REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: Pn-1512/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Sanji Vodopija, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Azimiru Ceriću i Janu Duporu, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Goranu Mikuličiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mikuličić–Lončarić–Bahun–Topić iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. listopada 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Jana Dupora, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Gorana Samaržije, odvjetnika, dana 30. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, isplatiti tužitelju EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.290,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2024. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.779,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2025. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 110,00 EUR s pripadajućim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 16. veljače 2024. godine u Zagrebu, doživio prometnu nezgodu kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka]. Navodi da je prometnu nesreću prouzročio NC vozilom inozemnih reg. oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), te da stoga tuženik odgovara za štetu oštećeniku. Tužitelj je u nezgodi zadobio tjelesne ozljede radi čega mu je pružena liječnička pomoć, nakon čega je utvrđeno da je pretrpio dislokaciju, iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice, ozljede vrata i glave te stopala i gležnja. Navodi da se u mirnom postupku obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, koji mu je isplatio nesporan iznos od 1.500,00 EUR. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.900,00 EUR, umanjeno za nesporno isplaćen iznos od 1.500,00 EUR, dakle potražuje daljnji iznos od 1.400,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2024. pa do isplate, kao i naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je dana 19.04.2024. isplatio tužitelju iznos od 1.500,00 EUR, te smatra da je isplatom tog iznosa u cijelosti nadoknadio neimovinsku i imovinsku štetu koja je tužitelju nastala u predmetnom štetnom događaju. Predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja, odštetni zahtjev, potvrdu MUP-a od 08.03.2024., presliku zdravstvenog kartona tužitelja, kao i cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju, te proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Među strankama nisu sporni pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost, dok su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva. Također nije sporno da se tužitelj u mirnom postupku obratio tuženiku odštetnim zahtjevom od 02.04.2024. godine, te da je tuženik na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio tužitelju iznos od 1.500,00 EUR.

6. Radi utvrđivanja osnova i visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja, te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr Igoru Stipančiću.

7. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Igora Stipančića proizlazi da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi dana 16.02.2024. godine, te je tom prilikom zadobio sljedeće ozljede:

- natučenje glave,

- trzajnu ozljedu vrata,

- natučenje i uganuće lijevog gležnja.

Navedene ozljede utvrđene su na dan štetnog događaja pregledom i obradom u KB Dubrava. Inicijalno je bila postavljena sumnja na prijelom tj. otkinuće vrška gležnja s unutarnje strane tzv. unutarnjeg maleola. Međutim, takva ozljeda je isključena pomnim promatranjem i usporedbom kliničkog i radiološkog nalaza od strane traumatologa što je i potvrđeno na kontrolnom pregledu kirurga 10 dana po štetnom događaju (26.02.2024.) u drugoj ustanovi. Proveo je liječenje imobilizacijom vrata i potom jednokratnom fizikalnom terapijom. Liječenje je završeno zadnjim pregledom kirurga 07.06.2024. u kojem se navodi zaostala bolnost i ograničenje pokreta vratne kralježnice i lijevog gležnja. Dalje bez evidentiranih specijalističkih pregleda i dijagnostičke obrade. U zdravstvenom kartonu tužitelja do predmetnog štetnog događaja nema evidentiranih ozljeda ni tegoba s lijevim gležnjem iako se u nekoliko navrata navodi ozljeda desnog gležnja. Što se kralježnice tiče postoje podaci o tegobama s donjim dijelom leđa ali i vratnom kraježnicom zbog tzv. cervikokranijalnog sindroma zbog čega je provodio i fizikalnu terapiju 2022. godine. Stoga je trzajnu ozljedu vrata zadobio na već ranije promijenjenu i oštećenu vratnu kralježnicu. Na temelju medicinske dokumentacije iz koje se vidi narav i težina zadobivenih ozljeda te način provedenog liječenja kao i pregleda tužitelja, vještak smatra da tužitelj u predmetnom štetnom događaju nije zadobio ozljedu vratne kralježnice koja je ostavila trajne posljedice. Što se ozljede gležnja tiče postoji blago ograničenje funkcije lijevog gležnja uz bolove pri opterećenju. Prema mišljenju vještaka smanjenje životne aktivnosti zbog zaostalih posljedica ozljeđivanja u ovom događaju iznosi 2%. Prema mišljenju vještaka tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta do 3 dana, srednjeg intenziteta 6 dana, a manjeg intenziteta još do 6 tjedna sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenu životnu aktivnost. Prema mišljenju vještaka tužitelj je trpio tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao oko 2 dana, srednjeg intenziteta oko 3 dana i manjeg intenziteta do 4 tjedna. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 10 dana 2 sata na dan, te potom u trajanju od 3 tjedna, 3 puta tjedno po 2 sata dnevno zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora.

8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka budući su po mišljenju ovog suda dani stručno i obrazloženo, detaljno i vrlo precizno, te u skladu s pravilima struke i medicinskih znanosti i na isto stranke nisu imale nikakvih primjedbi.

9. Cijeneći medicinsku dokumentaciju, kao i nalaz i mišljenje liječnika vještaka, ovaj sud smatra utvrđenim da je tužitelj u štetnom događaju bio ozlijeđen i da je time povrijeđeno njegovo pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi sa čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi, odnosno da je trpio fizičke bolove i strah, te da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice zadobivene ozljede, a koje činjenice su kriteriji odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a. Utvrđena težina ozljede i okolnosti konkretnog slučaja, po mišljenju ovog suda opravdavaju tužitelju dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1 ZOO-a), a temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, naknadu štete za tuđu pomoć.

10. S obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, trajanje liječenja, neugodnosti tijekom liječenja, imobilizacije vrata ovratnikom, provođenja fizikalne terapije, kontrole kod liječnika različitih specijalnosti, intenzitet pretrpljenog straha, duševne boli koje tužitelj nesumnjivo trpi zbog smanjenja životne aktivnosti, a koje se manifestiraju u blagom ograničenju funkcije lijevog gležnja uz bolove pri opterećenju, utvrđeno je da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 2.600,00 EUR. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje su mjerodavne za određivanje težine povrede prava osobnosti, utvrđeno je da je tužiteljevo pravo osobnosti povrijeđeno u mjeri zbog koje mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st.1. ZOO-a).

11. Nadalje, nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 10 dana 2 sata na dan, te potom u trajanju od 3 tjedna, 3 puta tjedno po 2 sata dnevno, dakle ukupno 38 sati. Kako su stranke na ročištu dana 14. listopada 2025. godine učinile nespornim da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, to je sud tužitelju za pretrpljenu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu dosudio iznos od 190,00 EUR, a budući smatra cijenu sata tuđe pomoći i njege od 5,00 EUR primjerenom cijeni koštanja sata rada osobe koja je prema svojim kvalifikacijama bila u mogućnosti tužitelju pružiti pomoć kakva mu je bila potrebna i s obzirom na cijene na tržištu, a temeljem odredbe čl.1095.st.1.ZOO-a.

12. Obzirom na navedeno, vodeći računa o svim gore navedenim okolnostima, sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio da tužitelju kao pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu koju je pretrpio i imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege pripada iznos od 2.790,00 EUR. Međutim, kako je tuženik isplatio tužitelju nesporni dio štete u iznosu od 1.500,00 EUR, to je tužitelju valjalo dosuditi iznos od 1.290,00 EUR, s osnova neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, čime mu je u potpunosti reparirana pretrpljena šteta. Preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 110,00 EUR valjalo je odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

13. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Da bi kamate počele teći, šteta mora biti nastala, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje. Po mišljenju ovog suda neimovinska šteta u pravilu nastupa kada se završi liječenje oštećenika, kada se zdravstveno stanje oštećenika stabiliziralo i postalo definitivno, a što znači da, uz adekvatne mjere liječenja, nema mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja, a niti da postoji mogućnost daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja.

14. Uvidom u medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj priložio uz tužbu, te posebice medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je liječenje tužitelja završeno dana 07.06.2024. godine, dakle prije pokretanja ovog parničnog postupka.

15. Među strankama nije sporno da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku u mirnom postupku odštetnim zahtjevom od 02.04.2024.g. U tom trenutku liječenje tužitelja još nije bilo završeno.

16. Odredbom čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05 - dalje: ZOOP), a koji zakon je lex specialis u odnosu na ZOO, propisan je postupak i rokovi za rješavanje odštetnih prava, te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe.

17. Obzirom na navedeno, a temeljem odredbe čl.1103. ZOO-a i čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP- a, ovaj sud je tužitelju na dosuđeni iznos od 1.290,00 EUR (za neimovinsku štetu i imovinsku štetu za tuđu pomoć) dosudio zatezne kamate počevši od utuženja, tj. 18.07.2024. (kada je i liječenje tužitelja okončano) pa do isplate, a kako je to tužitelj i zahtijevao. Kamate su dosuđene po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

19. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu s dostavljenim i zatraženim troškovnikom, te prema vrijednosti predmeta spora i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7/1), za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (Tbr. 32), za sastav podnesaka od 22.10.2024. i 16.07.2025.g. po 100 bodova (Tbr.8/1) i za zastupanje na ročištu 06.02.2025. i 14.10.2025.g. po 100 bodova (Tbr.9/1), odnosno ukupno 600 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.500,00 eura. Nadalje, tužitelju je u cijelosti priznat kao nužan trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu od 26,55 eura i sudske pristojbe na presudu od 53,09 eura, tako da je tužitelju sveukupno priznat parnični trošak u iznosu od 1.779,64 eura. Tako priznati trošak tužitelju je u cijelosti i dosuđen budući tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Na tako utvrđeni iznos troška tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

20. Slijedom narečenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. listopada 2025. godine

Sutkinja:

Sanja Vodopija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rj. o sudskoj pristojbi na presudu od 53,09 eura

2. pun. tuženika