Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Braće Radića 2, Varaždin
Poslovni broj: Pr-7/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja/protutuženika JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hrabar&Partneri, Zagreb, protiv tuženika/protutužitelja FORST EIBENSTEIN HR-HUNTING & FOREST d.o.o., Kolodvorska ulica 13, Varaždin, OIB: 06964462824, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Petrić i dr. d.o.o. Varaždin, radi isplata, nakon provedene glavne rasprave zaključene 24. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 30. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku FORST EIBENSTEIN HR-HUNTING & FOREST d.o.o., Jalkovec, Varaždinska ulica 11, I odvojak, OIB: 06964462824 isplatiti tužitelju JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadu za materijalne troškove za razdoblje od siječnja do svibnja 2017. godine u iznosu od 8.676,21 euro, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.5.2017. pa do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku FORST EIBENSTEIN HR-HUNTING & FOREST d.o.o., Jalkovec, Varaždinska ulica 11, I odvojak, OIB: 06964462824 da tužitelju JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana."
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika postavljen na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. rujna 2025. kojim traži da se ugovor o cesiji utvrdi ništetnim.
III. Nalaže se tužitelju/protutuženiku JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku FORST EIBENSTEIN HR HUNTING&FOREST d.o.o., Jalkovec, Varaždinska ulica, I. odvojak 11, OIB: 06964462824 isplati iznos od 11.607,08 EUR (jedanaest tisuća šesto sedam eura i osam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. lipnja 2017. do isplate.
IV. Nalaže se tužitelju/protutuženiku JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku FORST EIBENSTEIN HR HUNTING&FOREST d.o.o., Jalkovec, Varaždinska ulica, I. odvojak 11, OIB: 06964462824 nadoknadi prouzročeni mu parnični trošak u iznosu od 11.666,69 EUR (jedanaest tisuća šesto šezdeset šest eura i šezdeset devet centi) u roku od 15 dana, dok se preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 10.549,00 EUR odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja odluke o otkazu ugovora o radu nedopuštenom te isplate, koju je potom preinačio tako što je zatražio sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete. U tužbi navodi da je temeljem Menadžerskog ugovora od 16. kolovoza 2016. zasnovao radni odnos na određeno vrijeme za obavljanje poslova menadžera društva FORST EIBENSTEIN HR- HUNTINH&FOREST d.o.o. u punom radnom vremenu, na mandat od dvije godine, dakle do 1. kolovoza 2018. Dana 2. lipnja 2017. tužitelj je putem e-maila upućenog od strane VĐ zaprimio Odluku o izvanrednom otkazu na njemačkom jeziku koja ne sadrži potpis odnosno pečat poslodavca, pravne osobe, ovdje tuženika. Iako je navedena odluka donesena protivno Ustavu Republike Hrvatske kao i protivno odredbama Zakona o radu, posebno odredbi čl. 132., tužitelj je u svrhu zaštite svojih prava i interesa, sukladno članku 133. ZR-a u propisanom roku uložio zahtjev za zaštitu prava radnika i u cijelosti osporio zakonitost odluke o izvanrednom otkazu. Tuženik je zahtjev za zaštitu prava zaprimio 19.6.2017. te dopisom od 29. lipnja 2017. koji je punomoćniku tužitelja dostavljen 30. lipnja 2017. osporio isti u cijelosti. Tuženik niti u odgovoru na zahtjev za zaštitu prava ne dostavlja odluku o otkazu na hrvatskom jeziku niti prijevod iste već navodi kako je evidentno da je radnik u cijelosti razumio sadržaj odluke o izvanrednom otkazu. Odredbom čl. 116. Zakona o radu propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć te da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. U obrazloženju pobijanog otkaza se navodi da radnik od početka 2017. svoje zadatke iz ugovora o radu neuredno ispunjava, osobito one koji se odnose na organizaciju djelatnosti poslodavca i povezanih društava u lovu, da se od početka 2017. opirao surađivati s ljudima od povjerenja poslodavca te da je odbijao tražiti potrebna rješenja za održivo financiranje rada poslodavca i povezanih društava, a u siječnju 2017. da je francuskom gostu u alkoholiziranom stanju prijetio da će mu izbušiti gume na automobilu. Kako u menadžerskom ugovoru izričito ugovoreno da je izvanredni otkaz moguć prema čl. 116 Zakona o radu, to uzimajući u obzir citirani članak ZR-a, tužitelj ističe prigovor prekluzije budući da je odluka o izvanrednom otkazu donesena protekom 15 dana od dana saznanja za činjenice na kojima se otkaz temelji. U cijelosti je povrijeđena i daljnja odredba Zakona o radu i to čl. 119., st. 2. koja propisuje dužnost poslodavca da radniku omogući iznošenje obrane u postupku prije otkazivanja. Dakle, formalni nedostaci pobijane Odluke su da je sastavljena na njemačkom jeziku, da ne sadrži potpis odnosno pečat poslodavca, da je radniku dostavljena putem e-maila protivno odredbama o dostavi iz čl. 132. Zakona o radu, da je donesena protekom roka od 15 dana od dana saznanja za činjenice na kojima se otkaz temelji te da je donesena protivno odredbi čl. 119., st. 2 Zakona o radu.Osim toga odluka je nezakonita i nedopuštena jer iz nje nisu razv idni opravdani razlozi za donošenje izvanrednog otkaza koji bi se eventualno mogli smatrati teškom povredom radne obveze, a ovo posebno ako se uzme u obzir čl. 11., t. 4. Menadžerskog ugovora. Budući se zakonitost odluke o otkazu procjenjuje prema razlozima koji su navedeni u istoj, poslodavac u pisanom obliku mora obrazložiti otkaz navođenjem činjenica i dokaza kojima se potkrepljuje odluka, a što je u konkretnom slučaju izostalo zbog čega je pobijana odluka u cijelosti nezakonita. Kako se dio navodnih povreda odnosi na početak 2017.g. o istima se u konkretnom slučaju ne može raspravljati uzimajući u obzir naprijed citirani čl. 116. ZR-a i prekluzivni rok od 15 dana. U odnosu na razloge koji datiraju od 19. do 22. svibnja 2017.tužitelj ističe da nije točno da bi nekretnine u reviru Kalnik i Slanje bile neuredne, nepočišćene, da bi se u istima nalazila alkoholna pića te velik broj pljesnivih kobasica. Osim toga, navedene nekretnine u vlasništvu su sasvim druge pravne osobe, pa stoga navedene nekretnine i njihovo stanje ne može biti predmet otkaza. Naime, Menadžerskim ugovorom zasnovan je radni odnos isključivo u društvu FORST EIBENSTEIN HR-HUNTING&FOREST d.o.o. pa se stoga i eventualna povreda radne obveze može odnositi isključivo na navedeno društvo. Tužitelj osporava i činjenicu neotvorenih, neevidentiranih i neplaćenih računa, posebno iz razloga što navedeno nije niti u opisu poslova tužitelja. Osporava i da bi uvrijedio asistenticu g. VĐ. Odredbom čl. 4. Menadžerskog ugovora ugovorena je mjesečna bruto plaća u iznosu od 3.500,00 EUR u protuvrijednosti na dan isplate po srednjem tečaju HNB-a koja se isplaćuje do 15. u mjesecu za prethodni mjesec. Nadalje, temeljem odredbe čl. 5. Menadžerskog ugovora tužitelj ima pravo na naknadu troškova poslovne reprezentacije, službenih putovanja u zemlji i inozemstvu i sl. koji tužitelju nisu isplaćeni iako je o istim obaviješten knjigovodstveni servis. Prema konto kartici za razdoblje od siječnja do kraja travnja 2017. ukupni materijalni troškovi tužitelja iznose 65.370,87 kn na koji iznos tužitelj potražuje i zakonske zatezne kamate od dospijeća pojedinog računa do isplate.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Ne osporava tvrdnje tužitelja da je bio zaposlen kod tuženika kao poslodavca, da mu je otkazao Ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu od1. lipnja 2017. te da je tužitelj protiv Odluke o otkazu uložio Zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio 29. lipnja 2017. Osporava sve ostale navode i zaključke tužbe te se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu. Odluka o otkazu nema formalne nedostatke zbog kojih bi istu valjalo proglasiti nezakonitom i nedopuštenom. Tužitelj je s osnivačima tuženika MĐ i TĐ komunicirao isključivo na njemačkom jeziku te je bio angažiran za posao upravo zbog toga što se tečno i svakodnevno služi njemačkim jezikom. Odluka o otkazu sastavljena je na njemačkom jeziku. Tužitelj je Odluku u potpunosti razumio te je protiv nje izjavio Zahtjev za zaštitu prava, a navodi Zahtjeva za zaštitu prava potvrđuju vrlo dobro razumijevanje svega što se Odlukom o otkazu tužitelju stavlja na teret. Osim toga, tuženik je ishodio ovjereni prijevod Odluke o otkazu po stalnom sudskom tumaču za njemački jezik te je istu dostavio punomoćnicima tužitelja. Zakon o radu ne propisuje da otkaz mora biti sastavljen na hrvatskom jeziku. Budući da su stranke u pogledu svih okolnosti vezanih za konkretan radni odnos komunicirale isključivo na njemačkom jeziku, sastavljanje Odluke o otkazu na njemačkom jeziku bio je razuman nastavak takve komunikacije. Među strankama nije sporno da je tužitelj Odluku o otkazu primio dana 2. lipnja 2017. To je izričito navedeno u njegovom Zahtjevu za zaštitu prava podnesenom protiv Odluke o otkazu. Pravni učinci otkaza nastupaju dostavom Odluke o otkazu tužitelju. Budući da činjenica dostave predmetne Odluke tužitelju uopće nije sporna, tog su dana nastupili pravni učinci Odluke. Odluka o otkazu, osim što je tužitelju nesporno dostavljena e -mail porukom MĐ od 2. lipnja 2017., istoga mu je dana poslana i preporučenom poštanskom pošiljkom na adresu prebivališta. Tužitelj navedenu pošiljku nije podigao, već je ista vraćena na adresu pošiljatelja. Odluka o otkazu, zajedno s ovjerenim prijevodom po stalnom sudskom tumaču za njemački jezik dostavljena je i punomoćnicima tužitelja 18. srpnja 2017. Budući da je Odluka o otkazu nesporno dostavljena adresatu, pravila ZoR-a, odnosno Zakona o parničnom postupku koja se odnose na dostavu nisu od važnosti za ocjenu valjanosti te Odluke. Taj stav potvrđuje i relevantna sudska praksa. (Vrhovni sud RH, Revr-198/06 od 9.8.2006, Vrhovni sud Republike Hrvatske, br. Revr-198/06 od 9.8.2006., Vrhovni sud RH, broj Revr-862/07 od 2.4.2008.) Čl. 119. st. 2. ZoR navodi da je poslodavac prije redovitog ili izvanrednog otkazivana ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U konkretnom slučaju nije bilo opravdano od tuženika očekivati da tužitelja pozove na davanje obrane. Kao što je to navedeno u samoj Odluci o otkazu, tužitelj je od početka 2017. neuredno ispunjavao svoje obveze, posebice obveze organizacije djelatnosti tuženika i povezanih društava, odbijao surađivati s osobama od povjerenja poslodavca, odbijao je pronaći rješenja potrebna za održivo financiranje rada, prijetio je gostima, itd. Tuženik je tužitelja višekratno upozoravao na njegove obveze, opominjao ga je zbog neispunjavanja istih, da bi dolaskom u Hrvatsku u svibnju 2017., prilikom obilaska nekretnina u lovištima u kojima je tužitelj obavljao poslove, utvrdio da sva navedena upozorenja nisu urodila nikakvim plodom. Tuženik nije imao drugog izbora nego opozvati tužitelja s funkcije direktora te mu uručiti izvanredni otkaz ugovora o radu. Utvrđene povrede i nepravilnosti u radu tužitelja nisu opravdale davanje dodatnih prilika tužitelju, već su zahtijevale momentalnu reakciju tuženika. Nastavak radnog odnosa među strankama nije bio moguć. Odluka o otkazu temelji se na valjanim i opravdanim razlozima za izvanredno otkazivanje ugovora o radu. Tuženik je jasno i nedvojbeno naveo razloge zbog kojih je tužitelju otkazao ugovor o radu. Navedene razloge je obrazložio vrlo precizno i konkretno. Osobito teške povrede radnih obveza koje se tužitelju stavljaju na teret su: držanje nekretnina u lovištima Kalnik i Slanje u neurednom stanju, neočišćenima, s ostacima pokvarene hrane, djelomično popijenog alkoholnog pića i pokvarenih kobasica; ostavljanje većeg broja neotvorenih, neevidentiranih i neplaćenih računa za usluge tuženika i tuženiku povezanih društava, teškog vrijeđanja asistentice g. MĐ CĐ. Razumijevanja radi, ističe se da je tuženik FORST EIBENSTEIN HR-HUNTING & FOREST d.o.o. trgovačko društvo čiji su osnivači MĐ i TĐ. MĐ je ujedno od 22. svibnja 2017. direktor tuženika, dok je tužitelj tog dana opozvan s funkcije direktora tuženika. Tuženik FORST EIBENSTEIN HR-HUNTING & FOREST d.o.o je osnivač (društvo majka) trgovačkih društava Lovišta Diana d.o.o. i FE Gušće d.o.o., a g. i gđa. MĐ (kao i tužitelj osobno) ujedno su članovi Lovačke udruge "Biserci". Tužitelj je do 22. svibnja 2017. godine bio direktorom u oba društva kćeri tuženika – Lovišta Diana d.o.o. i FE Gušće d.o.o. Gospodin i gospođa MĐ žive u [adresa] te su iz navedenog razloga za vođenje poslova njihovih trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj imenovali tužitelja te je s njime sklopljen menadžerski ugovor (ugovor o radu). Osnivači tuženika nisu vršili svakodnevni nadzor nad vođenjem poslova tuženika po tužitelju, već su primali periodične izvještaje te su s vremena na vrijeme dolazili u Hrvatsku kako bi utvrdili stanje nekretnina i poslova. Upravo za vrijeme jednog od takvih dolazaka u drugoj polovini svibnja 2017. utvrđene su osobito teške povrede zbog kojih je tužitelju otkazan ugovor o radu. Za sve navedene povrede tuženik je saznao u vremenskom razdoblju od 19. do 22. svibnja 2017., dok je Odluku o otkazu donio 1. lipnja 2017. godine. Stoga tuženikov prigovor prekluzije ne stoji. Tužitelj u tužbi osporava da bi nekretnine na lokaciji Slanje i Kalnik bile u stanju kakvim ih opisuje Odluka o otkazu. Tvrdi i da su iste u vlasn ištvu sasvim druge pravne osobe pa da stoga stanje u kojem su iste nađene ne može predstavljati povredu radne obveze tužitelja. Stanje navedenih nekretnina utvrđeno je i dokumentirano od strane tuženika fotografijama koje se prilažu ovom odgovoru na tužbu. Pored toga, na okolnost stanja nekretnina predlaže se saslušati svjedoke koji su takvo stanje nekretnina zatekli, te ih očistili i doveli u red. Nekretnina u Slanju u vlasništvu je društva FE Gušće d.o.o. (društva kćeri tuženika). Ista nekretnina je temeljem Ugovora o zakupu od 18.10.2016. dana u zakup tuženiku, kako bi na istoj mogao pružati usluge lovnog turizma. Ujedno je u pogledu objekta izgrađenog na navedenoj nekretnini (tzv. "deraona" – građevina za obradu mesa) između društva FE GUŠĆE d.o.o. i LOVIŠTA DIANA d.o.o. sklopljen ugovor o održavanju objekta. Nekretnina na lokaciji Kalnik u vlasništvu je Hrvatskih šuma, time da Lovačka udruga "Biserci", čiji su članovi g. i gđa. MĐ ima s Hrvatskim šumama sklopljen ugovor o zakupu poslovnog prostora – lugarnice Gabrinovec koja je izgrađena na navedenoj nekretnini. Tuženik i njegovi osnivači od 2015. godine u cijelosti financiraju rad i poslovanje Lovačke udruge "Biserci" te je tužitelj tijekom cijelog trajanja svog radnog odnosa bio odgovoran i zadužen i za uredan rad lovišta Kalnik koje je u zakupu LU "Biserci". Iako je tužitelj obnašao funkciju direktora u trima društvima – tuženiku FORST EIBENSTEIN HR-HUNTING & FOREST d.o.o., FE Gušće d.o.o. i Lovišta Diana d.o.o., imao je sklopljen jedan ugovor, Menadžerski ugovor od 16.8.2016. U čl. 1. Menadžerskog ugovora jasno je utvrđeno da se istim utvrđuju međusobna prava, obveze i odgovornosti ugovornih srana u obavljanju i imenovanju i funkcije direktora društava FORST EIBENSTEIN HR-HUNTING & FOREST d.o.o., FE Gušće d.o.o. i Lovišta Diana d.o.o., a da za ostvarenje obveza preuzetih navedenim ugoovrom tužitelju pripada mjesečna bruto plaća u iznosu od 3.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Odlukom o otkazu tuženiku se stavlja na teret i da je prilikom obilaska nekretnina pronađen veći broj neotvorenih, neevidentiranih i neplaćenih računa za usluge tuženika i tuženiku povezanih društava. Tužitelj u tužbi tvrdi da navedeni računi nisu u opisu poslova tužitelja. Na ove okolnosti tuženik predlaže saslušati niže svjedoke. Osim toga, naglašava se da su u opisu zadatka tužitelja u Menadžerskom ugovoru, među ostalim, "vođenje administracije, organizacija i vođenje djelatnosti društva, nadzor nad urednim ispunjenjem obveza koje je društvo preuzelo u odnosu na treće strane (...)", u što nedvojbeno spada i otvaranje računa, njihovo evidentiranje i briga o pravodobnom podmirenju. Tužite lj navedenu obvezu nije ispunio. Na kraju, Odluka o otkazu tužitelja stavlja na teret da je u dva navrata teško uvrijedio i omalovažio asistenticu g. MĐ CĐ. Prvi puta, 19. svibnja 2017. to je učinio u predvorju hotela Trakošćan, u prisustvu BĐ. Drugi puta je tužitelj gđu. CĐ nazvao "kurvom" (njem. J) **.**.2017. u odvjetničkom uredu punomoćnika tuženika u Varaždinu. Tuženik je tužitelju isplatio sve plaće sukladno zaključenom ugovoru o radu. Pored toga, tužitelj nema nikakvih potraživanja prema tuženiku s osnove troškova poslove reprezentacije i službenih putovanja. Iz navedenih razloga tuženik izričito osporava tužiteljev zahtjev za isplatu naknade plaće i za isplatu navodnih materijalnih troškova, kao neosnovane. Slijedom svega navedenog, tuženik u cijelosti osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev te predlaže isti odbiti i tužitelju naložiti da tuženiku naknadi parnični trošak.
3. Tuženik/protutužitelj u svom podnesku od 3. studenoga 2017. i nadalje osporava tužbene zahtjeve tužitelja/protutuženika u cijelosti te protiv njega podnosi protutužbu u kojoj navodi da je tužitelj od strane tuženika primio avansna plaćanja u najmanje dva navrata. Dana 4. listopada 2016. s računa trgovačkog društva Donhauser Service & Sales GmbH tužitelju je uplaćen iznos od 20.000,00 EUR kao predujam za materijalne troškove. Dana 31. kolovoza i **.**.2016. OĐ, radnica s tuženikom povezane pravne osobe je pomoću svoje kreditne kartice podigla veću količinu gotovine od čega je iznos od 10.500,00 kuna predala tužitelju. Ova potraživanja prema tužitelju ustupljena su tuženiku po nalogu VĐ kao odgovorne osobe te su kod tuženika proknjižena kao potraživanje prema tužitelju. Tužitelj je samo dio od primljenih sredstava upotrijebio na korist tuženika te je s današnjim danom prema tužitelju otvoreno potraživanje u ukupnom iznosu od 87.453,53 kuna te protutužbenim zahtjevom traži da mu taj iznos isplati.
4. U ovom predmetu donesena je prvostupanjska presuda poslovni broj: Pr- 154/2017-83 od 23. lipnja 2022. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj:Gž R-828/2022-2 od 12. prosinca 2024. djelomično je potvrđena, a djelomično ukinuta prvostupanjska presuda. Potvrđena je u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja protutuženika pod toč. I/I., I/II. i I/III. izreke, a ukinuta je u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika pod toč. I/IV. izreke, u pobijanom dijelu kojim je usvojen protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja pod toč. II. izreke i u odluci o troškovima postupka pod toč. I/V. i toč. III. izreke, te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Nakon toga je proveden novi prvostupanjski postupak u skladu sa uputama drugostupanjskog suda te je donesena nova prvostupanjska presuda.
5. U dokaznom postupku pročitane su isprave u spisu predmeta: Menadžerski ugovor na stranicama 4-7 spisa, Odluka o izvanrednom otkazu na njemačkom jeziku od 2. lipnja 2017. na stranicama 8-9 spisa, zahtjev za zaštitu prava radnika na stranicama sa priloženom povratnicom 10-12 spisa, odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava od 29. lipnja 2017. na stranicama 13-14 spisa, konto kartica na stranicama 15-16 spisa, povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika na stranicama 24-25 spisa, ovjereni prijevod s njemačkog jezika izvanrednog otkaza Ugovora o radu na stranicama 26-33 spisa, dopis Odvjetničkog društva Petrić i dr. od 17. srpnja 2017. na stranici 34 spisa, sudska praksa na stranicama 35-36 spisa, povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo FE Gušće d.o.o. na stranicama 37-41 spisa, razgledavaju se fotografije u omotnici na stranici 42 spisa, čita se izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na stranici 43 spisa, Ugovor o zakupu od 18. listopada 2016. na stranicama 44-45 spisa, Ugovor o održavanju objekata od 15. ožujka 2017. na stranici 46 spisa, Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 20. siječnja 2017. na stranicama 47-48 spisa, ovjereni prijevod s njemačkog jezika izvanrednog otkaza na stranicama 54-58 spisa, zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka na stranici 59 spisa, poziv na sjednicu stegovnog suda L.U. Biserci na stranici 60 spisa, zapisnik sa sjednice disciplinskog suda L.U. Biserci od 30.6.2017. na stranicama 61-62 spisa, zapisnik sa sjednice izvršnog odbora L.U. Biserci od 8.7.2017. na stranici 63 spisa, razgledavaju se fotografije na stranicama 64-66 spisa, čita se dokumentacija tuženika uz podnesak od 3. studenoga 2017. u omotnici – strana 73 spisa, e-mail poruke uz podnesak tužitelja od 10.11.2017. na stranici 78 spisa, opomena pred raskid ugovora o koncesiji prava lova na državnom otvorenom lovištu, broj 008 na stranici 79-80 spisa, iskazi svjedoka ČĐ, IĐ, UĐ, RĐ, KĐ, ŽĐ sa zapisnika od 5. veljače 2018. na stranicama 85-91 spisa, iskazi svjedoka PĐ i LĐ sa zapisnika od 15. ožujka 2018. na stranicama 92-95 spisa, iskazi svjedoka ŠĐ i DĐ sa zapisnika od 18. svibnja 2018. na stranicama 129-133 spisa, obračunske liste tužiteljevih plaća za zadnjih 6 mjeseci rada na stranicama 146-152 spisa, iskazi svjedoka CĐ, TĐ, te iskazi tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika sa zapisnika od 17. rujna 2018. na stranicama 153-159 spisa, nalaz vještaka Maje Musić na stranicama 182-191 spisa, dopuna vještačkog nalaza i mišljenja na stranicama 207 -209 spisa, uplatnica na stranici 217 spisa, očitovanje vještakinje na pitanja punomoćnice tužitelja postavljena joj na raspravi 21. siječnja 2021. na stranicama 231-232 spisa, konto kartica 23110 na stranici 233 spisa, računi za upisnine na stranicama 387 -396 spisa, te danas predana izjava o prijeboju od 22. rujna 2025. saslušani su svjedoci ČĐ, IĐ, RĐ, KĐ, NĐ, ŽĐ, PĐ i LĐ, ZĐ, ĐĐ, CĐ i TĐ te su saslušani tužitelj/protutuženik i zakonski zastupnik tuženika/protutužitelja MĐ kao stranke u svrhu dokazivanja.
6. Napominje se da dokumentacija dostavljena uz podnesak tužitelja/protutuženika od 1. srpnja 2025. za koju isti tvrdi da dokazuje činjenicu te potvrđuje iskaz svjedoka ŽĐ da je uplata od 20.000,00 EUR od strane firme majke tuženika prema tužitelju izvršena za potrebe lovačke udruge Biserci, nije uzeta u obzir, jer je protivno čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom podnesku podnesena tijekom glavne rasprave, a mogla je biti predana i prije zaključenja prethodnog postupka, budući da je riječ o dokumentaciji o kojoj je tužitelj/protutuženik imao saznanja i prije zaključenja prethodnog postupka. Naime da je tužitelj/protutuženik svjedoku ŽĐ zaista dao novac dobiven od tuženika/protutužitelja za poslovne svrhe za plaćanje članarine Lovačkoj udruzi Biserci, što tijekom postupka nije dokazano, a to ne proizlazi niti iz navedene dokumentacije, ista predstavlja račune izdane od strane Lovačke udruge "Biserci" za plaćanje upisnine trgovačkom društvu DONHAUSER CAROLINE iz kojih nije razvidno da su plaćeni, tada bi nedvojbeno imao i saznanja i o dokumentaciji povezanoj s tim plaćanjem puno prije pokretanja ovog postupka i podnošenja protutužbe. Slijedom toga nije prihvaćen niti prijedlog iz tog podneska da se na tu okolnost provede financijsko vještačenje.
7. Tužitelj/protutuženik u podnesku od 1. srpnja 2025. u kojem postavlja tužbeni zahtjev preračunat u eure navodi da dostavlja u spis predmeta materijalnu dokumentaciju iz koje je jasno vodljivo kako je protutužbeni zahtjev tuženika neosnovan i fabriciran, odnosno kako je iskaz svjedoka ŽĐ u cijelosti bio istinit. Unutar ukinute presude, naslovni sud je ocijenio iskaz (ponajprije drugi iskaz) gospodina ŽĐ kao nevjerodostojan navodeći na stranici 23. u točki 28. presude da nije logično niti životno da bi mu tužitelj bez pisane potvrde predao tako veliki iznos novca, a niti da bi taj novac bio uplaćen na račun LU Biserci na ime upisnine i članarine bez ikakvih pisanih potvrda o tome da su time te obveze podmirene. Na istome ročištu gospodin ŽĐ je pokušao dati na uvid naslovnom sudu dokumentaciju kojom dokazuje svoje navode, odnosno činjenicu da je uplata od 20.000,00 EUR od strane firme majke tuženika prema tužitelju izvršena za potrebe lovačke udruge Biserci. Citirana dokumentacija se ovim putem ope predaje u predmetni spis, a koja dokumentacija u cijelosti potvrđuje navode svjedoka ŽĐ. Nadalje, protutužbeni zahtjev Tuženika je činjenično-pravna konstrukcija napravljena isključivo za potrebe ovog postupka. Predmetna cesija je napravljena nakon što je Tuženik zaprimio predmetnu tužbu (tužba zaprimljena 14. srpnja 2017., a datum cesije je 11. kolovoza 2017. godine), netom prije podnošenja predmetne protutužbe. Članak 2. predmetne cesije govori kako ona stupa na snagu danom isplate cesusu. S druge strane iz dokumentacije koja prileži spisu, poglavito potvrde o uplati koja prileži uz podnesak tuženika od 3. studenog 2017. proizlazi kako je ta „isplata“ izvršena još 12. rujna 2016. Obveza cedenta može preći na cesionara ili danom potpisa ugovora ili trenutkom isplate tražbine, no nije moguće napraviti ustup retroaktivno. Drugim riječima, članak 2. dokazuje kako je cesija antidatirana te kroz to ništetna jer je zbog toga protivna moralu društva, a sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti sukladno članku 327. Zakona o obveznim odnosima. Konačno, u potvrdi o uplati iznosa od 20.000,00 EUR na račun tužitelja od strane njemačkog društva (ustupitelja) stoji pod svrha sljedeće: „prema sporazumu i emailu od 12.09.17. DL AZ 2017. predujam posljednjeg obroka prema Ugovor o zajmu u odstupanju na gore navedeni račun.“ Vještakinja na ročištu od 26.01.2021. godine odgovarajući na pitanje je li izvršila uvid u temeljnice kojima je knjižen iznos cesije navodi: „navedene temeljnice su zatražene od strane knjigovodstva poduzeća Fort Eibenstein, no odgovoreno joj je da se iste nalaze u arhivi koju je osobno pregledala, no iste nije našla…sve temeljnice o kojima je prethodno govorila su knjižene temeljem Ugovora o cesiji.“ Nedostatak temeljnica, koje da postoje bi tuženik priložio samostalno spisu, a ne izbjegavao iste pokazati ovlaštenom vještaku, dokazuju da je riječ o fiktivnom pravnom poslu. Upravo bi temeljnice trebale dokazati da je predmetna tražbina osim u računovodstvenom smislu prešla na tuženika i u stvarnom smislu. Uz spomenuto, tužitelj je uz predmetnu tužbu predao konto kartice Tuženika, koje dokazuju njegovo potraživanje na osnovi materijalno pravnih troškova. Ujedno iz istih je vidljivo kako potraživanje Tuženika ne postoji na naznačeni datum 2.1.2017., već da je dodano naknadno, odnosno antidatirano za potrebe ovog postupka. Isto potvrđuje nova konto kartica koju tuženik predaje uz svoju protutužbu od 27.10.2017. Računi za upisnine u slučaju osporavanja vjerodostojnosti istih predlaže se i zatražiti iste od strane Ministarstva financija), a predlaže se i financijsko vještačenje. Slijedom svega navedenog, tužitelj smatra kako u predmetnom postupku pitanje valjanosti Ugovora o cesiji predstavlja prethodno pitanje za odluku o osnovanosti protutužbenog zahtjeva pa se poziva naslovni sud da odluči o valjanosti Ugovora o cesiji od 11.8.2017. godine sklopljenog između tuženog FORST EIBENSTEIN HR-HUNTING & FOREST d.o.o., Jalkovec, Varaždinska ulica 11, I odvojak, OIB: 06964462824 kao cesionaru i Donhauser services & sales GmbH, Gutenbergstr. 19, 93128 Regenstauf bei Regensburg SR Njemačka kao cedentu. Tužitelj ostaje pri točki IV. izvornog tužbenog zahtjeva kojom se potražuje isplata materijalnih troškova, uz napomenu da ista sada postaje točka I. tužbenog zahtjeva te da je iznos preračunat u eure.
8. Punomoćnik tuženik/protutužitelja se na navode iz podneska tužitelja/protutuženika od 1. srpnja 2025. očitovao na ročištu održanom 24. rujna 2025. Naveo je da ostaje kod odgovora na tužbu, protutužbe, da je promijenio sjedište te u protutužbi mijenja adresu sjedišta na način da ista glasi Kolodvorska ulica 13, Varaždin, što je razvidno iz izvatka iz sudskog registra koji je predao u spis predmeta. Također je naznačio da iznos od 87.453,53 kuna koje tuženik potražuje protutužbom iznosi 11.607,08 EUR. U spis predmeta je predao izjavu o prijeboju zajedno s punomoći i dokazom da je ista poslana punomoćniku tužitelja uz napomenu da je izjava o prijeboju dana 22. rujna 2025. pa ju stoga nije mogao bez svoje krivnje iznijeti u ranijem tijeku postupka. Izjava o prijeboju odnosi se na iznos od 5.762,35 EUR odnosno 43.416,46 kuna koliko je bila evidentirana tražbina tužitelja prema tuženiku u konto kartici materijalnih troškova za 2017. godinu broj 2311. Tužitelj u ovom postupku potražuje iznos od 8.676,21 EUR odnosno 65.370,87 kuna. Iz konto kartice broj 2311 koja prileži tužbi i na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje od 19.817,92 kune razvidno je da se ista ne odnosi na tuženika već na društvo Lovišta Dijana d.o.o. Navedeno je potvrdila i vještakinja Maja Musić u svom iskazu na ročištu 26. siječnja 2021. Dakle, opisano potraživanje tužitelja se nedvojbeno ne odnosi na tuženika, a što je razvidno iz dokumentacije koju dostavlja sam tužitelj. Iznos od 2.136,49 kuna odnosno 283,56 EUR za koji se razlikuje iznos s konto kartice broj 2311 od 26. svibnja 2017. koja prileži tužbi i iste kartice od 23. svibnja 2018. i 11. veljače 2020. je vještakinja utvrdila da se odnosi na obveze s temelja tekuće nabave u gotovini – ŽĐ, te se potraživanje nalazi zavedeno u knjigovodstvenoj kartici broj 2310. Navedeno je vještakinja obrazložila u svom očitovanju od 8. veljače 2021. te konto kartica 23110 i prileži očitovanju vještakinje. Preostalo eventualno potraživanje tužitelja od 5.762,35 EUR odnosno 43.416,46 kuna je prestalo prijebojem što je razvidno iz izjave o prijeboju, a isto je i sudska vještakinja utvrdila u svom nalazu i mišljenju. Kada se zbroje navedeni iznosi dobije se upravo iznos koji tužitelj potražuje tužbom te je evidentno da je potraživanje tužitelja u cijelosti neosnovano te da tužbeni zahtjev valja odbiti. Tuženik osporava navode tužitelja iz podneska od 1. srpnja 2025. u kojem tužitelj ponavlja navode iz ranijih podnesaka o navodnoj ništetnosti ugovora o cesiji, a o kojima se tuženik već detaljno očitovao podneskom od 2. svibnja 2022. te u odgovoru na žalbu te tuženik i nadalje osporava te navode tužitelja. Tuženik se i nadalje protivi dostavljanju dokumentacije u spis nakon zaključenja prethodnog postupka te predlaže da sud iste ne uzima u obzir sukladno čl. 299. st. 3. ZPP. Tužitelj sada iznosi činjenice koje uopće nije iznosio u prethodnom postupku, a iz dostavljenih računa niti ne proizlazi da bi tužitelj vršio uplate po istima.
9. Punomoćnica tužitelja/protutuženika je osporila tvrdnje tuženika/protutužitelja da izjavu o prijeboju bez svoje krivnje nije mogao istu dostaviti ranije u spis posebice stoga što je ista vezana uz ugovor o cesiji koji je navodno stupio na snagu 17. kolovoza 2017. dakle osam godina tuženik nije izjavu dostavio u spis što također potvrđuje da je ugovor o cesiji fabriciran za potrebe ovog parničnog postupka. Nadalje, u točki 2. izjave o prijeboju navodi se da tužitelj prema tuženiku ima eventualnu tražbinu u iznosu od 5.762,35 EUR što je potpuno nejasno, jer institut eventualne tražbine ne postoji. Također izjava o prijeboju vezana je za ugovor o cesiji, a taj ugovor je ništetan pa predlaže da se kao prejudicijalno pitanje odluči o ništetnosti ugovora o cesiji. Budući da su ugovor o cesiji i izjava o prijeboju povezani, a sama cesija je ništetna to je izjava o prijeboju bespredmetna. Nadalje, što se tiče navoda gdje tuženik pobija da bi tužitelj imao i tražbinu prema konto kartici 2311 dostavljenoj uz tužbu, a koja se odnosi na iznos od 19.817,92 kune iz same konto kartice je evidentno da se ona odnosi na obveze s temelja tekuće nabave u gotovini PĐ, to je tužitelj. Tužitelj prema svom menadžerskom ugovoru ima pravo na naknadu materijalnih troškova, a što je upravo ovaj navedeni iznos. Što se tiče navoda da je to riječ o potraživanjima koje glase na ŽĐ prema konto kartici 23110 riječ je o konto kartici koja je naknadno dostavljena u spis i to po sudskoj vještakinji što također ukazuje na to da su računovodstveno knjiženja fabricirana za potrebe ovog postupka. Vještakinja je i sama navela da u arhivi tuženika nije mogla pronaći temeljnice niti drugu dokumentaciju koja bi potvrđivala otkuda su došla ova knjiženja i po kasnijoj konto kartici 2311 koju je tuženik dostavio uz protutužbu. Nadalje, u odnosu na cesiju i izjavu o prijeboju čak i da je cesija pravno osnovana, a ne fabricirana što jest u ovom postupku onda zapravo ova izjava o prijeboju predstavlja djelomično priznanje tužbenog zahtjeva tuž itelja. Isto tako tužitelj predlaže da se u obzir uzmu dokazi odnosno računi dostavljeni uz podnesak od 1. srpnja 2025. kao i ranije budući da je riječ o dokumentaciji koju je svjedok ŽĐ kao dokaz svojih tvrdnji predavao i na ročištu pred naslovn im sudom, a budući da je i dalje sporno pitanje valjanosti ugovora o cesiji za kojeg tužitelj drži da je ništetan, tužitelj ovime postavlja incidentalni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je predmetni ugovor ništetan, sukladno odredbi čl. 187. ZPP-a, a koja propisuje da je tužitelj ovlašten postaviti takav zahtjev u slučaju da tijekom parnice postane sporno postajanje kakvog prava ili pravnog odnosa, a sam incidentalni tužbeni zahtjev ne smatra se preinakom tužbe po izričitoj odredbi čl. 187. ZPP-a.
10. Punomoćnica tuženika/protutužitelja se protivi preinaci tužbe i tužbenog zahtjeva i osporila navode o ništetnosti ugovora o cesiji ukazujući u vezi s tim i drugostupanjski sud nije zauzeo stav da bi predmetni ugovor o cesiji bio ništetan. Ističe i da je iz same konto kartice 2311 koja prileži tužbi na iznos od 19.817,92 kune razvidno da se ista odnosi na drugi pravni subjekt Lovišta Dijana d.o.o., a ne na tuženika te tuženik ne može biti odgovoran za eventualne obveze druge pravne osobe. Tužitelj ničim nije dokazao da je platio račune koji su evidentirani na kontu 23110 i koji su zavedeni kao potraživanje ŽĐ, a koje tužitelj potražuje u ovom postupku. Napominje da je prigovor prijeboja materijalno pravni prigovor koji se može istaknuti i nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 288a st. 6. ZPP-a).
11. Punomoćnica tužitelja/protutuženika se u vezi s postavljenim tužbenim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti ugovora o cesiji pozvala na čl. 187. st. 3. ZPP-a prema kojem ako odluka u sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan tužitelj može istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev. Parnica je još uvijek u tijeku i naslovni sud je nadležan za ovaj zahtjev, a u tom slučaju se ne radi se o preinaci tužbe budući da čl. 187. st. 4. ZPP-a izričito propisuje da se isticanje zahtjeva prema citiranoj odredbi st. 3. neće smatrati preinakom tužbe. Nadalje, u odnosu na navod tuženika da je iz konto kartice 2311 priloženoj uz tužbu, a koja glasi na iznos od 19.817,92 kune nedvojbeno proizlazi da se odnosi na drugu osobu, tužitelj ukazuje da isto nije istinito niti je to vidljivo iz konto kartice na konto kartici navedeno je: "Obveze s temelja tekuće nabave u gotovini PĐ". Dakle, riječ je o materijalnim troškovima na koje tužitelj sukladno menadžerskom ugovoru ima pravo. U pogledu dostavljenih računa o plaćanju upisnina u spisu postoje dokazi da je predujam od 20.000,00 EUR korišten za plaćanje upisnina svih članova lovačke udruge što potvrđuje ne samo materijalna dokumentacija već i iskaz svjedoka ŽĐ, a koji je u skladu s ranije iznesenim tvrdnjama tužitelja.
12. Predmet ovog spora u novom postupku su novčane tražbine parničnih stranaka iz tužbe i protutužbe.
13. Među strankama nije sporno :
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Menadžerskog ugovora od 16. kolovoza 2016. na poslovima menadžera s punim radnim vremenom, a o radu,
- da je tužitelju 2. lipnja 2017. otkazan ugovor o radu odlukom tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu,
- da je tužitelj u dva navrata primio avansna plaćanja, 4. listopada 2016. s računa trgovačkog društva Donhauser Service & Sales GmbH tužitelju je uplaćen iznos od 20.000,00 EUR kao predujam za materijalne troškove, a 31. kolovoza i 1. rujna 2016. je OĐ, radnica s tuženikom/protutužiteljem povezane pravne osobe predala tužitelju 10.500,00 kuna,
14. Sporno je da li postoji tražbina tužitelja/protutuženika prema tuženiku/protutužitelju po osnovu materijalnih troškova te tražbina tuženika/protutužitelja prema tužitelju/protutuženiku po osnovu primljenih novčanih iznosa koje prema navodima iz protutužbe nije utrošio za poslovanje tuženika/protutužitelja. Tužitelj/protutuženik tvrdi da duguje utuženi iznos po osnovu nepodmirenih materijalnih troškova. Tuženik/protutužitelj osporava novčanu tražbinu tužitelje/protutuženika jer je ista prestala izjavom o prijeboju 22. rujna 2025., tvrdi da je nakon prijeboja preostao dug tužitelja/protutuženika prema tuženiku protutužitelju u iznosu od 15.631,24 te protutužbenim zahtjevom traži isplatu tog iznosa.
15. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Sl. SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 58/84, 74/78, 57/89, 20/90, 35/91. i "Narodne novine" broj : 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika neosnovan te da je protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja osnovan.
16. Za donošenje odluke u ovom sporu treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o radu, a u pogledu novčanih tražbina i odredbe Zakona o obveznim odnosima.
17. Prema čl. 20 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), obveze nastaju na osnovi pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira, a mogu nastati i na osnovi odluke suda ili druge javne vlasti.
18. Čitanjem dokumentacije u spisu predmeta sud je utvrdio:
- čitanjem potvrda potpisane po JĐ (u omotnici na str. 73 spisa) da je tužitelj od AĐ, zaposlenice trgovačkog društva Donhauser services & sales GmbH primio 10.500,00 kuna koje je ona putem službene kartice podigla s bankomata,
- čitanjem Izvatka iz računa (također u omotnici na str. 73 spisa) da je 4. listopada 2016. s računa trgovačkog društva Donhauser Service & Sales GmbH tužitelju uplaćen iznos od 20.000,00 EUR kao predujam za materijalne troškove te da je to potraživanje prema tužitelju na temelju Ugovora o cesiji od 11. kolovoza 2017. proknjiženo kao potraživanje tuženika/protutužitelja prema tužitelju/protutuženiku.
- čitanjem Ugovora o cesiji od 11. kolovoza 2017. omotnici na stranici 73 spisa sklopljenog između tuženika/protutužitelja kao cesionara i i trgovačkog društva Donhauser services & sales GmbH kao cedenta da cesionar ustupa svoje potraživanje od cesusa JĐ u iznosu od 20.000,00 EUR koji mu je uplaćen 4. listopada 2016. kao i tražbinu s osnova predaju gotovine od strane GĐ u iznosu od 10.500,00 kn,
- saslušanjem svjedokinje EĐ sud je utvrdio da je bila zaposlena kod tvrtke Donhauser Service & Sales, tvrtki u Njemačkoj u kojoj je radila kao poslovna asistentica i marketing, da je podigla s bankomata 10.500,00 kuna i dala ih tužitelju o čemu postoji potvrda s bankomata na kojoj je napisala da je od EĐ predan novac
JĐ što je on potpisao,
19. Nakon pomne analize iskaza svjedokinje EĐ koja je do saznanja o relevantnim činjenicama došli neposrednim zapažanjem, o tome je pred sudom svjedočila uvjerljivo i sigurno detaljno opisavši događaj, sud je iskaz te svjedokinje prihvatio kao vjerodostojan.
20. O predmetu spora je u vezi predmetnih novčanih tražbina iskazivao i svjedok ŽĐ, koji u svom prvom iskazu izjavio da od HĐ nije tražio novac za rad Udruge Biserci. Na ročištu održanom 23. ožujka 2022. kad je taj svjedok bio dodatno dopunio je svoj iskaz rekavši da mu je JĐ dao 135.000,00 kuna kako bi s tim novcem platio upisninu za devet članova lovačke udruge Biserci te za MĐ i njegovu suprugu, prvo mu je dao 90.000,00 kuna koje je uplatio na račun te lovačke udruge i podmirio troškove upisnine za devet članova udruge, a nakon toga mu je dao još 45.000,00 kn koje je također uplatio na račun lovačke udruge Biserci na ime upisnine za VĐ i njegove suprugu, da je između te lovačke udruge i MĐ postojao dogovor da će MĐ financirati tu udrugu, ali to nije činio, a trebalo je platiti zakupninu za lovište kojim udruga gospodarila, pa je rekao VĐ da treba podmiriti tu obvezu, a novaca nema na računu, da mu je isti rekao da su novci kod JĐ i da se u vezi s tim obrati njemu, što je i učinio i tada mu je tužitelj za tu namjenu dao 135.000,00 kuna koje je utrošio kao što je opisao, da je iz izvoda bankovnih računa udruge Biserci razvidno da je taj novac uplaćen na ime upisnine za devet članova udruge, MĐ i njegovu suprugu te da je nakon toga tim novcem plaćena zakupnina za lovište, da je zakupninu za lovište koje je plaćala lovačka udruga Biserci postojao ugovor između Ministarstva poljoprivrede i udruge Biserci prema kojem je godišnja zakupnina iznosila 254.000,00 kuna i trebalo ju je platiti u dvije rate, da se MĐ usmeno dogovorio sa udrugom da će on osobno financirati tu zakupninu i sve druge troškove lovišta s tim da ima pravo koristiti lovište za potrebe svojih gostiju, prijatelja i klijenata kad god mu je to potrebno te da je preostali iznos godišnje zakupnine koja ukupno iznosi 254.000,00 kuna, i to iznos od 127.000,00 kuna platio ČĐ.
21. O predmetu spora su iskazivali i tužitelj/protutuženik te zakonski zastupnik tuženika/protutužitelja.
22. Tužitelj/protutuženik u svom iskazu glede novčanih tražbina koje su predmet ovog postupka navodi, da je avans od 20.000,00 EUR koji je primio bio namijenjen za LU Biserci, jer nije bilo potreba da se taj novac troši za tuženika jer je bilo 50.000,00 EUR na računu tuženika, da je trebalo je platiti zakupninu za LU Biserci, a ĆĐ nije platio na udrugu nego na njegov račun, da ne zna zašto je između njega i VĐ postignut dogovor da se sa tim novcem plati članovima udruge upisnina, a ŽĐ je s tim novcem platio zakupninu u državni proračun, drugi put je na isti način plaćena zakupnina preko odvjetnika ČĐ, da je 2.9. na privatni račun primio novac od MĐ, a 13.9.2016. je primio 20.000,00 EUR i ĐĐ mu je u gotovini isplatila 10.500,00 kn, sveukupno je primio 234.900,00 kn, da je ŽĐ platio upisnine za svakog člana udruge za Carolinu i VĐ, da je 20.000,00 EUR-a koji novac mi je uplaćen od Donhauser Gmbh utrošio tako što je 135.000,00 kuna dao ŽĐ u svrhu plaćanja upisnina u udrugu LU Biserci za sve članove te udruge i to je plaćeno, a kad je novac sjeo na račun te udruge plaćena je zakupnina za Lovište Kalnik, da je upisnina za hrvatske državljane iznosila 10.000,00 kuna, za strance 20.500,00 kuna, a upisnine su plaćene za jedanaestero osoba,
23. Zakonski zastupnik tuženika/protutužitelja u svom iskazu glede tražbina koje su predmet ovog postupka navodi da je namjena uplate 20.000,00 EUR i 10.000,00 kuna bila održavanje poslovanja nespecifično, da je JĐ bio zadužen za održavanje cijelog pogona koji je obuhvaćao više tih manjih pogona, FE Gušće, Lovište Dijana, a namjena je bila i dana na odgovornost direktoru koji je trebao napraviti neki plan što će napraviti s tim novcem i obračun, a do sada to nije učinio, da je novac povjerenički dan JĐ, a ne zna na što je on taj novac potrošio, da ne zna je li ikad bio upisan kao član Lovačke udruge Biserci, da je lovio na području udruge Biserci, a mogao je loviti i ako nije bio član udruge Biserci na temelju ovlaštenja za lov koja je izdavao gospodin ŽĐ, da se više ne sjeća da li je plaćao ikad upisninu za lovačku udrugu Biserci, bila je skupština udruge, i na temelju toga je bio upisan i nakon angažmana JĐ opet ispisan, da se ne sjeća se više točno da li je bio primljen kao član ili ne da li je bila uplaćena upisnina, jer je bilo da postaje član pa je isključen kao član.
24. Sud je iskaz tužitelja u dijelu u kojem se slaže sa iskazom zakonskog zastupnika tuženika te iskazom svjedokinje AĐ kojoj je sud povjerovao, prihvatio kao vjerodostojan, a u preostalom dijelu nije, dok je iskaz zakonskog zastupnika tuženika prihvatio kao vjerodostojan u cijelosti.
25. Svjedok ŽĐ je svojim iskazom potvrdio tužiteljeve navode da iznose od 20.000,00 EUR-a koje je primio od strane trgovačkog društva DONHAUSER services & sales i 10.500,00 kuna koje je za iste potrebe dobio od AĐ nije zadržao za sebe, već za plaćanje upisnine i članarine članovima LU Biserci. S obzirom na to da taj svjedok u svom prvom iskazu ne govori ništa o tome da bi mu tužitelj predao novac za plaćanje upisnine i članarine za članove LU Biserci niti ga je punomoćnik tužitelja išta pitao o tome, čak štoviše tada protivno navodima iz svog novog iskaza izjavio da od VĐ nije tražio novac za rad udruge Biserci, nije detaljnije opisao okolnosti navodne predaje novca niti je to vremenski odredio, a nije logično niti životno da bi mu tužitelj bez pisane potvrde predao tako veliki iznos novca, a niti to bi taj novac bio uplaćen na račun LU Biserci na ime upisnine i članarine bez ikakvih pisanih potvrda o tome da su time te obveze podmirene, njegov iskaz u tom dijelu nije prihvaćen kao vjerodostojan.
28. Iskaz tužitelja u dijelu u kojem tvrdi da je primljene iznose od 20.000,00 EUR i 10.500,00 kuna utrošio za plaćanje upisnine i članarine članovima udruge Biserci je krajnje nelogičan i neuvjerljiv, jer nitko razuman u takvim okolnostima kao što je bio on, a tužitelj sebe predstavlja kao razumnu i odgovornu osobu, što je kao tadašnji direktor tuženika/protutužitelja nedvojbeno i trebao biti, ne bi tako veliku svotu novca koja mu je uplaćena s računa druge pravne osobe, a ne s računa tuženika/protutužitelja, utrošio za podmirivanje obveza fizičkih osoba i to bez ikakvog pisanog dokaza. Da je to zaista učinio kao što tvrdi u svom iskazu i kao što navodi svjedok ŽĐ u svom novom iskazu, tada bi taj novac osobno uplatio na račun LU Biserci i imao potvrde o uplati kojih nema, a ne preko druge osobe, ŽĐ, svog prijatelja, koji je te njegove navode potvrdio tek u svom dodatnom iskazu, po proteku dužeg vremena tijekom kojeg su glede toga mogli uskladiti svoje iskaze, dok je prvi puta bio saslušan prije nego tužitelj/protutuženik, pa je očito da su se naknadno glede toga dogovorili i u tom dijelu uskladili svoje iskaze. Stoga sud taj dodatni iskaz svjedoka ŽĐ također nije prihvatio kao vjerodostojan.
26. Na okolnost novčanih tražbini stranaka provedeno je financijsko-- knjigovodstveno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Maji Musić. Iz njezinog nalaza i mišljenja proizlazi da je stanje na Konto kartici "Obveze s temelja tekuće nabave u gotovini SĐ", konto: 2311, Prilog br. 1. nula, da je 1.1.2017. preneseno potraživanje iz 2016. u iznosu od 36.577,71 kn. Zadnje evidentirano knjiženje ulaznog računa bilo je na dan 30.4.2017., da su nastala potraživanja po predmetnom kontu podmirena sa redovnog računa te da je preostali nepodmireni iznos od 43.416,46 kn po predmetnom kontu zatvoren je s dijelom uplate Donhauser Services Sales GmbH na račun JĐ **.**.2016. godine (cjelokupni iznos uplate iznosi 20.000,00 E), da budući da ostatak novac uplaćen od strane Donhauser Services Sales GmbH na račun JĐ **.**.2016., kao i predaja novca na ruke od gđe. ĐĐ JĐ u iznosu 10.500,00 kn na dan 31.8.2016. nije bio potkrepljen ulaznim računima koji bi se odnosili na poslovanje tvrtke FORST EIBENSTEIN HR-HUNTING&FOREST d.o.o., isti je knjižen na konto karticu "Zajmovi
– JĐ SĐ", konto: 114061 (Prilog br. 2) u ukupnom iznosu od 87.453,53 kn, da postoji dug tužitelja/protutuženika JĐ prema tuženiku/protutužitelju FORST EIBENSTEIN HR-HUNTING&FOREST d.o.o. po osnovi zajma koji je knjižen u iznosu od 87.453,53 kn, koji je knjižen na konto zajma budući da uplata od strane Donhauser Services Sales GmbH na račun JĐ **.**.2016., kao i "predaja novca na ruke" gđe. Fucikove JĐ u iznosu 10.500,00 kn na dan 31.8.2016. nisu bile pravdane ulaznim računima koji bi se odnosili na poslovanje tvrtke FORST EIBENSTEIN HR-HUNTING&FOREST d.o.o. te da ne postoji dug tuženika/protutužitelja FORST EIBENSTEIN HR-HUNTING&FOREST d.o.o. prema tužitelju/protutuženiku JĐ po osnovi materijalnih troškova (obveza s temelja tekuće nabave u gotovini), nastalih u vremenu od siječnja do svibnja 2017. godine.
27. S obzirom na istaknute primjedbe tužitelja/protutuženika na njezin nalaz vještakinja je dodatnim pisanim očitovanjima i saslušanjem na ročištu pojasnila svoje zaključke iz Nalaza i na temelju čega je do njih došla. Pojasnila je da se konto kartica 2311 od 26. svibnja 2017. odnosi na obveze s temelja tekuće nabave u gotovini od strane JĐ koji je za tuženika/protutužitelja obavljao gotovinska plaćanja, da postoje dvije konto kartice 2311 s istim datumom, da se iznos od 65.370,87 kuna koji tužitelj/protutuženik svojim tužbenim zahtjevom potražuje ne odnosi u cijelosti na tuženika/protutužitelja, već se na njega odnosi 45.552,95 kuna iskazan na jednoj od dvije konto kartice 2311, dok se preostali iznos od 19.817,92 kuna iskazan na drugoj od te dvije konto kartice odnosi na drugo trgovačko društvo Lovište Diana d.o.o., pa dakle prema konto kartici s istim brojem i datumom potraživanje tužitelja/protutuženika prema tuženiku/protutužitelju na dan 26. svibnja 2017. iznosi 45.552,95 kuna. Nadalje je pojasnila da je do promjene stanja kartice 2311 došlo zbog knjiženja dijela uplate tvrtka je Donhauser servicec & sals Gmbh od 20.000,00 EUR koji je uplaćen na privatni račun tužitelja JĐ **.**.2016. prema potvrdi o uplati na stranici 73 spisa te usmene izjave JĐ o primitku uplate čime je podmiren dug prema JĐ od 43.416,46 kn, taj saldo na toj kartici od tada 0,00, a razlika do uplaćenog iznosa od 20.000,00 EUR je knjižena nakon toga 114061 – zajmovi – JĐ i to u iznosu od 76.953,53 kn, na istom konto knjižena i predana gotovina koju je tužitelj primio na ruke od GĐ, pa sveukupno taj konto iznosi 87.453,53 kn, a tako je proknjiženo jer je 11. kolovoza 2017. sačinjen ugovor o cesiji na temelju kojeg je tvrtka Donauser servisces & sals Gmbh svoju tražbinu od 20.000,00 EUR i 10.500,00 kn prenijela na tuženika/ protutužitelja. Objasnila je i da je razliku između dvije konto kartice 2311 i to one od 11.2.2020. i od 26.5.2017. nastala zbog dodatnih knjiženja na potražnoj strani konto kartice pa je potražni saldo na dan 26.5.2017. iznosio 45.552,95 kuna, ali to zbog toga što su na toj kartici proknjiženi i neki računi u ukupnom iznosu od 2.136,49 kuna koje u gotovini nije platio tužitelj/protutuženik, već druga osoba, što je naknadno korigirano tako što je iznos od 2.136,49 kuna isknjižen s kartice 2311 i proknjižen na kartici 23110-obveze s temelja tekuće nabave u gotovini ŽĐ, tako da je taj iznos 11. veljače 2020. više nije bio evidentiran na konto kartici 2311 na kojoj je od tada stanje za 2.136,49 kuna manje od stanja iskazanog na dan 26.5. 2017., odnosno stanje je od tada 43.416,45 kn. Pojasnila je i da je moguće da se uplata koju je izvršilo sasvim drugo trgovačko društvo na privatan račun tužitelja u jednoj kalendarskoj godini (2016.) knjiži na račun ovdje tuženika (sasvim druge pravne osobe) i to u drugoj kalendarskoj godini (2017.), jer računovodstvena godina nije isto što i kalendarska godina, pa se godišnji financijski izvještaji za javnu objavu podnose do 30.6. tekuće godine za prethodnu godinu te stoga svi računi i dokumentacija koja je pristigla u tekućoj godini, a odnosi se za prošlu godinu, nakon tog datuma se knjiže sa 2.1. tekuće godine te u pojedinim slučajevima sa 1.1. tekuće godine, što je razlog zašto je konto kartica 2311 od 26.5.2017. knjižena na 2.1.2017., a navedeno knjiženje je izvršeno temeljem Ugovora o cesiji gdje je cesionar FĐ, cedent Donhauser services and sales gmbh, a cesus JĐ priloženih ulaznih računa.
28. Sud je nakon pomne analize nalaz vještakinje koja ga je izradila na temelju dokumentacije u spisu predmeta, naknadno po tuženiku priložene dokumentacije te nakon što je pretraživanjem arhiva utvrdila da druge dokumentacije vezane ne predmet spora nema, detaljno se u više navrata očitovala na istaknute primjedbe tužitelja/protutužitelja tako što je nalaz i mišljenje dodatno valjano obrazložila, prihvatio kao stručan i objektivan te kao takav podoban za donošenje odluke u ovom sporu.
29. Tužitelj/protutužitelj tužbenim zahtjev traži i da mu tuženik/protutužitelj isplati iznos od 65.370,87 kn po osnovu materijalnih troškova koje je prema njegovim navodima osobno podmirio za tuženika/protutužitelja. Tuženik/protutužitelj ne osporava da je tužitelj/protutuženik u vrijeme donošenja odluke o otkazu imao po tom osnovu novčanu tražbinu prema njemu, ali osporava iznos te tražbine te tvrdi da i on ima novčanu tražbinu prema tužitelju/protutuženiku i to veću od njegove te da je tražbina tužitelja/protutuženika naknadno podmirena u cijelosti putem prijeboja njegove novčane tražbine tražbinom tužitelja/protutuženika. S obzirom na to da je njegova novčana tražbina veća od tražbine tužitelja/protutuženika, tuženik/protutužitelj protutužbom potražuje od tužitelja/protutuženika isplate razlike nastale nakon prijeboja u iznosu od 87.453,53 kn.
30. Između stranaka kao što je već rečeno nije sporno da je na račun tužitelja/protutuženika od trgovačkog društva DONHAUSER services & sales GmbH 4. listopada 2016. uplaćen iznos od 20.000,00 EUR-a te da je od zaposlenice tog trgovačkog društva AĐ primio iznos od 10.500,00 kuna koji je ona podigla s bankomata. To proizlazi i iz po tuženiku/protutužitelju dostavljene dokumentacije, Izvatka iz računa, potvrda potpisane po JĐ u omotnici na str. 73 spisa te iskaza svjedokinje AĐ. S obzirom da je Sara Fučikova 10.500,00 kuna koje je predala tužitelju/protutuženiku podigla službenom karticom trgovačkog društva DONHAUSER services & sales GmbH, od 4. listopada 2016. trgovačko društvo Donhauser Service & Sales GmbH ima potraživanje prema tužitelju u iznosu od 20.000,00 EUR i 10.500,00 kuna. Ta potraživanja su 11. kolovoza 2017. ustupljena tuženiku/protutužitelju na temelju Ugovora o cesiji, koji 11. kolovoza 2017. postaje tužiteljevim vjerovnikom za navedene iznose.
31. Iz Ugovora o cesiji od 11. kolovoza 2017. u omotnici na stranici 73 spisa sklopljenog između tuženika/protutužitelja kao cesionara i trgovačkog društva Donhauser services & sales GmbH kao cedenta proizlazi da je trgovačko društvo Donhauser services & sales GmbH svoje potraživanje prema tužitelju/protutuženiku u iznosu od 20.000,00 EUR koji mu je uplaćen 4. listopada 2016. kao i tražbinu s osnova predaju gotovine od strane starke GĐ u iznosu od 10.500,00 kn ustupio tužitelju/protutuženiku, čime je tuženik/protutužitelj od 11. kolovoza 2017. postao vjerovnik tužitelja/protutuženika za navedene iznose.
32. Prema čl. 189. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine" broj : 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 89/14 i 70/19) tuženik može do zaključenja prethodnog postupka pred sudom podnijeti kod istog suda protutužbu, ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protutužbom traži utvrđenje kakva prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu. Tuženik/protutužitelj je svoj protutužbeni zahtjev podnio do zaključenja prethodnog postupka. Neosnovano tužitelj/protutuženik smatra kako protutužbeni zahtjev nije u vezi s tužbenim zahtjevom tužitelja/protutuženika te da se ti zahtjevi ne mogu međusobno prebiti, pa da bi protutužbeni zahtjev zbog toga trebalo odbaciti. Novčane tražbine stranaka koje se potražuju tužbom i protutužbom u vezi su s radnim odnosom tužitelja/protutuženika kod tuženika/protutužitelja i mogu se međusobno prebiti, pa su slijedom toga ostvarene pretpostavke za podnošenje protutužbe.
33. Neosnovano tužitelj/protutuženik osporava valjanost prijenosa protutužbom utužene tražbine na tuženika/protutužitelja. Naime, prema čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a prema st. 2. ugovor o ustupanju nema učinak prema drugome ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Prema odredbi čl. 82. st. 1. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Budući da potraživanje s osnova dospjelog potraživanja trgovačkog društva Donhauser services & sales GmbH prema tužitelju/prtutuženiku ne predstavlja tražbinu čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da je ugovoreno da se tražbina ne može prenijeti, odnosno da se ne može prenijeti bez dužnikova pristanka, sud utvrđuje kako je predmetno potraživanje prema tužitelju/protutuženiku valjano preneseno na tužitelja/protutuženika. Iako nema dokaza da je tužitelj/protutuženik obaviješten o ustupu predmetne novčane tražbine na temelju navedenog Ugovora o cesiji od 11. kolovoza 2018., treba reći da obavijest dužniku niti nije pretpostavka valjanosti ugovora o ustupu tražbine sukladno čl. 82. st. 1. ZOO te se i samo vođenje parnice novog vjerovnika protiv dužnika može smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine (takav je stav o tom pitanju zauzela i sudska praksa, primjerice u odlukama VS, Revt-3/07 od 6. 3. 2007., VS, Revt-36/03-2 od 18. 2. 2004. i VS, Rev-1559/01 od 12. 9. 2001). Postojanje tražbine Donhauser Service & Sales GmbH, kao i ustup te tražbine tuženiku potkrijepljeni su dokumentacijom. S obzirom na to da tražbine nastaju na osnovu pravnih poslova i drugih osnova, upis nekog iznosa u poslovne knjige nema učinak nastanka tražbine. Slijedom navedenog sud utvrđuje da je na temelju pravno valjanog Ugovora o cesiji od 11. kolovoza 2017., trgovačko društvo Donhauser services & sales GmbH ustupilo tuženiku/protutužitelju predmetnu tražbinu. S obzirom na to da na temelju čl. 84. st. 1. ZOO primatelj, u konkretnom slučaju tuženik/protutužitelj) ima prema dužniku (tužitelju/protutuženiku) ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, sud ocjenjuje osnovanim potraživanje tuženika/protutužitelja prema tuženiku/protutužitelju s osnova dospjele tražbine u iznosu od 20.000,00 EUR i 10.500,00 kuna.
34. Budući da je pravni posao kojim je tražbina ustupljena tuženiku/protutužitelju pravno valjan kao što je prethodno obrazloženo, neosnovani su prigovori tužitelja/protutuženika da je riječ o pravno nevaljanom i ništetnom ugovoru te da tuženik/protutužitelj svoju tražbinu iz protutužbe ne može temeljiti na njemu. S obzirom na to da je tužitelj/protutužitelj u skladu s čl. 187. st. 3. Zakona o parničnom postupku u novom postupku postavio deklaratorni tužbeni zahtjev kojim traži da se ugovor o cesiji utvrdi ništetnim, ,a koji se prema st. 4. tog članaka ne smatra preinakom tužbe, sud je taj tužbeni zahtjev odbio jer je utvrdio da navedeni ugovor nije ništetan kao što je prethodno obrazloženo, uz napomenu da je o tome već odlučivao u prethodnom postupku kao u prethodnom pitanju i zaključio da ugovor nije ništetan te da iz obrazloženja drugostupanjske odluke kojom je ukinuta odluka suda prvog stupnja o spornim novčanim tražbinama ne proizlazi da bi ugovor o cesiji bio ništetan.
35. Iz Nalaza i mišljenja vještakinje koji je sud nakon dodatnih očitovanja i pojašnjenja prihvatio kao stručan i objektivan proizlazi da novčana tražbina tužitelja/protutuženika po osnovu materijalnih troškova koje je svojim novcem podmirivao za poslovanje tuženika/protutužitelja iznosi 43.416,46 kn, a ne 65.370,87 kn koliko isti potražuje po tom osnovu. To iz razloga što su u potraživanom iznosu od 65.370,87 kn sadržani i iznosi koji se ne odnose na tuženika/protutužitelja, 19.817,92 kn se odnosi na drugo trgovačko društvo, na Lovište Dijana d.o.o., iznos od 45.552,95 koji je na kartici 2311 26. svibnja 2017. prikazan kao dug tuženika/protutužitelja prema tužitelju/protutuženiku, naknadno je umanjen za 2.136,49 kuna jer je na temelju predanih računa utvrđeno da se radi o gotovinskim plaćanjima druge osobe, a ne tužitelja/protutuženika, pa je je na kartici 2311 od 11.2.2020. stanje duga tužitelja/protutuženika prema tuženiku/protutužitelju iskazano u nešto manjem iznosu od 43.416,46 kn.
36. Iz Nalaza vještakinje nadalje proizlazi da je na temelju Ugovora o cesiji od 11. kolovoza 2017., a koji sud smatra pravno valjanim kao što je prethodno obrazloženo došlo do promjene stanja kartice 2311 zbog knjiženja tako što je iznos od 20.000,00 EUR uplaćen na privatni račun tužitelj/protutuženika 12. rujna 2016. prema potvrdi o uplati na stranici 73 spisa te usmene izjave JĐ o primitku uplate, čime je podmiren dug prema JĐ od 43.416,46 kn, pa je saldo na toj kartici od tada 0,00, da je razlika do uplaćenog iznosa od 20.000,00 EUR knjižena nakon toga 114061kao zajmovi- JĐ i to u iznosu od 76.953,53 kn, a na istom konto knjižena i predana gotovina koju je tužitelj primio na ruke od GĐ, nakon čega stanje na tom kontu iznosi 87.453,53 kn, a tako je proknjiženo jer je 11. kolovoza 2017. sačinjen ugovor o cesiji na temelju kojeg je tvrtka Donauser servisces & sals Gmbh svoju tražbinu od 20.000,00 EUR i 10.500,00 kn prenijela na tuženika/ protutužitelja. Iz Nalaza vještakinje dakle proizlazi da novčana tražbina tuženika/protutužitelja nakon prijeboja iste s novčanom tražbinom tužitelja/protutuženika, koja prema nalazu vještaka iznosi 43.416,46 kuna, a ne 65.370,87 kuna kako to tvrdi tužitelj/protutuženik, iznosi 87.453,53 kn koliko tuženik/protutužitelj protutužbom i potražuje te da je izvršenim prijebojem novčana tražbina tužitelja/protutuženika podmirena u cijelosti. Sukladno gore citiranom propisu tužitelj/protutuženik novac, odnosno iznos od 87.453,53 kune koji kao tadašnji direktor nije utrošio za poslovne svrhe treba vratiti, jer je nakon što je prestao biti direktor prestala pravna osnova da taj novac drži kod sebe, a treba ga vratiti tuženiku/protutužitelju kojem ga je trgovačko društvo od kojeg je taj novac dobio ustupilo na temelju valjanog ugovora o cesiji.
37. Sud drugog stupnja je ukinuo odluku suda prvog stupnja jer je na temelju nalaza i mišljenju vještaka zaključio da je novčana tražbina tužitelja prestala prijebojem s tražbinom tuženika te da nakon prijeboja tražbina tuženika iznosi 87.453,53 kn, iako tuženik/protutužitelj nije u spis predmeta predao i izjavu o prijeboju, što je protivno čl. 196. Zakona o obveznim odnosima prema kojem prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to nego tek izjavom o prijeboju.
38. Prema čl.195. Zakona o obveznim odnosima dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele, a prema čl. 196. tog zakona prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju, a nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to. Za prijeboj nije potrebna suglasnost drugog sudionika u prijeboju, ali ju treba primiti druga strana. Pravni učinak prijeboja je prestanak tražbina. Dakle prijeboj može nastati na temelju: jednostrane izjave jedne od strana obveznopravnog odnosa (građanskopravna kompenzacija – compensatio civilis), 39. Na temelju Nalaza i mišljenja vještakinje sud je utvrdio da tražbina tužitelja/protutuženika, iznosi 5.762,35 EUR, a ne 8.676,21 euro koliko se tužbom potražuje. Tuženik/protutužitelj je na ročištu održanom 24. rujna 2025. u spis predmeta predao predaje izjavu o prijeboju od 22. rujna 2025. zajedno s punomoći i dokazom da je ista poslana punomoćniku tužitelja, kojom je tražbina tužitelja/protutuženika koja prema nalazu vještakinje iznosi 5.762,35 EUR prebijena s tražbinom tuženika/protutužitelja. S obzirom na to da je tuženik/protutužitelj podnio materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. Zakona o obveznim odnosima, koji se prema čl. Članak 288.a st. 6. Zakona o parničnom postupku može podnijeti i nakon zaključenja prethodnog postupka kao što je ovdje slučaj, a kojim je osporio tražbinu tužitelja/protutuženika tvrdnjom da je njegova tražbina prestala prijebojem, to je sud utvrdio da je tražbina tužitelja/protutuženika, koja prema nalazu vještakinje iznosi 5.762,35 EUR, prestala prijebojem. Prema čl. 288. st. 6. Zakona o parničnom postupku materijalnopravni prigovori radi prebijanja mogu se isticati i nakon toga, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz članka 299. stavka 2. ovoga Zakona. S obzirom na to da je Izjava o prijeboju sastavljena 22. rujna 2025., tuženik/protutuženik ju nije mogao bez svoje krivnje predati u ranijem tijeku postupka niti po tom osnovu istaknuti prigovor radi prebijanja.
40. Slijedom navedenog, budući da je da je sud na temelju provedenih dokaza utvrdio kako tražbina tužitelja/protutuženika iznosi iznosi 5.762,35 EUR, a ne 8.676,21 euro koliko se tužbom potražuje te da je prestala na temelju jednostrane Izjave o prijeboju od 22. rujna 2025 u kojoj se navodi da izjava ima učinak od trenutka kad su ispunjene pretpostavke za prijeboj, odnosno od 2. lipnja 2017., tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika je odbijen kao neosnovan, dok je protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja kojim traži isplatu iznosa od 11.607,08 eura (87.453,53 kuna) koliko mu prema Nalazu vještakinje tužitelj/protutuženik duguje, sa zakonskom zateznom kamatom usvojen u cijelosti.
41. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 . Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Kako je parnicu izgubio tužitelj/protutuženik, obvezan je nadoknaditi tuženiku/protutužitelju nastale mu troškove postupka. Troškovi postupka su do podnošenja protutužbe obračunati prema u tužbi naznačenoj vrijednosti spora 12.210,50 eura (92.000,00 kn), a nakon toga prema zbroju tužbenog i protutužbenog zaht jeva koji iznosi 23.817,58 eura (179.453,53 kune). Sud je tuženiku/protutužitelju u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. S obzirom na to da je predmet ovog postupka procjenjiv spor iz radnih odnosa, tuženiku su priznati i dosuđeni troškovi za radnje poduzete u ovom postupku na temelju Tbr. 8/1 i Tbr 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, u daljnjem tekstu Tarifa). Tuženiku/protutužitelju je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 21. srpnja 2017. od 500,00 eura na temelju Tbr 8/1 Tarife, trošak sastava podneska od 27. listopada 2017. od 500,00 eura koji sadrži i protutužbu na temelju Tbr. 8/1 Tarife u vezi s Tbr. 7/1 Tarife, trošak sastava podneska od 19. listopada 2020. od 500,00 eura na temelju Tbr. 8/1 Tarife u vezi s Tbr. 7/1 Tarife, trošak sastava podneska od 2. svibnja 2022. od 500,00 eura na temelju Tbr. 8/1 Tarife u vezi s Tbr. 7/1 Tarife, trošak sastava 7 ostalih podnesaka od 24. kolovoza 2017., 13. travnja 2018., 22. svibnja 2018., 27. srpnja 2018.,10. kolovoza 2018.,19. listopada 2018. i 15. siječnja 2020., za svaki od njih po 50,00 eura, na temelju Tbr. 8/4 Tarife u vez i s Tbr. 7/1 Tarife, za zastupanje na pripremnom ročištu održanom prije podnošenja protutužbe 24. kolovoza 2017. na kojem se nije raspravljalo o glavnoj stvari već samo o procesnim pitanjima iznos od 125,00 eura na temelju Tbr 9/2 Tarife, za zastupanje na ročištima održanima nakon podnošenja protutužbe kad se povećala vrijednost predmeta spora održanima 13. studenoga 2017., 5. veljače 2018. 15. ožujka 2018., 18. svibnja 2018., 17. rujna 2018., 19. studenoga 2019., 17. srpnja 2020., 26. siječnja 2021.,1.ožujka 2022., 23. ožujka 2022., 10. svibnja 2022., 26. lipnja 2025. i 24. rujna 2025., za svako ročište po 500,00 eura, na temelju Tbr 9/1 Tarife, sve uvećano za PDV od 25% na temelju Tbr. 42 Tarife, trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja od 265,45 eura, trošak prevođenja od 129,40 eura, te trošak sudske pristojbe na protutužbu od 53,09 eura što sve daje ukupno dosuđeni trošak od 11.666,69 eura. Tuženiku/protutužitelju nije priznat zatraženi trošak dolaska svjedoka na ročište od 1.957,16 eura. Prema čl. 249. Zakona o parničnom postupku svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište te na naknadu izmakle zarade, naknadu treba zatražiti odmah nakon saslušanja; inače gubi pravo na nju, na što je sud dužan upozoriti svjedoka, u rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoka, sud će odrediti da se određena svota isplati iz položenog predujma; a ako predujam nije položen, sud će naredit stranci da određenu svotu plati svjedoku u roku od osam dana, žalba protiv tog rješenja ne zadržava ovrhu rješenja. Troškovi svjedocima nisu priznati tijekom postupka niti je tuženiku/protutužitelju naloženo da im te troškove podmiri. Svjedoci su u skladu s citiranim propisom u pozivima za ročište na kojem su bili saslušani upozoreni da imaju pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište te na naknadu izmakle zarade te da trebaju zatražiti naknadu odmah nakon saslušanja, inače gube pravo na nju, a niti jedan od svjedoka za koje se potražuje trošak dolaska na sud nije tako postupio, već su postavili neodređene zahtjeve iz kojih nije razvidno koliki iznos potražuju i po kojem osnovu. Svjedokinja JĆ je odmah predala troškovnik na njemačkom jeziku iz kojeg proizlazi da potražuje 447 EUR, a kako isti nije preveden na hrvatski jezik sud ne može utvrditi o kakvim je troškovima riječ. Iz njega je zaključio da potražuje 160 EUR za prijevoz autom. Takav zahtjev za naknadu troška ne može priznati. Priložila mu je i račune z kojih nije razvidno na što se odnose. Naknadno po svjedocima TĐ, CĐ i DĐ dostavljeni troškovnici se prema citiranom propisu ne mogu priznati zbog toga što svjedoci iako upozoreni nisu odmah postavili određeni zahtjev za naknadu troška. Glede toga treba reći da dostavljeni troškovnici sadrže zahtjeve za naknadu troška koji se ne mogu priznati Pravilnika o naknadi troška u sudskim postupcima. Odredbom čl. 6. st. 1. Pravilnika je propisano da putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa. pri čemu je određeno i što su to sredstva javnog prometa (tramvaj, trolejbus, vlak, autobus, brod i avion). Naknada pripada za prijevoz izvršen najkraćim putem i najekonomičnijim sredstvom (čl. 7. st. 1), a tek ako se utvrdi da putovanje nije bilo moguće javnim sredstvom, odnosno da ono nije bilo mogućem u pogodno vrijeme ili se ne može koristi javno sredstvo, svjedoku pripada pravo na naknadu prijevoza u vidu kilometraže (čl. 8. st. 1. Pravilnika). Iz dostavljenih troškovnika nije razvidno da prijevoz sredstvima javnog prometa nije bio moguć niti koliko iznosi trošak javnog prijevoza, a sud to nije dužan utvrđivati po službenoj dužnosti. Nadalje prema čl. 12. st. 2. Pravilnika o naknadi troška o sudskim postupcima ("Narodne novine" 8/88 i 150/05 poslodavac) ima pravo na refundaciju isplaćene naknade plaće od suda koji vodi postupak, to takovo pravo nema svjedok. Dakle troškove izgubljene zarade svjedoku nadoknađuje poslodavac, koji može od suda zahtijevati refundaciju iznosa koji je po ovom osnovu isplatio zaposleniku, odnosno svjedoku. Glede toga se ukazuje i na to da svjedoci koji su takvu naknadu zatražili nisu priložili i dokaz da od svog poslodavca nisu dobili plaću za vrijeme odsutnosti s posla zbog obveze svjedočenja. Slijedom navedenog dio zahtjeva tuženika/protutužitelja kojim potražuje trošak dolaska svjedoka na sud je odbijen kao neosnovan. Tuženiku/protutužitelju nije priznat cjelokupni iznos zatraženog troška od 22.215,69 eura jer su prema troškovniku obračunati prema pogrešno naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 61.176,21 eura po tužbi i 11.607,08 eura po protutužbi, a vrijednost predmeta spora kao što je prethodno rečeno je do podnošenja protutužbe 12.210,50 eura (92.000,00 kn), a nakon toga prema zbroju tužbenog i protutužbenog zahtjeva koji iznosi 23.817,58 eura (179.453,53 kune) , jer je troškovnikom zatražen i trošak sastava žalbe, odgovora na žalbu i sudske pristojbe na žalbu koji se troškovi za sada ne mogu priznati tuženiku/protutužitelju s obzirom na to da se sad još ne zna da li te troškove treba priznati u cjelini ili djelomično te će o tim troškovima odlučiti sud drugog stupnja ukoliko se podnesu žalbe protiv ove odluke, a ako se ne podnesu o tome će se odlučiti naknadno posebnim rješenjem ovisno o uspjehu stranaka u sporu.
U Varaždinu 30. listopada 2025.
Sutkinja
Jadranka Orlović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).
Dostaviti:
1/ tužitelju po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hrabar&Partneri, Zagreb,
2. tuženiku po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Petrić i dr. d.o.o. Varaždin