REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-928/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužiteljice TP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Režić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Tödtling & Partneri u Zagrebu, protiv I-tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 i II-tuženika Lovačko društvo Zaprešić, [adresa], OIB 60921482974, zastupanog po punomoćniku Damiru Mikuljanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, te I i II-tuženika, dana 30. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Dopušta se preinaka povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužiteljica postavila podneskom od dana 25. veljače 2020.

II Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku solidarno isplatiti tužitelju iznos od 3.710,45 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 21. siječnja 2017. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.100,25 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 30. listopada 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se I i II-tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako se dana 20. siječnja 2017. dogodila prometna nezgoda - nalet na divljač (srnu) u [adresa], na gradskoj javnoj cesti, Ulica Dragutina Tadijanovića kod kućnog broja 34. Navodi kako je BP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], suprug tužiteljice upravljajući automobilom marke Volkswagen Passat, registarske oznake [registarska oznaka], koji je u vlasništvu tužiteljice, krećući se iz smjera sjevera u smjeru juga, naletio na divljač - srnu iz lovišta lovačkog društva Zaprešić, ovdje II-tuženika, koja divljač je cestu pretrčavala iz smjera istoka u smjeru zapada i to prednjim lijevim dijelom vozila. Kao posljedica nezgode - naleta, na automobilu su nastala oštećenja prednjeg branika, prednjeg lijevog svjetla za maglu, prednjeg lijevog blatobrana, prednjih lijevih vrata odnosno oštećenja koja su detaljno specificirana u ponudi Servisa Dojkić d.o.o. od dana 26. listopada 2017. za popravak i dijelove. Nad vozačem je obavljeno alkotestiranje, uslijed čega je utvrđeno da isti nije bio pod utjecajem alkohola, a isti je u cijelosti poštivao i prometne propise te u navedenom događaju nisu utvrđeni nikakvi elementi prekršaja od strane vozača. Šteta je nastala na lovačkom području kojim gospodari II-tuženik Lovačko društvo Zaprešić sa sjedištem u [adresa], koje je lovačko društvo osiguranik I-tuženika. S tim u svezi, tužitelj navodi kako je temeljem odredbe čl. 50. Zakona o cestama (Narodne novine 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14) određeno da se za štetu trećim osobama nastalu na cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Kako na dijelu ceste gdje se dogodila prometna nezgoda-nalet nije bio postavljen znak opasnosti "divljač na cesti" odnosno njegovo postavljanje od strane II-tuženika nije ni zatraženo te uzimajući u obzir dinamiku prometne nezgode (istrčavanja divljači), dok vozač vozila nedvojbeno nije bio pod utjecajem alkohola te je u cijelosti poštivao prometne propise, proizlazi kako su II-tuženik kao osoba koja gospodari lovištem odnosno I- tuženik kao njegov osiguravatelj, dužni naknaditi štetu tužiteljici, jer nisu poduzete mjere radi sprječavanja štete koje divljač može nanijeti ljudima ili imovini na javnim cestama. Podredno, tužitelj smatra kako se odgovornost II-tuženika odnosno I- tuženika kao njegovog osiguratelja temelji na čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), obzirom da je divljač koja istrči na cestu opasna stvar, a za štetu od opasne stvari odgovara vlasnik, dakle II-tuženik odnosno I-tuženik kao njegov osiguratelj. Tužiteljica se prije podnošenja ove tužbe sa odštetnim zahtjevom izvansudski obratila I-tuženiku kao osiguratelju II-tuženika, međutim isti je otklonio postavljeni odštetni zahtjev, uslijed čega je ista pokrenula ovosudni parnični postupak čime predlaže da sud presudom naloži tuženicima solidarnu isplatu iznosa od 24.192,20 kn/3.210,86 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 21. siječnja 2017. pa do isplate uz naknadu troška sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Nakon provedenog prometnog vještačenja, tužiteljica je podneskom od dana 25. veljače 2020. uredila tužbeni zahtjev na način da sada potražuje isplatu iznosa od 27.956,14 kn/3.710,45 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2017. pa do isplate, a kojem uređenom tužbenom zahtjevu odnosno povišenju istog tuženici nisu prigovorili. Nadalje, tužiteljica je na zapisnik na ročištu održanom dana 12. svibnja 2025. uredila tužbeni zahtjev sukladno izmjenama na strani valute u Republici Hrvatskoj, sve prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) čime tužiteljica sada potražuje isplatu iznosa od 3.710,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2017. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

3. Uređenje tužbenog zahtjeva podneskom od 25. veljače 2020., a potom uređenjem sukladno izmjenama na strani valute kao na ročištu dana 12. svibnja 2025. predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, dalje ZPP), budući je predmetnim podneskom tužiteljica povisila tužbeni zahtjev (sa 24.192,20 kn/3.210,86 eura početno zatraženih na 27.956,14 kn/3.710,45 eura). Tuženici se nisu protivili tako uređenom tužbenom zahtjevu.

4. Kako sud ocjenjuje pojedine procesne situacije u parnici u cilju donošenja pravilne i zakonite odluke, pazeći na nužnost pravovremenog pružanja pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i dužan je spriječiti one dispozicije koje su same po sebi u suprotnosti sa postojećim pravnim poretkom no i one koje su same po sebi dopuštene, ali imaju za cilj da proizvedu nedopuštene pravne posljedice, odnosno kojima stranke zloupotrebljavaju svoja procesna ovlaštenja, te je temeljem odredbe članka 190. stavaka 1. i 2. ZPP-a sud dopustio preinaku obzirom je to svrhovito za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. Nadalje sud ukazuje, kako sve i da su se tuženici protivili tako uređenom tužbenom zahtjevu, kako je odredbom članka 190. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Kako je u konkretnom predmetu prethodni postupak zaključen dana 14. rujna 2018., što je vidljivo iz zapisnika koji prileži listu 44-45 spisa, to tužiteljica ne bi mogla podneskom od dana 25. veljače 2020. preinačiti tužbeni zahtjev. Odredbom čl. 191. st. 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogla znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje se nisu mogle utvrditi temeljem priležeće dokumentacije u spisu, promjene cijena na tržištu i slično. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

6. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu nastale imovinske štete, a što je utvrđeno provedenim prometnim vještačenjem, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužiteljica preinaku nije mogla učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena kako je to odlučeno u toč. I. izreke, a budući je evidentno kako stranka za predmetno potraživanje nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz prometno vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku.

7. U odgovoru na tužbu I-tuženik navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Također ističe kako je tužiteljica u tužbi priložila potvrdu MUP-a koja je sačinjena isključivo prema njezinom iskazu. Pregledom mjesta događaja od strane djelatnika MUP-a nisu nađeni nikakvi dokazi o uzroku nastanka prometne nezgode. Nadalje, na mjesto događaja nije pozvan niti predstavnik lovoovlaštenika odnosno II- tuženika. Nalet na životinju se po kazivanju tužiteljice dogodio u naseljenom mjestu te je moguće da se radilo i o nekoj domaćoj životinji. Nadalje, izvid štete na vozilu obavljen je više od mjesec dana nakon nezgode te se oštećenja na vozilu nikako ne mogu sa sigurnošću povezati sa eventualnim naletom na životinju kada nema nikakvih podataka o eventualnim oštećenjima vozila u međuvremenu. I-tuženik ne spori da sa II-tuženikom ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 078720012778, ali osporava sam nastanak štetnog događaja i odgovornost za isti kao i visinu štete te zatraženi tijek zakonske zatezne kamate.

8. II-tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, poriče navode tužbe i predlaže odbiti tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti. Osporava nastanak štetnog događaja te navodi kako tužiteljica tvrdi da je do štetnog događaja došlo u Ulici Dragutina Tadijanovića kod kućnog broja 34 kada je njezinom suprugu, s njegove lijeve strane na desnu stranu (gledajući u pravcu kretanja njegova automobila) pretrčala srna (smjer istok-zapad) tako da ju je udario prednjom lijevom stranom automobila. II-tuženik u prilogu dostavlja kartu područja na kojem se može vidjeti Ulica Dragutina Tadijanovića koja se proteže od sjevera prema jugu, a na mjestu koje je označeno znakom crvene boje je navodno došlo do sraza srne i automobila kojim je upravljao suprug tužiteljice. II- tuženik navodi kako je uvidom u takvu kartu moguće odmah uočiti da bi u toj verziji događaja kako je to opisano u tužbi srna svoje kretanje usmjerila prema potpuno urbaniziranom tj. izgrađenom području koje se sastoji od naselja tj. brojnih kuća i spleta ulica što je malo vjerojatno. Nadalje, uvidom u kartu područja može se utvrditi da nema kuće sa kućnim brojem 34 u ulici Dragutina Tadijanovića. Znak "divljač na cesti" označava karakteristične prijelaze srneće divljači i postavlja se samo tamo gdje se praćenjem i motrenjem mogu utvrditi karakteristični prijelazi srneće divljači budući da se divljač kreće samo utabanim i utvrđenim stazama koje se jasno ocrtavaju na livadi, polju i šumi. Glede odgovornosti od opasne stvari II-tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti vozača za nastali štetni događaj. Predlaže nakon provedenog postupka odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

9. Nakon prvotno provedenog prvostupanjskog postupka, sud je dana 22. srpnja 2022. donio presudu pod poslovnim brojem Pn-3369/17-58 kojom je naloženo I i II- tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 27.956,41 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 21. siječnja 2017. pa do isplate, sve uz naknadu troškova postupka tužiteljici, te su tuženici odbijeni sa zahtjevom za naknadom troškova postupka u cijelosti. Po pravodobno uloženoj žalbi I i II-tuženika Županijski sud u Osijeku kao drugostupanjski sud je rješenjem pod poslovnim brojem Gž-1915/2022-2 od dana 22. veljače 2024. ukinuo prvostupanjsku presudu od 22. srpnja 2022. i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

10. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijska postaja Zaprešić od 27. siječnja 2017., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 20. siječnja 2017., presliku prometne dozvole, presliku vozačke dozvole, ponudu Servisa Dojkić d.o.o. od 26. listopada 2017., crno-bijele fotografije sa lista 13 do 23 spisa, kartu lovišta Lovačkog društva Zaprešić, odštetni zahtjev od 27. ožujka 2017. i 18. svibnja 2018., obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva od 11. srpnja 2017., fotografije u boji sa lista 42-43 te 72 spisa u izrađenom nalazu i mišljenju prometnog vještaka Igora Jakoplića, situacijski plan sa lista 130 spisa, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, svjedoka BP i ZP, te prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću. Nadalje, u ponovljenom postupku sud je proveo dokaz dopunskim saslušanjem svjedoka BP i ZP.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 ; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra konačno uređeni tužbeni zahtjev osnovanim kao pod toč. II. izreke.

12. Među strankama nije sporno da je I-tuženik osiguravatelj II-tuženika, potom da je tužiteljici nastala šteta na vozilu na predmetnoj lokaciji.

13. Sporan je nastanak štetnog događaja, je li vozilo kojim je upravljao suprug tužiteljice naletilo na divljač ili neku drugu životinju, pasivna legitimacija i odgovornost I i II-tuženika kao i visina nastale štete. Isto tako tuženici spore je li na mjestu štetnog događaja odnosno u blizini istog bio nužan prometni znak "Divljač na cesti".

14. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka BP i ZP te je izvršen uvid u spisu priloženu dokumentaciju kao i dokaz prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću.

15. Uvidom u potvrdu MUP-a, PU Zagrebačka, Policijska postaja Zaprešić od 27. siječnja 2017. sud je utvrdio kako je ista sastavljena na zahtjev supruga tužiteljice, BP, koji je potvrdio da se dana 20. siječnja 2017. zbio predmetni štetni događaj u [adresa] pri čemu je naveo da mu je divljač, srna podletjela pod osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], a da je izvidom i prikupljenim obavijestima utvrđeno kako je BP sa prednjim lijevim dijelom vozila udario u divljač srnu koja je kolnik predmetne ulice pretrčavala od smjera istoka prema smjeru zapada, kao i da se nakon udarca divljač srne vratila nazad u smjeru istoka i dalje u nepoznato te da nije pronađena na mjestu događaja. Također, pregledom mjesta događaja utvrđeno je da uz kolnik predmetne ulice nema postavljenog prometnog znaka "Divljač na cesti" te da u navedenom događaju nisu utvrđeni nikakvi elementi prekršaja od strane vozača, ovdje supruga tužiteljice koji je upravljao vozilom u vlasništvu tužiteljice u trenutku štetnog događaja.

16. Uvidom u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola od 20. siječnja 2017. utvrđena je kod BP koncentracija alkohola od 0,00 g/kg.

17. Uvidom u presliku prometne dozvole sud je utvrdio kako je kao vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka] navedena TP, ovdje tužiteljica.

18. Uvidom u ponudu Servisa Dojkić d.o.o. sud je utvrdio kako je ista izrađena 26. listopada 2017. na ime tužiteljice, a radi popravka gore navedenog vozila te da je ukupni iznos popravka istog 24.192,20 kn.

19. Uvidom u crno-bijele fotografije sa lista 13-23 spisa, sud je utvrdio kako su na istom vidljiva oštećenja te tragovi dlake životinje na koju je vozilo naletjelo, a isto je utvrđeno i na fotografijama sa lista 42-43 spisa.

20. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da je vlasnik predmetnog vozila koje je sudjelovalo u štetnom događaju 20. siječnja 2017. te navodi kako nema saznanja o dinamici nastanka štetnog događaja obzirom se nije nalazila u vozilu u navedenom trenutku već ju je suprug kontaktirao i rekao da je vozilo udarilo srnu i da čeka dolazak policije. Tužiteljica je također navela da je učestala pojava da se divljač na tom mjestu pojavljuje na cesti obzirom je tu i hranilište za srne te je cesta okružena šumom s obje strane i da bi došle do hranilišta, životinje moraju prijeći cestu. Ta lokacija je tužiteljici dobro poznata obzirom živi cca 500 m od mjesta štetnog događaja. Ne zna postoje li na toj lokaciji prometni znakovi upozorenja za divljač na cesti.

21. Iz iskaza svjedoka BP proizlazi da je na dan štetnog događaja upravljao vozilom u vlasništvu supruge, ovdje tužiteljice, te je bio na putu prema kući nakon što je prošao kružni tok, vozio je u smjeru gdje živi te je u jednom trenutku na cestu s lijeve strane izletjela srna. Svjedok iskazuje kako nije uspio izbjeći nalet na istu te je pogodio srnu prednjim lijevim dijelom vozila. Od udarca su oštećena vrata sa vozačke strane pa je izašao na stranu od suvozača. Svjedok napominje da je bila noć i da je vidljivost na tom dijelu ceste bila nešto slabija te da je srna izašla iz mraka. S druge strane ceste su kuće dok je na strani od kuda je srna izašla livada. Vozio je cca 50 km/h. Napominje kako na tom dijelu ceste nema prometnog znaka za divljač na cesti. Svjedok ističe da je u potpunosti siguran da se radilo o srni, obzirom i sam trenutno radi kao voditelj tima za očevide u prometnoj postaji. Divljač je često viđena na cestama obzirom je hranilište, kao i samo lovačko društvo okruženo cestom, a da bi divljač mogla doći do pojilišta, što je obližnja rijeka, isto mora prijeći cestu. Misli da je divljač bila udaljena oko 5 m od vozila u trenutku kada ju je primijetio, ali to ne tvrdi sa sigurnošću. Svjedok napominje da je imao upaljena kratka svijetla. Pojašnjava kako je udarac bio prednjim lijevim dijelom vozila u srnu čije se tijelo zarotiralo pri udarcu te su time nastala oštećenja i na blatobranu i na vratima vozača.

22. U dopunskom iskazu svjedoka BP danom na ročištu 12. svibnja 2025. isti je naveo kako se na dan štetnog događaja kretao Ulicom Dragutina Tadijanovića brzinom od cca 50 km/h kada je u jednom trenutku sa lijeve strane došlo da naleta srne na vozilo kojim je upravljao. Životinja je odbačena no ista se pridigla i otišla dalje na desnu stranu. Sa sigurnošću iskazuje da se radilo o srni jer je istu vidio pri naletu na vozilo, a osvijetljenost navedene ceste je bila relativno dobra pri čemu napominje da je cesta bila sa javnom rasvjetom, ali da rasvjetno tijelo u neposrednoj blizini štetnog događaja nije bilo u funkciji no prvo nakon toga jest. Također napominje da su na vozilu bila upaljena. Nakon štetnog događaja zaustavio je vozilo u neposrednoj blizini naleta te utvrdio veća oštećenja na vozilu i to na braniku, blatobranu, faru, sve sa lijeve prednje strane vozila. Napominje da je od jačine udarca blatobran bio oštećen u toj mjeri da se s te strane vrata vozila nisu mogla otvoriti. Sjeća se da se na nekoliko mjesta na braniku jasno vidjela dlaka divljači (srna). Smatra da ima dovoljno iskustva i znanja obzirom radi u PP Lučko te je proveo veliki broj očevida vezanih za nalet divljači na vozila i jasno razaznaje dlaku srne. Također napominje da je sudjelovao u očevidima u kojima je životinja preminula uslijed naleta te je pronađena na mjestu događaja, ali je često bilo i slučajeva u kojima se životinja udaljila nakon naleta na vozilo. Također napominje da je u neposrednoj blizini navedene cesto kojom se kretao u trenutku štetnog događaja i lovački dom kao i hranilište koje se nalazilo njemu s lijeve strane u trenutku štetnog događaja. Opetovano ističe kako je siguran da se radilo o naletu na srnu, a ne na psa ili mačku jer jasno razlikuje izgled životinje koju je vidio u trenutku štetnog događaja. Iskazuje da su policijski službenici koji su proveli očevid fiksirali navedene dlake te iste fotografirali no iste nisu izuzete jer to nije dio protokola. Napominje da je osobno potaknut ovim štetnim događajem te da bi olakšao proceduru osobama koje su sudjelovale u štetnom događaju, sada izuzima dlaku ukoliko je ista primijećena na vozilu koje je sudjelovalo u štetnog događaju, te navedeno radi upravo jer želi da se se izbjegne dugi sudski proces no nema naputak da to radi kao policijski službenik. Ne zna koja je procedura oko postavljanja prometnih znakova koji predstavljaju znakove upozorenja, a iskazuje da na predmetnoj cesti nije bio istaknut prometni znak opasnost od divljači. Smatra da se radilo o hranilištu koje se nalazi u neposrednoj blizini ceste, a koje se nalazilo s lijeve strane jer je isto bilo natrpano sa hranom (kukuruz), no dopušta mogućnost da se radilo o kuružnjaku, ali često puta pri utovaru kukuruza u isti ili istovaru bude hrane koja ispadne, klipova kukuruza što se ne počisti, a što životinje pronađu i shvate kao mjesto na kojemu imaju izvor hrane te se na isto ponovno vraćaju. Navedeni prostori nisu u cijelosti zatvoreni, a pri obilasku istog nakon štetnog događaja primijetio je hranu na tlu. Čak i da se radi o kuružnjaku isti ima otvore kroz koje životinja lako dolazi do hrane. Rasvjetno tijelo koje nije radilo na cesti u trenutku štetnog događaja nalazilo na strani s koje je došlo do naleta životinje te navodi da nije upalio duga svijetla jer se radi o naseljenom mjestu.

23. Svjedok ZP u svom iskazu navodi kako se na dan štetnog događaja nalazio na terenu kao policijski službenik kada je dobio dojavu o naletu vozila na divljač te je saznao kako je u prometnoj nezgodi, odnosno u konkretnom događaju sudjelovao i BP, kolega iz iste policijske postaje. Dojavom mu je rečeno da očevid obavi njihova policijska postaja te da se neće pozivati druga patrola. Došli su na lice mjesta, utvrdili oštećenja na vozilu BP, a sjeća se da je većina oštećenja bila na prednjem lijevom dijelu vozila, bile su vidljive i dlake na spojnici između blatobrana i branika na mjestu gdje je očito došlo do udarca. O kakvoj se životinji radilo svjedok ne zna, budući ista nije zatečena na mjestu događaja no očevid je odrađen sa materijalnim dokazima koje je svjedok naveo. Sve je fotografirano i sastavljen je zapisnik. Navodi kako je u blizini lokacije na kojoj se zbio štetni događaj i zgrada lovačkog društva te hranilište. Svjedok iskazuje kako na tom dijelu ceste nema znaka za opasnost od divljači. Pojašnjava kako u slučaju kada nema divljači na cesti u štetnom događaju, tada na očevid ne izlazi lovačko društvo, a u suprotnom dolaze. Po zatečenim oštećenjima svjedok ne može ocijeniti o kakvoj se životinji radilo samo pretpostavlja da je bila nešto veća životinja. Također, svjedok iskazuje da nije u praksi uobičajeno da se dlake izuzimaju na poseban način, ali da su predmetne dlake fiksirane na vozilu fotografijom. Nadalje pojašnjava kako je vozač istaknuo da se radilo o divljači te da i misli da se radi o dlakama divljači upravo iz iskazivanja vozača.

24. U dopunskom iskazu na ročištu održanom 12. svibnja 2025. svjedok ZP naveo je kako se sjeća provedenog očevida u prometnoj nezgodi u kojoj je vozilom upravljao BP. Napominje da je isti nekoliko godina prije štetnog događaja radio u PP Zaprešić i koja je poslana da izvrši očevid. Oni su navedeno provjerili i sa OKC Zagreb (operativno komunikacijski centar), a radi eventualnog sukoba interesa no rečeno im je da se očevid može provesti od strane njihovih policijskih službenika. Po dolasku na mjesto štetnog događaja razgovarao je sa GP, proveo alkotestiranje te sastavio zapisnik o utvrđenim činjenicama dok je kolega fotografirao mjesto događaja. Smatra da se radilo o naletu divlje životinje, konkretno srne jer se jasno sjećam dlake koja je fotografirana na vozilu i smatra da se upravo radi o srni zbog izgleda i dužine dlake koja je identificirana na vozilu kao i zbog visine oštećenja koja su utvrđena na vozilu kojim je upravljao BP. Nadalje napominje kako pored mjesta štetnog događaja nije pronađeno tijelo životinje što nije neuobičajeno obzirom životinja često pobjegne i ode sa mjesta štetnog događaja ako je samo ozlijeđena. Također navodi da je u neposrednoj blizini navedene ceste i hranilište lovačkog društva, a potvrđuje da je osobno sudjelovao u provođenju očevida u ulici koja ja paralelna sa ulicom u kojoj je bio štetni događaj te da se često puta radilo o naletu divljači koja je zatečena na mjestu štetnog događaja. Čak je bilo i naleta na divlju svinju. Također napominje da su nakon štetnog događaja, a pri vršenju očevida pregledali mjesto i okolicu oko mjesta događaja no nije pronađeno tijelo divljači. Navodi da u trenutku štetnog događaja na navedenoj cesti nije bilo istaknutog prometnog znaka opasnosti od divljači. Prema njegovom utvrđenju divljač je na vozilo kojim je upravljao BP naletjelo sa lijeve strane, a sa koje strane se nalazi i hranilište, što ne zna je li točno u pitanju hranilište, ali je mjesto na kojemu je lovačko društvo držalo kukuruz i slično te su životinje shvatile gdje se hrana nalazi pa pretpostavlja da su i dolazile. Također iskazuje da smatra da je dovoljno obrazovan da bi shvatio i znao razliku između dlake divljači i dlake domaće životinje, uz napomenu da je radio očevide i gdje se radilo o naletima na pse ili mačke te smatra da u ovom slučaju nije bilo tako. Ponavlja da visina na kojoj su se nalazila oštećenja na vozilu ukazuje na znatno veću životinju od domaće životinje poput psa ili mačke. Ponavlja da je dlaka na vozilu fotografirana no nije izuzeta kao materijalni dokaz jer se navedeno ne radi čak niti kada je u pitanju životinja koja je odlutala. Iskazuje kako nije razgovarao ni s kim vezano za štetni događaj osim na ročištima kada je pozvan od strane suda. Navodi kako je u prvom iskazu 2019. rekao u kontekstu kako postavljenog pitanja da nije znao o kakvoj se životinji radilo no napominje da visina oštećenja na vozilu kao i specifičnost izgleda dlake srne te njegovo dugogodišnje iskustvo ukazuju da se radilo o naletu na srnu. Također navodi i da ja nikada nije izuzimao dlake životinje na očevidima, ali da se iz tog razloga fotografira iz neposredne blizine dlaka ako se ista zadržala na vozilu ili na mjestu štetnog događaja.

25. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ista iskazuje kako na predmetnoj lokaciji učestala pojava da se divljač na tom mjestu pojavljuje na cesti obzirom je tu i dostupna hrana životinjama te je cesta okružena sa šumom s obje strane i da bi došle do hrane koja se nalazi u blizini navedene ulice, životinje moraju prijeći cestu obzirom se radi o lokaciji kojom tužiteljica svakodnevno prolazi budući živi cca 500 m udaljena od mjesta štetnog događaja. Sud također prihvaća i iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi kako na predmetnoj lokaciji nema postavljenog prometnog znaka "Divljač na cesti" jer navedeno proizlazi i iz priložene dokumentacije te provedenog prometnog vještačenja, a i iz iskaza svjedoka BP i ZP. Sud nije posebno cijenio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ista opisuje štetni događaj obzirom ista o navedenom nema neposrednih saznanja.

26. Sud je prihvatio iskaz svjedoka BP budući je isti iskazivao životno i logično, a navodi svjedoka u suglasju su i sa priloženom dokumentacijom kao i provedenim prometnim vještačenjem. Nadalje, sud ukazuje kako svjedok ima i osobno iskustvo kao voditelj tima za očevide u prometnoj postaji, a vezano za divljač navodi kako je ista često viđena na cestama obzirom je hranilište ili kuružnjak, kao i samo lovačko društvo okruženo sa cestom, a da bi divljač mogla doći do pojilišta što je obližnja rijeka isto mora prijeći cestu, što sud smatra logičnim. Također, sud ukazuje kako je isti sa sigurnošću istaknuo kako smatra da se radilo upravo o dlaci srne jer je vidio životinju koja mu je došla sa lijeve strane i da je u tom trenutku bila udaljena oko 5 m od vozila kojim je upravljao, a nakon udara se ista pridigla i otišla no svjedok je na vozilu jasno vidio dlake koje su ostale iza naleta te ponovno ističe kako se radilo upravo o dlaci srne.

27. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ZP budući je isti iskazivao životno i logično, a navodi svjedoka u suglasju su i sa iskazivanjem svjedoka BP, u pogledu činjenice da se u blizini mjesta štetnog događaja nalazi i hranilište ili kukuružnjak i sa iskazom tužiteljice, potom u suglasju sa priloženom dokumentacijom kao i provedenim prometnim vještačenjem. Nadalje, sud ukazuje kako svjedok ima i osobno iskustvo kao osoba koja često provodi očevide, poznaje proceduru te je mjerodavan i za procjenu o kakvoj se životinji radilo te sud prihvaća da je mišljenja kako se radilo o divljači sitnije građe, što sud smatra logičnim. Također, svjedok navodi kako je zaključak da se u konkretnom slučaju radilo upravo o naletu na srnu, između ostalog donio i zbog nastalih oštećenja na vozilu tužiteljice jer na isto ukazuje visina oštećenja na vozilu kao i specifičnost izgleda dlake srne koju je vidio na predmetnom vozilu te njegovo dugogodišnje iskustvo.

28. Radi utvrđenja načina kretanja vozila kojim je upravljao suprug tužiteljice i ostalih okolnosti vezanih za dinamiku nastanka štetnog događaja kao i visinu štete, sud je proveo dokaz prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću.

29. Iz prometnog nalaza i mišljenja proizlazi da je do nezgode prema iskazu vozača vozila tužiteljice BP došlo naletom osobnog vozila tužiteljice registarske oznake [registarska oznaka] na srnu koja se na području naseljenog mjesta kretala preko kolnika Ulice Dragutina Tadijanovića, vozaču s lijeva na desno, odnosno od istoka prema zapadu, u trenutku kad se vozilo tužiteljice kretalo od sjevera prema jugu. Naletna brzina vozila tužiteljice na životinju se obzirom na nastala oštećenja kretala u području oko 50 km/h. Na mjestu nezgode nisu evidentirani tragovi pomoću kojih bi se tehničkim načinima mogla točno utvrditi brzina kretanja vozila neposredno prije nezgode. Ako pretpostavi da je vozač na opasnost reagirao u najranijem mogućem trenutku, tada bi proizlazilo da se prije nezgode morao kretati brzinom od 55 km/h. U takvom slučaju je opasnost uočio kad se s vozilom nalazio na udaljenosti od oko 16,8 m od mjesta naleta, a na toj udaljenosti je nalet mogao izbjeći pri prethodnom kretanju svim brzinama manjim od 41,5 km/h. Nadalje, u odnosu na mogućnost izbjegavanja naleta vještak ističe kako je vozač kretanje životinje mogao uočiti izlaskom iste iz drvoreda, kad se nalazila na oko 7,6 m od mjesta naleta, što je vremenski gledano moglo biti u trenutku 1,1 sekundu prije naleta kao i da je ukoliko se uvaži da je vozač na opasnost reagirao kao vozač s prosječnim psihofizičkim sposobnostima i u najranijem mogućem trenutku da bi na toj udaljenosti uspio izbjeći nalet samo forsiranim kočenjem pri prethodnom kretanju svim brzinama manjim od 41,5 km/h, a što je ispod dopuštene brzine kretanja na predmetnom području, što proizlazi iz predmetnog nalaza i mišljenja. Na vozilu tužiteljice je nađena dlaka prema boji i duljini nalik na srneću, a opisana dinamika nastanka oštećenja, kao i izgled i intenzitet oštećenja upućuju na zaključak da se radilo o naletu vozila na neku životinju. Tehničkom provjerom vještak nije našao elemente koji bi ukazivali da je vozač BP neobjektivno iskazivao o dinamici odvijanja nezgode. Manje odstupanje vezano za brzinu kretanja je tehnički prihvatljivo obzirom na uobičajen otklon u percepciji i sjećanju svjedoka u odnosu na stvarne parametre. Vještak nema primjedbi na opseg štete i visinu troška popravka prema ponudi za popravak vozila tužiteljice broj 2017010175/1 od 26. listopada 2017., izrađenoj od strane ovlaštene radionice za Volkswagen vozila Servis Dojkić d.o.o. iz Zagreba. Uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za Volkswagen vozila i tržišne cijene radnog sata od 120,00 kn, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema specijaliziranom programu za kalkulaciju štete Audatex, proizlazi da trošak popravka vozila iznosi 22.365,13 kn, što zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 27.956,41 kn.

30. S obzirom na istaknute primjedbe i prigovore II-tuženika iz podneska predanog na ročištu 5. ožujka 2020., te I-tuženika iz podneska od 13. ožujka 2020., sud je proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka na ročištu dana 8. rujna 2020. te je vještak odgovorio na prigovore II-tuženika na način da je u pisanom nalazu i mišljenju naveo da se kuće nalaze samo s lijeve strane ulice gledano u smjeru porasta kućnih brojeva, obzirom da je općepoznato da se parni brojevi kuća nalaze s desne strane ulice, a neparni s lijeve. Obzirom da s desne strane ulice gledano u navedenom smjeru, od juga prema sjeveru, nema kuća, proizlazi da je prometna policija morala omaškom pogrešno upisati kućni broj, a koji vještak pretpostavlja je mogao biti 31, 43 ili neki sl. broj. U svakom slučaju, uz kompletnu dionicu Ulice D. Tadijanovića se s istočne strane proteže jednoličan krajobraz gledano od rotora kojeg vozač spominje u iskazu pa do početka ulice s južne strane. Vještak navodi da je nebitno s kojim se svjetlima vozilo kretalo u trenutku nezgode obzirom je kolnik bio dobro osvijetljen i obzirom je kao mogućnost uočavanja kretanja životinje uzeo fizičku barijeru drvored. Izgled drvoreda je vidljiv na fotografijama priloženim uz nalaz, iste su uzete s Interneta, datiraju iz 2011. dakle na dan nezgode su debla i krošnje mogle biti nešto veće. U svakom slučaju su debla bila bitno uža od tijela životinje, međutim, istočno od drvoreda je postojalo zasjenjeno područje, a sjenu su radile na svakom stablu 4 izvora rasvjetnih tijela ulične rasvjete i svjetla vozila tako da se dobila jedna djelomično zasjenjena površina na kojoj je možda moglo biti uočeno kretanje životinje, ali sa sigurnošću se može tvrditi da je životinja morala biti uočena tek izlaskom iz drvoreda, prema zapadnoj strani. Mjesto naleta obzirom na uzdužnu os kolnika vještak nije mogao utvrditi tako da eventualno u tom smislu predlaže da se provede očevid ukoliko kazivanje vozača bude mjerodavno. Vještak nije utvrdio da bi vozač ubrzavao već je utvrdio da je usporavao s 55 na 50 km/h. Navodi kako u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Vještak je pojasnio da vezano za mjesto naleta isto nije mogao točno utvrditi obzirom na uzdužnu os kolnika, a iz stanja spisa proizlazi da se mjesto naleta u svakom slučaju nalazilo u razini drvoreda do kojeg je dalje ravna livada. Nadalje, pojašnjava da se sa istočne strane kolnika drvored ne nalazi u kontinuitetu, odnosno da postoje prekidi vezani na buduće kolne ulaze tako da ukoliko bi divljač tj. životinja na tom mjestu istrčala prema kolniku tada bi brzina kretanja vozila tužiteljice od 55 km/h morala biti i veća. Vezano na zasjenjenje pojašnjava da je definirao zasjenjenje vezano za debljinu debla, a ne obzirom na krošnju, a svakako je i krošnja morala doprinijeti otežanom uočavanju bez obzira što se radilo o listopadnom drvetu usred zime.

31. Obzirom na prijedlog tužiteljice za provođenje očevida, sud je predmetno ročište proveo dana 19. listopada 2020. kojom prilikom je na mjestu štetnog događaja svjedok BP pokazao točno mjesto naleta na divljač (srnu) te navodi kako se isto zbilo pri izlasku iz zavoja nakon blage nizbrdice, u ravnom dijelu ceste. Napominje kako dvije ulične lampe za javnu rasvjetu nisu radile u trenutku štetnog događaja kao i da iste nisu radile već neko vrijeme prije. Trafostanica koja se nalazi s lijeve strane ceste gledajući u smjeru kojim se svjedok kretao nalazi se na predmetnom mjestu i na dan očevida. U nastavku je drvored sa stablima u razmaku od po cca 5-6 m, no svjedok napominje da je u trenutku štetnog događaja na navedenom mjestu bilo gusto raslinje sa nižim i višim stablima te grmljem i žbunjem kao što je na dan očevida vidljivo u neposrednoj blizini ceste, a gdje se nalazi kuća Lovačkog društva, te u nastavku iste svjedok ističe kako misli da se nalazi hranilište ili kukuružnjak. Isto tako, napominje da je nakon zaustavljanja vozila zbog naleta divljači na licu mjesta štetnog događaja pokušao izaći iz vozila što napominje nije bilo moguće zbog udubljenja na vratima s njegove strane te je isti potom produžio do autobusne stanice koja se nalazi u neposrednoj blizini i na taj način zaustavio vozilo na tom mjestu da ne bi ometao promet. Svjedok iskazuje da je u trenutku štetnog događaja vozio sa upaljenim kratkim svjetlima. Svjedok pojašnjava i da je u razdoblju od štetnog događaja do održavanja ročišta za očevid izmijenjena rasvjeta na predmetnoj cesti te je ista sada zamijenjena led svjetlima. Isto tako, sud utvrđuje da se mjesto štetnog događaja u naravi nalazi na predmetnoj cesti s desne strane, gledajući u smjeru kretanja svjedoka, između dva kućna broja i to 39 i 43. Tužiteljica pojašnjava kako s obzirom na okoliš nije neuobičajen nailazak na divljač. Sudski vještak vrši mjerenje između drvoreda uz cestu te ističe kako se radi o razmaku od 6 m između stabala. Isto tako, od ceste pa do stabla udaljenost je 2,7 m. Tužiteljica napominje kako je u trenutku štetnog događaja predmetni drvored bio nešto niži zbog proteka vremena, a II-tuženik napominje kako su i krošnje u to vrijeme bile nešto manje.

32. Nakon provedenog očevida, vještak Igor Jakoplić izradio je dopunski nalaz i mišljenje dana 9. srpnja 2021. u kojemu navodi da je tijekom očevida utvrđeno da je kolnik na mjestu nezgode širok 6,30 m i da je omeđen rubnim crtama širokim 0,30 m uz koje se nalaze izdignuti rubnjaci. Prema kazivanju vozača vozila tužiteljice mjesto naleta se nalazilo na 39 m južnije od jugoistočnog ugla kuće na kbr. 43 u Ulici Dragutina Tadijanovića, u razini otvora u zelenoj ogradi sa zapadne strane ceste kroz koji se životinja mogla nastaviti nesmetano kretati dalje prema zapadu da je uspjela prijeći preko kolnika. Mjesto naleta se nalazilo na 51 m od mjesta na kojem je drvored prekinut jer je uz kolnik autobusno ugibalište, tako da proširenje polja preglednosti na navedenom mjestu nije od utjecaja na nastanak nezgode. Ako pretpostavi da je vozač na opasnost reagirao u najranijem mogućem trenutku, tada bi proizlazilo uz uvažavanje uzetih izmjera pri očevidu da se prije nezgode morao kretati brzinom od 58 km/h. U takvom slučaju je opasnost uočio kad se s vozilom nalazio na udaljenosti od oko 19,2 m od mjesta naleta, a na toj udaljenosti je nalet mogao izbjeći pri prethodnom kretanju svim brzinama do 45 km/h.

33. Obzirom na ponovno istaknute primjedbe i prigovore II-tuženika sud je proveo dokaz usmenim obrazloženjem prometnog vještaka na ročištu održanom dana 7. ožujka 2022. kojom prilikom je isti naveo kako je kolnik dio ceste namijenjen za kretanje vozila, a da je cesta širi pojam od samog kolnika. U konkretnom slučaju uz kolnik se s obje strane nalaze rubne trake tako da je širina ceste 6,90 m, a širina kolnika 6,30 m. Navodi da je na satelitskim snimkama okoline mjesta nezgode iz srpnja 2017. vidljivo da je naselje u izgradnji i da postoji jasan neograđeni dio površine kroz koji divljač može prolaziti. Prema kriteriju kad je vozač morao uočiti divljač smatra da se radilo o poziciji kad je divljač prošla kroz drvored. Prije toga je vozač mogao uočiti divljač da je pogledao u tu stranu. Najjasnije vidno polje se nalazi unutar 3 stupnja od simetrale površine vidnog polja, vrlo dobro vidno polje se proteže od 3-6 stupnjeva, dobro vidno polje od 6-10 stupnjeva, a zadovoljavajuće od 10-20 stupnjeva. Vidno polje šire od 20 stupnjeva smatra se perifernim vidnim poljem, a životinja kad je prolazila kroz drvored se nalazila vozaču na 21 stupanj od simetrale. Vještak navodi kako treba uzeti u obzir da je životinja pri ulasku na pločnik bila u perifernom dijelu perifernog vidnog polja, da iza nje nije bilo svijetle pozadine već tamne oranice, da je rasvjetno tijelo bilo iza tijela životinje gledano iz pozicije vozača, tako da vještak smatra da je vozač obavezno nailazak srne morao uočiti po izlazu srne iz drvoreda. Važno je znati i da pri kretanju nekom brzinom se vidno polje suzuje i ne može se raditi usporedba s vidnim poljem osobe koja miruje. Vještak ističe kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Vještak navodi da je policija u svojoj potvrdi navela da se radilo o srni, odnosno divljači. Vještak potvrđuje da je podloga nogostupa svjetlije boje od okoline kao i da je ta površina bila dodatno osvijetljena uličnom rasvjetom, međutim pri samom ulasku životinje na pločnik gledano iz perspektive vozača pozadina tijelu životinje je oranica. Kako životinja dublje ulazi na pločnik pozadina tijelu može biti površina pločnika međutim tu već životinja počinje ulaziti u zasjenjeni dio pločnika gdje je mogućnost uočavanja otežana. Na fotografiji koju je vještak načinio na očevidu na str. 2. (list 127 spisa, gornja fotografija) vidljiva su dva pješaka i ako se obrati pažnja na pješaka bliže kolniku vidljivo je da je njegov dio tijela koji u pozadini ima pješačku stazu odlično raspoznatljiv, dio tijela koji je ispred oranice otežano se raspoznaje, a noge koje su ispred zasjenjenog dijela travnate površine praktički se uopće ne može razaznati pa naglašava da bi dio gdje su noge bio sličan noćnim uvjetima.

34. Valja naglasiti da je sud nalaz i mišljenje vještaka kako prvotno sastavljeni tako i dopunski kao i dopunska očitovanja na ročištima za glavnu raspravu kako je gore navedeno, prihvatio u cijelosti kao stručan, obrazložen te sačinjen u skladu s dostupnom dokumentacijom u spisu i pravilima prometne znanosti. Stoga ovaj sud nije smatrao da je potrebno provođenje novog prometnog vještačenja, a niti su tuženici isto predlagali.

35. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja sud nalazi dokazanim način nastanka štetnog događaja odnosno činjenicu da je do štetnog događaja došlo na način da je vozilo u vlasništvu tužiteljice kojim je u trenutku štetnog događaja upravljao BP (suprug tužiteljice) naletjelo na divljač - srnu koja se nakon predmetnog sudara sa vozilom udaljila sa mjesta štetnog događaja, da je osoba koja je upravljala vozilom tužiteljice u trenutku štetnog događaja ugledala životinju neposredno prije njenog naleta na vozilo pri čemu je imala samo 1,1 sekundu prije naleta za adekvatnu reakciju iz čega sud smatra da je jasno i nedvojbeno kako nije postojala mogućnost izbjegavanja naleta, da se isti kretao dopuštenom brzinom u trenutku štetnog događaja budući provedenim prometnim vještačenjem proizlazi da je ograničenje na tom dijelu oko 50 km/h kako to navodi vještak, a da se BP prema njegovim utvrđenjima kretao brzinama od oko 50 km/h, da je tužiteljici pri tome nastala imovinska šteta na vozilu, da su osim zabilježenih oštećenja na vozilu tužiteljice fotografiranjem zabilježene i dlake koje bi prema navodima svjedoka BP i ZP Snoja prema boji i drugim karakteristikama mogle biti srneće dlake, što prihvaća i vještak koji je tako naveo u svom nalazu i mišljenju no isto ne tvrdi, no taj zaključak prihvaća i ovaj sud posebice uzimajući u obzir nespornu činjenicu kako se u blizini mjesta štetnog događaja nalazi i hranilište ili kukuružnjak gdje je evidentno da je hrana dostupna životinjama što je sud utvrdio neposrednim opažanjem na provedenom očevidu i uvidom u priložene fotografije istog na listu 268-271 spisa, da je svjedok BP neposredno prije nalete vidio upravo divljač – srnu koja je potom naletila na vozilo i da su iza navedenog naleta na vozilu jasno bile vidljive dlake za koje i svjedok BP i ZP smatraju da su dlake srneće divljači, a i visina oštećenja na vozilu ukazuje da se radilo o naletu na divljač, a ne neku manju, primjerice domaću životinju, te da je prema iskazima uzetim tijekom postupka istaknuto kako je divljač na tom dijelu ceste česta pojava, a radi se o osobama koje žive na predmetnom području, te na toj dionici ceste nije postavljen prometni znak "Divljač na cesti".

36. Nadalje sud ukazuje kako suprotno istaknutim prigovorima I i II-tuženika, u spisu prileže podaci i dokazi u vidu fotografija o pronađenoj dlaci koja i prema mišljenju djelatnika MUP-a i prometnog vještaka izgleda kao srneća dlaka, da za istu BP ističe da je srneća jer sa sigurnošću iskazuje da se radilo o naletu divljači – srne na vozilo kojim je on upravljao u trenutku štetnog događaja, a navedeno smatraju prema boji i duljini navedene dlake koja je provedenim očevidom nakon štetnog događaja fotografirana, nadalje sud ističe kako je prema iskazivanju policijskog službenika ZP procedura nakon nastanka takvih štetnih događaja da se Lovačko društvo ne poziva ukoliko na mjestu štetnog događaja nije zatečena životinja jer se ista nakon naleta na vozilo udaljila sa lokacije. Nadalje, sud ukazuje kako prigovori tuženika kojim putevima bi bilo logično da srna ode nakon naleta ili istrčavanja na cestu, nikako nije predvidljivo te nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti gdje bi divlja životinja usmjerila svoje kretanje u takvim i sličnim situacijama, te da se može eventualno raditi o pretpostavci koja nije dokazana.

37. Sud također nalazi utvrđenim da kod osobe koja je upravljala vozilom u vlasništvu tužiteljice u trenutku štetnog događaja, nema doprinosa nastanku štetnog događaja. Naime, sud poklanja vjeru iskazu svjedoka BP da se kretao dopuštenom brzinom kako to potvrđuje i vještak u svom nalazu i mišljenju navodeći kako prema stanju u spisu smatra da je brzina oko 50 km/h tehnički moguća i objektivna. Pritom valja istaknuti da prema nalazu vještaka u ovoj prometnoj situaciji treba uzeti u obzir da je životinja pri ulasku na pločnik bila u perifernom dijelu perifernog vidnog polja, da iza nje nije bilo svijetle pozadine već tamne oranice, da je rasvjetno tijelo bilo iza tijela životinje gledano iz pozicije vozača, tako da vještak smatra da je vozač obavezno nailazak srne mogao uočiti tek po izlazu srne iz drvoreda koji se nalazi uz samo mjesta naleta. Vještak ukazuje i da pri samom ulasku životinje na pločnik gledano iz perspektive vozača pozadina tijelu životinje je oranica. Kako životinja dublje ulazi na pločnik pozadina tijelu može biti površina pločnika međutim tu već životinja počinje ulaziti u zasjenjeni dio pločnika gdje je mogućnost uočavanja otežana. Također iz policijskog zapisnika proizlazi da BP koji je u trenutku štetnog događaja upravljao predmetnim vozilom nije pokazivao reakciju na alkohol prilikom alkotestiranja.

38. Odredbom čl. 21. st. 1. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama propisano je da se znakovi opasnosti, u pravilu, postavljaju izvan naselja na udaljenosti 150 do 250 m ispred opasnog mjesta na cesti, dok je st. 3. određeno ako sigurnost prometa zahtijeva, osobito brzina kojom se vozila kreću ili nepreglednost ceste, ti će se znakovi opasnosti postaviti i na udaljenosti većoj od 250 m ispred opasnog mjesta na cesti. Nadalje, određeno je i da znakovima opasnosti, koji su postavljeni na udaljenosti manjoj od 150 m ili većoj od 250 m, moraju biti pridružene i dopunske ploče na kojima se označuje udaljenost od opasnog mjesta zbog kojeg se ti znakovi postavljaju.

39. Istim člankom propisano je i da na nepreglednim cestama ili na cestama na kojima je dopuštena veća brzina vožnje te u drugim slučajevima u kojima postoji opasnost da vozač iznenada i nepripremljen naiđe na opasno mjesto na cesti, između znaka opasnosti postavljenog na udaljenosti iz stavaka 1. i 2. ovog članka i tog opasnog mjesta na cesti moraju biti postavljeni jedan znak ili više istih znakova, uz koje će se postaviti i dopunske ploče s naznakom udaljenosti do opasnog mjesta. Nadalje, nije sporno kako se na predmetnoj lokaciji niti u blizini iste ne nalazi prometni znak opasnosti "divljač na cesti". No, sud ukazuje kako sve i da je prometni znak bio postavljen na predmetnoj dionici, isto nije od utjecaja ne predmetni štetni događaj jer niti sam prometni vještak ne ukazuje na navedeno, dok u odnosu na odgovornost vezanu za postavljanje istog, sud ukazuje kako predmetne prometne znakove postavljaju Hrvatske ceste, kao i Županijske uprave cesta pojedinih županija, no isti prometne znakove ne postavljaju po vlastitom nahođenju već uz prethodnu suglasnost Ministarstva nadležnog za poslove prometa na temelju prometnog projekta. Osim toga, prema utvrđenju prometnog vještaka u konkretnim uvjetima nalet srne na vozilo tužiteljice bio je neizbježan budući je vidljivost mjesta s kojeg je životinja izletjela na kolnik bila dosta smanjena i time otežan pregled prometne situacije kao i da je BP u trenutku štetnog događaja imao samo 1,1 sekundu za reakciju prije naleta čime je jasno da objektivno nije postojala mogućnost izbjegavanja naleta pa obzirom da se radi o očito primjerenoj brzini kretanja vozila tužiteljice kao i reakciji osobe koja je istim upravljala nije za pretpostaviti da bi i znak upozorenja od moguće pojave divljači na cesti utjecao (ili mogao utjecati) na način vožnje BP.

40. Što se tiče pasivne legitimacije I-tuženika, odredbom čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 140/05 i 75/09) propisano je da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprečavanje štete od divljači koje je u smislu ovog zakona bio obvezatan poduzeti. St. 2. navedenog članka određeno je da se smatra da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta ako lovoovlaštenik u tom lovištu ne dokaže protivno. Čl. 86 st. 3. Zakona o lovstvu određeno je da odgovornost za nastalu štetu na divljači snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti odnosno da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku, a u protivnom lovoovlaštenik lovišta u kojem je nastala šteta.

41. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 75/09) i to čl. 37. st. 3. izmijenjen je čl. 86. st. 3. te je noveliranom odredbom određeno da odgovornost za nastalu štetu na vozilu snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku, a u protivnom pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala. Iznimno od ove odredbe štetu snosi ovlaštenik prava lova ako je šteta uvjetovana vršenjem skupnog lova. U konkretnom slučaju ne radi se o skupnom lovu već o šteti na vozilu tužiteljice, a koja je uzrokovana odbačajem divljači (srne) na vozilo.

42. Odredbom čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO) određeno je da šteta nastala u vezi sa opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Odredbom čl. 1064. ZOO-a određeno je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

43. Odredbama članka 1067. ZOO-a propisan je način oslobađanja od odgovornosti te je normirano kako se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. Iako ZOO izričito ne određuje što se smatra opasnom stvari, očito je da pod tim pojmom T razumije divljač (srnu) koja iznenada izlijeće na cestu. U slučaju štete nastale u vezi s opasnom stvari, uzročnost se predmnijeva, pa je na oštećeniku samo teret dokazivanja da je stvar sudjelovala u štetnom događaju, a što je u konkretnom slučaju prema mišljenu ovog suda utvrđeno.

44. U tom trenutku teret dokazivanja prelazi na imatelja opasne stvari koji, da bi se oslobodio odgovornosti, mora dokazati da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

45. Dakle, u konkretnom slučaju, I-tuženik je, da bi se oslobodio odgovornosti za štetu koja je nastala tužiteljici, morao bi dokazati kako ona potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a to je propustio učiniti. Zakonom o lovstvu iz lovišta su izuzete ceste i naseljena mjesta međutim odgovornost lovoovlaštenika, proizlazi iz njegova propuštanja da poduzme određene mjere radi sprječavanja štete koju divljač iz lovišta može nanijeti ljudima ili imovini kada primjerice istrči na cestu. Pri tom se njegova odgovornost prosuđuje prema odredbama koje normiraju objektivnu odgovornost.

46. Slijedom navedenog, kako je time utvrđena odgovornost Lovačkog društva koja se bavi takvom djelatnošću, time je utvrđena i odgovornost II-tuženika kao osiguratelja predmetne udruge za štete prema trećim osobama i njihovim stvarima čime je isti dužan naknaditi tužiteljici nastalu štetu, a sud ne nalazi doprinosa niti isključive odgovornosti na strani osobe koja je upravljala vozilom tužiteljice u trenutku štetnog događaja, slijedom čega sud smatra kako su I i II-tuženik solidarno odgovorni naknaditi tužiteljici štetu, te je I i II-tuženiku valjalo naložiti isplatu i presuditi kao u toč. II. izreke ove presude.

47. Visina predmetnog potraživanja utvrđena je provedenim prometnim vještačenjem gdje vještak navodi kako visina štete na vozilu tužitelja iznosi 27.956,14 kn gdje je vještak istaknuo kako nema primjedbi na opseg štete i visinu troška popravka prema ponudi za popravak vozila tužiteljice broj 2017010175/1 od 26. listopada 2017., izrađenoj od strane ovlaštene radionice za Volkswagen vozila Servis Dojkić d.o.o. iz Zagreba kao i da uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za Volkswagen vozila danas i tržišne cijene radnog sata od 120,00 kn, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema specijaliziranom programu za kalkulaciju štete Audatex, proizlazi da trošak popravka vozila iznosi 22.365,13 kn, što zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 27.956,41 kn/3.710,45 eura.

48. Nadalje, tužiteljica je konačno postavljeni tužbeni zahtjev uredila sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je zatražila isplatu iznosa od 3.710,45 eura, a koji iznos je utvrđen i provedenim vještačenjem. Sud nadalje ističe kako, iako spisu ne prileže potvrde o nastalim troškovima popravka, sud prihvaća da je tužiteljica predmetni popravak vozila izvršila jer je iz prometne dozvole predmetnog vozila evidentno kako je isto nakon štetnog događaja ponovno registrirano i to 28. ožujka 2017. te potom 28. ožujka 2018., a što ne bi bilo moguće ukoliko vozilo nije tehnički ispravno. Naime, sukladno čl. 11. st. 1. Pravilnika o tehničkim pregledima vozila (Narodne novine broj 16/18 i 63/19) propisano je da se tehnički pregled vozila može ovjeriti ako se utvrdi da vozilo ima sve propisane i ispravne uređaje i opremu koji odgovaraju propisanim tehničkim uvjetima. Nadalje, činjenica da je tužiteljica ponovno registrirala svoje vozilo ukazuje da je isto u tom trenutku bilo tehnički ispravno odnosno da je do toga dana šteta na vozilu bila popravljena jer u protivnom vozilo ne bi moglo dobiti zapisnik o tehničkoj ispravnosti niti bi posljedično moglo biti registrirano. Također sud ukazuje kako je iz potvrde MUP-a sa lista 5 spisa kao i ponude sa lista 11-12 spisa te pripadajuće fotografije u spisu vidljivo da je na vozilu tužiteljice bilo potrebno zamijeniti neke dijelove, a neke popraviti. Slijedom navedenog sud smatra kako je time tužiteljica dokazala i visinu predmetnog potraživanja slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

49. Nadalje, tužiteljici je primjenom odredbe čl. 1086. ZOO-a dosuđena i zatezna kamata na iznos naknade za imovinsku štetu od dana štetnog događaja, odnosno od 21. siječnja 2017. obzirom se obveza naknada štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatske narodne banke prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, kako je to tužiteljica i pravilno zatražila, čime je odlučeno kao u pod točkom II. izreke.

50. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 164. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 3.710,45 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

51. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 78,57 eura, na presudu u iznosu od 83,62 eura, na žalbu u iznosu od 13,27 eura i na odgovor na žalbu u iznosu od 19,64 eura, sve u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 118/18, 9/21, 51/23; dalje ZSP). Tužiteljici je priznat i trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe prema Tbr 7/1, podnesaka od 5.9.2018., 25.2.2020., 26.8.2020., 3.12.2021. prema Tbr. 8/1 (maksimalno 4 obrazložena podneska tijekom postupka), za zastupanje po odvjetniku na ročištima 14.9.2018., 13.5.2019., 13.11.2019., 5.3.2020., 8.9.2020., pristup očevidu 19.10.2020., ročište 7.3.2022., 31.5.2022., 4.11.2024., 12.5.2025. i 18.9.2025. prema Tbr. 9/1 za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, potom za sastav podneska od 29.6.2021. prema Tbr. 8/4 te za pristup na ročišta 14.10.2019., 14.12.2021. i 13.1.2024. prema Tbr.9/5 za svaku radnju u iznosu od po 50,00 eura, za sastav žalbe u iznosu od 25,00 eura prema Tbr. 10/4, za odgovor na žalbu u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 10/6, te za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9/3 što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 4.656,25 eura, čemu je valjalo dodati trošak prometnog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, potom trošak izlaska sudske komisije na očevid u iznosu od 49,82 eura te gore prethodno navedene sudske pristojbe, čime je tužiteljici ukupno priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 5.100,25 eura čime je odlučeno kao u točki III. izreke.

52. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 4.12.2017., 5.12.2019., 14.9.2020. i 28.4.2021. obzirom se radi o dokazu uplata predujma troškova postupka, a što se dokazuje putem obračunskog lista računovodstva ovog suda ili uvidom u novčane obveze kroz e-spis, slijedom čega sud predmetni trošak ne smatra nužnim u smislu čl. 155. ZPP-a. Nadalje, tužiteljici nije priznata zatražena visina pristupa na ročište 14.10.2019., 14.12.2021. i 13.1.2024. obzirom su predmetna ročišta odgođena prije početka raspravljanja slijedom čega stranka ima pravo na 25% od visine koju ima pravo potraživati prema vrijednosti predmeta spora, a ne u punom iznosu kako je to zatražila tužiteljica. Nadalje sud nije priznao tužiteljici trošak u svezi s pristupom očevidu u iznosu od 100,00 eura obzirom isti nije ničime dokazan čime sud smatra kako predmetni trošak nije niti nastao, niti je istoj priznat trošak sastava podneska od 28.3.2025. budući isti ne smatra nužnim za postupak u smislu čl. 155. ZPP-a.

53. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

54. Odluka o trošku I i II-tuženika temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a čime je odlučeno kao u toč. IV. Izreke.

Zagreb, 30. listopada 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. I-tuženiku

3. II-tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 30. listopada 2025. godine

Viša sudska savjetnica: Lidija Đogaš Batovanja