REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-412/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice FV, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56715, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 297/2021 od 3. rujna 2025. u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženice, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženica za kazneno djelo za koje je po prvostupanjskom sudu proglašena krivom na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženici se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. lipnja 2025. pa nadalje.

II. U ostalom dijelu žalba optuženice FV odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženica FV je proglašena je krivom za počinjenje kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 optuženica FV je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženici je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. lipnja 2025. pa nadalje.

2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženica FV je oslobođena plaćanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Pravodobnu žalbu je uložila optuženica po branitelju Marku Bratiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije optužba jer je zahtjev vođen bez ovlaštenog tužitelja, podredno da se žalba prihvati i ukine pobijana presuda te predmet vrati na ponovno suđenje i odluku, odnosno da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni te optuženicu osudi na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci uz izricanje uvjete osude s vremenom provjeravanja od tri godine.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

6. Žalba nije osnovana.

7. Žalitelj prigovara da je vrijednost otuđenih stvari manja od 1.000,00 kuna, što znači da je postupak nije vođen po ovlaštenom tužitelju. U odnosu na ovaj prigovor, pri čemu žaliteljica navodi da je vrijednost ukradenih stvari bila oko 600,00 kuna, treba istaknuti da je državni odvjetnik ovlašteni tužitelj jer se radi o vrijednosti ukradenih stvari iznad 1.000,00 kuna, kako to proizlazi iz činjeničnog opisa izreke presude, a prvostupanjski sud je optuženicu za takav činjenični opis proglasio krivom, dok bi bila druga stvar da je prihvaćena obrana i da se utvrdilo da je vrijednost ukradenih stvari manja od 1.000,00 kuna. Stoga je taj prigovor neosnovan.

8. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira), žalitelj u bitnome osporava vrijednosnu ocjenu dokaza, osobito u odnosu na vrijednost i količinu ukradenih stvari, posebno upirući da je evidentno da je prvo sačinjen zapisnik, a onda su se dodavale stvari u tzv. slijepom računu iako iz iskaza zaštitara i voditeljice trgovine proizlazi da se uvijek prvo napravi tzv. slijepi račun, a onda zapisnik kao službeni dokument. Također se ukazuje da je očito da su neke stvari se serijski skenirale u računu s namjerom da u konačnici se dobije vrijednost ukradenih stvari preko iznosa od 1.000,00 kuna, pri čemu su te osobe upoznate s time što u kaznenopravnom smislu znači vrijednost stvari ispod 1.000,00 kuna. Nastavno na navedeno se ukazuje da zbog slabe rezolucije snimki video-nadzora nije razvidno kako je izvršena krađa niti količina ukradenih stvari.

9. Protivno prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti te je na temelju toga utvrdio sve odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženice ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

9.1. Naime, a vezano za prigovore žaliteljice, ista ne osporava da je izvršila krađu ali osporava količinu i vrijednost ukradenih stvari pri čemu nije izjavila koliko je i koje stvari je otuđila, već okvirno navodi da bi se radilo o vrijednosti od oko 600,00 kuna i da je ispod jakne sakrila ruksak s kojim je ušla. Nadalje, iz suglasnih iskaza zaštitara ZV i voditeljice trgovine TV proizlazi da je bilo dosta krađa ali kada je vrijednost manja od 1.000,00 kuna ne zovu policiju, već kad je vrijednost viša od 1.000,00 kuna. Jednako tako su iskazivali o načinu postupanja kada se određena osoba zatekne u krađi pa je tako ZV iskazao da je najmanje u deset navrata zbog krađe zadržao do dolaska policije optuženicu, da je kritične zgode on sačinjavao zapisnik, da se prvo radi popis i sastavlja tzv. slijepi račun, što znači da se prema podacima na policama upisuje vrijednost robe, a nakon toga se popiše sve ono što je pronađeno. Nadalje je pojasnio da se ne sjeća zašto je jedan iznos prekrižen (49,75 kuna), a da ono što je dodano je vjerojatno zbog toga što sve pronađene stvari nisu upisane, da takav zapisnik potpisuje zaštitar i voditeljica i predaje se policiji. Koliko se sjeća, vrijednost stvari je onakva kakva je istaknuta na policama i ne sjeća se da bi bila razlika između zapisnika i tzv. slijepog računa. Svjedokinja TV je iskazala da su česte krađe, da je uobičajeno da ukoliko se osoba zatekne u krađi da ju zaštitar zadrži do dolaska policije, a da su znali zvati policiju čak i kad je vrijednost stvari ispod 1.000,00 kuna ukoliko se radi o osobi koja je više puta zatečena u krađi. Nadalje, sve stvari se istresu na stol i provjere njihove vrijednosti, nije joj poznato zašto je dopisan iznos na računu s lista 7 spisa i u pravilu bi popisi sa zapisnika i računa se trebali poklapati, a da zaštitar ne smije sam utvrđivati vrijednost robe.

9.2. Nadalje, prvostupanjski sud je vezano za zapisnik o krađi i tzv. slijepi račun utvrdio da je iz preslike zapisnika razvidno da je dopisan predmet „ruksak“ i da je stavljena napomena da sva otuđena roba ne stane u obrazac zapisnika pa da je u prilogu priklopljen račun, utvrđeno je da je u rubrici ukupno „otuđeno“ navedeno 1.029,75 kuna i potom dopisano „plus ruksak“, čime je vrijednost robe uvećana za iznos od 244,00 kuna, imajući u vidu da su se otuđene stvari u njemu i nalazile. Po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je otklonjena obrana optuženice da je imala sakriven ruksak ispod odjeće jer se iz snimki kamera uočava da je optuženica u košari imala neku torbu, najvjerojatnije ruksak koji se i spominje u popisu otuđenih stvari i nije vidljivo da bi taj ruksak imala na leđima. Uz navedeno, doista nije logično da bi zaštitar samoinicijativno upisao nešto što nije otuđeno, kao između ostaloga i ruksak, niti bi on osobno imao motiva lažno teretiti optuženicu koja ničim nije dokazala svoje navode vezano za ruksak.

9.3. I po ocjeni drugostupanjskog suda, krajnje je neuvjerljiva obrana optuženice koja je nastojala uvjeriti sud da se radi o stvarima male vrijednosti, to tim više što je očito da se nisu prijavljivale krađe za iznose manje od 1.000,00 kuna jer pritom oštećenik niti ne bi preuzeo kazneni progon, a nije bilo razloga neosnovano teretiti optuženicu koja je uhvaćena u krađi.

10. Stoga je neosnovan prigovor u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

11. U odnosu na odluku o kazni, žaliteljica navodi da je priznala počinjenje kaznenog djela iako je osporila vrijednost otuđenih stvari, kazneno djelo je počinila zbog prehranjivanja obitelji, jer je majka dvoje maloljetne djece, pa cijeneći navedeno i vrijednost otuđenih stvari, to se kazna zatvora u trajanju od dvije godine ukazuje pretjeranom. Smatra da bi se i uvjetnom osudom ostvarila ista svrha.

12. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

12.1. Cijeneći navedeno, pravilno je olakotnim optuženici cijenjeno da je nezaposlena i majka dvoje maloljetne djece i njezina obiteljska i materijalna situacija, no jednako tako je pravilan zaključak da nezaposlenost i loša materijalna situacija ne opravdavaju činjenje kaznenih djela. Otegotnim je optuženici cijenjeno da je od 2016. do 2020. višestruko osuđivana za istovjetno kazneno djelo i to u četiri navrata u Republici Hrvatskoj, a u dva navrata u Saveznoj Republici Njemačkoj, da je očito da na taj način pribavlja materijalna sredstva. Također, višestruko izricane uvjetne osude te jednom i rad za opće dobro očito nisu utjecali na optuženicu da se kloni činjenja kaznenih djela. Stoga je pravilno po vrsti optuženici izrečena bezuvjetna kazna zatvora, no po ocjeni drugostupanjskog suda, nisu se cijenile sve okolnosti koje utječu na mjeru kazne. Naime, uz pravilno utvrđene gore navedene okolnosti, prvostupanjski sud nije cijenio da se radi o manjoj vrijednosti otuđenih stvari, pri čemu oštećenik nije pretrpio štetu jer je optuženica zatečena s ukradenim stvarima. Stoga je drugostupanjski sud u tom dijelu djelomično prihvatio žalbu optuženice, pri čemu nije vezan žalbenim prijedlogom i preinačio je pobijanu presudu na način da je optuženicu osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. Ovakva kazna zatvora se po vrsti i mjeri ukazuje opravdanom i primjerenom za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

13. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženice povrijeđen kazneni zakon.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08..

U Velikoj Gorici 30. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević