a drugim dijelom je tužbeni zahtjev odbio za više zatraženo, za iznos 1.335,86 EUR.

2.1.

Toč. II. izreke naložio je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu 367,38 EUR.

Žalbeni razlozi i odgovor na žalbu:

3.

Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica i to protiv odluke o troškovima postupka, sadržane u toč. II. izreke i protiv dijela toč. I. izreke i to onog koji se odnosi na odbijanje tužbenog zahtjeva.

3.1.

Tužiteljica u žalbi navodi slijedeće žalbene razloge:

1. Povreda prava na podnošenje stupnjevite tužbe

Tužiteljica ističe da je imala pravo podnijeti stupnjevitu tužbu prema čl. 186.b ZPP-a jer kao radnica nije mogla odrediti točan tužbeni zahtjev bez dokumentacije koju posjeduje poslodavac. Sud je nezakonito rješenjem 8. srpnja 2024. naložio određivanje tužbenog zahtjeva pod prijetnjom odbacivanja, bez da je prethodno naložio tuženiku dostavu potrebne dokumentacije (platne liste, evidencija rada). Navodi da je zbog prijetnje odbacivanja tužbe visinu tužbenog zahtjeva morala napamet postaviti.

2. Prekoračenje tužbenog zahtjeva

Tužiteljica navodi da je nakon provedenog vještačenja postavila tužbeni zahtjev na iznos 8,14 EUR i da sud nije mogao odlučivati o iznosu 1.335,86 EUR kao dijelu ranije postavljenog tužbenog zahtjeva od kojeg je tužiteljica odustala. Pravno, tužiteljica ističe povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a.

3. Pogrešno utvrđen omjer uspjeha u sporu

Prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da je tužiteljica uspjela samo sa 20,61% zahtjeva. Tužiteljica tvrdi da je uspjela 100% po osnovi jer je dokazana nezakonitost u obračunu plaće, te da se omjer uspjeha mora računati prema konačno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja (8,14 EUR), a ne prema početnom zahtjevu.

4. Nepravedna odluka o troškovima postupka

Sud je naložio tužiteljici platiti tuženiku 367,38 EUR troškova postupka, što je nerazmjerno dosuđenom iznosu od 8,14 EUR. Tužiteljica ističe da je tuženik nepotrebno angažirao odvjetnika tek nakon vještačenja, isključivo radi stvaranja troškova, što predstavlja zlouporabu prava.

5. Nepriznavanje troška vještačenja

Prvostupanjski sud nije priznao tužiteljici trošak financijskog vještačenja od 265,45 EUR, iako je vještačenje bilo nužno za utvrđivanje visine zahtjeva. Prema sudskoj praksi, ovaj trošak bi trebao biti priznat u cijelosti bez obzira na uspjeh u sporu.

6. Pogrešno priznavanje troškova tuženiku

Sud je tuženiku priznao troškove za nepostojeći podnesak od 28. svibnja 2025. koji nije evidentiran u e-komunikaciji, te je priznao punu nagradu za zastupanje na ročištu 2. lipnja 2025. gdje su raspravljana samo procesna pitanja (trebalo je priznati samo 50%).

7. Povreda europskog i konvencijskog prava

Tužiteljica se poziva na praksu Suda EU i Europskog suda za ljudska prava, ističući da visoki troškovi postupka koji anuliraju dosuđeni iznos predstavljaju povredu prava na pristup sudu i mirno uživanje vlasništva.

3.2.

Tužiteljica predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti presudu, ukinuti odbijajući dio presude, priznati joj sve troškove postupka, a tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka odbiti.

3.3.

U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode tužiteljice.

Ocjena drugostupanjskog suda i uputa prvostupanjskom sudu za provedbu ponovnog postupka u pogledu ukinutog dijela prvostupanjske odluke:

4.

Čl. 365. st. 2. ZPP-a propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1.

Čl. 375. st. 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, što je ovaj žalbeni sud i učinio, prethodno odlučne žalbene navode tužiteljice citiravši u toč. 3.1.

4.2.

Prvostupanjski sud nije počinio prethodno citirane apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.3.

Također, prigovor tužiteljice kojim ističe povredu prava na podnošenje stupnjevite tužbe nije osnovan.

4.3.1.

Sukladno čl. 186.b. st. 3. ZPP-a, u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

4.3.2.

Dakle, pretpostavka za podnošenje manifestacijske tužbe jest da tuženik ne želi tužiteljici dati podatke, a koji podaci se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke odnosno da joj izbjegava dati te podatke. Tužiteljica, niti u tužbi ne tvrdi da se, prije podnošenja manifestacijske tužbe obratila tuženiku sa zahtjevom za davanje podataka, niti je to isticala na pripremnom ročištu 8. srpnja 2024., a niti to ističe u žalbi, već u žalbi potvrđuje da te podatke nije zatražila od tuženika prije podnošenja tužbe, navodeći da bi tuženik, da je imao namjeru tužiteljici dostaviti traženu radnopravnu dokumentaciju nužnu za određivanje visine tužbenog zahtjeva, to nedvojbeno učinio već uz odgovor na tužbu.

4.3.3.

Prema tome, s obzirom da tužiteljica nije ispunila zakonsku pretpostavku za postavljanje manifestacijskog zahtjeva, pravilno je i zakonito prvostupanjski sud na ročištu 8. srpnja 2024. naložio tužiteljici urediti tužbu u pogledu visine tužbenog zahtjeva.

4.3.4.

Drugim riječima, tužiteljica se sama dovela u situaciju da visinu tužbenog zahtjeva kojeg je odredila u podnesku od 15. srpnja 2024. mora, kako to ona ističe, napamet određivati.

4.4.

Neosnovan je i žalbeni razlog prekoračenja tužbenog zahtjeva. Naime, čl. 154. st. 2. ZPP-a izmijenjen je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19), te je nakon izmjene te odredbe Vrhovni sud Republike Hrvatske 26. travnja 2021. zauzeo pravno shvaćanje Su-IV-16/2021-8 prema kojem smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (uvijek) potreban pristanak tuženika.'

4.4.1.

Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud presudio kad je izrekom presude odlučio o razlici između konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice (nakon financijskog vještačenja) i onog postavljenog u podnesku od 15. srpnja 2024., pa žalba u tom dijelu nije osnovana.

4.5.

Međutim, u pravu je tužiteljica kada u žalbi ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 356. ZPP-a).

4.5.1.

Naime, odluka prvostupanjskog suda ne obrazlaže zašto tužiteljici nije priznat trošak plaćenog financijskog vještačenja u iznosu 265,45 EUR, iako je vještačenje bilo nužno za utvrđivanje visine zahtjeva. Tužiteljica ima pravo na ovaj trošak u cijelosti bez obzira na uspjeh u sporu, jer je riječ o trošku koji je bio nužan za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

4.5.2.

Nadalje, prvostupanjski sud pogrešno je utvrdio da je tužiteljica uspjela samo sa 20,61% zahtjeva, odnosno 20% u pogledu osnove. Tužiteljica je uspjela 100% po osnovi jer je dokazana nezakonitost u obračunu plaće, dok će uspjeh u pogledu visine prvostupanjski sud utvrditi u ponovnom postupku.

4.6.

Već prethodno navedene dvije povrede u obračunu troškova postupka razlog su za ukidanje prvostupanjskog rješenja.

4.7.

U ponovljenom postupku sud će donijeti novu odluku o troškovima postupka, uvažavajući, sukladno čl. 377. st. 2. ZPP-a, pravni stav žalbenog suda iz toč. 4.5.1. i 4.5.2. obrazloženja ove odluke, te će analizirati sve žalbene razloge iz tužiteljičine žalbe od 31. srpnja 2025. koji se odnose na odluku o troškovima postupka i odlučiti o osnovanosti svih tužiteljičinih tvrdnji, pa i onih koje se odnose na zlouporabu prava tuženika vezano za stvaranje troškova postupka, a posebno onih koji se tiču povrede europskog i konvencijskog prava, odnosno povredu prava na pristup sudu i mirno uživanje vlasništva.

5.

Primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a žalbeni sud odlučio je da će se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka, koju naknadu troškova je zahtijevala tužiteljica za žalbu i tuženik za odgovor na žalbu, odlučiti u konačnoj odluci prvostupanjskog suda o troškovima postupka.

6.

Prilikom donošenja nove odluke o troškovima postupka, prvostupanjski sud će imati u vidu da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti.

7.

Slijedom sveg navedenog, imajući u vidu da u pogledu odluke o glavnoj stvari ne postoje žalbeni razlozi koje tužiteljica navodi u žalbi, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci presude drugostupanjske odluke, dok je izreka rješenja žalbenog suda utemeljena na čl. 381. st. 1. ZPP-a, čl. 366. st. 1. ZPP-a, te čl. 375. st. 3. ZPP-a.

U Osijeku 30. listopada 2025.

Predsjednica Vijeća:

sutkinja

Štefica Bukvić