REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-59/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja BOBAN d.o.o., Rijeka, Braće Cetina 15, OIB: 38944753530, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Marčan i partneri d. o. o., Rijeka, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2, protiv tuženika UniCredit Leasing Croatia d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 145, OIB: 18736141210, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 16. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se, kao neosnovani, tužbeni zahtjevi tužitelja, koji glase: "1. Nalaže se tuženiku UniCredit Leasing Croatia d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 145, OIB: 18736141210, naknadi tužitelju BOBAN d.o.o., Rijeka, Braće Cetina 15, OIB: 38944753530, iznos od 262,33 EUR sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,64 EUR od 12. svibnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,63 EUR od 13. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 0,62 EUR od 3. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 0,46 EUR od 3. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 0,46 EUR od 4. prosinca 2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,49 EUR od 4. prosinca 2008. isplate,

- na iznos od 2,76 EUR od 24. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 2,80 EUR od 24. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 2,85 EUR od 30. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 2,89 EUR od 19. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 2,80 EUR od 16. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 2,80 EUR od 30. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 14,66 EUR od 13. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 14,84 EUR od 3. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 14,62 EUR od 9. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 14,84 EUR od 9. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 14,69 EUR od 29. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 14,45 EUR od 30. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 14,61 EUR od 2. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 6,20 EUR od 3. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 4,85 EUR od 3. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 4,85 EUR od 9. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 2,29 EUR od 9. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 2,34 EUR od 28. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 2,33 EUR od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 2,48 EUR od 19. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 2,43 EUR od 11. kolovoza 2010. pa do isplate,

- na iznos od 2,37 EUR od 10. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 2,47 EUR od 10. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 2,47 EUR od 12. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 2,66 EUR od 17. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 2,55 EUR od 17. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 2,55 EUR od 17. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 2,55 EUR od 17. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 2,57 EUR od 30. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 2,74 EUR od 26. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 2,74 EUR od 29. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 2,95 EUR od 11. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 2,79 EUR od 11. listopada 2011. isplate,

- na iznos od 2,79 EUR od 9. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 2,87 EUR od 20. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 2,87 EUR od 20. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 2,87 EUR od 20. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 2,88 EUR od 23. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 6,57 EUR od 14. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR od 17. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 17. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 22. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 6,85 EUR od 26. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 6,83 EUR od 3. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 6,78 EUR od 16. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 6,81 EUR od 6. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 6,66 EUR od 22. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 6,75 EUR od 26. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 6,65 EUR od 26. listopada 2012. do isplate,

po stopi koja od 12. svibnja 2008. do 30. lipnja 2011. iznosi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

2. Utvrđuje se da je ništetna odredba točke VII. u dijelu kojim je ugovoreno da se novčane obveze koje proizlaze iz ugovora ispunjavaju plaćanjem u hrvatskim kunama koristeći prodajni tečaj CHF Zagrebačke banke d.d. na dan uplate, ugovora o financijskom leasingu sa financiranjem PDV-a br. 00590/ZR od 19. studenoga 2007.

3. Tuženik je dužan u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 7.732,23

EUR sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 4,98 EUR od 15. siječnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,43 EUR od 22.2.2008. pa do isplate,

- na iznos od 19,67 EUR od 28.3.2008. pa do isplate,

- na iznos od 19,79 EUR od 7.4.2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,34 EUR od 12.5.2008. pa do isplate,

- na iznos od 40,37 EUR od 4. prosinca 2008. pa do isplate,

- na iznos od 40,33 EUR od 24. prosinca 2008. pa do isplate,

- na iznos od 52,35 EUR od 24. prosinca 2008. pa do isplate,

- na iznos od 68,20 EUR od 30. siječnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 80,03 EUR od 19. ožujka 2009. pa do isplate,

- na iznos od 61,77 EUR od 16. travnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 65,68 EUR od 30. lipnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 54,43 EUR od 13. srpnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 65,74 EUR od 3. kolovoza 2009. pa do isplate,

- na iznos od 59,40 EUR od 9. rujna 2009. pa do isplate,

- na iznos od 64,66 EUR od 9. rujna 2009. pa do isplate,

- na iznos od 61,64 EUR od 29. rujna 2009. pa do isplate,

- na iznos od 54,77 EUR od 30. studenog 2009. pa do isplate,

- na iznos od 65,77 EUR od 2. ožujka 2010. pa do isplate,

- na iznos od 81,84 EUR od 3. ožujka 2010. pa do isplate,

- na iznos od 77,96 EUR od 3. ožujka 2010. pa do isplate,

- na iznos od 77,96 EUR od 9. ožujka 2010. pa do isplate,

- na iznos od 77,20 EUR od 9. travnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 92,90 EUR od 28. svibnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 90,06 EUR od 30. lipnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 131,45 EUR od 19. srpnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 118,78 EUR od 11. kolovoza 2010. pa do isplate,

- na iznos od 101,30 EUR od 10. studenog 2010. pa do isplate,

- na iznos od 137,75 EUR od 10. studenoga 2010. pa do isplate,

- na iznos od 137,75 EUR od 12. siječnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 191,77 EUR od 17. veljače 2011. pa do isplate,

- na iznos od 159,48 EUR od 17. veljače 2011. pa do isplate,

- iznos od 159,48 EUR od 17. veljače 2011. pa do isplate,

- na iznos od 159,48 EUR od 17. veljače 2011. pa do isplate,

- na iznos od 165,08 EUR od 30. ožujka 2011. pa do isplate,

- na iznos od 211,64 EUR od 26. svibnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 211,64 EUR od 29. srpnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 271,76 EUR od 11. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 226,03 EUR od 11. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 226,03 EUR od 9. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 252,79 EUR od 20. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 252,79 EUR od 20. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 252,79 EUR od 20. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 253,32 EUR od 23. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 253,32 EUR od 14. veljače 2012. pa do isplate,

- na iznos od 254,91 EUR od 17. travnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 248,19 EUR od 17. travnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 248,19 EUR od 22. svibnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 256,88 EUR od 26. lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 254,88 EUR od 3. srpnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 248,84 EUR od 16. srpnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 252,63 EUR od 6. kolovoza 2012. pa do isplate,

- na iznos od 234,42 EUR od 22. listopada 2012. pa do isplate,

- na iznos od 244,99 EUR od 26. listopada 2012. pa do isplate,

- na iznos od 233,60 EUR od 26. listopada 2012. pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja od 15. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. iznosi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

4. Tuženik je dužan u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teku na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznos od 3.000,00 EUR sa zateznim kamatama počev od 30. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe s iznosa 232,78 EUR na iznos od 262,33 EUR (za iznos od 29,55 EUR) i s iznosa od 7.528,50 EUR na iznos od 7.732,23 EUR (za iznos od 203,73 EUR).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 19. studenoga 2007. s tuženikom zaključilo Ugovor o financijskom leasingu vozila. Ugovorom je tuženik tužitelju dao u financijski leasing vozilo u vrijednosti od 71.695,92 CHF u protuvrijednosti u kunama namećući valutnu klauzulu (točka VII. Ugovora) čime je glavnicu i kamate vezao za švicarski franak. Ugovorena je i promjenjiva kamatna stopa koja je vezana uz kretanje šestomjesečnog Libora na CHF. U trenutku zaključenja ugovora, šestomjesečni libor na CHF je bio 2,83%, a ukupna kamatna stopa prema tužitelju je iznosila 8,15%. Mjesečna rata leasinga je uz kamatnu stopu od 8,15% iznosila 948,28 CHF. Svaka strana je sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik. Prosječni potrošač ne raspolaže stručnim znanjem a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, on nije mogao znati za rizik kojeg preuzima. Banke su uvjeravale potrošače da je švicarski franak sigurna valuta te da je kreditno sposoban samo za kredit u švicarskim francima. Banke su prema temeljnom načelu savjesnosti poštenja bile dužne voditi računa o interesima druge strane, odnosno potrošača. Sama činjenica da su u trenutku zaključenja ugovora postojala 2 promjenjiva elementa i to tečaja valute švicarskog franka i stopa ugovorne kamate o kojima ovisi visina obveze potrošaču je uzrok određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Osim toga, sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak je prema ocjeni suda ozbiljan uzrok značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Banka je sukladno načelu savjesnosti i poštenja dužna informirati potrošače o sadržaju i posljedicama namjeravanog pravnog posla, a naročito ako se radi o standardiziranom ugovoru kojeg je sastavila ona sama bez pojedinačnog pregovaranja s drugom ugovornom stranom. Potrošači nisu bili upoznati da između pojedinih stranih valuta postoje razlike zbog kojih je rizik promjene vrijednosti svake od tih stranih valuta u odnosu na kunu nije jednak pa nisu bili svjesni kako će ekonomske posljedice za njih proizaći iz eventualnog sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom švicarski švicarskim francima. Na temelju načela povjerenja prema bankama potrošači su na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja dobivenog iznosa u kunama biti najisplativija. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima te istovremenim propuštanjem davanja informacija o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Sud ističe termin ''valuta utočišta'' što znači da je švicarski franak siguran za ulagače odnosno banke jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti a postoji mogućnost povećanja vrijednosti. Međutim, sud utvrđuje da su rizik švicarskog franka kao ''valute utočišta'' preuzeli samo potrošač i to ne znajući za opisani rizik. Sve ove okolnosti utvrđene u kolektivnoj presudi primjenjive su i na ovaj slučaj. U konkretnom slučaju valutna klauzula je ništetna: zbog toga što stranke o njoj nikada nisu pregovarale te je cijelo vrijeme pregovora sve do dana potpisa bio dogovor da se ugovor zaključi sa valutnom klauzulom u eurima; zbog toga što tuženik tužitelju nikada nije objasnio elemente i kriterije o kojima ovisi promjena tečaja niti je to navedeno u ugovornim odredbama; zbog toga što tuženik nije upoznao tužitelja sa specifičnostima rizika koji prati ugovorenu valutnu klauzulu u švicarskim francima; zbog toga što je tuženik na dan potpisa ugovora uvjeravao tužitelja da je švicarski franak sigurna valuta i da se radi o povoljnom leasingu; zbog toga što je tuženik na temelju valutne klauzule svaku pretplatu rate zbog povećanja tečaja dobivao u svoju korist; na temelju takve klauzule tuženik je stjecao zaradu iako se nije zadužio u CHF kako bi dao u leasing vozilo tužitelja; takva klauzula je uzrokovala nejednakost između stranaka; zbog svega toga Visoki trgovački Sud je valutnu klauzulu i proglasio ništetnom. Dakle, pobijana valutna klauzula nije valjana jer je protivna samoj srži poštenja i moralnosti. Leasing kuća je profesionalac koji ima daleko veće izvore; daleko veće znanje i jaču ekonomsku poziciju u odnosu na tužitelja koji je obični potrošač. S obzirom na tu svoju poziciju pošteno bi bilo da je tuženik itekako dobro rastumačio svaku točku ugovora tužitelju. Nadalje, sporna odredba (točka VII. Ugovora) kojom je ugovorena valutna klauzula ne navode razloge na temelju kojih se može promijeniti valuta. Ni tuženik to nije nikada objasnio tužitelju. Nikada tuženik tužitelju nije dao nikakvu informaciju o tome na temelju čega i kada se mijenja tečaj valute. No ta informacija predstavlja bitan uvjet od kojeg ovisi procjena rizika kojim je tužitelj kao osoba koja nije stručnjak u pogledu financija izložen. Prema ZOO-u osobe koje se profesionalno bave određenom djelatnošću dužne su u poslovnom prometu postupati s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO). Pri sklapanju trgovačkih ugovora, svaka strana je dužna iznijeti sve rizike jednog pravnog posla drugoj strani. Iznošenje tih rizika je dvostrano kao i sam odnos, te nije rezervirano samo za jednu ugovornu stanu. Riječ je o ugovoru, u kojem je odnos dvostranoobvezan, pa tako i jedna i druga strana moraju poštivati trgovačke običaje prilikom sklapanja ugovora, ali i načelo savjesnosti i poštenja te morala. Tužitelj je to učinio, jer je predočio svu dokumentaciju temeljem koje je tuženik procijenio njegov bonitet odnosno rizik upuštanja u ovaj pravni posao. Nije pošteno da jedna strana ulazi u pravni posao s vjerom u tuženika i ''bez fige u džepu'', kao što je to učinio tužitelj, a da tuženik istodobno ne prikaže realne rizike odnosno specifičnosti valutne klauzule u CHF koje su mu kao profesionalcu u financijama bile i te kako poznate. Tuženik je to znao, pa mu je tim više bio dužan objasniti sve elemente ugovaranja valutne klauzule, te sve rizike toga i ovog posla. To je najmanje što je morao učiniti sukladno načelu savjesnosti i poštenja. Nikako ne može biti pošteno da temeljna načela budu obvezna za tužitelja kao ugovornu stranu, a ne budu obvezna za drugu koja je profesionalac i posjeduje i znanje i iskustvo o tome. Tuženik je u ugovarajući valutnu klauzulu povrijedio načela obveznog prava i čl. 3., 4. i 6. ZOO-a. Na takav način tuženik je svjesno zlouporabio zakon isključivo zbog ostvarenja svojih interesa (čl. 7. ZOO-a). Tuženik se nije zadužio u valuti CHF što znači da sporna odredba nije imala nikakve posljedice za njega. Promjene tečaja bi morale osjetiti obje strane, a ne samo jedna, kao što je ovdje slučaj. Tuženik je na kraju naplatio daleko više od onoga što je dao. Tuženik je kao jača ekonomska strana, iskoristio svoju dominantnu poziciju u odnosu na tužitelja koji nije bio upoznat s načinom promjene tečaja. Iskorištavajući svoj položaj, tuženik je uzrokovao očiglednu neravnopravnost u odnosu na prava i obveze tužitelja pa je odredba o valutnoj klauzuli suprotna i čl. 296. ZOO-a. Osim svega toga, ugovor je sastavljen u tipskom obliku što znači da tužitelj nije mogao pregovarati o njegovu sadržaju. On je u tom odnosu slabija strana pa je morao prihvatiti sve uvjete koje je tuženik diktirao. A da je neravnoteža u obvezama ugovornih strana postojala od samog zaključenja ugovora, dovoljno pokazuje i ovo: U odnosu na tužitelja, tuženik nije izvršio plasman na način da bi se zadužio u inozemstvu i onda iz tog izvora financirao leasing tužitelja. Tuženik nije uzeo iz inozemstva švicarske franke te ih onda konvertirao u kune pa ih onda dao kao leasing tužitelju. On je leasing davao iz vlastitih kunskih sredstava koje je imao u trenutku plasmana. Dakle, ovdje je u pitanju domaći plasman domaće pravne osobe domaćoj fizičkoj osobi što znači da tu nema elementa međunarodnosti. Na takav plasman je nametno valutnu klauzulu te tako stjecao dodatnu zaradu prilikom uplate svake pojedine rate leasinga čija je protuvrijednost bila veća od prve uplaćene rate nakon zaključenja ugovora. Osim toga, Trgovački sud u Zagrebu je zaključio da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema švicarskom franku onako kako to čini u odnosu prema Euru i to na temelju potvrde Hrvatske narodne banke od 7. lipnja 2013. iz koje proizlazi da se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema Euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom Hrvatske narodne banke (str. 7 presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.). Sve to je tuženiku kao profesionalcu bilo dobro poznato no to je prešutio tužitelju, pa je on bio duboko uvjeren da se tečaj neće mijenjati. Dakle, tužitelj kao potrošač je u pogledu valutne klauzule ugovorene u švicarskim francima bio nezaštićen od strane Hrvatske narodne banke odnosno države, dok je s druge strane tuženik kao ekonomski i stručno nadmoćna ugovorna strana iskoristio svoju poziciju i znanje kako bi takvom klauzulom stekao dodatnu zaradu. Sve ovo su razlozi zbog čega odredba o valutnoj klauzuli nije valjana. Preplata po osnovi valutne klauzule, po obračunu tužitelja, iznosi 56.723,57 kn (7.528,50 eura). Stoga predlaže da sud naloži tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 232,78 EUR (t. I. petita), da utvrdi ništetnom odredbu t. VII. kojom je ugovorena valutna klauzula (t. II. petita), da naloži tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 7.528,50 EUR (t. III. petita) te da mu naknadi troškove parničnog postupka (t. IV. petita).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene mjesne nenadležnosti. Osporava osnov i visinu. Navodi da je dopušteno ugovarati promjenjivu kamatnu stopu. Poziva se na čl. 2. i čl. 26. st. 2. ZOO-a. Početna kamatna stopa je iznosila 8,15%. Tuženik je tužitelju tijekom trajanja njihovog ugovornog odnosa usklađivao kamatnu stopu sukladno kretanju Libora te je vezano uz navedeno vršio promjene kamatne stope u leasing rati. Poziva se na presude Visokog trgovačkog sud RH Pž- 1270/2018 i Pž-120/2018. Dopušteno je ugovaranje valutne klauzule na temelju čl. 22. Zakona obveznim odnosima. Tužitelj je upoznat s pojmom i značenjem valutne klauzule. Tužitelj je pravna osoba koji je morao biti svjestan ekonomski posljedica ugovaranja valutne klauzule te uobičajenog rizika kod ugovaranja takvog pravnog posla jer se od njega, kao poslovnog subjekta, očekuje veća mjera obaviještenosti, pažljivosti i opreza. Poziva se na čl. 36. Zakona o leasingu. Ugovor o leasingu iz ovog predmeta sadrži sve iz navedenog članka. Poziva se na presudu Visokog trgovačkog sud RH Pž-4752/20 od 21. siječnja 2021. Ističe prigovor zastare. Osporava tijek zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tužitelj u podnesku od 4. ožujka 2024. navodi da je već zauzeto pravno stajalište da je nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzulu u CHF neovisno o organizacijskom obliku ugovorne strane i to u presudi Visokog trgovačkog suda, posl. br. Pž-5087/17 od 23. srpnja 2020. Nezakonitost ovisi isključivo o tome kako se netko ponaša, odnosno kršili li on zakon i temeljna načela. Tužitelj je zatražio kredit u eurima, a pri potpisivanju mu je predočen kredit u CHF. Na taj način tužitelj je doveden pred gotov čin. Ugovor je bio po principu uzmi ili ostavi.

4. Tužba u ovom predmetu predana je Trgovačkom sudu u Rijeci. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor mjesne nenadležnosti. Trgovački sud u Rijeci donio je rješenje, posl. br. P-377/2023-4 od 29. studenog 2023. (listovi 91. – 93. spisa) koji se oglasio mjesno nenadležnim te je riješio da će se spis, po pravomoćnosti navedenog rješenja dostaviti ovom sudu, kao stvarno nadležnom.

5. Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o financijskom leasingu sa financiranjem PDV-a (listovi 13. - i 14. spisa), otplatni plan (listovi 15. i 16. spisa), opće uvjete ugovora o financijskom leasingu (listovi 17. - 20. spisa), pregled promjene kamatne stope (list 22. spisa), rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (listovi 23. - 34. spisa), specifikacija otplata (listovi 35. - 43. spisa), ponudu/kalkulaciju od 16. studenog 2007. (list 77. spisa), dopis tuženika upućen tužitelju od 1. ožujka 2011. (listovi 78. i 79. spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 4. ožujka 2025. (listovi 131. – 138. spisa) te dopunu nalaza i mišljenja od 7. srpnja 2025. (listovi 158. – 162. spisa).

6. Sud nije koristio prikaz kretanja Libora u razdoblju od 2009. do 2012., na listu 21. spisa, jer je u sudski spis dostavljena na engleskom jeziku, a ne na hrvatskom jeziku, kao službenom jeziku suda (čl. 104. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP).

7. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1499/2021 od 15. veljače 2022. (listovi 57. – 67. spisa), br. P-1340/21 od 21. prosinca 2021. (listovi 68. – 76. spisa), presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž- 4752/2020-2 od 28. siječnja 2021. (listovi 80. – 82. spisa), izvod iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2004. (list 83. spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-236/2023-2 od 27. ožujka 2023. (listovi 85. – 89. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. P-377/2023-4 od 29. studenoga 2023. (listovi 91. – 93. spisa), presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-5087/2017-2 od 23. srpnja 2020. (listovi 102. – 106. spisa), presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-2872/1991-2 od 12. veljače 1992. (listovi 107. – 109. spisa), saslušao zakonskog zastupnika tužitelja BĆ (listovi 115. – 177. spisa), pročitao nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 4. ožujka 2025. (listovi 131. – 138. spisa) te dopunu nalaza i mišljenja od 7. srpnja 2025. (listovi 158. – 162. spisa).

8. Raspravnim rješenjem od 16. listopada 2025. (listovi 175. i 176. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. ZPP-a), ovaj sud je zaključio da su tužbeni zahtjevi neosnovani.

10. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 262,33 EUR (prvo iznosa od 232,78 EUR) na ime pretplate po kamatnoj stopi koju tužitelj nije usklađivao s kretanjem šestomjesečnog Libora (t. I. petita), zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe o valutnoj klauzuli u CHF (t. II. petita) te zahtjev za isplatu iznosa od 7.732,23 EUR (prvo iznosa od 7.528,50 EUR) na ime pretplaćenog iznosa po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.

11. Između stranaka nije sporno da su tužitelj, kao primatelj leasinga, i tuženik, kao davatelj leasinga, sklopili ugovor o financijskom leasingu s financiranjem PDV-a br. 590/ZR od 19. studenoga 2007. (listovi 13. i 14. spisa). Između stranaka nije sporno da su stranke sklapanjem ugovora prihvatile, kao sastavni dio ugovora, opće uvjete ugovora o financijskom leasingu br. 03-2007-promjenjiva kamata (listovi 17. – 20. spisa).

12. Između stranaka je sporno je li tužitelj potrošak ili trgovac. Između stranaka je sporno primjenjuje li se u ovom predmetu presuda iz kolektivnog spora Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Između stranaka je sporno je li tuženik mijenjao kamatnu stopu sukladno kretanju šestomjesečnog Libora ili ne. Između stranaka je sporno je li došlo do kakve preplate u slučaju ako je tuženik mijenjao kamatnu stopu nesukladno kretanju šestomjesečnog Libora. Između stranaka je sporno je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Između stranaka je sporno trebali tuženik tužitelju platiti preplaćene iznose po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli.

13. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

14. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

15. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

16. Kao što je već navedeno, između stranaka nije sporno da su bile u ugovornom odnosu na temelju ugovora o financijskom leasingu s financiranjem PDV-a br. 590/ZR od 19. studenoga 2007. (listovi 13. i 1 4. spisa). U navedenom ugovornom odnosu tužitelj je davatelj leasinga, a tuženik je primatelj leasinga. Tuženik je u navedenom ugovornom odnosu zastupan po zakonskom zastupniku BĆ. Leasing je sklopljen za objekt leasinga za Audi A6 3.2. FSI za nabavnu vrijednost od 71.695,62 CHF u trajanju od 60 mjeseci. Iznos mjesečne leasing rate, bez PDV-a, je 948,28 CHF. Godišnja kamatna stopa iz ugovora je 8,15 %. Plaćanje je mjesečno. Navedenim ugovorom stranke su ugovorile da su opći uvjeti, otplatni plan i zapisnik o preuzimanju objekta leasinga sastavni dio ugovora. U ugovoru je vidljivo da je sklopljen na temelju ponude br. 0080852 (posebice list 13. spisa).

17. Iz ponude/kalkulacije br. 0080852 od 16. studenog 2007. (list 77. spisa) proizlazi da je ponuda naslovljena na tužitelja za objekt leasinga automobil, marke Audi A6 3.2 FSI, dobavljača AK Deni d.o.o. za iznos financiranja do 46.602,35, sa učešćem od 25.093,57 EUR, godišnjom kamatom do 8,15 % i na 60 mjeseci. Iz isprave - financijski leasing sa financiranjem PDV-a br. 0080852 od 16. studenog 2007. (list 79. spisa) vidljivo je da se radi o leasingu iz ovog premeta za koji je i sklopljen ugovora od 19. studenog 2007.

18. Prema odredbi iz čl. 6. st. 1. Općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu br. 03-2007-promjenjiva kamata (dalje u tekstu: Opći uvjeti, listovi 17. – 20. spisa) kamatna stopa je promjenjiva i vezana je uz prosječni tromjesečni Euribor/šestomjesečni Libor (ovisno o valuti plaćanja određenoj u glavnim odredbama).

19. Prema odredbi iz čl. 6. st. 3. Općih uvjeta primatelj leasinga (ovdje tužitelj) obvezuje se plaćati leasing ratu kao naknadu za ugovorno uobičajeno korištenje objekta leasinga. Za korištenja izvanugovornih okvira potreban je poseban sporazum.

20. Između stranaka nije sporno da je ugovor o financijskom leasingu od 19. studenoga 2007. sklopljen s valutnom klauzulom u CHF. Stoga valja zaključiti da je na temelju čl. 6. st. 1. Općih uvjeta između stranaka ugovorena promjenjiva kamatna stopa i to kamatna stopa vezana uz prosječni šestomjesečni Libor (posebice uvid u listove 13. i 17. spisa).

21. Iz pregleda promjene kamatne stope tužitelja od 24. svibnja 2023. (list 22. spisa) vidljivo je da je tuženik za tužitelja 25. svibnja 2008. obračunavao kamatnu stopu od 8,2308 % i ratu leasinga od 949,78 EUR, 1. kolovoza 2008. kamatnu stopu od 8,21 % i ratu leasinga od 949,37 %, 3. studenoga 2008. kamatnu stopu od 8,3 % i ratu leasinga od 951,05 %, 4. svibnja 2009. 6,7917 % i 926,38 EUR, 1. prosinca 2009. 5,9433 % i 914,77 EUR, 1. ožujka 2010. 5,6150 i 910,66 EUR, 1. rujna 2010. 5,5267 % i 909, 74 EUR, 1. ožujka 2011. 5,5383 % i 909,84 EUR, 1. rujna 2011. 5,3417 % i 908,66 EUR, 30. prosinca 2011. 6,3417 % i 913,16 EUR, 29. veljače 2012. 6,4383 % i 913,53 EUR i 31. kolovoza 2012. 6,4530 % i 913,53 EUR.

22. Rješenjem HANFA-e od 22. travnja 2021. (listovi 23. – 34. spisa) vidljivo je da je HANFA tuženiku, radi otklanjanja utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti, naložila da u roku od 30 dana od zaprimanja tog rješenja dostavi pisano očitovanje o aktivnostima koje je poduzeo prema svim primateljima leasinga kojima nije izvršio povrat pogrešno obračunatih kamata/leasing obroka, čije su ugovorne odredbe neosnovano i netransparentnoj jednostrano promijenjene odlukama o povećanju marže od 5. prosinca 2011. do 17. rujna 2012., usklađenjem promjenjivih kamatnih stopa s pogrešnom vrijednošću referentnih stopa u 2008. i 2009. te vanugovornom usklađenju kamatnih stopa s referentnim kamatnim stopama u razdoblju 2009. - 2011.

23. Na glavnoj raspravi 12. rujna 2024. sud je saslušao zakonskog zastupnika tužitelja BĆ (listovi 115. – 117. spisa) koji je naveo da je pregovarao i sklopio s tuženikom ugovor o financijskom leasingu 2007. za automobil koji je kupio na trgovačko društvo, a koje koristi za privatne potrebe. U tom trenutku bilo mu je bitno da dođe do novca u određenom razdoblju. Pregovarao je o valutnoj klauzuli u EUR, a ugovor o leasingu s valutnom klauzulom u CHF je prvi puta vidio prilikom potpisivanja. Trebao mu je taj novac. Rečeno mu je da ugovor ili potpiše ili će se ugovor uništiti. Obrok leasinga mu je samo rastao. Kod kreditnih institucija on uvijek ide na povjerenje. Nije podigao leasing kao fizička osoba jer mu je plaća bila preniska već kao trgovačko društvo. Prilikom potpisa ugovora s valutnom klauzulom u CHF bio je šokiran. U to vrijeme bavio se prijevozom kombi vozila i poslovao je s valutama DEM i EUR. Znao je da mu obrok leasinga može varirati ako uzme leasing s valutnom klauzulom u CHF.

24. Sud je prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tužitelja BĆ u svim dijelovima u kojima je navedeni iskazivao sukladno ispravama u spisu dok nije prihvatio iskaz u onim dijelovima koji nisu sukladni ispravama u spisu, kao npr. o tome da je obrok leasinga cijelo vrijeme rastao te da je prvi puta vidio ponudu ili da ju nije vidio jer u samom naslonu ugovora od 19. studenog 2007. stoji da je sklopljen na temelju ponude.

25. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 4. ožujka 2025. (listovi 131. - 138. spisa) proizlazi da je ugovorna kamatna stopa odgovarala zbroju fiksne marže uvećano za šestomjesečni libor CHF, odnosno da je tijekom razdoblja otplate kredita promjena kamatne stope mogla biti samo posljedica promjene kretanja šestomjesečnog libora, a razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom jednostrane promjene kamatne stope, primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro iznosi 262,33 EUR. Nalazu i mišljenju priležni detaljno razrađena tablica sa svim parametrima.

26. Nakon izrađenog nalaza i mišljenja tužitelj je inzistirao da se nalaz i mišljenje dopuni u odnosu na izračun pretplate po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli (podneska tužitelja od 19. ožujka 2025. - list 146. spisa.

27. Tuženik je u podnesku od 24. ožujka 2025. naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje ali je istakao prigovore pravne prirode (listovi 147. - 150. spisa).

28. Po prijedlogu tužitelja, sud je pozvao vještakinju i na izradu dopunskog nalaza i mišljenja te je stalna sudske vještakinja Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. izradila i dopunskim nalaz i mišljenje od 7. srpnja 2025. (listovi 158. – 162. spisa) iz kojeg proizlazi da je u razdoblju otplate leasinga zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom sklapanja ugovora tužitelj pretplatio iznos od 7.732,23 EUR.

29. Nakon izrađenog nalaza i mišljenja te dopunskog nalaza i mišljenja, tužitelj je u podnesku od 1. rujna 2025. specificirao tužbeni zahtjev (listovi 164. – 168. spisa) na način da je u odnosu na prvu točku petita naveo da sada od tuženika potražuje isplatu iznosa od 262,33 EUR, a u odnosu na treću točku petita sada potražuje iznos od 773,23 EUR.

30. Na dopunski izrađeni nalaz i mišljenje tužitelj i tuženik nisu iznijeli prigovore (listovi 164. – 168. i 175. spisa).

31. Zbog navedeno, na temelju odredbe iz čl. 492.c st. 3. ZPP-a sud nije pozivao vještakinju na usmeno iznošenje nalaza i mišljenja.

32. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje od 4. ožujka 2025. te dopunski nalaz i mišljenje od 7. srpnja 2025. jer su sačinjeni iscrpno, detaljno i profesionalno dok je svaki izračun i podatak moguće provjeriti kroz matematički prikaz. Navedeno posebice stoga jer stranke ni na nalaz i mišljenje, kao ni na dopunski nalaz i mišljenje nisu imale prigovora i primjedbi.

33. Stoga je sud iz nalaza i mišljenja utvrdio da je tuženik jednostrano promijenio kamatnu stopu tijekom otplate leasinga tužitelju i to na način da kamatnu stopu nije korigirao sukladno ugovornoj odredbi iz čl. 6. st. 1. Općih uvjeta, kao sastavnog dijela ugovora. Postupajući na takav način tuženik je tužitelju, na temelju jednostrano promijenjene kamatne stope, previše naplatio iznos od 262,33 EUR i to prema tabličnoj otplati prikazanoj na listovima 136. i 137. spisa.

34. Uvidom u navedeni tablični prikaz proizlazi da je najmlađi plaćen obrok bio 26. listopada 2012. (listovi 136. i 137. spisa). Tužba u ovom predmetu podnesena je 12. lipnja 2023. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor zastare. Na glavnoj raspravi, a nakon preinake tužbe, tuženik je naveo da ističe prigovor zastare i u odnosu na dodane, preinačena iznose koje potražuje (list 175. spisa).

35. Od plaćanja najmlađe plaćenog obroka (26. listopada 2012.) pa do podnošenja tužbe (12. lipnja 2023.) proteklo je više od tri, pa i više od pet godina (čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a), a zbog čega je potraživanje tužitelja prema tuženika, a po previše naplaćenom obroku na način da je tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu, a nije ju korigirao sukladno ugovornim odredbama, zastarjelo.

36. Stoga je valjalo odbiti, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za pretplatnu obroka po previše naplaćenim ratama (zbog jednostrano mijenjane kamatne stope, odnosno kamatne stope koja nije mijenjana sukladno ugovoru).

37. Nadalje, na konkretan predmet valja primijeniti odredbe Zakona o leasingu („Narodne novine“, 135/2006. i 141/2013. - dalje u tekstu: ZL), kao specijalni zakon u odnosu na ugovor o financijskom leasingu.

38. Prema odredbi iz čl. 35. st. 1. Zakona o leasingu („Narodne novine“, 135/2006. i 141/2013. - dalje u tekstu: ZL), koji je bio važeći u vrijeme sklapanja ugovora, ugovorom o leasingu obvezuje se davatelj leasinga pribaviti objekt leasinga (ovdje automobitel) od dobavljača objekta leasinga (Autokuća Deni d.o.o.) i primatelju leasinga (ovdje tužitelja) odobriti pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje (60 mjeseci), a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu naknadu mjesečna rata od 948,28 CHF).

39. Prema odredbi iz čl. 36. ZL-a ugovor o leasingu obvezno mora sadržavati sljedeće odredbe: tvrtku i sjedište davatelja leasinga (ovdje tuženik), tvrtku (naziv tuženika) i sjedište (Zagreb, Heinzelova 33), odnosno ime, prezime i adresu primatelja leasinga (ovdje tužitelj), određenje posla leasinga (financijski ili operativni) – ovdje financijski leasing, detaljno određenje objekta leasinga (automobil marke Audi A6 3.2 FSI), vrijednost objekta leasinga (71695,92 CHF), ukupni iznos naknada (40.602,35 EUR), iznos pojedine naknade (mjesečno 948,28 CHF), vrijeme trajanja ugovora (60 mjeseci), razloge i uvjete prijevremenog prestanka ugovora. Osim odredbi iz st. 1. ovoga članka ugovor može sadržavati i druge odredbe kojima se uređuju rizici od kojih se objekt leasinga mora osigurati i način osiguranja, vrijeme, mjesto i način preuzimanja objekta leasinga, troškovi prijevoza objekta leasinga, troškovi montaže i instalacije u slučaju da se radi o kompleksnom objektu leasinga, troškove održavanja objekta leasinga, mogućnost obuke osoblja primatelja leasinga za korištenje objekta leasinga, kao i druge podatke (st. 2.). Ugovor o leasingu mora biti sklopljen u pisanom obliku (st. 3.). Ugovor o leasingu mora biti napisan na pregledan i razumljiv način primatelju leasinga (st. 4.).

40. Prema odredbi iz čl. 37. st. 1. ZL-a ugovor o financijskom leasingu, osim odredbi iz čl. 36. st. 1. toga Zakona, obvezno sadrži i sljedeće odredbe: iznos učešća u ukupnoj vrijednosti objekta leasinga (25.093,57 EUR), iznos, broj i rokove plaćanja pojedinih rata (otplatna tablica) – rata 948,28 EUR, plaćanje mjesečno, 60 mjeseci, realnu godišnju kamatnu stopu (12,16 %).

41. Dakle, ugovor o financijskom leasingu od 19. studenog 2007. sadrži sve obvezne sastojke iz odredbi čl. 35. st. 1., čl. 36. i čl. 37. st. 1. ZL-a. Valja navesti da tužitelj tijekom postupka ne tvrdi da navedeni ugovor nema koji od obveznih sastojaka po specijalnom propisu.

42. Također, na konkretan predmet valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO).

43. Odredbama iz čl. 26. ZOO-a dopušteno je između stranaka ugovaranje ugovornih kamata uz ograničenja u konkretnom slučaju u odredbi iz čl. 26. st. 2. ZOO- a.

44. Prema čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

45. Prema čl. 324. st. 1. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

46. Prema odredbama iz čl. 269. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

47. Prema odredbi iz čl. 270. st. 1. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva ugovor je ništetan.

48. Prema odredbi iz čl. 271. ZOO-a činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

49. Prema odredbi iz čl. 272. st. 1. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

50. Odredba iz čl. 6. st. 1. Općih uvjeta je moguća, dopuštena i odrediva, zbog čega takva činidba ispunjava uvjete iz čl. 269. st. 2. ZOO-a te nije ništetna.

51. Ugovor o financijskom leasingu od 19. studenog 2007., odnosno ponuda na temelju koje je ugovor sklopljen, kao sastavni dio ugovora, sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti s obzirom na to da je promjena rate vezana uz kretanje indeksa 6 mjesečnog libora.

22. Naime, iz odredbi ugovora i ponude na temelju koje je sklopljen ugovor jasno je i nedvosmisleno između stranaka ugovora o leasingu ugovoreno da je rata vezana i da se kreće vezano uz indeks 6 mjesečnog libora. Time rata nije neodređena i nije neodrediva, niti je prepuštena na volju i slobodno i samostalno uređivanje od strane tuženika.

23. Pritom valja navesti da je činidba odrediva ako sam ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su to stranke ostavile trećoj osobi.

24. Podaci o kretanju Euribora su objektivni i javno dostupni svima putem internetskih stranica na kojima se objavljuju pa vezivanje promjene visine rate uz njihovo kretanje ne predstavlja neodredivu činidbu što bi imalo za posljedicu ništetnost pojedine ugovorne odredbe, odnosno cijelog ugovora, u smislu odredbe čl. 270. st. 1. ZOO-a, već je takva činidba odrediva, sukladno odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a.

25. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju, posl. br. Rev- 704/2024-2 od 2. listopada 2024.

52. Međutim, u konkretnom predmetu tužitelj navodi i dokazuje (nalaz i mišljenje) da tuženik, kao davatelj leasinga nije sukladno kretanju 6 mjesečno libora korigirao kamatnu stopu. Zbog navedenog, tužitelj je tuženiku pretplatio iznos od 262,33 EUR (t. I. izreke presude).

53. Nadalje, preostali tužbeni zahtjevu u ovom predmetu usmjereni su na valutnu klauzulu; a) utvrđenje ništetnosti navedene odredbe ugovora o leasingu i b) restitucijski zahtjev na iznos od 7.7732,23 EUR.

54. Također, suprotno upiranju tužitelja, valja navesti da tužitelj nije potrošač, već trgovac. Takav zaključak proizlazi i iz ugovora o leasingu (posebice uvid u list 13. spisa) i iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja (listovi 115. – 117. spisa) koji je sam naveo da je ugovor sklopio u ime trgovačkog društva (jer on kao fizička osoba nije ispunjavao uvjete da sklopi ugovor).

55. Ugovor o leasingu od 19. studenoga 2007. sklopljen je u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/2007 – dalje u tekstu: ZZP).

56. Prema odredbi iz čl. 3. st. 1. t. 1. ZZP-a potrošak je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

57. Prema odredbi iz čl. 3. st. 1. t. 2. ZZP-a trgovac je bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje poslovne djelatnosti ili u okviru obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja.

58. S obzirom na to da je tužitelj, kao trgovačko društvo, sklopio ugovor o financijskom leasingu od 19. studenoga 2007. u okviru svoje poslovne djelatnosti, to je tužitelj trgovac u smislu odredbe iz čl. 3. st. 1. t. 2. ZZP-a, suprotno svim upornim, a nedokazanim upiranjima tužitelja.

59. Ovdje valja navesti da je točno da je zakonski zastupnik tužitelja naveo da je automobil koji je objekt leasinga koristio za svoje privatne potrebe ali takvo što ne može utjecati na činjenicu tko je ugovorna stranka, kao primatelj leasinga u ovoj pravnoj stvari. Navedeno eventualno može predstavljati kakav porezni prekršaj te ne može biti od utjecaja u ovom predmetu.

60. Prema odredbi iz čl. 1. ZZP-a tim zakonom uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu.

61. Kako tužitelj nije potrošač u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. ZZP-a, to na temelju odredbe iz čl. 1. nema mjesta primjeni odredbi ZZP-a.

62. S navedenim u vezi, nema mjesta ni primjeni drugostupanjske presude iz kolektivnog spora Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632-17- 10 od 14. lipnja 2018., suprotno navodima tužitelja. Navedeno stoga jer je presuda donesena u postupku u kojem je tužitelj bio Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam različitih banaka u Republici Hrvatskoj, kao tuženika. Tužitelj iz toga predmeta je, kao što i sam njegov naziv govori, zastupao prava i interese potrošača, a što tužitelj nije, već trgovac. Stoga nema mjesta primjeni odredbe iz čl. 502.c ZPP-a. Također, kao što je već obrazloženo, nema mjesta primijeniti ZZP- a, pa time ni odredbe iz čl. 138.a ZZP-a.

63. S obzirom na to da je tužitelj trgovac (ne potrošač), to je tužitelj bio dužan, kao sudionik u obveznom odnosu, u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika), a što je veći stupanj pažnje nego što se očekuje od potrošača, kao dobrog domaćina, sve na temelju odredbe iz čl. 10. st. 1. ZOO-a.

64. Uz navedeno, sud je uzeo u obzir da u ugovoru stoji da je tužitelj, kao primatelj leasinga, pročitao ugovor i preuzeo Opće uvjete te da prihvaća sva prava i obveze, što je sve tužitelj ovjerio pečatom i potpisom zakonskog zastupnika. Navodi u iskazu saslušanog svjedoka da mu se žurilo da dođe do novca do određenog trenutka izuzimaju obvezu tužitelja da u pravnom prometu sudjeluje kao dobar domaći, već ukazuju upravo da tužitelj nije postupao prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora sa povećanom pažnjom dobrog gospodarstvenika.

65. Sud ne može uzeti u obzir da je tužitelj „slabija“ strana od tuženika u konkretnom sporu. Ovo posebice stoga što se tužitelj trgovačko društvo koje se, čak i prema iskazu samog zakonskog zastupnika tužitelja, bavilo u vrijeme sklapanja ugovora o leasingu, sa poslovima transporta te vršilo plaćanja i poslovalo u stranim valutama. Stoga nije povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka iz čl. 3. ZOO-a, suprotno upiranju tužitelja.

66. Tužitelj se samo paušalno poziva na načelo obveznog prava iz čl. 4. ZOO-a navodeći da je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja ali tako čini bez navođenja i jedne konkretne radnje ili propuštanja na strani tuženika, a koje bi bilo suprotno savjesnosti i poštenju.

67. Nije jasno pozivanje tužitelja na čl. 6. ZOO-a kada je između stranaka ugovorena dopuštena valutna klauzula.

68. Naime, prema odredbi iz čl. 22. st. 1. ZOO-a dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja strane valute u odnosu prema valuti Republike Hrvatske.

69. Stoga su stranke slobodno (čl. 2. ZOO-a) mogle dogovoriti (kao što i jesu) u konkretnom predmetu valutnu klauzulu u CHF, suprotno svim upiranjima tužitelja.

70. Pritom je takva činidba moguća, dopuštena i odrediva, sve primjenom odredbe 269. st. 2. ZOO-a, a zbog čega nije osnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje valutne klauzule u konkretnom predmetu ništetnim. Pitom je izbor valute rezultatu slobodne volje stranaka ugovora (čl. 2. u vezi s čl. 22. st. 1. ZOO-a).

71. Tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi, posl. br. Pž- 1191/2023-3 od 23. studenog 2024.

72. Kako nije valutna klauzula ništetna, to nije osnovan ni restitucijski zahtjev za platež iznosa od 7.732,23 EUR.

73. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. II. izreke.

74. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to je valjalo o troškovima postupka odlučiti na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

75. Pritom valja navesti da je tužitelj podnio tužbu na iznos od 7.761,28 EUR dok je podneskom postavio dva novčana tužbena zahtjeva na iznos od 7.994,46 EUR. Navedeno predstavlja vrijednost predmeta spora na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

76. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, valjalo tuženiku priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, sastava podnesaka od 1. travnja 2025. i 24. ožujka 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 21. ožujka 2024., 12. rujna 2024. i 15. listopada 2025., za svako iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV. Slijedom iznesenog, valjalo je tuženiku dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 EUR, a na troškove dosuditi zatezne kamate počev od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. III. izreke.

77. Na temelju odredbe iz čl. 190. st. 3. ZPP-a riješeno je kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 30. studenoga 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU PROTIV RJEŠENJA:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 8 dana od primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi pismeno Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u tri primjerka.

Dostaviti:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 126,40 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana