REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj Pn-2321/2023-51
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Sanji Grgurić Hojski, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno matematički fakultet, OIB 28163265527, Zagreb, Horvatovac 102, zastupan po punomoćnici Ivi Soldo, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 6, zastupano po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 23. rujna 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Ane Hlupić, odvjetnice i punomoćnice tuženika Andree Jendek, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''23. Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), 30. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 6 isplatiti tužitelju Sveučilištu u Zagrebu, Prirodoslovno matematički fakultet, OIB 28163265527, Zagreb, Horvatovac 102 iznos od 33.680,05 EUR (slovima: trideset tri tisuće šesto osamdeset eura i pet centi) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 21.358,57 EUR (dvadeset jedna tisuća tristo pedeset osam eura i pedeset sedam centi) od 19. srpnja 2007. do isplate, a na iznos od 12.321,48 EUR (slovima: dvanaest tisuća tristo dvadeset jedan euro i četrdeset osam centi) od 31. kolovoza 2007. do isplate sve po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 5.062,50 EUR (slovima: pet tisuća šezdeset dva eura i pedeset centi), sve u roku od 15 dana.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno matematički fakultet (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je temeljem pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj Pr- 25064/04 od 25. siječnja 2006. kao poslodavac AJ i drugih bio obvezan na isplatu iznosa od 136.686,00 kn i to na način da svakom isplati iznos od po 4.142,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 25. prosinca 2001. do isplate. Taj iznos odnosi se na isplatu naknade za božićne blagdane u 2001. godini temeljem čl. 35. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (''Narodne novine'', broj 20/99). Zaposlenici tužitelja su temeljem navedene presude podnijeli ovome sudu ovršne prijedloge radi naplate presuđenih iznosa pa je temeljem rješenja o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovrpl-3540/07, Ovrpl-3539/07 i Ovrpl-3562/07 provedena ovrha na način da je s računa tužitelja kao ovršenika na račune zaposlenika tužitelja kao ovrhovoditelja prenesen iznos od ukupno 253.762,35 kn. Sredstva za isplatu zaposlenicima navedenih naknada tužitelju je trebao osigurati i doznačiti tuženik, a što nikad nije učinio zbog čega je tužitelj 11. travnja 2007. podnio Općinskom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora na koje je isto negativno odgovorilo pa stoga tužitelj podnosi tužbu i tužbeni zahtjev kojim traži isplatu iznosa od 253.762,35 kn sa zateznim kamatama na iznos od 16.0926,15 kn od 19. srpnja 2007. do isplate, a na iznos od 92.836,20 kn od 31. kolovoza 2007. do isplate uz naknadu troška postupka.
2. Tuženik Republika Hrvatska (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu opreza radi osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tijekom postupka ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da Vlada Republike Hrvatske usprkos sklapanju predmetnog Kolektivnog ugovora nije postala poslodavcem niti je postala osoba koju odredbe Kolektivnog ugovora obvezuju ispuniti predmetnu obvezu, već je tu obvezu bio dužan ispuniti tužitelj kao poslodavac. Na ročištu održanom 6. travnja 2011. tuženik čini nespornom visinu tužbenog zahtjeva. Konačno, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.
3. Presudom ovoga suda poslovni broj Pn-5549/07-19 od 21. travnja 2011. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev. Ta je presuda preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2901/11-2 od 12. siječnja 2016. te je naloženo tuženiku isplatiti potraživani iznos tužitelju zajedno s pripadajućim zateznim kamatama kao i naknaditi mu troškove postupka.
4. Odlučujući o reviziji tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-1394/2016-2 od 4. listopada 2022. ukinuo je presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2901/11-2 od 12. siječnja 2016. i vratio predmet tom sudu na ponovno suđenje koji je u ponovljenom postupku ukinuo presudu ovoga suda poslovni broj Pn- 5549/07-19 od 21. travnja 2011. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
5. U ponovljenom postupku u dokaznom postupku sud je pročitao presudu i rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-25064/04 od 25. siječnja 2006. (list 5-9 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broju poslovni broj Gžr-476/06 od 6. veljače 2007. (list 10-12 spisa), prijedloge za ovrhu (list 13-21 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora i odgovor tuženika na taj zahtjev (list 22-25 spisa), izvadak o promjenama i stanju na računu od 19. srpnja 2007. i 31. kolovoza 2007. (list 26-27 spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 34-36 spisa), Uredbu o osnivanju Prirodoslovno matematičkog fakulteta na Sveučilištu u Zagrebu (list 37 spisa), izvješće o radu Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje u 2008. godini (list 142-281 spisa) te je napravljen uvid u spise ovoga suda poslovni broj Ovrpl-3539/07, Ovrpl-3540/07 i Ovrpl-3562/07.
6. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa koji je u ovršnom postupku naplaćen s računa tužitelja kako bi se namirile tražbine radnika tužitelja utvrđene pravomoćnom presudom, a odnose se na božićnice za 2001. godinu predviđene Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje (''Narodne novine'', broj 20/99, dalje u tekstu: KU).
8. Tijekom ovog postupka kao nesporno je utvrđeno da je tužitelj utuženi iznos isplatio na temelju čl. 35. KU sklopljenog 8. prosinca 1998. između Vlade Republike Hrvatske Ministarstva znanosti i tehnologije i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, kojim je propisano da se zaposleniku za božićne blagdane isplaćuje naknada u visini prosječne mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj odnosno u skladu sa sporazumom Vlade Republike Hrvatske i Sindikata.
9. Nadalje je kao nesporno utvrđeno da je u postupku prisilne ovrhe naplaćen s računa tužitelja utuženi iznos kako bi se namirile tražbine radnika tužitelja utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-25064/04 od 25. siječnja 2006., a koje se odnose na božićnicu za 2001. godinu predviđenu KU. Tuženik nije sporio visinu naplaćenog iznosa u ovršnim postupcima, a koju je tužitelj u konačnici i utužio u ovom postupku.
10. Tuženik je sporio da bi bio u obvezi isplate utuženog iznosa smatrajući da ta obveza tereti ustanovu kao poslodavca i solidarno osnivača ustanove, a kako tuženik nije osnivač tužitelja, nije niti u obvezi isplate utuženog iznosa.
11. U konkretnom slučaju radi se o potraživanju tužitelja na ispunjenje zakonske obveze tuženika iz čl. 139. Zakona o visokim učilištima ("Narodne novine", broj 96/1993., 34/1994., 21/1995., 48/1995., 29/1996., 54/1996., 128/1999., 14/2000., 67/2000., 94/2000. i 129/2000., dalje u tekstu: ZVU) za osiguranje sredstva za isplatu naknada za božićne blagdane 2001. godine, a koje je upravo tuženik ugovorio Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje sklopljenim s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja. Stoga, nije riječ o solidarnoj odgovornosti osnivača ustanove i same ustanove (tužitelj je ustanova), već se radi o ispunjenju zakonske obveze tuženika (tako i revizijski sud u odluci Rev- 284/14 od 4. rujna 2018.) . Naime, odredbom čl. 139. st. 1. ZVU propisano je da Republika Hrvatska u državnom proračunu osigurava novčanu podlogu za rad javnih visokih učilišta, dok je u st. 2. između ostalog propisano da se sredstvima iz st. 1. osiguravaju plaće i naknade zaposlenika te materijalni troškovi visokih učilišta.
12. Tuženik tijekom postupka ističe da nije osnivač tužitelja jer da je čl. 149. st. 1. ZVU određeno da danom stupanja na snagu tog Zakona, Republika Hrvatska prenosi vlasništvo i osnivačka prava nad visokim učilištima iz čl. 147. Zakona na sveučilišta u čijem se sastavu nalaze, pa da bi u ovom predmetu trebalo primijeniti odredbe čl. 59. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/1993., 29/1997., 47/1999. i 35/2008., dalje u tekstu: ZU) prema kojoj odredbi ustanova odgovora za obveze cijelom svojom imovinom, a osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njezine obveze.
13. Pritom se tuženik poziva i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4601/2008. od 7. ožujka 2012. u kojoj je predmet spora bilo pitanje solidarne odgovornosti osnivača ustanove i same ustanove kao poslodavca, prema njezinom radniku. Navedena odluka nije primjenjiva u konkretnom slučaju, pa je i pozivanje na nju pogrešno, jer se ovdje radi o potraživanju tužitelja za ispunjenje zakonske obveze tuženika iz čl. 139. ZVU.
14. Naime, odredbom čl. 1. st. 3. ZVU izričito je propisano da bi se samo na ona statusna pitanja koja Zakonom o visokim učilištima nisu drugačije uređena primjenjivao na odgovarajući način Zakon o ustanovama. Pitanje isplate naknade zaposlenicima tužitelja nije statusno pitanje na koje bi se primijenile odredbe Zakona o ustanovama, nego pitanje novčane podloge djelatnosti visokog učilišta u skladu s odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o visokim učilištima, na koje se ima primijeniti isključivo Zakon o visokim učilištima zbog čega nije primjenjiva odredba čl. 59. st. 2. ZU.
15. Tuženik je tijekom postupka isticao i da nije utvrđeno je li tužitelj uopće tražio da mu tuženik doznači sredstva za materijalne izdatke te je li neisplata božićnice posljedica toga što tuženik nije doznačio sredstva ili je tužitelj sredstva potrošio za druge namjene.
16. Tuženik tijekom niti je dokazao niti je tvrdio da bi sporna sredstva doznačio tužitelju. Na ročištu održanom 23. rujna 2025. punomoćnik tuženika je naveo da se ne može decidirano izjasniti jesu li sporna sredstva doznačena tužitelju niti se može izjasniti, ako su doznačena, kada je to bilo.
17. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
18. Prema odredbi čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
19. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je dužnost stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje, odnosno da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnja o postojanju činjenica koje su za nju povoljne.
20. Teret dokaza činjenice da su tužitelju doznačena sporna sredstva su na tuženiku jer istinitost određene tvrdnje treba dokazivati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a tuženik niti je dokazao niti je tijekom postupka tvrdio da su utužena sredstva doznačena tužitelju niti je dokazao kada su doznačena. Također, na tuženiku bi bio i teret dokaza da je tužitelj nenamjenski potrošio doznačena sredstva. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je doznačio sporna sredstva za isplatu božićnica za 2001. godinu tužitelju niti da ih je tužitelj nenamjenski potrošio.
21. Stoga, sud utvrđuje da tuženik tužitelju nije doznačio sredstva potrebna za isplatu božićnice zaposlenicima u 2001. godini, ali niti kasnije.
22. Tuženik je nadalje tvrdio da je tužitelj trebao osigurati sredstva za isplatu božićnica i iz vlastitih sredstava te da propust u planiranju i takvom osiguravanju sredstava ne može ići na štetu tuženika.
23. U odnosu na ove navode ističe se da je tuženik taj koji je prema odredbi čl. 139. st. 1. ZVU-a bio dužan osigurati novčana sredstva potrebna za isplatu božićnica pa stoga čak i da je tužitelj isplatio božićnice zaposlenicima iz vlastitih sredstava u cijelosti, to ne bi oslobađalo tuženika doznačivanja tih sredstava jer je ta obveza tužitelja izričito propisana Zakonom o visokim učilištima. Tužitelj je u samoj tužbi naveo da je tuženika višekratno pozivao na doznačivanje spornih sredstava što tuženik nije osporio. I iz izvješća o radu Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje u 2008. godini iz lipnja 2009. godine razvidno je da se predlaže proračunska sredstva za materijalna prava zaposlenika uvećati za iznos neisplaćenih božićnica iz 2001. godine. Iz svega ovoga sud zaključuje da je tužitelj pozivao tuženika na doznačivanje spornih sredstava koja je bio obvezan osigurati tužitelju, no tuženik ih nije doznačio niti u 2001. godini niti do danas.
24. Pripadajuće božićnice temeljem pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj Pr-25064/04 od 25. siječnja 2006. prisilno su naplaćene s računa tužitelja, a ta sredstva tuženik nije osigurao tužitelju. Stoga je nastala obveza tuženika isplatiti tužitelju utuženu tražbini temeljem čl. 218. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu ZOO 91), odnosno čl. 1119. Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO 05) jer je u trenutku ispunjenja tražbina prešla na tužitelja sa svim sporednim pravima po sili zakona. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na pojedine iznose od dana naplate tih iznosa.
25. Slijedom svega navedenog, imajući pritom u vidu da je sama visina utuženog iznosa među strankama nesporna, odlučeno je kao u stavku I. izreke. S obzirom na to da je 1. siječnja 2023. Hrvatska uvela euro kao novu službenu valutu čime je zamijenjena hrvatska kuna, a euro je postao zakonsko sredstvo plaćanja, izvršena je konverzija utuženog kunskog potraživanja (253.762,35 kn te pojedinačnih iznosa na koje teku kamate – 160.926,15 kn i 92.836,20 kn) prema fiksnom tečaju konverzije utvrđenom Uredbom Vijeća EU za 1 euro = 7,53450 kuna.
26. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. temelji se na čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na čl. 29. st. 2. ZOO 05 po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na čl. 3. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 78/15, dalje u tekstu: ZIDZOO) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 156/2022). po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate na čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 155/2023.)po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
27. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP - a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (33.680,05 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).
28. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak prema troškovniku kako je zatražen na ročištu 23. rujna 2025., a koji se odnosi zastupanje na ročištima 28. studenoga 2023., 17. siječnja 2024. i 23. rujna 2025. (Tbr 9. toč. 1. OT - 500 bodova svako), sastav podneska od 9. siječnja 2025. (Tbr. 8. toč. 1. OT - 500 bodova), sastav podneska od 3. listopada 2024. (Tbr. 8. toč. 3. OT - 25 bodova), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 1.012,50 EUR, ukupno 5.062,50 EUR, sukladno čl. 155. ZPP - a.
29. Nije priznat trošak sastava podneska od 20. ožujka 2023. jer taj podnesak nije dostavljen u ovaj spis niti se u istom nalazi.
30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 30. listopada 2025.
Sutkinja:
Sanja Grgurić Hojski
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi ovom sudu, u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
DNA
Pun. Tužitelja
Tuženiku po OGDO
