REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču – Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč – Parenzo
Posl. br. P-653/2023-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sucu tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti u pravnoj stvari tužiteljice ĐĐ rođ. ŽĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku HĐ iz Z.O.U. Tomislav Brajković i Milena Matošević Brajković, odvjetnicima u Poreču, protiv tuženika: 1. ŽĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku mr. sc. Slaviši Peroviću, odvjetniku iz Zagreba i 2. IĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Olgi Perović odvjetnici iz Umaga radi utvrđenja ništetnosti, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 24. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zamjenika punomoćnika prvotuženika i punomoćnika drugotuženika, dana 30. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da su u odnosu na predmetne nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao oranica sa 5017m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao oranica sa 13728m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao oranica sa 309m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao oranica sa 630m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao oranica sa 283m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], ništetni i da ne proizvode pravne učinke:
Prijedlog za upis zabilježbe prvenstvenog reda radi namjere otuđenja ovjerenog u uredu javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić posl.br.OV-3280/23 od 12.04.2023. i po tom prijedlogu zabilježbe prvenstvenog reda za buduće otuđenje nekretnine, Prijedlog za upis zabilježbe prvenstvenog reda radi namjere osnivanja založnog prava ovjerenog u uredu javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić posl.br.OV-3279/23 od 12.04.2023. za zabilježbu prvenstvenog reda namjeravanog osnivanja založnog prava do najvišeg iznosa od 600.000,00 eura i po tom prijedlogu zabilježbe prvenstvenog reda za buduće osnivanje založnog prava."
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da su u odnosu na predmetne nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao oranica sa 5017m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao oranica sa 13728m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao oranica sa 309m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao oranica sa 630m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao oranica sa 283m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], ništetni i da ne proizvode pravne učinke:
-Ugovor o darovanju nekretnine zaključen između 1.tuženika kao darovatelja NĐ, iz [adresa], mbg.1110964362908, osobna isk.br.102562993 i daroprimca BĐ, iz [adresa], mbg.0301934362918, osobna isk.br.100839163 od 8.prosinca 2006., koji nosi ovjeru potpisa 1.tuženika od javne bilježnice Marije Blečić iz Pazina, br.OV-8361/06 od 8.prosinca 2006.,
-Ugovor o darovanju nekretnine zaključen između darovatelja BĐ,iz [adresa], mbg.0301934362918, osobna isk.br.100839163 i 2.tuženika kao daroprimca IĐ, iz [adresa], rođ. **.**.1989., os. iskaznica br. [broj iskaznice]., koji nosi ovjeru potpisa darovatelja od javne bilježnice Marije Blečić iz Pazina, br.OV-8360/06 od 8.prosinca 2006.
Utvrđuje se da nisu pravovaljani upisi zabilježbi na predmetnim nekretninama i to:
- upis zabilježbe prvenstvenog reda radi namjere otuđenja po prijedlogu ovjerenog u uredu javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić posl.br.OV-3280/23 od 12.04.2023. za zabilježbu prvenstvenog reda za buduće otuđenje nekretnine i
- upis zabilježbe prvenstvenog reda radi namjere osnivanja založnog prava po prijedlogu ovjerenog u uredu javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić posl.br.OV- 3279/23 od 12.04.2023. za zabilježbu prvenstvenog reda namjeravanog osnivanja založnog prava do najvišeg iznosa od 600.000,00eura,za zabilježbu prvenstvenog reda za buduće osnivanje založnog prava.
Određuje se uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja prije provedbe upisa po prije navedenim ugovorima o darovanju i prijedlozima za upis zabilježbe prvenstvenog reda, brisanjem upisa kao vlasnika 2.tuženika, pa brisanjem upisa kao vlasnika pok.BĐ, pa brisanjem zabilježbe prijedloga i zabilježbe prvenstvenog reda radi namjere otuđenja, zabilježbe prvenstvenog reda za buduće otuđenje, zabilježbe prijedloga i zabilježbe prvenstvenog reda radi namjere osnivanja založnog prava, zabilježbe prvenstvenog reda za budućeg osnivanja založnog prava. Ovlašćuje se tužiteljica da temeljem ove presude izvrši u zemljišnim knjigama u odnosu na predmetne prije navedene nekretnine i navedene upise, uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja, u stanje prije provedbe navedenih ugovora o darovanju i navedenih zabilježbi prvenstvenog reda.
Nalaže se tuženicima da tužiteljici nadoknade parnične troškove sve u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužiteljici nadoknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura, u roku 15 dana.
III Nalaže se tužiteljici nadoknaditi drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura, u roku 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dana 19.06.2023. podnijela tužbu protiv tuženika kojom traži da sud donese presudu u sadržaju kako je to odbacujuće i odbijajuće opisano u izreci rješenja i presude. U tužbi tvrdi da su predmetne nekretnine prvotno bile upisane na sada pok. BĐ, koji je ugovorom o darovanju od 03.06.2003. prenio na svog sina prvotuženika, a nakon toga da je 08.12.2006. prvotuženik darovanjem ponovno prenio na pok. BĐ, koji je istog dana predmetne nekretnine darovanjem prenio na svog unuka drugotuženika. Predmetni ugovori o darovanju i prijedlozi za zabilježbu prvenstvenog reda da su ništetni i da ne proizvode pravne učinke jer da drugotuženik u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju nije bio punoljetan tj. da nije zatraženo odobrenje Centra za socijalnu skrb, jer da postoji sumnja da li je na predmetnom ugovoru doista potpis drugotuženika, jer su predmetni ugovori o darovanju protivni moralu i prisilnim propisima, a sve kako bi se povrijedilo nužno nasljedstvo tužiteljice, jer su predmetni ugovori o darovanju prividni te da ne proizvode pravne učinke, jer da nisu sastavljeni u propisanoj formi, a da nije obavljena prava predaja posjeda i jer da je ugovor o darovanju između pok. BĐ i drugotuženika zaključen prije ugovora o darovanju između prvotuženika i BĐ. Predmetni prijedlozi za upis zabilježbe prvenstvenog reda da su sastavljeni nakon pokretanja ostavinskog postupka, a tužitelj da je već na prvom ročištu izrazio da mu je povrijeđeno pravno na nužni dio. Konačno zaključuje da ima pravo na povrat dara jer da je došlo do povrede njezinog prava na nužni dio i zato da ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.
2. U odgovoru na tužbu prvo i drugotuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističu da je predmet ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog između pok. BĐ kao darovatelja i II. tuženika kao obdarenika nenaplatni prijenos prava vlasništva nekretnina sa darovatelja na II. tuženika kao obdarenika, zato da se ne radi o pravnom poslu predmet kojeg bi bilo raspolaganje imovinom maloljetnog djeteta kojeg ima u vidu Obiteljski zakon kada propisuje obvezu ishođenja suglasnosti Centra za socialnu skrb. Pozivaju se na odredbe Obiteljskog zakona (NN 116/2003,17/2004,136/2004), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju nekretnina od 08.12.2006., posebno na odredbe čl. 259. st. 1. i čl. 261. st. 1. Činjenica da je prijeporni ugovor o darovanju sklopljen od strane maloljetnog djeteta koji je u vrijeme sklapanja ugovora navršio 17 godina, mogla bi imati samo značaj razloga za pobojnost predmetnog ugovora (čl. 330. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; dalje u tekstu: ZOO), međutim tužiteljica ne zahtijeva poništenje ugovora, a za podnošenje takve tužbe do danas su (ionako) protekli svi prekluzivni rokovi (čl. 335. ZOO-a). U odnosu na potpis II. tuženika, prilaže po njemu potpisanu Knjižicu kandidata za vozača od 12.02.2007., dakle iz razdoblja koje koincidira sa sklapanjem predmetnog ugovora o darovanju nekretnina, pri čemu je usporedbom potpisa već prostim okom vidljivo da se radi o istovjetnim potpisima. U potpunosti je nelogičan daljnji prigovor tužiteljice da se na ugovoru o darovanju nekretnina, sklopljenom između I. tuženika kao darovatelja i pok. BĐ kao obdarenika, ne nalazi potpis pok. BĐ. Navedeni ugovori su ovjereni po javnom bilježniku istovremeno, pa stoga nije jasno zašto i kako bi pok. BĐ u svojstvu darovatelja potpisao ugovor o darovanju sa II. tuženikom (na kojem ugovoru je ovjeren upravo njegov potpis), a da ne bi istovremeno u svojstvu obdarenika potpisao ugovor o darovanju nekretnina sa I. tuženikom. Tvrdnja tužiteljice o namjeri ugovornih strana da prilikom sklapanja ugovora o darovanju nekretnina od 08.12.2006. osujete tužiteljicu u ostvarenju njezinog prava na nužni nasljedni dio, odnosno da prikriju darovanje izvršeno od strane pok. BĐ za korist I. tuženika, krajnje je nelogična ukoliko se u vidu ima činjenica da je pok. BĐ dana 03.07.2014., dakle sedam (7) godina nakon sklapanja predmetnih ugovora o darovanju, darovao ukupno šest (6) nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti za korist upravo I. tuženika kao svog sina i osobe koja ulazi u krug njegovih zakonskih nasljednika. Osporavaju navode da je želja ili namjera pok. BĐ i ovdje tuženika bila da prijenosom darovanih nekretnina na II. tuženika spriječe tužiteljicu u ostvarenju njezinog budućeg, neizvjesnog i još nepostojećeg prava na nužni nasljedni dio, odnosno da prikriju darovanje nekretnina pok. BĐ za korist I. tuženika. Tada, sedam godina kasnije, pok. BĐ bi i preostale nekretnine darovao II. tuženiku ili pak nekoj trećoj osobi, a ne (uz punu spoznaju tužiteljice) neposredno svom sinu - I. tuženiku, da je zaista postojala ta namjera kako tvrdi tužiteljica. U tom kontekstu da nije moguće slijediti logiku tužiteljice kako je darovanje koje djed izvrši svom unuku već samo po sebi fingiran pravni posao i već samo po sebi da predstavlja "špekulaciju" na štetu tužiteljice. Tvrdnje tužiteljice da bi prijenos darovanih nekretnina na II. tuženika bio učinjen samo radi povrede nužnog dijela tužiteljice su ne samo životno, već i pravno gledano neodržive. Navedeno stoga što se prema čl. 71. toč 4. Zakona o nasljeđivanju vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela utvrđuje na način da se uzima u obzir, među ostalim, i vrijednost darova koje je ostavitelj u zadnjoj godini svoga života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, a u ovom slučaju bi to bio upravo II. tuženi unuk IĐ. Pa kako pok. BĐ nije preminuo (ili, prema logici tužiteljice, "zaboravio" preminuti) unutar godine dana od sklapanja predmetnog ugovora o darovanju, tuženi smatraju notornim da pok. BĐ nije mogao znati (a niti su to mogli tuženi) točan datum svoje smrti, pa sukladno tome doista nije realno sada pok. BĐ (i tuženima) stavljati na teret svijest da će tim potezom osujetiti tužiteljicu u njezinom eventualnom, budućem i neizvjesnom pravu na nužni nasljedni dio. Dalje navode da ukoliko bi želja ugovornih stranaka iz spornih ugovora o darovanju nekretnina doista bila povrijediti tužiteljičino pravo na nužni dio, ili uopće isključiti tužiteljicu iz nasljeđivanja iza pok. BĐ u odnosu na darovane nekretnine, tada bi ugovorne stranke (izvjesno) sklopile ugovor o dosmrtnom ili ugovor o doživotnom uzdržavanju (tim više što su za cijelo vrijeme do smrti sada pok. BĐ živjele u istom kućanstvu, o kojem je u pretežitom dijelu skrbio I.tuženi ŽĐ), a čiji se neposredni pravni učinak ogleda u tome da imovina kojom bi u svojstvu primatelja uzdržavanja pok. BĐ raspolagao za korist I. tuženika i/ili II. tuženika, uopće ne bi ulazila u sastavni dio ostavinske mase nakon njegove smrti i time bi u potpunosti isključili pravo tužiteljice da u odnosu na navedenu imovinu ističe povredu nužnog dijela. Slijedom iznesenog, tužiteljica nije dovela u pitanje postojanje upravo i samo namjere darovanja (animus donandi) na strani tuženih i pok. BĐ u trenutku sklapanja i ovjere ugovora o darovanju nekretnina od 08.12.2006., i to u sadržaju kako je ugovoreno, a koja namjera, pa time niti sami ugovori, nisu protivni moralu i prisilnim propisima. Nadalje, prigovor tužiteljice o nedostatku oblika spornih ugovora o darovanju nekretnina, kao razlogom njihove ništetnosti, je neosnovan u cijelosti. Naime, tužiteljica prije svega pogrešno tumači pojam prave predaje posjeda. Prava predaja (su)posjeda se ne vrši očitovanjem volje ugovornih strana, već pretpostavlja realnu - fizičku predaju (su)posjeda. Prema članku 14. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZV), posjed se prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari. Nadalje, sukladno čl. 15. st. 1. istog Zakona samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju, taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari. Dakle, prava predaja (su)posjeda, tj. stupanje u (su)posjed, ne ovisi o stipulaciji ugovora, već o činjenici da li je osoba na koju se (su)posjed prenosi stupila u položaj izvršavati faktičnu vlast na stvari, konkretno na nekretninama, što može, a i ne mora koincidirati sa trenutkom sklapanja pravnog posla kojim je cilj prijenos prava vlasništva na tim nekretninama. Tužiteljica također, pogrešno izjednačuje pojam samostalnog (su)posjednika, kao jedne od zakonom predviđene vrste načina posjedovanja (odnosa posjednika naspram predmeta posjeda), sa zakonitošću posjeda, kao jedne od zakonom propisanih vrsti kakvoće posjeda. Samostalni posjednik definiran je čl. 11. st. 1. ZV-a kao osoba koja stvar, u ovom slučaju nekretnine, posjeduje kao da je njezin vlasnik ne priznajući višu vlast posrednog posjednika, dok je odredbom čl. 18. st. 1. ZV-a propisano da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed). Dakle, položaj samostalnog (su)posjednika ne ovisi o postojanju pravnog temelja (su)posjedovanja (prava na posjed), već o načinu na koji ta osoba vrši faktičnu vlast na nekretnini, tj. da li priznaje višu vlast posrednog posjednika ili nekretninu posjeduje kao vlasnik. Navedeno u konačnici proizlazi i iz odredbe čl. 159. ZV-a kojom je uređen institut dosjelosti, a kojom odredbom je propisano da će samostalni posjednik steći pravo vlasništva nekretnine, ukoliko je njegov posjed barem pošten (dakle ne nužno i zakonit) kroz zakonom propisano vrijeme. Dakle, da prava predaja samostalnog posjeda sa dotadašnjeg posjednika na stjecatelja ne ovisi o trenutku sklapanja (ili ovjere) pravnog posla koji predstavlja pravni temelj posjedovanja, već o činjenici da se stjecatelj voljom prenositelja našao u položaju izvršavati vlast glede određene nekretnine, a koju vlast izvršava kao vlasnik neposredno, ne priznajući pritom višu vlast druge osobe (prenositelja). Naknadnim sklapanjem pravnog posla, u ovom slučaju ugovora o darovanju nekretnina, a nakon što je ranije već izvršena prava predaja (su)posjeda nekretnine u samostalni (su)posjed obdarenika, ima samo učinak na kakvoću takvog posjeda, na način da posjed obdarenika, trenutkom prijenosa prava vlasništva na nekretnini koja je predmet posjedovanja, postaje zakonit. Stoga, kada su ugovorne strane u spornim ugovorima o darovanju nekretnina stipulirale da se obdarenik već nalazi u posjedu nekretnina koje su predmet darovanja, u vidu su imale upravo prednje navedeno - da je prava predaja nekretnina u samostalni posjed obdarenika već izvršena na način da se obdarenik već i prije sklapanja ugovora o darovanju, voljom darovatelja nalazi u položaju izvršavati svoju faktičnu vlast na nekretnini, neposredno i samostalno, ne pokoravajući se pri tome višoj vlasti treće osobe (darovatelja). Sporni ugovori o darovanju nekretnina sklopljeni su dakle, s ciljem ozakonjenja već nastalog (su)posjedovnog - faktičnog stanja na nekretninama koje su bile predmet darovanja, odnosno slijedili su niz stjecanja (prijenosa) samostalnog posjeda sa I. tuženika na pok. BĐ, pa potom sa pok. BĐ na II. tuženika. Uknjižbom prava vlasništva pok. BĐ temeljem ugovora o darovanju sklopljenog sa I. tuženikom, te uknjižbom prava vlasništva II. tuženika na darovanim nekretninama temeljem ugovora o darovanju nekretnina sklopljenim sa pok. PĐ, predmetni ugovori o darovanju nekretnina su u cijelosti realizirani kako u odnosu na predaju samostalnog i neposrednog posjeda sa darovatelja na obdarenika, tako i u odnosu na prijenos prava vlasništva nekretnina koje su bile predmet darovanja, pa utoliko za valjanost navedenih ugovora o darovanju nekretnina nije bio potreban oblik javnobilježničkog akta. Vremenski slijed ovjere potpisa na predmetnim ugovorima o darovanju nekretnina nema nikakvog učinka na valjanost navedenih ugovora. Predmetni ugovori o darovanju nekretnina dani su na ovjeru potpisa istovremeno i to jedino s ciljem stjecanja formalnih uvjeta (vjerodostojnost potpisa) propisanih Zakonom o zemljišnim knjigama za njihovu provedbu u zemljišnim knjigama uknjižbom prava vlasništva obdarenika pok. BĐ i II. tuženika. Činjenica da je javni bilježnik prvo ovjerio potpis na ugovoru o darovanju sklopljenom između pok. BĐ kao darovatelja i II. tuženika kao obdarenika, pa potom na ugovoru sklopljenom između I. tuženika kao darovatelja i pok. BĐ kao obdarenika, nema značaj kakav joj tužiteljica daje, i to da je pok. BĐ darovao nekretnine II. tuženiku prije nego je iste stekao u vlasništvo. Kao dan nastanka pravnog posla uvijek i neizostavno se smatra datum označen u preambuli ugovora, a ne datum javnobilježničke ovjere (vjerodostojnosti) potpisa pojedine stranke, tako da u tom odnosu ovjera potpisa može biti izvršena i 5 minuta, sati, 5 dana, ili 5 mjeseci nakon što je ugovor već sklopljen (potpisan), a što samom pravnom poslu ne mijenja identitet u odnosu na "titulus", već samo potvrđuje da je taj "titulus" potpisan od "prave" ugovorne strane. Navedeno stoga što se sukladno čl. 119. ZV-a pravo vlasništva na nekretnini temeljem pravnog posla (titulus) stječe tek ispunjenjenjem 2. (drugog) kumulativnog uvjeta - uknjižbom prava vlasništva u zemljišne knjige (modus), a uvidom u zemljišne knjige za nekretnine koje su predmet darovanja razvidno je da je pok. BĐ bio uknjižen kao vlasnik prije provedbe uknjižbe za korist II. tuženika temeljem ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog sa pok. PĐ kao darovateljem. Slijedom iznijetog, Ugovori o darovanju nekretnina sklopljeni između I. tuženika i pok. BĐ, te između pok. BĐ i II. tuženika dana 08.12.2006. predstavljaju valjane i u cijelosti realizirane pravne poslove, a tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtjeva utvrđenje ništetnosti navedenih ugovora je neosnovan u cijelosti. Tužbu tužiteljice u dijelu u kojem zahtjeva utvrđenje ništetnosti: a) prijedloga za upis zabilježbe prvenstvenog reda radi namjere otuđenja; b) prijedloga za upis zabilježbe prvenstvenog reda radi namjere osnivanja založnog prava do najvišeg iznosa od 600.000,00 EUR, valja odbaciti u cijelosti kao nedopuštenu. Prijedlog za zemljišnoknjižni upis bilo uknjižbe, predbilježbe ili zabilježbe ne može se smatrati ugovorom koji bi potom pod pretpostavkama iz čl. 322. ZOO-a mogao biti utvrđen ništetnim, jer ne nastaje suglasnošću volja stranaka o bitnim sastojcima ugovora, već predstavlja procesnu radnju kojom se pokreće zemljišnoknjižni postupak pred zemljišnoknjižnim sudom radi ostvarenje određenog zakonskog prava - uknjižbe ili predbilježbe određenih stvarnih prava na nekretnini, odnosno zabilježbe određenih mjerodavnih okolnosti za koje je zakonom određeno da ih se može zabilježiti u zemljišnim knjigama. Stoga ne postoji mogućnost tražiti utvrđenje ništetnosti prijedloga za upis zabilježbi, jer se ne radi o utvrđenju postojanja ili nepostojanja prava ili pravnog odnosa u ovom parničnom postupku (čl. 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku), već je zakonitost takvih prijedloga moguće pobijati samo pravnim lijekovima u zemljišnoknjižnom postupku u kojemu su ti prijedlozi podneseni. U odnosu na tužbeni zahtjev radi utvrđenja da nisu pravno valjani upisi zabilježbi prvenstvenog reda radi namjere otuđenja i prvenstvenog reda radi namjere osnivanja založnog prava do najvišeg iznosa od 600.000,00 EUR jer da su sporni upisi izvršeni kako bi se onemogućilo tužiteljicu zahtijevati povrat dara zbog povrede nužnog dijela i da II.tuženik nije bio ovlašten zahtijevati upis navedenih zabilježbi, jer nije vlasnik nekretnina na koje se sporne zabilježbe odnose, tuženici ističu, iako je potpuno irelevantno, za valjanost zemljišnoknjižnog upisa zabilježbe, da su protivno navodima tužiteljice, prijedlozi za zemljišnoknjižni upis spornih zabilježbi podneseni dana 12.04.2023., dakle prije održanog prvog ročišta u ostavinskom postupku iza pok. BĐ, tj. prije nego je tužiteljica istaknula da smatra da joj je povrijeđen nužni nasljedni dio. Stoga je polemiziranje tužiteljice oko namjere tuženika da predmetnim zabilježbama osujete njezino pravo na nužni nasljedni dio potpuno promašeno. Nadalje, u trenutku provedbe upisa zabilježbi čiju valjanost tužiteljica osporava, II. tuženik je bio, a i danas je knjižni vlasnik nekretnina na kojima su provedeni upisi navedenih zabilježbi, pa je utoliko ovlašten potpuno slobodno raspolagati svojim pravom vlasništva, odnosno kod takvog zemljišnoknjižnog stanja su za upis predmetnih zabilježbi bile ispunjene sve materijalne i procesne pretpostavke koje Zakon o zemljišnim knjigama propisuje za valjanost takvih upisa. Zato je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da nisu pravno valjani upisi zabilježbi prvenstvenog reda radi namjere otuđenja i prvenstvenog reda radi namjere osnivanja založnog prava do najvišeg iznosa od 600.000,00 EUR. Slijedom neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju nekretnina od 08.12.2006., nedopuštenosti tužbe u dijelu utvrđenja ništetnosti prijedloga za zabilježbu prvenstvenog reda radi namjere otuđenja i opterećenja založnim pravom, te neosnovanosti tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da nisu pravno valjani upisi zabilježbi prvenstvenog reda radi namjere otuđenja i prvenstvenog reda radi namjere osnivanja založnog prava do najvišeg iznosa od 600.000,00 EUR, u cijelosti je neosnovan i daljnji zahtjev tužiteljice usmjeren na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe prijepornih ugovora o darovanju nekretnina od 08.12.2006. te osporenih upisa zabilježbi prvenstvenog reda radi namjere otuđenja i opterećenja nekretnina založnim pravom.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (6-22, 48-50), ugovor o darovanju (23-26), preslik knjižice kandidata za vozača (45), preslik osobne iskaznice BĐ (46-47), rješenje o nasljeđivanju (63), ugovor o namjenskom kreditu (64-66), rješenje Službe za gospodarstvo (67), ugovor o kupoprodaji nekretnine (68-70), rješenje (82-85), dopis Porezne uprave (88), provedeno je grafološko vještačenje te je pročitan nalaz vještaka (94-99), izvršen je uvid u ostavinski spis O-323/2023, spis Z-7243/23, Z-7245/23, Z-7246/23, Z-7263/23 te su saslušani tužiteljica i prvo i drugotuženik kao parnične stranke. Druge dokaze sud nije provodio jer je na temelju provedenih dokaza činjenično stanje potpuno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
5. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da se u odnosu na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] (vjerojatno je mislila na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u k. o. [katastarska općina] utvrde ništetnim i da ne proizvode pravne učinke Prijedlog za upis zabilježbe prvenstvenog reda radi namjere otuđenja ovjerenog kod javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić pod posl. br. Ov-3280/23 od 12.04.2023. i po tom prijedlogu zabilježbe prvenstvenog reda za buduće otuđenje nekretnine, kao i Prijedloga za upis zabilježbe prvenstvenog reda radi namjere osnivanja založnog prava ovjerenog kod javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić pod posl. br. Ov-3279/23 od 12.04.2023. za zabilježbu prvenstvenog reda namjeravanog osnivanja založnog prava do najvišeg iznosa od 600.000,00 eura i po tom prijedlogu zabilježbe prvenstvenog reda za buduće osnivanje založnog prava, isti su nedopušteni pa je zbog toga Rješenjem odbačena tužba u odnosu na te tužbene zahtjeve.
5.1. Naime, prijedlozi za zemljišnoknjižni upis bilo uknjižbe, predbilježbe ili zabilježe ne može se smatrati ugovorom koji bi zatim pod pretpostavkama iz čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) mogao biti utvrđen ništetnim jer takvi prijedlozi ne nastaju suglasnom voljom stanaka o bitnim sastojcima ugovora, već takvi prijedlozi predstavljaju procesnu radnju kojom se pokreće zemljišnoknjižni postupak pred zemljišnoknjižnim sudom radi ostvarenja određenog zakonskog prava (uknjižbe ili predbilježbe odnosno zabilježbe određenih mjerodavnih okolnosti za koje je zakonom određeno da ih se može zabilježiti u zemljišnim knjigama).
5.2. Odredba čl. 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, 155/2023 dalje: ZPP) propisuje da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Zato ne postoji mogućnost tražiti utvrđenje ništetnosti prijedloga za upis zabilježbi jer se ne radi o utvrđenju kako propisuje odredba čl. 187. st. 1. ZPP-a. Naime, zakonitost prijedloga za zabilježbu može se pobijati samo pravnim lijekovima u zemljišnoknjižnom postupku u kojemu su takvi prijedlozi podneseni. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je VSRH u odluci posl. br. Rev-2723/2016-2 od 22.10.2019. Slijedom navedenog tužba odnosno tužbeni zahtjevi kako je to opisano u izreci rješenja su odbačeni.
6. Iz tužbe, iskaza tužiteljice i iz ostavinskog spisa iz pok. BĐ posl. br. O-323/2023 nesporno proizlazi da je tužiteljica ovu tužbu podnijela jer smatra da je zbog predmetnih ugovora o darovanju došlo do povrede njezinog nužnog dijela na koje da ima pravo iza pok. oca BĐ.
7. Tužiteljica je tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 19.06.2023. (nakon pokretanja ostavinskog postupka, bez da ju ostavinski sud uputi u parnicu), a ostavinski postupak iza pok. BĐ, koji je umro **.**.2023., pokrenut je 06.03.2023. Naime, u navedenom ostavinskom postupku na ročištu 16.06.2023. (a prije toga su bila još dva ročišta), tužiteljica je istakla da traži nužni dio, da joj je povrijeđeno njezino pravo na nužni dio, da traži vraćanje u ostavinu suvlasničkog udjela u dijelu u kojem je povrijeđeno njezino pravo na nužni dio te da traži prekid postupka i upućivanje u parnicu. Također je istakla da su darovni ugovori kojim je sin ostavitelja (ovdje prvotuženik) vratio nekretnine ostavitelju, a potom ih je ostavitelj darovao unuku (ovdje drugotuženiku), ništetni. Konačno, da osporava sastav ostavine te da je povrijeđena u nasljednom pravu na nužni dio.
8. Uvidom u ovosudni ostavinski spis O-323/23 utvrđeno je da je 06.03.2023. pokrenut ostavinski postupak iza pok. BĐ, rođenog **.**.1934., a umrlog **.**.2023. Na nasljedstvo temeljem zakona pozvani su supruga VĐ te sin ŽĐ (prvotuženik) i kći ĐĐ (tužiteljica). U ostavinskom postupku je održano više ročišta, prvo ročište 13.04.2023. na koje su pristupili svi pozvani zakonski nasljednici, na kojem ročištu je utvrđeno rodoslovlje te je popisano koje imovine je ostavitelj bio vlasnik. Na tom ročištu je sin ostavitelja predao vlastoručnu oporuku ostavitelja sastavljenu 20.01.2021. Supruga ostavitelja je dala nasljedničku izjavu da priznaje oporuku te da se prihvaća oporučnog nasljeđivanja, dok je tužiteljica predložila odgodu ročišta, a prvotuženik je izjavio da će nasljedničku izjavu dati naknadno. Dana 13.04.2023. sastavljen je zapisnik o proglašenju vlastoručne oporuke. Na drugom ostavinskom ročištu 25.04.2023. pristupili su prvotuženik i punomoćnik tužiteljice te je prvotuženik predložio odgodu ročišta kako bi angažirao odvjetnika budući da je tužiteljica osporila sadržaj ostavine, jer da u ostavinu ulaze i odgovarajući dijelovi drugih nekretnina koje je ostavitelj za života darovao svom sinu ŽĐ, unuku IĐ i supruzi JĐ i zato da je tužiteljica povrijeđena u nužnom dijelu. U navedenom ostavinskom postupku ĐĐ, tužiteljica i kćerka ostavitelja, upućena je da pokrene parnicu protiv nasljednika ŽĐ i JĐ radi vraćanja u ostavinsku imovinu darova učinjenih navedenim nasljednicima i to k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u omjeru potrebnom za namirenje njezinog nužnog dijela. U ostavinskom postupku tužiteljica je istakla i da je do povrede njenog nužnog dijela došlo i zbog ugovora o darovanju nekretnina k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je prema rješenju o prekidu iz ostavinskog postupka od 13.09.2024. pokrenula parnicu protiv ŽĐ i JĐ radi vraćanja u ostavinsku imovinu darova učinjenih nasljednicima i to nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u vlasništvu JĐ) i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u vlasništvu ŽĐ) u omjeru potrebnom za namirenje njezinog nužnog dijela. Tužiteljica je povodom navedenog rješenja podnijela tužbu te se postupak vodi pod posl. br. P- 1009/2024. Postupak je još uvijek u tijeku.
9. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] dolaze upisane u samovlasništvo drugotuženika te da su izvršene zabilježe (Z-7263/2023) prvenstvenog reda radi otuđenja nekretnine, prijedlog za upis zabilježbe prvenstvenog reda radi namjere otuđenja ovjeren u uredu javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić br. Ov-320/23 od 12.04.2023. te zabilježba (Z-7246/2023) prvenstvenog reda radi namjere osnivanja založnog prava do najvišeg iznosa od 600.000,00 eura, a da k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] dolaze upisane u samovlasništvo drugotuženika te da je izvršena zabilježba (Z-7245/2023) o odbijenom prijedlogu za zabilježbu predlagatelja IĐ, drugotuženika, radi zabilježbe prvenstvenog reda namjere otuđenja nekretnina.
10. Uvidom u povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da su predmetne nekretnine ranije bile u vlasništvu OĐ (oca tužiteljice i prvotuženika odnosno djeda drugotuženika), te da je BĐ predmetne nekretnine temeljem Ugovora o darovanju dana 03.06.2003. darovao sinu ŽĐ, prvotuženiku. Prvotuženik je predmetne nekretnine Ugovorom o darovanju od 08.12.2006. prenio u vlasništvo ocu BĐ, a potom je BĐ istog dana predmetne nekretnine darovao unuku, drugotuženiku.
11. Uvidom u Ugovor o darovanju (23-24) utvrđeno je da je isti sastavljen između prvotuženika, kao darovatelja i BĐ, kao obdarenika, a predmet ugovora o darovanju bile su predmetne nekretnine (vjerojatno se radi o omašci jer je umjesto k. č. [katastarska čestica] ispravno trebalo pisati k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Vlastoručni potpis darovatelja (prvotuženika) je ovjeren kod javnog bilježnika u Pazinu pod br. Ov- 8361/06 08.12.2006.
12. Uvidom o ugovor o darovanju (25-26) utvrđeno je da je isti sastavljen između BĐ, kao darovatelja i IĐ, drugotuženika, kao obdarenika. Vlastoručni potpis darovatelja ovjeren je kod javnog bilježnika u Pazinu pod br. Ov- 8360/06 08.12.2006.
13. U postupku je provedeno grafološko vještačenje potpisa OĐ i FĐ na ugovoru o darovanju od 08.12.2006. Stalni sudski vještak za područje grafologije dokumenata i novca LĐ, iz [adresa], dao je pisani nalaz i mišljenje, a po prethodnom vještačenju spornog materijala kao i nespornog materijala tj. spornih i nespornih potpisa među kojima je i izvornik kartona osobne iskaznice (iz PP Poreč) BĐ i IĐ te je analizom spornih i nespornih potpisa, detaljno obrazlažući izgled, formu, stupanj ispisanosti, ritam pisanja, liniju pisanja, vezivanje grafema, nagib grafema, pisanje i oblikovanje svih grafema dao mišljenje da je BĐ kao darovatelj, skriptor spornog potpisa na ugovoru o darovanju nekretnina od 08.12.2006. i da je IĐ, kao obdarenik, vrlo vjerojatno gotovo sigurno skriptor spornog potpisa na ugovoru o darovanju nekretnina od 08.12.2006.
14. Tužiteljica nije prihvatila nalaz i mišljenje vještaka grafologa u odnosu na potpis drugotuženika s obrazloženjem da vještak nije imao dovoljno nespornih potpisa drugotuženika jer su se kao nesporni potpisi koristili izvodi iz kartona osobne iskaznice iz 2022. i zapisnika iz 2024. Tužiteljica je predložila da se zatraži nesporni rukopis iz vremena ugovora o darovanju iz 2006., kao i osobnih iskaznica i vozačkih dozvola, za motocikle i dr.
15. Tuženici se nisu očitovali na nalaz i mišljenje vještaka.
16. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka grafologa od 07.04.2025. jer je isti jasan, razumljiv, logičan te konačno sastavljen u skladu sa pravilima struke.
16.1. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice da se provede grafološko vještačenje po prethodno pribavljenim nespornim rukopisima iz vremena ugovora o darovanju iz 2006. i prije za drugotuženika, kao ni prijedlog da se provede grafološko vještačenje potpisa BĐ kao daroprimca na ugovoru o darovanju od 08.12.2006. zaključenog između prvotuženika, kao darovatelja i pok. BĐ, kao daroprimatelja, budući da za navedenim vještačenjem, a za meritorno rješenje spora, nije relevatno. Nadalje, daroprimatelji ionako ne ovjeravaju potpise kod bilježnika, a konačno istog dana 08.12.2006. darovatelji ŽĐ i BĐ bili su nazočni i vlastoručno potpisali pismeno. Također drugotuženik i nije ni zakonski nasljednik prvog nasljednog reda niti oporučni nasljednik, a sve s obzirom na predmet tužbenog zahtjeva.
17. Tužiteljica je iskazala: "Moj sada pok. otac je od svoje majke dobio svoj dio. To što je dobio on od svoje majke Darovnim ugovorom darovao je mom bratu - prvotuženiku. Moj otac je mom bratu darovao i kuću koju je moj otac sam sagradio, a darovao mu je i 5 hektara zemlje. Moj otac sve to što sam sada nabrojala nije kupio već je dobio od svoje majke. Ja nisam nikada od strane svog oca, ni brata bila pozvana da bi sudjelovala vezano za to darovanje. Ja sam preko ostalih članova obitelji ili šire obitelji saznala da je otac sa mojim bratom sklapao Ugovore o darovanju. Prvim Darovnim ugovorom je moj otac mom bratu darovao 20000 m zemljišta. Kada sam saznala za to prvo darovanje ja sam istog dana na večer otišla kod svog oca i potužila se zašto meni nije darovao ništa, a otac mi je odgovorio da on ima pravo svoje dati kome hoće. A i majka se je u to uključila i rekla mi je da ne radim paniku, da ne pravim cirkus, jer da imaju još 5 hektara zemlje. Nakon tog događaja, a koji se zbio prije puno godina, 20 i više, ja nisam odlazila kod svojih roditelja. Majka je znala nedjeljom dolaziti kod mene. Kada je majka dolazila kod mene ja sam je uvijek znala pitati šta će meni dati i rekla sam joj neka onda meni daju kampanju. Na to mi je odgovorila da će još vidjeti i da tata radi još tu kampanju. Rekla mi je da su mom bratu darovali to što su darovali, jer da je on napravio sve papire da gradi hotel i teniske terene i da su u njega sigurni da on to neće prodati. Također, mi je rekla da su sa mojim bratom napravili Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Kada sam to čula ja sam ostala jako iznenađena jer je moj otac bio jako vrijedan čovjek i on je sam u centru [adresa] izgradio kuću. 20000 m što je moj otac darovao mom bratu na tom zemljištu su zasađene masline i vinograd i dok je otac bio živ to je izgledalo kao park na ulazu u [adresa], a nakon očeve smrti to se ne obrađuje i zapušteno je. Moj otac je umro lani. Otac je to obrađivao sve do par dana prije smrti. Moj otac bio je potpuno zdrav do smrti. Godinu dana prije smrti ja sam posjetila mog oca i majku, ali ja sam smatrala da se moram najaviti da idem kod njih jer je kuća u kojoj su oni živjeli vlasništvo mog brata. Kada sam prije godinu dana posjetila majku ja sam joj rekla da je ona iz Fuškulina od kuda je rođena dobila svoj dio i da treba znati da i ja imam pravo dobiti svoj dio jer da mi pripada barem nužni dio i to sam rekla zato da ne bi brat i ja morali se kasnije suditi zbog toga jer su se tako sudili i moj otac i njegov brat. Da je mojim roditeljima bila potrebna pomoć ja bi im bila uskočila u pomoć, kako da ne. Moja majka već dosta godina ne dolazi kod mene. Moj brat i njegov sin tu zemlju koju im je darovao moj otac prije 20 godina nisu obrađivali, niti ju sada obrađuju. Od smrti oca, a umro je 21. veljače 2023., vinograd se ne obrađuje. Kako sam već kazala moj otac je od svoje majke dobio dio zemlje. Očeva majka bila je udovica. Očeva majka tj. moja nona dobila je 1/3 dijela od svog muža, a druge dvije trećine dobili su njegovi sinovi. Ja ne znam na koji način je moj brat sada vlasnik kuće, da li na temelju Ugovora o darovanju ili na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Otac je meni oporukom ostavio 3000 m šume, ali meni to nije dovoljno da bi bila namirena u nužnom dijelu. Ja sam u kući zajedno sa roditeljima živjela do svoje 21-e godine života, negdje 1982. godine. Tada sam se udala i dobila dijete. Ni ja, ni moj suprug nismo nikada radili u toj kampanji. Moj otac je imao 90 godina kada je umro. Moj otac je sa sinom napravio sporne ugovore kada je imao oko 70 godina. Možda su tuženici sa mojim ocem išli pobrati grožđe u kampanju, ali bila sam i ja, ali ne posljednjih 20 godina. Kada je bila korona moj otac je obrađivao vinograd. Ja sam ga vidjela. Ja oca nisam vidjela otprilike 20-tak godina, od vremena kako sam prije iskazivala da sam se išla pobuniti kada sam saznala da je 20000 m darovao mom bratu. Moj otac bio je zdrav svih 20 godina što ga ja nisam vidjela a to znam jer sam ga viđala da je radio sve u vinogradu. A otprilike godinu dana prije smrti kada sam se najavila da ću ga doći vidjeti rekao mi je da su mu u Krapinskim toplicama ugradili stent i da se dobro osjeća i da se vratio autobusom kući. Ja ne znam da li je moj otac imao problema sa koljenom ili sa srcem, ne znam da li je on odlazio kod liječnika, u bolnicu ili u Krapinske toplice. Ponavljam, ja oca nisam vidjela 20 godina, a kada sam ga jednom vidjela, godinu dana prije njegove smrti, on je meni rekao samo za stent i da su mu ga ugradili u Krapinskim toplicama. Ništa više vezano za zdravstveno stanje nije mi rekao. Moja majka ima 84 godine. Moja majka je zdrava, bila je na ostavinskoj raspravi. Ja sam znala da će moji roditelji bratu ostaviti kuću, to sam znala jer mi je i majka rekla, ja sam majci i rekla da se ne neću miješati u kuću, ali da neka i meni ostave komad zemlje. Kada sam ja dobila poziv za ostavinsku raspravu ja sam zvala svoju majku i rekla joj zašto sam ja uopće dobila poziv kad su oni ionako sve darovali bratu. Dala sam majci na znanje da mi je bar ona mogla darovati nešto. Majka mi je odgovorila da ona je još živa, iako je ona već darovala i to unucima, kćerki od brata. U tih 20-et godina što ja nisam razgovarala s ocem, on mi se nikada nije javio."
17.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je njezin otac od svoje majke naslijedio svoj dio i to isto što je naslijedio da je darovao prvotuženiku, a osim toga da je prvotuženiku darovao i kuću koju je otac sam sagradio i 5 hektara zemlje, a prilikom tih darovanja da ona nije sudjelovala niti bila pozvana. O tome da je saznala od članova šire obitelji i istog dana kada je bilo prvo darovanje (2003.) da je otišla k ocu i potužila se zašto njoj nije darovao ništa. I od tog dana koji se zbio prije više od 20 godina tužiteljica da više nije odlazila kod svojih roditelja, s ocem nije kontaktirala 20 godina. Majka je nedjeljom znala dolaziti kod nje. Svakog puta kada je majka došla do nje pitala je majku što će njoj darovati, a majka joj je odgovarala da tata još radi zemlju i da ima još zemlje. Također je majci, koja je još živa, najavila da i iza nje ima pravo na nužni dio jer da majka ima imovine koju je naslijedila od svoje majke. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da ono što joj je otac oporukom ostavio (samo 3000 m2 šume) da njoj nije dovoljno za nužni dio. Tužiteljica od 1982. ne živi sa roditeljima i niti ona niti njezin suprug nisu obrađivali niti pomagali obrađivati zemljište koje je bilo u vlasništvu pok. BĐ. Konačno, iz iskaza tužiteljice sud zaključuje da tužiteljica sa ocem nije razgovarala 20 godina isključivo zato jer joj otac 2003., kada je darovao određene nekretnine prvotuženiku, nije darovao i njoj neke nekretnine, unatoč činjenici što je pok. BĐ u to vrijeme imao i drugih nekretnina u vlasništvu. Dakle, iz iskaza tužiteljice nesporno proizlazi da se s ocem posvađala radi zemljišta.
18. Prvotuženik je iskazao: "Moj nono, otac od mog oca, umro je 1964. godine. Moj otac bio je vozač. Nakon, smrti mog nona, a kako je moj otac bio vozač, u obitelji su se dogovorili da mog nona naslijede moja nona i njezin drugi sin GĐ, tj. brat od mog oca. Taj dogovor je bio zato jer je moj otac zbog posla kao vozač bio dosta odsutan, a u obitelji su htjeli da se kampanja obrađuje i da bude sva u cjelini i da nju rade oni koji su doma. Tako je bio dogovor da mog nona naslijede njegova žena tj. moja nona i sin GĐ. A kada moj otac bude u godinama prema mirovini da će i on raditi na zemlji te da će mu se tada prepisati ono što mu je pripadalo kao njegov dio. Ja pokazujem i dokument o tome. Sudac konstatira da prvotuženik pokazuje Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĆĐ posl.br. O-19/66-5 od 23. veljače 1966. u kojem se navodi da je ostavitelj umro **.**.1964., da su iza njega ostale nekretnine u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u cijelosti, te da su nasljednici GĐ i CĐ temeljem Zakona. Ja predlažem da se to fotokopira i da bude sastavni dio mog iskaza. Prema dogovoru moj otac je 1982. godine dobio od svog brata AĐ te iste katastarske čestice koje se navode u Rješenju o nasljeđivanju i o kojima se danas sudi. Nakon toga, je moj otac, a i prije toga, te nekretnine obrađivao, a i ja sam mu pomagao. A i samostalno sam radio na tim nekretninama od svoje 11-te godine budući da je moj otac bio vozač u jednoj slovenskoj firmi, Slavnik Koper, pa je zbog toga bio često odsutan. Ja sam na nekretninama obavljao sve što je trebalo kada je otac bio odsutan, a kad je otac bio prisutan ja sam mu pomagao. Do 2001. godine zajedno smo radili na nekretninama. 2001. godine, kada je tata imao oko 68 godina, kod njega su počeli ozbiljni zdravstveni problemi, pa sam zbog toga opet sam nastavljao raditi i zbog toga je otac meni 2003. godine Darovnim ugovorom prenio vlasništvo predmetnih nekretnina. 2004. godine sam ja kao vlasnik određenih predmetnih nekretnina od strane Imovinsko pravne službe Grada Poreča bio pozvan na lice mjesta i tom prilikom je na licu mjesta bio pravnik Grada Poreča, te mi je pokazao neko idejno rješenje prema kojemu bi meni oduzeli određene dijelove predmetnih nekretnina u svrhu rekonstrukcije cesta Poreč- Baderna. Ja sam tom prilikom rekao da ne pristajem na to jer da nije provedeno ni zakonsko izvlaštenje i prigovorio sam argumentima da bi mi rekonstrukcijom bio zatvoren ulaz za pristup mojim nekretninama. Zbog mojih prigovora do realizacije rekonstrukcije kako je bilo planirano nije došlo. Kako sam ja imao poslovni prostor u Gradu Poreču, a kako nisam dopustio da se izvrši rekonstrukcija ceste na mom zemljištu u Varvari ja sam bio u situaciji da je tada Grad Poreč protiv mene poduzimao određene radnje da ja ne mogu raditi više u poslovnom prostoru u Gradu Poreču, Bože Milanovića 28 pa sam bio prisiljen kupiti novi poslovni prostor u Bože Milanovića 31. U tom poslovnom prostoru sam obavljao i obavljam i danas djelatnost trgovine tekstilom. I zbog toga sam već od 2003. i 2004. godine stalno na putu u nabavci robe za poslovanje. Kako je moj otac uvidio da ja imam problema sa Gradom Porečom vezano za poslovni prostor te da sam morao podići i kredit za kupnju novog poslovnog prostora u [adresa], otac mi je predložio da mu ja Darovnim ugovorom ponovno prenesem vlasništvo predmetnih nekretnina. To je istina i to je bio stvarni razlog zašto sam ja Darovnim ugovorim prenio vlasništvo predmetnih nekretnina ocu. Zbog moje fizičke odsutnosti zbog rada vezanog za moju djelatnost trgovine bio sam dosta na putu i nisam se mogao u cijelosti posvetiti radu u kampanji. Kako je moj sin bio sve zreliji, te kako je i sam pomagao u kampanji, nono tj. moj otac je odlučio da te nekretnine daruje unuku tj. mom sinu FĐ. Točno tako kako je i usmeno razgovarano i ponavljam i izričito ističem da je to moj otac predložio i da je to bila njegova volja, u konačnici je realiziran Ugovor o darovanju sa FĐ. moj otac je htio da se nastavi sa radom u kampanji i da mu FĐ za to bude zahvalan. U obitelji mog oca, ali i u našoj tradiciji, je da kampanja bude na kupu, u cjelini i da se nastavi raditi, a i moja sestra je već iskazala da je ona znala da će otac to ostaviti meni. Kćerke dobivaju kako mi zovemo "dotu" i to se odredi jedna parcela za "dotu". Očevi ostavljaju onoj djeci koji pokazuju želju i volju da će nastaviti kao cjelinu raditi i dalje kampanju. Darovne ugovore nam je sastavila odvjetnica Sofija Kovačev prema izričitoj želji oca. Ugovore smo potpisali u odvjetničkom uredu u njezinom odvjetničkom uredu. Ugovore smo ovjerili kod javnog bilježnika u Pazinu, a u Pazinu zato jer smo otac, majka i ja išli za Rijeku u KBC Šušak i prije toga jer smo imali vremena u Pazinu smo ovjerili ugovore budući da je u [adresa] bila gužva. Moj otac je bio srčani bolesnik. 2001. godine počelo mu se pogoršavati zdravstveno stanje vezano za srce. 2005. godine imao je moždani udar. Ja sam ga vozio u bolnicu na KBC Rijeka 2013. i tada mu je rečeno da mu je život ugrožen zbog srčanih problema. 2020. imao je srčani udar. Zbog srčanih problema od 2013. do 2018. bio je pacijent u Krapinskim toplicama. 2018. godine imao je saobraćajnu nezgodu kada mu je nastala fraktura lubanje. Zbog problema s desnim koljenom od 2020. pa do 2021. godine nije se mogao kretati. Za svo to razdoblje i za cijelo njegovo zdravstveno stanje brinuo sam ja i moj sin na način da smo ga vozili u bolnicu gdje je god trebalo u Pulu, u Rijeku, u Krapinske toplice. Između sestre i mene za svo to razdoblje nije bilo komunikacije. Ja sam u sastavu svog iskaza govorio o svom poslovnom prostoru u [adresa] kao i vezano za idejno rješenje vezano za cestu u Varvari i ja bi tu dokumentaciju u sastavu svog iskaza dao sudu, a time samo želim pokazati kronologiju svog iskaza. Na upit punomoćnika tužiteljice: Meni je otac darovao 19000 m2 zemljišta. Kuću mi nije darovao. Kuću sam stekao u vlasništvo na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Ja sam u svom iskazu spominjao tradiciju ali želim reći da je moj otac u svojoj obitelji tako dobio pa je tako moj otac i meni htio dati zemlju prije smrti da nastavim sa radom. Moj otac je imao planove da ja nastavim raditi kampanju. O tome smo i razgovarali. Od 2013. godine otac više nije mogao obrađivati kao što je do tada, već je bio uz mene kao asistent da mi pokazuje kako da radim u vinogradu i učio me vještinama. U tim razgovorima meni otac nije spominjao Lorijanu, govorio je u nastavku života već će se vidjeti. Na upit zašto sam ja darovao svom ocu nekretnine, a istog dana ih je moj otac darovao mom sinu FĐ iskazujem da je to učinjeno zato jer je to tako prethodno dogovoreno i to je bila očeva želja, FĐ je darovao odmah jer je FĐ zajedno sa njime obrađivao zemlju. Do smrti oca zemlju smo obrađivali ja i FĐ, a otac ju je obrađivao do 2013., a nakon toga nam je asistirao. Od 2013. godine nam je otac davao savjete, meni i mom sinu, kako da radimo, ali sin i ja smo obrađivali zajednički. Nakon 2013. godine otac je dolazio na kampanju, ali radio je jako malo, uglavnom je dolazio i šetao i davao nam savjete. Moja sestra je za života oca mogla tražiti poništaj i otac bi joj bio rekao što bi joj imao za reći, a i sudu."
19. Drugotuženik je iskazao: "Ja potvrđujem sve ono što je iskazivao moj otac, a odnosi se na razdoblje od kad sam ja počeo pamtiti da je istinito, te predlažem da se u tom smislu prihvati kao da sam i ja iskazao. Ja od svog pamćenja tj. i prije nego sam počeo polaziti osnovnu školu odlazio sam sa nonom PĐ u kampanju, a posebno od 12 godine na dalje sam i radio sa njime u kampanji, učio sam od njega. U kampanji su masline, vinograd. A kad sam bio mali sijali smo pšenicu, ječam, raznu povrtnu kulturu. A imali smo i kokoši i svinje. Ja sam u kontinuitetu bio u kampanji sa nonom, a i sa ocem, kako sam već iskazao kao mali pa sve do smrti nona. Ni otac, ni nono, mi nisu davali nadnicu ili bilo što od novaca za to što sam radio s njima, jer je to je sve naše zajedničko. Ja nisam morao od nona tražiti nikakvu dozvolu npr. za uzeti traktor za ići u kampanju. Ja sam to uvijek doživljavao kao naše zajedničko, pa nisam imao potrebe nikoga tražiti dozvolu da mogu nešto uzeti ili raditi."
20. Iz iskaza oba tuženika proizlazi da su prvotuženik i pok. otac BĐ živjeli na istoj adresi, da su zajednički obrađivali nekretnine, da je prvotuženik, a kasnije i drugotuženik pomagao pok. BĐ obrađivati zemljište, da je prvotuženik skrbio o ocu, o njegovom zdravstvenom stanju te ga vodio na zdravstvene preglede, operativne zahvate i sve drugo potrebno, te konačno da je prava volja oca BĐ bila da raspolaže svojom imovinom na način kako je i raspolagao i da pri tome nije postojala namjera ni tuženika ni pok. BĐ da osujeti tužiteljicu u njezinu pravu na nužni dio.
20.1. A konačno vodi se i parnični postupak povodom tužbe tužiteljice (P- 1009/2024) na koju je i upućena u ostavinskom postupku radi vraćanja u ostavinsku imovinu darova učinjenih prvotuženiku i supruzi ostavitelja JĐ, a radi se o nekretninama u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], i to u omjeru potrebnom za namirenje njezinog nužnog dijela. U parnici P-1009/2024 predmet spora nisu i nekretnine koje su predmet ovog parničnog postupka (P-653/2023).
21. U odnosu na tvrdnje tužiteljice da su predmetni ugovori o darovanju ništetni, jer da drugotuženik u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju nekretnina sa pok. BĐ, kao darovateljem, nije bio punoljetan i da ugovor nije sklopljen uz odobrenje Centra za socijalnu skrb, ističe se da predmetni ugovor o darovanju je sklopljen 08.12.2006. između BĐ, kao darovatelja i drugotuženika, kao daroprimatelja, dakle, da se radilo o pravnom poslu kojim je drugotuženik tada kao maloljetnik dobio tj. stjecao određene nekretnine darovanjem od svog djeda. Dakle, predmet ugovora o darovanju, kada je drugotuženik bio maloljetan, drugotuženik nije otuđivao ili opterećivao svoju imovinu već je stjecao imovinu. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o darovanju na snazi je bio Obiteljski zakon (NN 116/2003, 17/2004 i 136/2004) koji je u odredbi čl. 259. st. 1. propisivao da maloljetno dijete može steći imovinu, radom, nasljedstvom, darovanjem ili na drugom pravnom temelju. Dakle, radi se o pravnom poslu stjecanja imovine. A odredba čl. 261. st. 1. istoga zakona propisivala je da roditelji mogu s odobrenjem nadležnog Centra za socijalnu skrb otuđiti ili opteretiti imovinu maloljetnog djeteta radi njegova uzdržavanja, liječenja, odgoja, školovanja, obrazovanja ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta. Dakle, u ovoj potonjoj odredbi radi se o pravnom poslu otuđenja ili opterećenja imovine. Upravo iz navedenih zakonskih odredbi nesporno proizlazi da za sklapanje ugovora o darovanju nekretnina, na temelju kojeg ugovora maloljetnik stječe imovinu ne postoji obveza ishodovanja suglasnosti odnosno odobrenja nadležnog Centra za socijalnu skrb, pa posljedično tome iz navedenih razloga ne može se govoriti o ništetnosti predmetnog ugovora o darovanju sklopljen između BĐ i tuženika. A konačno, i današnje zakonodavstvo vezano za stjecanje te za otuđenje i opterećenje nekretnina maloljetnika propisuje isto (Obiteljski zakon (NN 103/15 čl. 101.)). A tako je bilo propisano i prije sklapanja predmetnog ugovora o darovanju.
22. U odnosu na tvrdnje tužiteljice da sumnja da je na ugovoru o darovanju nekretnina potpis drugotuženika, kao daroprimca, kao i da sumnja da je na predmetnom ugovoru potpis BĐ, kao daroprimca, ističe se da je provedeno grafološko vještačenje te da je vještak nakon obrade spornih i nespornih potpisa te opisa metode i analize vještačenja dao mišljenje da BĐ, kao darovatelj, je skriptor spornog potpisa na ugovoru o darovanju nekretnina od 08.12.2006., te da IĐ kao obdarenik vrlo vjerojatno, gotovo sigurno je skriptor spornog potpisa na ugovoru o darovanju nektenina od 08.12.2006. Sud nije posumnjao u vjerodostojnost nalaza i mišljenja vještaka jer je isto razumljivo, obrazloženo i dano u skladu s pravilima struke.
22.1. A konačno nelogičan je prigovor tužiteljice da se na ugovoru o darovanju nekretnina sklopljenom između prvotuženika, kao darovatelja, i pok. BĐ, kao obdarenika, ne nalazi potpis pok. BĐ, a to iz razloga jer oba predmetna ugovora o darovanju ovjerena su istovremeno kod istog javnog bilježnika, pa nije logično zašto i kako bi pok. BĐ u svojstvu darovatelja potpisao ugovor o darovanju sa drugotuženikom (na kojem ugovoru je ovjeren upravo njegov potpis), a da ne bi istovremeno u svojstvu obdarenika potpisao ugovor o darovanju nekretnina sa prvotuženikom. Opetovano se ističe da su oba ugovora potpisana i ovjerena istovremeno (ovjereni su potpisi darovatelja, što je i obveza, prema Zakonu o zemljišnim knjigama radi uknjižbe, a ne postoji obveza ovjere potpisa daroprimatelja).
23. U odnosu na tvrdnje tužiteljice da smatra da su predmetni ugovori o darovanju ništeni jer da su protivni moralu i prisilnim propisima jer da su sklopljeni samo zato kako bi osujetili tužiteljicu u njezinom pravu na nužni dio tj. da bi se povrijedilo nužno nasljedstvo tužiteljice, ističe se da navedene tvrdnje tužiteljica nije dokazala, a sve s obzirom na sve druge provedene dokaze u spisu. Naime, nesprno je utvrđeno da je pok. BĐ **.**.2014. tj. sedam godina nakon sklapanja predmetnih ugovora o darovanju darovao prvotuženiku 6 nekretnina u k. o. [katastarska općina], a opće je poznato da prvotuženik je osoba koja ulazi u krug zakonskih nasljednika iz pok. BĐ. Upravo ta činjenica govori u prilog da su neosnovane tvrdnje tužiteljice da su sporni – predmetni ugovori o darovanju (iz 2006.) ništetni iz razloga jer da su tuženici i pok. BĐ imali namjeru osujetiti tužiteljicu u ostvarenju njezinog prava na nužni dio.
23.1. Iz tužbe tužiteljice te njezinog iskaza nesporno proizlazi da je svrha podnošenja predmetne tužbe jer da je povrijeđen njezin nužni dio. Na tragu toga ukazuje se na odredbu čl. 71. Zakona o nasljeđivanju koji propisuje izračunavanje vrijednosti nužnog dijela. Za izračunavanje vrijednosti nužnog dijela potrebno je utvrditi cjelokupnu aktivu ostavitelja, odbiti pasivu, što će reći dugove uključivši troškove pogreba, popisa i procjene ostavine. Tek što se nakon toga dobije predstavlja čistu ostavinu, a njoj se priračunava vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bilo kada. Također se uračunava vrijednost darova koje je ostavitelj učinio i trećim osobama u posljednjim godinama svog života. Tek tada se iz tako ukupno izračunate vrijednosti ostavine određuju nužni dijelovi. Dakle, uračunavanje podrazumijeva da se svakom zakonskom nasljedniku uračunava u njegov dio sve ono što je dobio na dar od ostavitelja za života.
23.2. Ostavitelj BĐ je 20.01.2021. ostavio vlastoručnu oporuku kojom je raspodijelio svoju imovinu na način da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (6010 m2) ostavio sinu ŽĐ koji je uložio 27 godina truda i financija da se ta katastarska čestica njemu vrati od države RH, zatim je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (12470 m2) ostavio svojoj ženi JĐ. Zatim je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (3120 m2) ostavio svojoj kćeri ĐĐ, dok je novce na računima ostavio ženi JĐ.
23.3. A u ovoj pravnoj stvari s obzirom na tvrdnje tužiteljice iznijete u toč. 5 tužbe, da ima pravo na povrat dara, jer da je došlo do povrede prava na nužni dio, tužiteljica u ovoj pravnoj stvari nije predložila mjerodavno vještačenje da bi dokazala svoje tvrdnje, tim više što se ovom tužbom usmjerila samo na određene nekretnine.
24. U odnosu na tvrdnje tužiteljice da su predmetni ugovori ništetni jer da između ugovornih strana nije ugovorena prava predaja posjeda i da je pok. BĐ stupio u posjed darovanih nekretnina prije zaključenja ugovora o darovanju sa prvotuženikom, pa da je tako stekao posjed kao nevlasnik, a ne samostalni posjednik i zato da nije mogao na drugotuženika prenijeti samostalni posjed, ističe se da su u predmetnim ugovorima o darovanju ugovorne strane u toč. 4. ugovora ugovorile da je obdarenik stupio u posjed predmetnih nekretnina i prije potpisivanja ugovora. Konačno prava predaja posjeda/suposjeda se ne vrši očitovanjem volje ugovornih strana već pretpostavlja realnu – fizičku predaju (su)posjeda. Odredbom čl. 14. st. 1. ZV-a posjed se prenosi predajom same stvari ili sredstava kojim stjecatelj ima pravo na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari. Sukladno čl. 15. st. 1. ZV-a samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju, taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari. Iz navedenog proizlazi da prava predaja (su)posjeda tj. stupanje (su)posjed ne ovisi o stipulaciji ugovora, već o činjenici da li je osoba na koju se (su)posjed prenosi stupila u položaj izvršavati faktičnu vlast konkretno na nekretninama, što može, a i ne mora, koincidirati sa trenutkom sklapanja pravnog posla kojim je cilj prijenos prava vlasništva na tim nekretninama. Nadalje, samostalni posjednik prema čl. 11. st. 1. ZV-a posjeduje nekretnine kao da je njezin vlasnik ne priznajući višu vlast posrednog posjednika, a odredba čl. 18. st. 1. ZV-a propisuje da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tj. ako ima pravo na posjed. Iz iskaza tuženika, a uzimajući u obzir naprijed naveden odredbe ZV-a, utvrđeno je da je prava predaja posjeda sa dotadašnjeg posjednika na stjecatelja nastala zbog činjenice da se stjecatelj voljom prenositelja našao u položaju izvršavati vlast na određenim nekretninama, a koju izvršava neposredno kao vlasnik i pritom ne priznajući višu vlast druge osobe odnosno prenositelja. A kako je u predmetnim ugovorima o darovanju već ugovoreno da se obdarenik nalazi u posjedu nekretnina nesporno proizlazi da je prava predaja nekretnine u samostalni posjed obdarenika već izvršena jer je i prije sklapanja ugovora o darovanju i to voljom darovatelja obdarenik već bio u položaju izvršavati faktičnu vlast na nekretninama.
25. U odnosu na tvrdnje tužitelja da su predmetni ugovori o darovanju ništeni jer da je ugovor o darovanju između pok. BĐ i drugotuženika, zaključen prije ugovora o darovanju između prvotuženika i pok. BĐ, a što da proizlazi iz poslovnih brojeva ovjere potpisa, ističe se da su predmetne tvrdnje apsolutno neosnovane, a sve s obzirom na činjenicu da su javnom bilježniku predmetni ugovori o darovanju dani na ovjeru potpisa istovremeno tj. da se izvrši ovjera, vjerodostojnost potpisa sukladno propisanom Zakonom o zemljišnim knjigama, a radi provedbe u zemljišnoj knjizi. Činjenica da je javni bilježnik najprije ovjerio potpis na ugovoru o darovanju između pok. BĐ i drugotuženika, a potom ugovor o darovanju između prvotuženika i pok. BĐ, ne igra apsolutno nikakvu ulogu iz razloga jer je relevantan dan nastanka predmetnih ugovora, a ne poslovni broj i datum ovjere potpisa po javnom bilježniku. Konačno, prema odredbi čl. 119. ZV-a pravo vlasništva na nekretnini temeljem pravnog posla stječe se tek ispunjenjem drugog kumulativnog uvjeta tj. uknjižbom prava vlasništva u zemljišne knjige, a nesporno je da je pok. BĐ bio uknjižen kao vlasnik prije provedbe uknjižbe u korist drugotuženika temeljem predmetnog ugovora o darovanju sklopljen sa pok. EĐ kao darovateljem.
26. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice da su ništetni i bez pravnog učinka upisi zabilježbi prvenstvenog reda radi namjere otuđenja po prijedlogu ovjerenog u uredu javnog bilježnika od 12.04.2023. za zabilježbu prvenstvenog reda za buduće otuđenje nekretnine i upisa zabilježbe prvenstvenog reda radi namjere osnivanja založnog prava po prijedlogu ovjerenog u uredu javnog bilježnika od 12.04.2023. za zabilježbu prvenstvenog reda namirivanog osnivanja založnog prava do najvišeg iznosa od 600.000,00 eura za zabilježbu prvenstvenog reda za buduće osnivanje založnog prava, a koji da su izvršeni u cilju onemogućavanja tužiteljice zahtijevati povrat dara zbog povrede nužnog dijela i jer da drugotuženik nije vlasnik nekretnina na koje se sporne zabilježbe odnose, ističe se da su prijedlozi za zemljišnoknjižni upis podnijeti 12.04.2023., a da je tužiteljica tek podneskom predanim na drugom ročištu ostavinske rasprave 25.04.2023. prvi puta istaknula da smatra da joj je povrijeđen nužni dio. Iz navedenog može se zaključiti da je predmetni upis zatražen prije nego je tužiteljica istakla pravo na nužni dio. Konačno, drugotuženik je u trenutku provedbe upisa, kao što je i danas, uknjižen kao vlasnik nekretnina na kojima su provedeni upisi navedenih zabilježbi, stoga je bio ovlašten slobodno raspolagati svojim pravom vlasništva.
27. U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvijenosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost. Sud je stoga i donio rješenje i presudu kao u izreci.
28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, 155/2023). Tužitelj je izgubio ovu parnicu pa je dužan tuženicima naknaditi parnični trošak. Prvo i drugotuženicima su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištima 14.03.2024., 04.09.2024., 24.09.2025., svakome, za svaku radnju po 250,00 eura u koji iznos je uključen PDV, a što sveukupno iznosi 1.000,00 eura za svakog tuženika.
28.1. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 8.1., 9.t.1., 46., 52. i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023, dalje: Tarifa).
29. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Poreču – Parenzo 30. listopada 2025.
S u t k i n j a:
mr. sc. Marčela Štefanuti
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog Rješenja i Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.
Dna:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. prvotuženika,
3. Pun. drugotuženika.