REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-39/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SK iz [adresa], zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Via Santorio 24A, zastupan po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 24. rujna 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Srđana Simića, odvjetnika iz Pule i punomoćnice tuženika Tee Tončić, odvjetnce iz Pule, te održanog ročišta za objavu presude dana 30. listopada 2025., istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Via Santorio 24A, OIB: 16089706543 da tužiteljici SK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime manje obračunate plaće u periodu od 1. kolovoza 2014. godine do zaključno 31. kolovoza 2019. godine isplati iznos od 2.620,57 € bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja kamata teče na iznose od:

- 129,25 € od 16. rujan 2014.

- 1,40 € od 16. listopad 2014.

- 13,11 € od 16. studeni 2014.

- 9,64 € od 16. prosinac 2014.

- 115,78 € od 16. veljača 2015.

- 0,32 € od 16. ožujak 2015.

- 3,37 € od 16. svibanj 2015.

- 92,04 € od 16. lipanj 2015.

- 13,01 € od 16. srpanj 2015.

- 97,58 € od 16. rujan 2015.

- 20,70 € od 16. studeni 2015.

- 15,44 € od 16. prosinac 2015.

- 58,00 € od 16. siječanj 2016.

- 137,33 € od 16. veljača 2016.

- 58,67 € od 16. ožujak 2016.

- 62,69 € od 16. travanj 2016.

- 5,15 € od 16. svibanj 2016.

- 4,91 € od 16. lipanj 2016.

- 70,80 € od 16. srpanj 2016.

- 20,68 € od 16. kolovoz 2016.

- 121,28 € od 16. rujan 2016.

- 37,17 € od 16. listopad 2016.

- 15,51 € od 16. studeni 2016.

- 70,16 € od 16. prosinac 2016.

- 25,77 € od 16. siječanj 2017.

- 67,18 € od 16. veljača 2017.

- 8,14 € od 16. ožujak 2017.

- 79,43 € od 16. svibanj 2017.

- 64,26 € od 16. lipanj 2017.

- 26,83 € od 16. srpanj 2017.

- 12,96 € od 16. kolovoz 2017.

- 60,93 € od 16. rujan 2017.

- 16,22 € od 16. listopad 2017.

- 15,95 € od 16. studeni 2017.

- 64,97 € od 16. prosinac 2017.

- 68,06 € od 16. siječanj 2018.

- 13,50 € od 16. veljača 2018.

- 90,11 € od 16. svibanj 2018.

- 62,14 € od 16. lipanj 2018.

- 79,47 € od 16. srpanj 2018.

- 33,38 € od 16. kolovoz 2018.

- 5,06 € od 16. rujan 2018.

- 29,08 € od 16. listopad 2018.

- 62,44 € od 16. studeni 2018.

- 74,24 € od 16. prosinac 2018.

- 73,93 € od 16. siječanj 2019.

- 64,31 € od 16. veljača 2019.

- 5,99 € od 16. ožujak 2019.

- 38,01 € od 16. travanj 2019.

- 17,49 € od 16. svibanj 2019.

- 69,52 € od 16. lipanj 2019.

- 98,40 € od 16. srpanj 2019.

- 29,38 € od 16. kolovoz 2019.

- 89,45 € od 16. rujan 2019.

sve u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužiteljica odbija.

II Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Zagrebačka 30, Pula, OIB 16089706543, da naknadi tužiteljici SK iz [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 2.831,81 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. St. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana 30. listopada 2025. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

./

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, a radni odnos tužitelja da je reguliran Zakonom o radu (NN 93/14 i 127/17, u daljnjem: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11, 88/13 I 143/13, u daljnjem: KU zdravstva) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13 i 24/17, u daljnjem: Temeljni KU). Rad tužitelja da je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario velik broj prekovremenih sati a plaća tužitelja da je regulirana u članku 47. KU zdravstva i u članku 51. Temeljnog KU. Odredbe KU zdravstva, u člancima 51., 57. i 59., a Temeljni KU u članku 54. da propisuje dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužitelja koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Tužitelj da je od 01. kolovoza 2014. do dana podnošenja tužbe, kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer da je radio u otežanim uvjetima, a što je propisano odredbom čl. 86. ranijeg ZOR-a (NN149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. (NN 91/14 i 127/17). U tom vremenskom razdoblju odredbom čl. 65. KU zdravstva (NN 88/13) koji je bio na snazi od 01. lipnja 2013. do 30. studenog 2013. da je propisnao da "Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i 25% za radna mjesta II vrste". Nadalje odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13, u primjeni od 01. prosinca 2013) da je propisano da "Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i 25% za radna mjesta II vrste". Nadalje navodi da mu tuženik u spornom razdoblju nije isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada na sve sate koje je tužitelj odradio, pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće po gore navedenim osnovama, pogrešno isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kao i da mu nije platio prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika te mu umanjio iznos plaće. Smatra da mu je tuženik isplatio umanjene plaće za razdoblje od 01. kolovoza 2014. do dana podnošenja tužbe i to na način da u navedenom period nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz članka 86. ZOR-a i pravo iz čl. 94. ZOR-a, a povezano s člankom 65. KU zdravstva i člankom 57. stavak 2. Temeljnog KU-a. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom, podneskom od 23.09.2025. (list 255-257 spisa) tužitelj predlaže da sud donese presudu kako je pobliže opisano u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava sve navode iz tužbe, osim onih koje bi ovim odgovorom ili tijekom postupka priznao ili učinio nespornim, isto tako protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako po osnovu tako i po visini, a očituje se u pojedinim točkama tužbe kako slijedi. Tuženik prije svega ističe prigovor na sastav i sadržaj tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tužba i tužbeni zahtjev su neodređeni, činjenice na koje se poziva tužitelj su paušalne i nema niti jednog dokaza niti drugih podataka na kojima bi se te činjenice mogle utvrditi. Tužitelj uz tužbu nije dostavio niti jedan relevantan dokaz kojim bi potkrijepio svoje tvrdnje, nije postavio određeni tužbeni zahtjev, pa je takva tužba neuredna i neodređena i nema uvjeta za postupanje po istoj. Tužitelj je uredno zaprimio sve platne liste te je mogao i trebao postaviti određeni tužbeni zahtjev, što je evidentno i iz platne liste koja je dostavljena kao prilog uz tužbu. Čl. 186. ZPP-a jasno utvrđuje

./

da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari, što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj, pa smatra da tužbu treba odbaciti prije upuštanja u raspravljanje. Tuženik želi istaknuti da tužitelj nije prije pokretanja postupka zatražio od tuženika dostavu podataka, dakle niti platnih lista koje je inače tužitelj uredno zaprimio svaki mjesec, niti evidencija rada, pa nisu ispunjeni niti uvjeti iz čl.186.b ZPP-a da bi tužitelj mogao naknadno postaviti tužbeni zahtjev. Stoga, temeljem svega navedenog tuženik predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja odbace prije upuštanja u raspravljanje, te da se tuženiku naknadi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 100 bodova + PDV 25%, odnosno ukupan iznos od 1.250,00 kn, kao i eventualna sudska pristojba. Tuženik smatra kako nije točno da se tužitelju ne bi isplaćivali prekovremeni sati sa uvećanjima te opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja. Tuženik prvenstveno ističe da je kao javna ustanova u obvezi primjenjivati važeće propise koji reguliraju obračun i isplatu plaće i naknade plaće i drugih materijalnih davanja svojim radnicima, a osobito važeći Zakon o radu, Zakon o plaćama u javnim službama, važeći Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te u pojedinim situacijama i Odluke Vlade RH o isplati plaće, materijalnih prava i drugih naknada. Stoga, navode iz tužbe tuženik osporava u cijelosti budući da su tužitelju ukoliko je radio prekovremeno, prekovremeni sati obračunati i isplaćeni temeljem važećih kolektivnih ugovora, Zakona o plaćama u javnim službama i Zakona o radu. Tuženik je isplaćivao plaću tužitelju temeljem dostavljenih evidencija prisutnosti na radu, svi sati iz evidencije ubacuju se u program COP (Centralni obračun podataka) koji je uveden u obaveznu primjenu u lipnju/srpnju 2014. godine. Predmetni program koriste sve javne ustanove i državna tijela, te ukoliko postoji greška u programu za obračun plaća, tada navedeno nije greška tuženika, nego Republike Hrvatske koja je naručila program i naložila njegovu primjenu u svim javnim tijelima Republike Hrvatske upravo da bi postojao jedinstveni sustav obračuna plaća. Dakle, plaća je tužitelju isplaćivana temeljem evidencija prisutnosti na radu koja se vodi na odjelu na kojem je tužitelj zaposlen. Svi sati iz predmetnih evidencija unose se u program COP (Centralni obračun plaće), te tuženik nema mogućnosti korekcije predmetnog programa. U dokaz gore navedenim tvrdnjama tuženik dostavlja sudu Odluku Vlade Republike Hrvatske o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave (COP i HRM TDU), izvadak sa stranica Ministarstva uprave o COP- u, te odluku Ministarstva zdravlja kojom je Opća bolnica Pula sukladno uputi Ministarstva obvezna primjenjivati isplatu plaća isključivo kroz COP. Iz navedenih dokumenata razvidno je da je Odlukom Vlade RH utvrđena obveza primjene COP- a od strane tuženika kao korisnika državnog proračuna čiji se rashodi za zaposlene osiguravaju u državnom proračunu, da je dan nalog Financijskoj Agenciji za uspostavu sustava centraliziranog obračuna plaća koji obuhvaća između ostalog upravljanje kolektivnim i granskim ugovorima, te obračun plaća i honorara, da je navedeni program izrađen od FINA-e, te da korisnici sustava snose odgovornost isključivo za točnost i ažurnost svojih podataka, dakle podataka o zaposlenicima i odrađenim radnim satima. Stoga, tuženik smatra da je odgovornost za eventualni pogrešan obračun i eventualnu neprimjenu dodataka utvrđenih u kolektivnom ugovoru kako to tvrdi tužitelj, odgovorna isključivo Republika Hrvatska, a ne tuženik budući tuženik nema nikakve mogućnosti usklađenja ili mijenjanja programa za obračun plaća, dakle ne može ubacivati ili mijenjati dodatke na plaću, već jedino može unositi podatke o odrađenim satima svojih radnika koje zatim sustav odnosno program automatski obračunava. Napominje da je čl.V Odluke Vlade RH

./

utvrđeno da se pod uspostavom sustava COP i HRM TDU podrazumijeva implementacija, nadzor, upravljanje i održavanje sustava COP i HRM TDU, što znači da jedino FINA može mijenjati program i da tuženik nema nikakvog utjecaja na isti. Nadalje, ono što tuženik smatra bitnim za napomenuti je da je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) utvrđeno da ugovorne strane osnivaju zajedničko Povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora u koje svaka strana imenuje po 3 predstavnika i njihove zamjenike, koje daje tumačenje odredaba ugovora, daje prijedloge ugovornim stranama za izmjenu spornih članaka ugovora, prati izvršavanje ugovora i izvještava obje strane o kršenju ugovora te obavlja druge poslove određene ugovorom, te da ta tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita, svim potpisnicima Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i objavljuju na web-stranicama Vlade Republike Hrvatske. Dakle same ugovorne strane su odredile da će zajednički tumačiti odredbe ugovora u slučaju potrebe i različitog tumačenja odredbi, te da takva tumačenja imaju pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora, pa tuženik kao stranka tog ugovora nije smio niti mogao postupati drugačije od onog što je utvrđeno u samom kolektivnom ugovoru kojega je i potpisnik. Točne odredbe koje utvrđuju gore opisano su odredbe čl.19. i 20. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama

(NN 141/12), te iste glase:

Članak 19.

1. Ugovorne strane osnivaju zajedničko Povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka strana imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike.

2. Povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora:

– daje tumačenje odredaba ovoga Ugovora;

– daje prijedloge ugovornim stranama za izmjenu spornih članaka Ugovora;

– prati izvršavanje ovoga Ugovora i izvještava obje strane o kršenju Ugovora; i

– obavlja druge poslove određene ovim Ugovorom.

Članak 20.

1. Povjerenstvo donosi svoje odluke većinom glasova svih članova.

2. Ako se Povjerenstvo ne može složiti oko tumačenja odredbi ovoga Ugovora, povjerit će tumačenje neutralnom stručnjaku.

3. O izboru neutralnog stručnjaka i određivanju roka u kojem se treba donijeti odluka, sporazumjet će se članovi Povjerenstva.

4. Tumačenje neutralnog stručnjaka Povjerenstvo je dužno prihvatiti kao svoje tumačenje.

5. Tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita, svim potpisnicima Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i objavljuju na web-stranicama Vlade Republike Hrvatske.”

Povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora dalo je i tumačenje 159/2015 kojim se utvrđuje i primjena tumačenja – “...tumačenja pokazuju kako treba primjenjivati Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama. Navedeno znači da sva tumačenja se trebaju primjenjivati od početka primjene Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, odnosno od početka primjene pojedinog članka Temeljnog kolektivnog ugovora ako je primjena pojedinog članka počela kasnije u odnosu na početak primjene cijelog Temeljnog kolektivnog ugovora...”te tumačenje 174/2015 koje navodi da “U slučaju postojanja više različitih tumačenja na istovjetno pitanje, primijenjuje se novije tumačenje.” Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog

./

osiguranja NN 143/2013 kao granski ugovor također predviđa osnivanje i ovlasti povjerenstva za tumačenje granskog ugovora, i to čl.18. koji glasi:

Članak 18.

Ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.

Sjedište povjerenstva je u ministarstvu.

Povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora:

– daje obvezujuća tumačenja odredbi ovoga Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane,

– prati izvršavanje ovoga Ugovora,

– izvještava obje ugovorne strane o kršenju ovoga Ugovora.

Tuženik je dakle bio u obvezi i pridržavao se svih odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora i primjenjivao je kako Temeljni kolektivni ugovor i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva u zdravstvenog osiguranja, tako i Zaključke sa sjednica Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Vezano za rad na blagdane, tužitelj ne tumači ispravno da bi rad na blagdane bio prekovremeni rad, budući sam kolektivni izričito propisuje kako sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Svi zaključci Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi KU izričito navode da radnici koji rade u dane blagdana s obzirom na vrstu posla koji se mora raditi i na blagdan, a prema svojem redovnom rasporedu, jednostavno rade taj dan i za navedeno dobiju plaću uvećanu za 150%, odnosno sat rada na blagdan plaća se ukupno 250%. Kao dokaz navedenom dostavlja tumačenje 46/2014 i 53/2014 za KU koji se primjenjivao u periodu za koji tužitelj traži isplatu, a tako utvrđuje i zaključak 153. zajedničkog povjerenstva, koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“ Dakle, ako je redovan fond sati za određeni mjesec bio 168 i radnik je odradio 168 sati, od kojih je dio odrađen i na blagdan, isti se ne smatraju prekovremenim radom. Tužitelj potražuje u svojoj tužbi isplatu dodatka na plaću s osnova znanstvenog stupnja, no prema saznanjima tuženika ista nema znanstveni stupanj, pa joj ne pripada pravo na isplatu istog. Tuženik u prilog svojih navoda kao dokaz dostavlja i okružnicu Ministarstva zdravstva KLASA: 053-02/18-01/220 URBROJ: 534-09-1/4-18-2 od 08. svibnja 2018. godine zajedno sa pravnim mišljenjem izvanrednog profesora

./

dr.sc. OK sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje se jasno utvrđuju obveze temeljem Kolektivnog ugovora i obvezujuća primjena tumačenja odredbi Kolektivnog ugovora danih od Zajedničkog povjerenstva, te pojašnjava način obračuna plaće (osnovne plaće, dodataka i drugo) u skladu sa odredbama i obvezatnim tumačenjima, a koje je odredbe Kolektivnog ugovora kao i obvezatna tumačenja koja čine pravo među strankama dužan primjenjivati i sud. Kako smatra da tužitelj nije ni na koji način dokazao osnovanost svog zahtjeva, predlaže da sud prvenstveno odbaci tužbu i tužbeni zahtjev, odnosno ukoliko se provede prvostupanjski postupak da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

3. Presudom Naslovnog suda posl. broj Pr-298/19 od 17. listopada 2022. naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 19.744,67 kn / 2.620,57 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dospijeća pa do isplate, pa je odlukom Županijskog suda u Karlovcu posl. broj Gž R-24/2023 od 21. veljače 2024. ukinuta navedena presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. Pr-298/19 od 17. listopada 2022. i predmet je vraćen prostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u odluku Vlade RH (list 14-16), dokumente i dopise (list 17-22), zaključke, dopis i pravno shvaćanje (list 23-49), provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Zorici Unukić (list 59-73), izvršen je uvid u izvod iz Kolektivnog ugovora (list 104 i 105), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka SKN (list 117-119), provedena je dopuna nalaza i mišljenja po vještaku Zorici Unukić (list 153-156), provedena je dopuna nalaza i mišljenja (list 227-234), proveden je dokaz saslušanjem vještaka te je izvršen uvid u svu ostalu dokumentaciju priležeću spisu.

5 .Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi djelomično osnovanim.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre. Nije sporno da tužiteljica radi ovisno o potrebama posla subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis.

7. Sporno je među strankama da li tuženik ispravno obračunava plaću tužiteljici u situacijama kada tužiteljica radi na državni blagdan koji pada u vrijeme radnog tjedna od ponedjeljka do petka. Sporno je također da li je tužiteljici isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor za utuženo razdoblje. Sporno je konačno da li za razdoblje do 21. prosinca 2015. primijeniti Zaključak 148. zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora (dalje Zaključak) a nakon 21. prosinca 2015. primijeniti Zaključak 153. O navedenom je prema uputi viših sudova provedeno još dodatno vještačenje što će u nastavku biti obrazloženo.

8. Tuženik tvrdi kako je tužiteljici isplatio sve naknade pa tako i dodatke na rad blagdanom, smatra kako radnik koji radi na blagdan dobiva uvećanu plaću za 150%, a da se blagdani uračunavaju u redovni mjesečni fond radnih sati sukladno kolektivnog ugovoru i zaključku 153 zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

./

9. Odredbom čl.1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj u čl.1. određuje koji su blagdani u Republici Hrvatskoj, a u st. 2 propisuje da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi. Sukladno čl.5. istog zakona zaposlenici na dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće. Neosnovano se u tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva u zaključku 153 poziva na Zakon o blagdanima i neradnim danima jer tim zakonom nije propisano da se rad blagdanom uračunava u redovnu mjesečnu satnicu. Zakon o radu ne propisuje ništa dodatno u pogledu neradnih dana. Zakon o radu propisuje da radnici mogu raditi u punom i nepunom radnom vremenu. Isto tako čl. 65. Zakona o radu propisuje da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).

10. Bitno je istaći da je navedena materija različito propisana temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama u odnosu na Kolektivni ugovor za zdravstvo i zdravstveno osiguranje. Kolektivnim ugovorom za zdravstvo iz 2013. godine u čl.58 st.9 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati. Stavkom 1. čl. 58 KU propisani su dodaci za rad noću subotom, nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni i turnusima. Čl.58. st.10. propisano je da se dodaci iz st. 1 međusobno ne isključuju. Čl.58. propisano je pravo na uvećanu plaću za 150% za rad na blagdane i neradne dane, a st. 4. istog članka propisano je da sati odrađeni na blagdan, neradni dan, u smislu zakona o blagdanima i neradnim danima i dane Uskrsa ubrajaju se u redovitu mjesečnu satnicu. Međutim temeljnim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike iz 2012. i 2017. koji se primjenjuje i na tuženika ne propisuje da rad blagdanom ulazi u redovnu mjesečnu satnicu. Naime takvo utvrđenje da bi rad blagdanom ulazio u redovnu mjesečnu satnicu protivno je odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima kao i Zakonom o radu koji propisuju da su blagdani neradni dani dakle da radnik na blagdan nije dužan raditi. Sukladno tome Temeljni kolektivni ugovor iz 2012. i 2017. godine ne sadrži takvu odredbu, a Granski kolektivni ugovori za zdravstvo od 2011. do 2018. godine to propisuju. Pravilo je da se kolektivnim ugovorima detaljnije definiraju prava radnika ovisno o struci i potrebama posla, ali u svakom slučaju prava propisana zakonom o radu ne mogu se smanjiti ili ograničiti kolektivnim ugovorom jer je to ugovaranje protivno kogentnoj normi zakona što takve odredbe čini ništetnim. Definicija redovnog mjesečnog fonda radnih sati u svim je kolektivnim ugovorima za zdravstvo jednak, a to je umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati rada dnevno, isto tako u svim je Granskim kolektivnim ugovorima prekovremeni rad svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Dakle ukoliko u redovni mjesečni fond ulaze radni dani i radni sati onda nema nikakve logike da u taj fond ulazi neradni dan i neradni sati. Upravo zato za rad blagdanom je drugačije propisana plaća ukoliko radnik ipak na taj dan radi, pa je ta plaća uvećana za 150%. Dakle pravilo je da se na dane blagdana ne radi jer su to neradni dani pa se oni kao takvi ne mogu uračunavati u redovnu mjesečnu satnicu niti u redovni mjesečni fond radnih sati. Naime, takvim obračunavanjem blagdana u redovnu mjesečnu satnicu vrši se diskriminacija prema radnicima koji na taj dan ipak rade, u odnosu na one koji ne

./

rade, a primaju naknadu. Dakle radnici koji rade na blagdan moraju odraditi više sati mjesečno da bi im se nakon toga priznao prekovremeni rad, u odnosu na radnike koji u dane blagdana nisu radili, što je diskriminatorno. Primjerice u mjesecu koji ima fond od 176 sati i jedan državni blagdan djelatnica koja ne radi na blagdan odradit će 168 sati, a plaćeno joj je 176 sati, a tužiteljica ukoliko je odradila blagdan za razliku od djelatnika koji nije odradio imat će pravo na prekovremeni rad samo nakon odrađenih 176 sati, za razliku od djelatnika koji nisu radili na blagdan kojima se priznaje prekovremeni rad iznad 168 odrađenih sati. Prema stavu ovog suda poslodavac ne može radnika zadužiti za veći broj radnih sati od ostalih bez obzira da li se mora raditi na dane blagdana jer mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba ostvariti u redovnom radu (stav zauzet u odluci GžR-27/15 Županijskog suda u Puli-Pola). Sukladno tome sav višak sati koji nastaje izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati predstavlja prekovremeni rad u smislu čl.58.st.9. KU, što je u skladu s odredbama Zakona o radu koji propisuju prekovremeni rad.

11. Nadalje nije sporno da se plaća obračunava u elektroničkom sustavu naziva COP (centralni obračun plaća) te da isti sam vrši izračun prekovremenih sati bez mogućnosti utjecaja na izračun, te da su sve javne službe dužne koristiti taj sustav za izračun plaće međutim navedeno ne opravdava tuženika u smislu utvrđenih činjenica u ovom postupku kako je nepravilnim načinom obračuna prekovremenih sati tužitelj zakinut za dio plaće koji mu pripada. Tuženik u smislu svoje obveze primjene sustava COP i njegovog načina rada svoja prava može ostvarivati jedino od Republike Hrvatske koja je tu obvezu korištenja sustava propisala.

12. U predmetu je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zorici Unukić koji sud u cijelosti prihvaća kao objektivnog i u skladu s pravilima struke. Iz nalaza i mišljenja vještaka (list 61 i 62 spisa) proizlazi da su svi izračuni detaljno prikazani u tabelama koje čine sastavni dio ovog Nalaza i mišljenja. Nastavno na sve navedeno proizlazi da sukladno Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 88/2013. čl. 37, 53 i 58, NN143/2013, čl.36, 47 i 51. i NN 29/2018, čl.34, 45 i 49., Zakonu o radu NN 49/09, 61/11, 82/12, 93/14. čl.60, Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN136/2002, NN112/2005, NN59/2006, NN55/2008, NN74/2011, NN130/2011, koji su bili na snazi u utuženom razdoblju od kolovoza 2014. do kolovoza 2019. godine, tužiteljica je redovni mjesečni fond radnih sati (sati koje je tužiteljica trebala odraditi u tekućem mjesecu) na bazi 40- satnog radnog tjedna prikazan kao mjesečni fond radnih sati (bez subota, nedjelja i blagdana) u tekućem mjesecu pomnožen s 8 sati te s obračunom prekovremenih sati s uvećanjem osnovne bruto satnice za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, primila bi veću bruto plaću za prekovremeni rad i dodatke na prekovremeni rad u iznosu od 17.279,87 kn, razliku naknade za godišnji odmor u iznosu od 2.464,77 kn, ukupno 19.744,65 kn.

13. Sukladno prijedlogu tuženika i tužitelja provedena je daljnja dopuna vještačnje pa je po prijedlogu tuženika izvršena dopunu prema uputama iz odluke Vrhovnog suda RH posl. broj Rev R 1539/20 od 21.09.2020.a prema prijedlogu tužitelja provedena je dopuna radi razlučivanja i vršenja obračuna sati po Zaključcima 148. i 153. s nalogom vještaku da utvrdi da li je redovan fond radnih sati jednako primijenjen na sve zaposlenike tuženika bez obzira da li rade samo u

./

jutarnjoj smjeni, turnusima, dežurstvima ili slično odnosno da vještak usporedi mjesečni fond radnih sati nekog od nemedicinskog osobvlja sa mjesečnim fondom radnih sati tužiteljice.

14. Iz dopune nalaza i mišljenja (list 124 spisa) proizlazi da predmetna dopuna predstavlja drugu varijantu izračuna manje isplaćene bruto plaće, a sve prema tumačenju zaključka br. 148. i 153. od strane Vrhovnog suda RH. Svi izračuni detaljno su prikazani u navedenim tabelama koje čine sastavni dio ovog Nalaza i mišljenja. Za utuženi period od kolovoza/2014., do 20. prosinca 2015. primijenjen zaključak br. 148 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a koji navodi u nastavku:

Zaključak 148: “Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“ Primjena od 01.srpnja 2015. Nadalje, izvršen je izračun pripadajućih prekovremenih sati tužiteljice u utuženom razdoblju od 21. prosinca/2015. do kolovoza/2019. primjenom zaključka br. 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a koji navodi u nastavku: Zaključak 153 “Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa,a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“ primjena od 21.prosinca 2015. Nastavno na sve navedeno proizlazi da, primjenom zaključka br. 148 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od kolovoza/2014. do 20. prosinca 2015. godine te primjenom zaključka 153. Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 21. prosinca 2015. do kolovoza 2019., na način na koji ih tumači Vrhovni sud RH te primjenom obračuna prekovremenih sati

./

s uvećanjem bruto satnice za dodatke za otežane uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, tužiteljica bi primila veću bruto plaću kako slijedi prekovremeni rad (neobračunati sati) 2.362,20 kn, neisplaćeni dodaci na prekovremeni rad 3.385,74 kn, razlika naknade za godišnji odmor 737,58 kn, ukupno 6.485,52 kn.

15. U ponovljenom je postupku sačinjena daljnja dopuna nalaza i mišljenja (list 227-234) pa je napravljen usporedni pregled izračuna radnih sati Ravnateljice i voditeljice pravne službe tuženika, a sve prema dostavljenim evidencijama rada i platnim listama. Nakon provedene usporedbe dolazi se do zaključka da je fond radnih sati, odnosno radnih sati koje svaki djelatnik tuženika mora odraditi u određenom mjesecu, bez obzira na kojem radnom mjestu radi, obračunat tako da je ukupni mjesečni fond radnih sati dobiven kao umnožak radnih dana u tekućem mjesecu i 8 sati umanjeno za blagdane te ostale neradne dane na koje djelatnici imaju pravo na naknadu iako ne rade (GO, BO, slobodni dani…), odnosno isto kao što nalaže zaključak br.148., a isti je kod djelatnika koji ne rade u smjenskom radu, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom primjenjivan i nakon 21.12.2015. godine od datuma stupanja na snagu zaključka br. 153. Ako bi se prethodno navedeno, primijenilo i na tužiteljicu isto bi rezultiralo razlikom koja je dobivena u izračunu inicijalnog Nalaza i mišljenja (Tabela 3). Dakle, usporedba stupaca 2, 5, 6 i 7 rezultira zaključkom da su djelatnici koji ne rade na blagdan odradili manje radnih sati odnosno plaćeni su im radni sati + blagdan/praznik (u mjesecima u kojima je u radnom tjednu “blagdan/praznik). Nastavno na sve navedeno, proizlazi da razlika nastaje u mjesecima kada je tužiteljica radila na neradni dan državni praznik/blagdan i to u radnom tjednu od ponedjeljka do petka kada je zadužena za veći broj radnih sati koje mora odraditi u redovnom radu, u odnosu na ostale djelatnike koji ne rade u smjenskom radu, turnusima, blagdanima te tek nakon toga ostvaruje pravo na prekovremeni rad. Pregledom evidencija rada priležećih u spisu proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila u noćnim smjenama (n20, 20:00-08:00), te da Tuženik nije isplatio naknade za blagdan u vidu razlike između odrađenih sati na blagdan i 8 sati. Pregled istih daje se u slijedećoj tabeli, a iz koje proizlazi da Tuženik nije isplatio 20 sati za blagdan/državni praznik odnosno nije isplatio iznos naknade za blagdan/državni praznik u ukupnom iznosu od 67,50 EUR. Nadalje zadatak vještaka je usporediti način obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati tužiteljice i Nastavnog zavoda za hitnu medicine Istarske županije. Obračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati u Nastavnom Zavodu za hitnu medicinu Istarske županije računa se primjenom zaključka 148 odnosno na način da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, a svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Djelatnici Nastavnog Zavoda za hitnu medicinu se za odrađene sate na neradni dan državni praznik/blagdan i to u radnom tjednu od ponedjeljka do petka ne zadužuju za veći broj radnih sati u redovnom radu. Odnosno djelatnicima se obračunavaju svi radni sati jednako za sve radnike (medicinsko i nemedicinsko osoblje).

15.1 Zadatak je vještaka bio sačiniti i varijantu II nalaza u skladu sa stavovima iz.odluka VSRH posl. br. Rev- 281/2021, Rev-209/2021, Rev-655/21 i Rev-683/2022 (bez primjene Dodatka III Kolektivnog ugovora). Zadatak je izračunat u Dopuni inicijalnog nalaza i mišljenja od 25.04.2022. Tom dopunom obračunate su eventualne razlike plaće. Razlika u odnosu na dopunu od 25. travnja 2022. proizlazi iz izračunatih naknada za blagdan u vidu razlike između odrađenih

./

sati na blagdan u smjenskom radu (n20) i 8 sati te posljedično izračunate naknade za godišnji odmor. Nastavno na sve navedeno proizlazi da, primjenom zaključka br. 148 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od kolovoza/2014. do 20. prosinca 2015. godine te primjenom zaključka 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 21. prosinca 2015. do kolovoza/2019., na način na koji ih tumači Vrhovni sud RH te primjenom obračuna prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za dodatke za otežane uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, obračunom naknade za blagdan u vidu razlike između odrađenih sati na blagdan u smjenskom radu (n20) i 8 sati te posljedično i manje isplaćene naknade za godišnji odmor, Tužiteljica bi primila veću bruto plaću kako slijedi:

-prekovremeni rad (neobračunati sati) 313,50eur

-neisplaćeni dodaci na prekovremeni rad 449,33eur

-naknada za blagdan u vidu razlike između odrađenih sati na blagdan i 8 sati (n20) 67,50eur

-razlika naknade za godišnji odmor 106,50eur,

ukupno 936,83 eur.

16. Iz iskaza vještaka Zorice Unukić proizlazi da ustraje kod svog nalaza i mišljenja od 01.06.2021. U dopuni nalaza i mišljenja od 25.04.2022. je sukladno rješenju suda izvršila izračun primjenjujući Zaključak 148 i 153 na način kako ga tumači VSRH. U osnovnom nalazu i mišljenju primijenjeni su zaključci 148 i 153 po načelu jednakosti svih djelatnika tuženika, te iz toga razloga rad tužiteljice u radnom tjednu koji je padao na blagdane ili državni praznik obračunat je kao prekovremeni rad. Na pitanje da pojasni na primjeru fonda sati u siječnju 2016. godinu koliko je iznosio ukupni fond sati za taj mjesec, ukupni fond sati za taj mjesec je 168. U tom mjesecu su dva blagdana 1.1.2016. koji je petak i 6.1.2016. koji je srijeda. Pod pretpostavkom da je tužiteljica jedan od ta dva blagdana koristila kao neradni dan a na drugi je radila, dakle da na jedan od ta dva blagdana tužiteljica nije radilato to bi joj bilo plaćeno kao naknada za blagdan. Na pitanje s obzirom na Zaključak 153 koji određuje da je redovni fond radnih radni fond koji svaki radnik u mjesecu treba odraditi, baziran na 40 satnom radnom tjednu, bez subota i nedjelja, koliki je fond radnih sati tužiteljice bio u tom mjesecu, odgovara da je ona morala odraditi ukupni fond radnih sati umanjen za ta dva blagdana. Ako se gleda radni fond sati prema zaključku 153 kako ga tumači VSRH onda je morala odraditi 160 sati. Glavna sestra koja nije odradila niti jedan blagdan morala je odraditi manje sati, odnosno ukupni fond umanjen za 16 sati odnosno za dva blagdana. Druga medicinska sestra koja bi odradila oba blagdana morala bi odraditi 168 sati. Pod pretpostavkom da je ta druga medicinska sestra došla u noćnu smjenu 1.1.2016. godine u 20:00 sati navečer, nije radila 6.1.2016. godine, koliki joj je onda fond sati, odgovara da je onda ta medicinska sestra trebala odraditi 156 sati. Preostalih 4 sata do fonda od 160 sati nije obračunato. Prekovremeni sati a sve po zaključku 153 kako ga tumači VSRH računaju se tek nakon što se konkretno u 01/2016 mjesecu pređe ukupni fond od 168 sati mjesečno, odnosno općenito generalno nakon što se pređe ukupni mjesečni fond sati. Ako uzme u obzir da ako na odjelu na kojem radi tužiteljica ima medicinskih sestara koje neće odraditi niti jedan blagdan, ima medicinskih sestara koje će odraditi jedan blagdan, ima medicinskih sestara koje će odraditi 4,8,12 ili 16 sati na blagdan, je li onda redovan mjesečni fond radnih sati jednak za sve te medicinske sestre kako ga je tuženica računala, odgovara da redovni radni fond sati nije jednak u ovome opisanom slučaju za sve

./

djelatnice. Ako se obračunava po Zaključku 153 kako ga tumači VSRH redovan mjesečni fond radnih sati nije jednak za sve djelatnice, odnosno djelatnica koja nije radila na blagdan, taj mjesec radila je manje sati u odnosu na kolegice koje su radile blagdan. Na primjeru da jedna medicinska sestra odradi 4 sata na blagdan, a druga medicinska sestra koja inače ne radi na blagdan, da je poslodavac pozove da odradi 4 sata prekovremeno, koja od njih će imati veću plaću, odgovara da će veću plaću imati pozvana djelatnica koja odradi 4 sata u prekovremenom radu. Obzirom da je osim vještačenja u predmetima OB Pula, radila i vještačenja u predmetima za isplatu razlike plaće u kojima je tuženik Nastavni zavod za hitnu medicinu Istarske županije (NZHMIŽ), odgovara da je NZHMIŽ obračun sati vršio po načelu primjene zaključka 153 po jednakosti svih djelatnika. Redovan mjesečni fond radnih sati u računovodstvu zovemo efektivni fond radnih sati, dakle to je fond sati koji se mora odraditi. Na pitanje tuženika odgovara da je upoznata sa čl. 57. Kolektivnog ugovora koji definira kada zaposlenicima pripada pravo naknade plaće što se odnosi na blagdan, odnosno na dan kada ne radi zbog toga što je blagdan, smatra li da bi medicinskoj sestri koja taj dan radi od 20:00 navečer, dakle 4 sata, pripadala i naknada po čl. 57 kolektivnog ugovora u kojoj je definirano pravo na naknadu plaće za radnike koji ne rade, dok ova medicinska sestra na taj blagdan radi 4 sata, odgovara da je to pravno pitanje. U ovom je nalazu i mišljenju obračunavala jer je bio takav nalog od suda.

17. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao i sve dopune sačinjene prema prijedlogu stranaka u odnosu na matematički izračun, pa tako i izračunatu visinu naknade za prekovremeni rad tužitelja kao i neisplaćene dodatke za prekovremeni rad koju je ista utvrdila, a koju tuženik nije isplatio sukladno čemu je isplaćena i manja naknada za godišnji odmor prema prosječnoj plaći isplaćenoj u prethodna tri mjeseca. Sud je i nadalje stajališta da je osnovni nalaz i mišljenje vještaka jasan i potpun te u skladu sa ostalim provedenim dokazima odnosno stajalište je suda da u konkretnom slučaju valja primijeniti osnovni nalaz jer jer je tuženik prilikom obračuna plaće postupao suprotno zaključcima zajedničke komisije br.148 i 153. koji izrijekom utvrđuju da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Ponovno valja ukazati na razliku između termina "redovni mjesečni fond sati" i "mjesečni fond radnih sati". Redovni mjesečni fond sati je broj sati u mjesecu za koje se radnicima isplaćuje plaća i/ili naknada plaće i naveden je u platnim listama, te je isti za sve radnike u Republici Hrvatskoj bez obzira na posao koji obavljaju. Mjesečni fond radnih sati definiran je odredbom iz čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetnom odredbom iz čl. 49. st. 10. KU/19, te između ostaloga i Zaključcima 148. i 153. Dakle, redovni mjesečni fond sati definira sate koji se plaćaju kroz plaću i/ili naknadu, a mjesečni fond radnih sati definira broj sati u mjesecu koji se efektivno trebaju odraditi. Formulacija korištena u Kolektivnom ugovoru i Zaključcima (sati koje radnik treba odraditi) ne ostavlja mogućnost drugačije interpretacije nego da se radi o satima koji se stvarno moraju odraditi. Formalna razlika između Zaključka br. 153., od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) je u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati ali oba zaključka se u bitnome svode na isto, da je mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana sa 8 sati. Konkeretno tuženik je

./

radnicima koji nisu radili na blagdan uračunavao neradne dane i neodrađene sate u redovni mjesečni fond radnih sati isto kao ovjde tužitelju, iako je isti za blagdane radio. Time je ovdje tužena bolnica radnicima koji na blagdan nisu radili te sate uračavala kao odrađene, dok je radne sate radnici koja je radila na blagdan uračunavala kao pravo na plaću i time su ostvarivali isti fond radnih sati kao i radnici koji su na blagdan stvarno radili. Ako je mjesečni fond radnih sati (koji svaki radnik treba odraditi) za sve radnike isti tada radnik koji je radio na blagdan ne može imati veći broj radnih sati u odnosu na radnika koji nije radio na blagdan.

17.1. Navedeno je vještak Zorica Unukić detaljno pojasnila u svom iskazu pa tako na pitanje da pojasni na primjeru fonda sati u siječnju 2016. koliko je iznosio ukupni fond sati za taj mjesec navela da ukupni fond sati za taj mjesec je 168 s time da su u tom mjesecu dva blagdana 1.1.2016. koji je petak i 6.1.2016. koji je srijeda. Pod pretpostavkom da je tužiteljica jedan od ta dva blagdana koristila kao neradni dan a na drugi je radila, dakle da na jedan od ta dva blagdana tužiteljica nije radila, to bi joj bilo plaćeno kao naknada za blagdan. Na pitanje s obzirom na Zaključak 153 koji određuje da je redovni fond radnih radni fond koji svaki radnik u mjesecu treba odraditi, baziran na 40 satnom radnom tjednu, bez subota i nedjelja, koliki je fond radnih sati tužiteljice bio u tom mjesecu, vještak je odgovorila da je ona morala odraditi ukupni fond radnih sati umanjen za ta dva blagdana. Naime ako se gleda radni fond sati prema zaključku 153 kako ga tumači Vrhovni sud Republike Hrvatske onda je morala odraditi 160 sati a glavna sestra koja nije odradila niti jedan blagdan morala je odraditi manje sati, odnosno ukupni fond umanjen za 16 sati odnosno za dva blagdana. Dakle zaključno kada bi se efektivni mjesečni fond sati za tužitelja računao na jednak način kao i za druge djelatnike (da li nasumično izabrane ili nedmedicinsko osoblje) tada bi razlika plaće bila identična izračunima iz osnovnog nalaza i mišljenja koju je sud i dosudio.

18. Valja ukazati da je u odlukama VSRH (Rev 1071/21, Rev 1293/21, Rev 1045/21) zauzet stav, koji stav dijeli i ovaj sud, da ako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18. Ovaj sud smatra da se u utuženom periodu imaju primijeniti i Zaključak 148. i to do zaključno 20. prosinca 2015., kao i Zaključak 153. od 21. prosinca 2015. pa nadalje, s time da je sud mišljenja da sukladno Zaključku 153. redovan mjesečni fond radnih sati mora biti jednak za sve radnike, bez obzira radili oni samo jutarnju smjenu, turnuse, dežurstva i sl. Redovni mjesečni fond radnih sati definiran je odredbom iz čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetnom odredbom iz čl. 49. st. 10. KU/19, te između ostaloga i Zaključcima 148. i 153. i to na način da redovni mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna.

19. Dakle zaključak ovoga suda je da je tuženik od 21. prosinca 2015. na pravilan način obračunavao redovan mjesečni fond radnih sati nemedicinskog osoblja (koji u pravilu ne rade neradnim danom), ali da isto nije učinio i za tužitelja jer između medicinskog i nemedicinskog osoblja ne smije postojati razlika u načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda sati sve sukladno Zaključku 153. Zaključkom 153. propisano je da redovni mjesečnih fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati. Četrdesetosatno tjedno puno radno vrijeme propisano je odredbom iz čl. 61. Zakona o radu; propisano je da radnik ima pravo na dnevni odmor u trajanju od neprekidno 12 sati tijekom svakog vremenskog

./

razdoblja od 24 sata (čl. 74 ZOR-a), kao i da radnik ima pravo na neprekidni tjedni odmor od najmanje 24 sata (čl.75. ZOR-a), dok je raspored radnog vremena u isključivoj domeni poslodavca. Kako subota i nedjelja predstavljaju radne dane, to je legitimno pravo sindikata i poslodavca da radi pravilnog obračuna redovnog mjesečnog fonda sati upravo ta dva dana u tjednu utvrde kao dane koji neće ulaziti u obračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a sve kako bi se zadovoljio zakonski kriterij 40 satnog radnog tjedna. Pravilnom primjenom zaključka 153. u redovan mjesečni fond radnih sati mogu se uračunavati samo radni dani umanjeni za subote i nedjelje, ali se pritom neradni dani ne smiju uračunavati u redovan mjesečni fond radnih sati. Neradni dani taksativno su navedeni u čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH (NN br.110/19). Dakle zaključno je stajalište ovog suda da u konkretnom slučaju valja primijeniti oba Zaključka 148. (do 20. prosinca 2015.), kao i Zaključak 153. (od 21. prosinca 2015. pa nadalje) ali tumačenjem navedenih Zaključaka kako je naprijed obrazloženo jer bi svako drugačije tumačenje bilo na štetu medicinskog u odnosu na nemedicinsko osoblje. Sud smatra potrebnim ukazati na odluke u kojima je ovakav pravni stav zauzet kao što su odluka Županijskog suda u Karlovcu posl. broj: Gž R-111/2022 od 08. veljače 2022., presuda ŽS Karlovac posl. broj Gž R-51/2022 od 26. kolovoza 2022., presuda ŽS Osijek posl. broj Gž R 839/2022 od 01. prosinca 2022., presude Županijskog suda u Splitu Gž R-1164/21 od 19.07.2023., Gž R-111/22 od 19.12.2023. Konačno valja ukazati i na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-4957/2015 od 11. srpnja 2023. (Narodne novine 86/23) u kojoj Odluci je izražen stav da je upravo na sudu tumačenje svakog pojedinog propisa, svake zakonske norme prilikom njihove primjene na konkretan predmet pa tako i vjerodostojnih tumačenja koja također imaju snagu zakona. Stoga je prema motrištu ovog suda upravo na sudu tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora u svakom pojedinom slučaju cijeneći sve okolnosti toga slučaja polazeći pritom prvenstveno od zakonskih odredbi (Zakona o radu, Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj) a sve opet polazeći od temeljnog načela da odredbe Kolektivnog ugovora za pojedinu djelatnost pa tako niti tumačenja odnosno Zaključci Povjerenstva za tumačenje KU-a ne smiju biti nepovoljniji za zaposlenike od temeljnih zakonskih odredbi. Naime i suvremeni pravni sustavi država članica Europske Unije (Italije, Belgije) poznaju institut vjerodostojnog tumačenja ali ga opet ograničavaju zabranom retroaktivnosti i zabranom zadiranja u funkciju pravosuđa i sudske postupke u tijeku na što ukazuje i stav zauzet u navedenoj Odluci Ustavnog suda RH.

20. Što se tiče tumačenja Zajedničke komisije KU Dodatak III (Zaključke 58. i 95) valja ukazati da je i u tom dijelu jedino ispravno prihvatljiva osnovna varijanta nalaza i mišljenja jer je Zaključkom osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) održane 9. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Naime takav Zaključak donesen je na sjednici Vrhovnog suda RH i prije stupanja na snagu KU Dodatak III a navedeni Zaključak obvezuje ovaj sud, pa je svako drugačije tumačenje dodatka III KU-a i primjene istog po tuženiku u cijelosti neutemeljeno. Stoga je valjalo odbiti prijedlog

./

tuženika za provođenjem daljnjih dopuna vještačenja a sud nije cijenio potrebnim provesti niti novo vještačenje.

21. Tuženik je opreza radi istakao i prigovor zastare kojeg sud nije našao osnovanim obzirom se najstarije potraživanje odnosi na mjesec kolovoz 2014. godine koje dospijeva 15. rujna 2014. godine. pa kako je tužba podnesena u ovoj pravanoj stvari 30. kolovoza 2019. to je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka (čl.139. Zakona o radu). Pritom je bitno istaći da u konkretnoj stvari nema prekluzije prava na podnošenje tužbe jer je riječ o tužbi za isplatu za što nije propisan zakonski prekluzivni rok.

22. Tužitelju u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) i čl. 92. st. 3. Zakona o radu pripadaju i zatezne kamate koje teku od svakog 15. u mjesecu na razliku bruto plaće za prethodni mjesec, osim u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak u kojem je dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Naime, tužitelji nema pravo na zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema Zakonu o porezu na dohodak obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku pa tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze (pravni stav zauzet u Presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017.). Stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan.

23. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

24. Tužiteljici se sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku priznaje parnični trošak za zastupanje po punomoćniku i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 02.03.2020. 50 bodova (Tbr.9/2), za sastav podneska od 29.08.2021. 100 bodova (Tbr.8/1), na ročištu 14.12.2021. i 07.03.2022. po 100 bodova (Tbr.9/1), za sastav podneska od 02.06.2022. 100 bodova (Tbr.8/1), zastupanje na ročištu 09.09.2022. 100 bodova (Tbr.9/1), na ročištu 12.09.2024. 50 bodova (Tbr.9/2), na ročištu 22.01.2025. i 08.07.2025. po 50 bodova (Tr.9/2) ročišteu 24.09.2025. 100 bodova (Tbr.9/1) te za pristup ročištu na dvije objave po 50 bodova što uvećano za PDV iznosi 2.500,00 eur. Nadalje je tužiteljici priznat trošak provedenog vještačenja u iznosu od 331,81 eur pa je tužiteljici na ime parničnog troška priznat ukupan iznos od 2.831,81 eur.

U Puli, 30. listopada 2025. godine

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

./

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku po pun.

./