REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.broj P-5173/2020-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja GZ, OIB [osobni identifikacijski broj], Bizek I. - I. Odvojak 13, Zagreb, koju zastupa Eduard Geber, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Tržnice Zagreb, OIB 85584865987, Šubićeva 40, Zagreb, kojeg zastupa Boris Kelemen, odvjetnik iz Zagreba, nakon održane glavne i javne rasprave dana 23. rujna 2025. u nazočnosti zz punomoćnika tužitelja Tomislava Pasarića, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika Borisa Kelemena, odvjetnika iz Zagreba, dana 30. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnim “Sporazum br 4780/99 o sufinanciranju i davanju u zakup poslovnog prostora na određeno vrijeme na tržnici Gajnice” od 3.9.1999. sklopljen između prednika tuženika TD Tržnice i Veletržnice Zagreb d.o.o. iz Zagreba, Dolac 2 i “Majpruz-promet” d.o.o. iz Zagreba, Kancelak 18.
Tuženik je dužan tužitelju platiti parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do konačnog plateža u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 812,50 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 21.10.2020. godine navodi da je pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. P-2409/19 od 1.10.2019. utvrđeno da je društvo "Majpruz – promet d.o.o." u rujnu 2000. godine ustupilo tužiteljici sva prava i obveze iz Sporazuma broj 4780/99 o sufinanciranju i davanju u zakup poslovnog prostora na određeno vrijeme na Tržnici Gajnice od 3.9.1999. godine, sklopljenog s TD Tržnice i Veletržnice Zagreb d.o.o. iz Zagreba, Dolac 2. Ovom presudom tužiteljica dokazuje svoju aktivnu legitimaciju. Navodi da je tuženik pravni slijednik TD Tržnice i Veletržnice d.o.o. iz Zagreba, Dolac 2. Temeljem naprijed navedenog Sporazuma od 3.9.1999. godine tužiteljica je platila tuženiku ukupno iznos od 446.959,20 kn. Tužiteljica je pred ovim sudom ustala tužbom protiv tuženika radi utvrđenja da su ona i tuženik u jednakim omjerima vlasnici lokala broj 017, površine 23 m² na Tržnici Gajnice te da se tuženiku naloži plaćanje iznosa od 366.562,00 kn, kao iznosa za koji je tužiteljica temeljem obračuna sudskog vještaka platila troškove izgradnje lokala. Predmet koji se vodio pod posl. br. P-564/12 okončan je pravomoćnom presudom kojom je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom budući nije imala aktivnu legitimaciju za vođenje tog spora, obzirom je sporazum sklopljen s društvom Majpruz
– promet d.o.o. Nadalje, ističe da je Sporazum koji je sačinio tuženik suprotan načelu savjesnosti i poštenja i protivan moralu društva. Temeljem navedenog Sporazuma tužiteljica je platila izgradnju lokala u iznosu od 446.959,20 kn, dok je vještačenjem u naprijed navedenom predmetu P-564/12 utvrđeno kako je vrijednost svih radova za taj lokal iznosila 160.794,38 kn, pa je tužiteljica preplatila gradnju lokala za 286.164,82 kn. Nakon izgradnje lokala tužiteljica je s tuženikom sklopila Ugovor broj 8804 o zakupu lokala na Tržnici Gajnice od 19.1.2001., u kojem je određeno da je tužiteljica dužna plaćati zakupninu prema jedinstvenom važećem cjeniku tuženika. Poziva se na Zakon o obveznim odnosima, dalje ZOO koji zabranjuje slobodu uređivanja obveznih odnosa ako je suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva (čl. 10) te na odredbe čl. 12, čl. 13, čl. 15, čl. 16, čl. 51, čl. 52 i čl. 103 ZOO-a. Naprijed navedenim Sporazumom određeno je da će prednik tuženika s budućim korisnikom sklopiti ugovor o zakupu na određeno vrijeme sa zakupninom prema važećem cjeniku tuženika. Prednik tuženika ugovor o zakupu od 19.1.2001. kao i aneks tom ugovoru od 26.2.2001. sklopio je s tužiteljem. Zakon o zakupu poslovnog prostora određuje u čl. 6 da je tuženik dužan ishoditi od državnog pravobraniteljstva mišljenje o pravnoj valjanosti ugovora te lokal dati u zakup putem javnog natječaja. Ugovor sklopljen protivno ovim odredbama je ništav. Imajući u vidu da Sporazum sadrži odredbe koje se odnose na sklapanje ugovora o zakupu pod određenim uvjetima, tuženik je bio dužan zatražiti mišljenje državnog pravobraniteljstva o pravnoj valjanosti Sporazuma, a svakako je bio dužan objaviti natječaj za davanje u zakup poslovnog prostora i ishoditi mišljenje o pravnoj valjanosti ugovora od nadležnog državnog pravobraniteljstva. Ugovor o zakupu od 19.1.2001. kao i aneks tom ugovoru od 26.2.2001. su ništavi. Navodi da je odredba čl. 7 Sporazuma bitni uvjet i odlučujuća pobuda ugovora (Sporazuma) pa je slijedom toga ništav i sam ugovor (Sporazum). Slijedom svega izloženog predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja s obzirom da tuženik s tužiteljicom nije, niti je ikada bio u ugovornom odnosu temeljem Sporazuma broj 4708/99 o sufinanciranju i davanju u zakup poslovnog prostora na određeno vrijeme na Tržnici Gajnice od 3.9.1999. godine, koji je sklopljen između pravnog prednika tuženika i društva Majpruz – promet d.o.o. Ističe da se tužiteljica kao dokaz svoje aktivne legitimacije poziva na presudu na temelju priznanja ovog suda posl. br. P-2409/19 od 1.10.2019. godine te ističe kako navedena presuda nema utjecaja na tuženika budući da isti nije bio stranka u navedenom postupku, već navedena presuda može jedino regulirati odnose između parničnih stranaka u tom postupku te ne može utjecati na građanskopravni odnos prema trećim osobama. Ističe i to da su stranke u navedenom postupku bile supružnici te da su zlouporabili parnični postupak kako bi tužiteljica mogla utvrditi da ima aktivnu legitimaciju za pokretanje ovog postupka. Navedenom ide u prilog i pravomoćna presuda ovog suda posl. br. P-564/12 od 25.11.2013. u kojoj je utvrđeno da GZ nije slijednica društva Majpruz - promet d.o.o., što sve upućuje da je presuda na temelju priznanja ishođena s jedinim ciljem da se tužiteljica aktivno legitimira za pokretanje ovog postupka. Ističe i to da je društvo Majpruz - promet d.o.o. prestalo postojati te je brisano iz sudskog registra 25.3.2010. godine, dok je presuda posl. br. P-2409/19 donesena 1.10.2019. godine. Kako JZ nije ni singularni niti univerzalni slijednik navedenog društva, isti nije niti mogao priznati da je društvo Majpruz - promet d.o.o. ustupilo tužiteljici sva prava i obveze iz predmetnog Sporazuma, odnosno budući da JZ nije strana niti je ikada bio strana predmetnog Sporazuma između društva Majpruz - promet d.o.o. i prednika tuženika, isti nije niti mogao raspolagati pravima i obvezama navedenog društva. Dapače, jedino bi Državno odvjetništvo eventualno moglo poduzimati određene radnje u ime brisanog pravnog subjekta, odnosno društva Majpruz – promet d.o.o. Vezano uz navode tužiteljice koji se odnose na činjenicu da je društvo Majpruz - promet d.o.o. ustupilo tužiteljici sva prava i obveze iz Sporazuma, tuženik je mišljenja da se radi o ustupanju ugovora koji je reguliran odredbama ZOO-a, koji izričito propisuje da je za ustupanje ugovora potreban pristanak druge strane, tj. ovdje tuženika odnosno njegovih pravnih prednika. Obzirom da tuženik niti njegovi prednici nikada nisu dali takav pristanak, niti tužiteljica navodi da bi takav pristanak bio dan od strane tuženika ili njegovih prednika, ukazuje se da pravni posao na temelju kojeg tužiteljica izvodi svoju aktivnu legitimaciju u ovom postupku, da je zapravo postojao, ne bi bio valjan. Temelj ustupanja svih prava i obveza iz Sporazuma može biti jedino pravni posao između tužiteljice i društva Majpruz – promet d.o.o., koji pravni posao ne postoji. Isto tako, iz presude na temelju priznanja na koju se poziva tužiteljica nije razvidno da bi postojao takav pravni posao, a samo priznanje JZ ne znači da u stvari takav pravni posao zapravo i postoji. U slučaju da su tužiteljica i društvo Majpruz – promet d.o.o. sklopili takav pravni posao o ustupanju, isti nije valjan budući tuženik, odnosno njegovi prednici, nisu dali svoj pristanak na isti. Kako se presuda na temelju priznanja ne može uzeti kao dokaz aktivne legitimacije tužiteljice, a tužiteljica nigdje ne navodi postojanje valjanog pravnog posla temeljem kojeg bi društvo Majpruz - promet d.o.o. prenijelo predmetni Sporazum na tužiteljicu, tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice budući ista nije dokazala da je singularna niti univerzalna slijednica društva Majpruz - promet d.o.o. te predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti. Vezano uz navode tužiteljice koji se odnose na plaćanje iznosa od 446.959,20 kn temeljem Sporazuma, ističe da je isti iznos uplaćen od strane društva Majpruz - promet d.o.o., a sve s obzirom da je tuženik, odnosno prednik tuženika, bio u ugovornom odnosu s navedenim društvom. Stoga su takvi navodi tužiteljice usmjereni jedino na opravdanje aktivne legitimacije tužiteljice. Ponovljeno ističe da pravomoćnom presudom P-564/12 tužiteljica nema nikakvu aktivnu legitimaciju jer je stranka predmetnog Sporazuma društvo Majpruz - promet d.o.o., a ne tužiteljica. U odnosu na navode tužiteljice kako je predmetni Sporazum suprotan načelu savjesnosti i poštenja i protivan moralu društva, tuženik ističe da je isti jasan i nedvosmislen u smislu da sporazumne strane svojom voljom utvrđuju da će vlasnik predmetnog poslovnog prostora – kioska biti prednik tuženika, a druga sporazumna strana zauzvrat dobiva pravo povlaštenog zakupa predmetnog poslovnog prostora na rok od 10 godina uz pravo prioriteta pri produljenju ugovora o zakupu. Vezano uz navedeno, poziva se i na stajalište sudske prakse. Evidentno je da su društvo Majpruz - promet d.o.o. i prednik tuženika slobodnom voljom i slobodnom ocjenom poslovnog poteza sadržanog u Sporazumu, kao korisnog kako za društvo Majpruz - promet d.o.o. u vidu stjecanja prava na povlašteni zakup, tako i za prednika tuženika u vidu stjecanja vlasništva predmetnog poslovnog prostora na Tržnici Gajnice, ušli u ugovorni odnos s jasno i nedvosmisleno utvrđenim uvjetima. Obje ugovorne strane Sporazuma su svojom slobodnom voljom i raspolaganjem sklopile Sporazum s jasno utvrđenim sadržajem, utvrdile cilj istog u čl. 1 Sporazuma te modalitete suradnje i očekivane posljedice njihove poslovne suradnje. Društvo Majpruz - promet d.o.o. nije imalo obvezu svoje poslovne djelatnost obavljati upravo i isključivo na tržnicama odnosno u okviru tržnog kompleksa pa tako ni na onima prednika tuženika, već je svoju djelatnost moglo obavljati u drugim poslovnim prostorima i okruženjima te stoga nema govora o nepoštenosti ili nemoralnosti predmetnog Sporazuma. Vezano uz načela obveznog prava na koja se poziva tužiteljica, ista su ispoštovana prilikom sklapanja predmetnog Sporazuma budući je prednik tuženika savjesno i pošteno ušao u predmetni ugovorni odnos temeljem Sporazuma te je tijekom cijelog trajanja ugovornog odnosa poštivao načelo savjesnosti i poštenja te ničim nije zlouporabio pravo na svoju korist, a sve u smislu odredaba ZOO-a. Vezano uz pozivanje tužiteljice na dokaze u prilog osnovanosti svojeg tužbenog zahtjeva, ističe da dokazi provedeni u spisu ovog suda posl. br. P-564/12 ne mogu predstavljati dokazna sredstva u ovom parničnom postupku. U odnosu na navode tužiteljice da je predmetni Sporazum protivan načelu savjesnosti i poštenja, odnosno moralu društva, tuženik ističe takve navode neosnovanima obzirom da stjecanje vlasništva kioska kao poslovnog prostora od strane prednika tuženika nije nemoralno niti nepošteno jer je prednik tuženika osigurao zemljište za izgradnju nekretnine i preuzeo na sebe dužnost obavljanja svih poslova u vezi izgradnje, tim više što su navedena prava i obveze utvrđena valjanim Sporazumom sklopljenim sukladno svim načelima obveznog prava i odredbama ZOO-a. Ističe i to da je prednik tuženika bio nositelj investicije izgradnje objekta u sklopu Tržnice Gajnice te ishodio kako građevinsku tako i uporabnu dozvolu za navedene objekte te osigurao zemljište na kojem su izgrađeni objekti u sklopu Tržnice Gajnice te uložio svoj rad u odnosu na vođenje cijelog investicijskog projekta. Isto tako, prednik tuženika je prije sklapanja samog Sporazuma već uložio značajna sredstva kako bi se uopće omogućilo pokretanje investicije izgradnje kioska i svih ostalih objekata na Tržnici Gajnice, a posebice u vidu financiranja izgradnje infrastrukture i ostalih zajedničkih dijelova Tržnice Gajnice, čiji je sastavni dio predmetni kiosk čije je sufinanciranje uređeno Sporazumom. Osporava da je društvo Majpruz - promet d.o.o. isključivo financiralo izgradnju predmetnog kioska – lokala, prednik tuženika zapravo nije uložio ništa u investiciju uređenu predmetnim Sporazumom. Upravo suprotno dok je Majpruz - promet sufinanciralo samo izgradnju predmetnog kioska, prednik tuženika je ishodio sve akte potrebne za investiciju izgradnje cjelokupnog kompleksa Tržnice Gajnice te omogućio korištenje samog zemljišta na kojem je izgrađen navedeni kompleks i uložio kako financijska tako i nefinancijska sredstva za izgradnju infrastrukture i zajedničkih dijelova kompleksa te uložio svoj rad u vidu vođenja investicije izgradnje kako predmetnog kioska – lokala, tako i kompleksa Tržnice Gajnice. Slijedom svega, predmetni Sporazum nije ništetan te predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovane. Ističe i to da je prednik tuženika objavio i proveo javni natječaj za sufinanciranje i davanje u zakup poslovnih prostora na Tržnici Gajnice pa tako i za kiosk – lokal koji je predmet Sporazuma. Slijedom svega izloženog tuženik predlaže odbaciti tužbu kao nedopuštenu zbog nedostatka aktivne legitimacije, podredno odbiti tužbu kao neosnovanu uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u presudu ovog suda posl.br. P- 564/12 od 25.11.2013., presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-673/14 od 29.4.2014., kopije uplatnica, kopiju Ugovora broj 8804 o zakupu lokala na Tržnici Gajnice od 19.1.2001. i aneksa ugovoru, kopiju Sporazuma broj 4780/99 od 3.9.1999., kopiju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka sačinjenog za potrebe postupka posl.br. P-12354/02, presliku građevinske dozvole od 27.2.1980., dozvola za upotrebu od 1.7.1982., građevinsku dozvolu od 18.10.1996., objavu Natječaja za sufinanciranje i davanje u zakup poslovnog prostora na određeno vrijeme na Tržnici Gajnice u Zagrebu od 26.3.1999. te podneske stranaka.
4. Cijeneći rezultate ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud je uvjerenja da je osnovan prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije. Podredno u slučaju postojanja aktivne legitimacije sud je stajališta da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
5. Vezano uz prigovor nedostatka aktivne legitimacije valja reći da tužiteljica nije nikad bila u nikakvom ugovornom odnosu temeljem Sporazuma broj 4780/99 o sufinanciranju i davanju u zakup poslovnog prostora na određeno vrijeme na Tržnici Gajnice od 3.9.1999. koji je sklopljen između pravnog prednika tuženika i društva Majpruz-promet d.o.o. Nije sporno da svoju aktivnu legitimaciju tužiteljica izvodi temeljem presude na temelju priznanja ovog suda posl.br. P-2409/2019 od 1.10.2019. kojom se utvrđuje da je tužiteljici GZ društvo Majpruz-promet d.o.o. u mjesecu rujnu 2000. godine ustupilo sva prava i obveze iz Sporazuma broj 4780/99 o sufinanciranju i davanju u zakup poslovnog prostora na određeno vrijeme na Tržnici Gajnice od 3.9.1999. sklopljenog s TD Tržnice i Veletržnice Zagreb d.o.o. Navedena presuda nema utjecaja na tuženika budući isti nije bio stranka u navedenom postupku. Ista presuda može jedino regulirati odnose između parničnih stranaka u tom postupku te ne može utjecati na građansko-pravni odnos prema trećim osobama. Sud ne ulazi u zakonitost navedene presude i eventualnu zlouporabu prava u sudskom postupku zbog činjenice da je tužiteljica i tuženik u navedenom postupku JZ supružnici budući se radi o pravomoćnoj sudskoj odluci. Međutim izvršen uvid u pravomoćnu presudu ovog suda posl.br. P- 564/2012 od 25.11.2013. ukazuje na utvrđenje da tužiteljica nije slijednica društva Majpruz-promet d.o.o. Osim toga društvo Majpruz-promet je prestalo postojati te je brisano iz sudskog registra 25.3.2010., a spomenuta presuda posl.br. P-2409/2019 donesena je 1. listopada 2019. godine. Kako JZ nije ni singularni ni univerzalni slijednik navedenog društva isti nije niti mogao priznati da je društvo Majpruz-promet d.o.o. ustupilo tužiteljici sva prava i obveze iz naprijed navedenog Sporazuma budući JZ nikada nije bio stranka predmetnog Sporazuma između društva Majpruz-promet d.o.o. i prednika tuženika te nije mogao raspolagati pravima i obvezama navedenog društva. U situaciji pak prihvatljivosti navoda o ustupanju prava i obveza 2000. godine valjalo bi primijeniti odredbu čl. 145 do 147 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO (stari ZOO) koji je bio tada na snazi točnije u vrijeme prijenosa (sada odredbe čl. 127 do 129 ZOO-a) gdje je izričito propisano da je za ustupanje ugovora potreban pristanak druge strane tj. ovdje tuženika odnosno njegovih pravnih prednika. Kako tuženik niti njegovi prednici nikada nisu dali takav pristanak time da tužiteljica niti ne navodi da bi takav pristanak bio dan od strane tuženika ili njegovih prednika upućuje da pravni posao na temelju kojeg tužiteljica izvodi svoju aktivnu legitimaciju u ovom postupku zapravo nije niti postojao niti bi bio valjan. Tijekom postupka tužiteljica osim pozivanja na utvrđenje postojanja pravnog posla o ustupu (izreka pravomoćne presude na temelju priznanja) ne dostavlja dokaze na okolnost postojanja pravnog posla time da bi u situaciji postojanja istog valjalo primijeniti naprijed spomenute odredbe ZOO-a točnije postavlja se pitanje valjanosti istog.
6. U situaciji pak neosnovanosti prigovora aktivne legitimacije sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim i to iz sljedećih razloga.
7. Nije sporno da je tuženik pravni slijednik TD Tržnice i Veletržnice Zagreb d.o.o. Kao što je ranije navedeno pravomoćnom presudom posl.br. P-564/2012 nesporno je utvrđeno da tužiteljica nema nikakvu aktivnu legitimaciju budući je stranka predmetnog Sporazuma društvo Majpruz-promet d.o.o., a ne tužiteljica. Vezano uz isticanje tužiteljice razloga ništetnosti Sporazuma valja reći da je predmet Sporazuma jasan vezano uz volju ugovornih strana koje utvrđuju da će vlasnik predmetnog poslovnog prostora – kioska biti prednik tuženika, a druga sporazumna stranka zauzvrat dobiva pravo "povlaštenog" zakupa predmetnog poslovnog prostora na rok od 10 godina uz pravo prioriteta pri produljenju ugovora o zakupu. Potvrda navedenog su i izvršen uvid u pravomoćnu presudu ovog suda posl.br. P-3737/2007 od 16.7.2014. te žalbeni postupak i postupak revizije točnije presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-7711/2014 od 22.9.2015. i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-655/2016 od 12.12.2017.
8. Obje ugovorne strane Sporazuma su svojom slobodnom voljom i raspolaganjem sklopili Sporazum s jasno utvrđenim sadržajem, utvrdili cilj istog u čl. 1 Sporazuma te modalitete suradnje i očekivane posljedice njihove poslovne suradnje. Društvo Majpruz – promet d.o.o. nije imalo obvezu svoje poslovne djelatnosti obavljati upravo i isključivo na tržnicama odnosno u okviru tržnog kompleksa pa tako ni na onima prednika tuženika, već je svoju djelatnost moglo obavljati u drugim poslovnim prostorima i okruženjima. Stoga nema elemenata nepoštenosti ili nemoralnosti predmetnog Sporazuma. Sud je stajališta da su sva načela obveznog prava na koje se poziva tužiteljica ispoštovana prilikom sklapanja predmetnog Sporazuma točnije prednik tuženika svjesno i pošteno je ušao u predmetni ugovorni odnos temeljem Sporazuma te je tijekom cijelog trajanja predmetnog ugovornog odnosa poštivao načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 12 ZOO-a sada čl. 4 ZOO-a te ničime nije zlouporabio pravo za svoju korist sukladno čl. 13 ZOO-a odnosno sada čl. 6 ZOO-a. Pozivanje tužiteljice na dokaze i to na iskaz svjedoka iz spisa posl.br. P-564/2012 te mišljenje i nalaz iz tog predmeta nisu relevantni točnije ne mogu predstavljati dokazna sredstva u ovom parničnom postupku, navedeno tim više što tužiteljica u ovom postupku ne predlaže saslušanje navedenog svjedoka niti predlaže provođenje vještačenja. Vezano uz navode tužiteljice da je predmetni Sporazum protivan načelu savjesnosti i poštenja odnosno moralu društva valja reći da stjecanje vlasništva kioska kao poslovnog prostora od strane prednika tuženika nije nemoralno niti nepošteno budući je prednik tuženika osigurao zemljište za izgradnju nekretnine i preuzeo na sebe dužnost obavljanja svih poslova u vezi izgradnje, a navedena prava i obveze utvrđena su valjanim Sporazumom sklopljenim sukladno svim načelima obveznog prava i odredbama ZOO-a. Prednik tuženika nesporno je bio nositelj investicije izgradnje objekta u sklopu Tržnice Gajnice te je isti ishodio kako građevinsku tako i uporabnu dozvolu za navedene objekte, a što potvrđuje i izvršen uvid u građevinsku dozvolu od 27.2.1980., dozvolu za uporabu od 1.7.1982. te građevinsku dozvolu od 18.10.1996. Navode tuženika o tome da je prednik tuženika objavio i proveo javni natječaj za sufinanciranje i davanje u zakup poslovnih prostora na Tržnici Gajnice pa tako i kiosk
– lokal koji je predmet spornog Sporazuma potvrđuje i Objava Natječaja za sufinanciranje i davanje u zakup poslovnog prostora na određeno vrijeme – 24 lokala na Tržnici Gajnice u Zagrebu od 26.3.1999. Navedeni Sporazum kao pravni posao zaključen je na temelju uvjeta i prethodno objavljenog javnog natječaja, a prijava na isti predstavlja samostalnu poslovnu odluku ugovaratelja. Slijedom svega izloženog sud ne nalazi da bi sporni Sporazum predstavljao pravni posao suprotan odredbi čl. 103 ZOO-a te da bi bio suprotan općim načelima obveznog prava na koje se poziva tužiteljica što predstavlja razlog neosnovanosti tužbenog zahtjeva i u situaciji postojanja aktivne legitimacije tužiteljice.
9. Sud nalazi nepotrebitim upuštati se u ocjenu navoda stranaka koji se odnose na kako tužitelj navodi "nadopunu tužbenog zahtjeva" budući je svoje stajalište vezano uz navedeno sud izrazio u svojem rješenju od 28.7.2025. kojim nije dopustio objektivnu preinaku tužbe od 21.10.2020. prema podnesku tužitelja od 11.12.2020. godine.
10. Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP- a. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 8. toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 i 5, te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška odgovora na tužbu 100 bodova, podnesak 29.1.2021. 100 bodova, ročište 5.7.2022. 25 bodova te ročište 23.9.2025. 100 bodova ili ukupno 325 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 650,00 EUR te 25% PDV-a 162,50 EUR ili ukupno 812,50 EUR.
U Zagrebu, 30. listopada 2025.
Sudac:
Vesna Horvat
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude i rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.
Dna:
- tužitelju po pun.
- tuženiku po pun.
