REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-1548/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivana Starčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Konforta, odvjetniku iz Zagreba, Hruševačka 1, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu – Studentski centar u Zagrebu, Savska cesta 25, Zagreb, OIB: 22597784145, zastupanog po punomoćnici DZ iz Odvjetničkog društva Zoran Šunić, Marko Lisec, Mislav Kancir, Tadić d.o.o., iz Zagreba, Donje Svetice 99a, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 13. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, dana 30. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu – Studentski centar u Zagrebu, Savska cesta 25, Zagreb, OIB: 22597784145 da tužiteljici ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.271,02 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od:

- 15.10.2017.g. na iznos od 61,35 eura do isplate,

- 15.11.2017.g. na iznos od 77,67 eura do isplate,

- 15.12.2017.g. na iznos od 83,83 eura do isplate,

- 15.01.2018.g. na iznos od 62,14 eura do isplate,

- 15.02.2018.g. na iznos od 33,07 eura do isplate,

- 15.03.2018.g. na iznos od 65,61 eura do isplate,

- 15.04.2018.g. na iznos od 70,15 eura do isplate,

- 15.05.2018.g. na iznos od 16,27 eura do isplate,

- 15.06.2018.g. na iznos od 16,88 eura do isplate,

- 15.07.2018.g. na iznos od 64,26 eura do isplate,

- 15.08.2018.g. na iznos od 34,82 eura do isplate,

- 15.09.2018.g. na iznos od 3,75 eura do isplate,

- 15.10.2018.g. na iznos od 67,23 eura do isplate,

- 15.11.2018.g. na iznos od 24,11 eura do isplate,

- 15.12.2018.g. na iznos od 76,53 eura do isplate,

- 15.01.2019.g. na iznos od 63,49 eura do isplate,

- 15.02.2019.g. na iznos od 71,96 eura do isplate,

- 15.03.2019.g. na iznos od 60,14 eura do isplate,

- 15.04.2019.g. na iznos od 73,13 eura do isplate,

- 15.05.2019.g. na iznos od 34,55 eura do isplate,

- 15.11.2019.g. na iznos od 23,94 eura do isplate,

- 15.12.2019.g. na iznos od 79,18 eura do isplate,

- 15.01.2020.g. na iznos od 62,49 eura do isplate,

- 15.02.2020.g. na iznos od 64,56 eura do isplate,

- 15.03.2020.g. na iznos od 70,35 eura do isplate,

- 15.04.2020.g. na iznos od 58,11 eura do isplate,

- 15.05.2020.g. na iznos od 44,93 eura do isplate,

- 15.06.2020.g. na iznos od 15,94 eura do isplate,

- 15.07.2020.g. na iznos od 17,02 eura do isplate,

- 15.08.2020.g. na iznos od 29,18 eura do isplate,

- 15.09.2020.g. na iznos od 5,13 eura do isplate,

- 15.10.2020.g. na iznos od 62,14 eura do isplate,

- 15.11.2020.g. na iznos od 129,99 eura do isplate,

- 15.12.2020.g. na iznos od 60,25 eura do isplate,

- 15.01.2021.g. na iznos od 56,73 eura do isplate,

- 15.02.2021.g. na iznos od 28,10 eura do isplate,

- 15.03.2021.g. na iznos od 48,63 eura do isplate,

- 15.04.2021.g. na iznos od 44,58 eura do isplate,

- 15.05.2021.g. na iznos od 13,78 eura do isplate,

- 15.06.2021.g. na iznos od 62,67 eura do isplate,

- 15.07.2021.g. na iznos od 45,31 eura do isplate,

- 15.08.2021.g. na iznos od 3,53 eura do isplate,

- 15.10.2021.g. na iznos od 3,80 eura do isplate,

- 15.11.2021.g. na iznos od 73,52 eura do isplate,

- 15.12.2021.g. na iznos od 54,40 eura do isplate,

- 15.01.2022.g. na iznos od 51,82 eura do isplate.

kao i da mu nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 3.015,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 07.07.2014. i 17.02.2021. Ovom tužbom se potražuje isplata razlike plaće za smjenski rad i za rad u drugoj smjeni za razdoblje od 6. mjeseca 2017.g. do 12. mjeseca 2021.g.

Kod tuženika kao poslodavca su u primjeni:

- Pravilnik o plaćama i drugim primanjima radnika Studentskog centra u Zagrebu, pročišćeni tekst od 19. studenog 2015. - dalje Pravilnik o plaćama, (u prilogu),

- Kolektivni ugovor za Studentski centar u Zagrebu od 9.12.2016. koji se po čl.93. primjenjuje od 1.1.2017. - dalje Kolektivni ugovor (u prilogu).

Kolektivni ugovor u čl.44.st.3.al.2. propisuje uvećanje plaće za rad u smjenama od 5% a Pravilnik o plaćama u čl.16. dodatno propisuje uvećanje plaće za rad u drugoj smjeni od 10%.

Ugovor o radu tužitelja u čl.6. propisuje da se rad tužitelja obavlja u smjenama. Suprotno obvezi iz Kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama, poslodavac u utuženom razdoblju obračunava samo dodatak za sate rada u drugoj smjeni i to za 5%.Prema tome, tužitelju je u utuženom razdoblju uskraćeno pravo na povećanje ukupne plaće za 5% zbog rada u režimu smjenskog rada i daljnje povećanje plaće od 10% za sate rada u drugoj smjeni.

Navedeno je vidljivo iz obračuna plaća (u prilogu) gdje se smjenski rad evidentira kao „redovan rad“ te se na njega uopće nije isplatio propisani dodatak od 5% dok se rad u drugoj smjeni evidentira kao „smjenski rad“ uz uvećanje od 5% umjesto uz propisano uvećanje od 10%.

Ukoliko tuženik bude osporavao okolnost da je u utuženom razdoblju smjenski rad tužitelja evidentirao kao „redovan rad“ a rad u drugoj smjeni kao „smjenski rad“, predlaže se obvezati tuženika da dostavi podatke o satima rada tužitelja s posebno iskazanim satima rada u drugoj smjeni. Tu evidenciju tuženik posjeduje jer ju je dužan voditi sukladno čl.8.st.2. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17).

Tužbom se predlaže provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđenja pripadajućih a neisplaćenih razlika plaća tužitelja za razdoblje od 01.06.2017.g. do 31.12.2021.g. gdje se obračun ima izvršiti primjenom odredbe čl.44.st.3.al.2. Kolektivnog ugovora koja propisuje uvećanje plaće za rad u smjenama od 5% i primjenom odredbe čl.16. Pravilnika o plaćama koja propisuje uvećanje plaće za rad u drugoj smjeni od 10%.

Pravilnik o plaćama u čl.4. određuje da plaća dospijeva 15. u mjesecu za prethodni mjesec pa se kamata potražuje po propisanom dospijeću.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 27.05.2025.g tužiteljica potražuje iznos od 2.271,02 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli iznos uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik najprije ističe da se u cijelosti protivi postavljenom tužbenom zahtjevu te osporava kako osnovu tako i visinu istog.

Tuženik se protivi ovako postavljenom tužbenom zahtjevu i to jer je postavljeni petit tužbe nejasan i konfuzan.

Tuženik naglašava kako je radniku obračunao i isplatio plaću sukladno važećim propisima, a sve u skladu sa čl. 90. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR), kao što je i dostavio obračune plaća radniku sukladno obvezi normiranoj čl. 93. istoga Zakona.

Tuženik ukazuje da se u predmetnoj pravnoj stvari radi o sporu iz radnog odnosa te stoga teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor. Prema tome, ukoliko tužitelj tvrdi kako je uskraćen, isto je dužan obrazložiti te dokazati.

Tuženik je kao poslodavac postupao sukladno obvezi propisanoj čl. 93. st. 1. ZR- a koji glasi:

(1) Poslodavac je dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni.

Dakle, tuženik je ispunio svoju obvezu propisanu navedenim člankom Zakona o radu čime je tužiteljica imala svu potrebnu dokumentaciju kojom bi specificirala svoj tužbeni zahtjev i isti obrazložila.

Sukladno navedenom, tuženik ističe da je predmetna tužba neuredna te ne zadovoljava uvjete iz članka 186. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP), odnosno ne sadrži sve što je potrebno kako bi se po njoj moglo postupiti. Prema tome, tuženik predlaže da sud pozove tužiteljicu na ispravak odnosno dopunu iste, sve u smislu čl. 186. st. 1., a u vezi s čl. 109. ZPP-a, odnosno da sam utvrdi vrijednost predmeta ovog spora sukladno čl. 40. ZPP-a.

Nesporno je da se na predmetno potraživanje u utuženom razdoblju primjenjuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 7. srpnja 2014. godine i Ugovor o radu od 17. veljače 2021. god. sklopljeni između tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao radnice. Gore navedenim Ugovorima, i to u čl. 4. istih, propisano je kako za obavljeni rad na temelju ovog ugovora u redovitom radnom vremenu Poslodavac će Radniku isplatiti mjesečno ugovorenu plaću (osnovnu plaću) u vrijednosti od 1100 bodova. Osim ugovorene plaće Poslodavac će Radniku isplatiti i dodatak na plaću, naknadu plaće i nagradu sukladno odredbama Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika, najkasnije do 15. u mjesecu.

Poslodavac je postupao sukladno gore navedenoj odredbi te je radniku isplaćivao plaću sa pripadajućim dodatkom, a što je i vidljivo iz dostavljenih obračuna plaća u kojima je iskazan dodatak na plaću i stimulacije.

Nadalje, iz dostavljenih obračuna isplaćene plaće jasno je vidljivo da je dodatak za rad u drugoj smjeni vrednovan prema uvećanju propisanom Kolektivnim ugovorom. Tuženik ističe kako tužiteljičini navodi i zahtjevi proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa tumačenju odredbi Zakona o radu, Kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama kada smatra da mu pripada pravo na uvećanje plaće u iznosu od 5% po osnovi rada u prvoj smjeni, odnosno u svakom slučaju, a onda i od 10% za rad u drugoj smjeni. Naime, iz čl. 44. Kolektivnog ugovora jasno proizlazi kako radniku pripada povećanje plaće za rad u specificiranim uvjetima, ali samo i isključivo za smjenski rad, a ne na cijeli iznos osnovne plaće. Slijedom toga, radniku za rad u popodnevnoj smjeni (koja nije redovna) pripada pravo na povećanje plaće od 5%, dok se obveza 10%-otnog povećanja iz Pravilnika o plaćama odnosi samo na radnike koji ne rade u smjenama, već isključivo rade popodne.

Nesporno je kako tužitelj u okviru radnog mjesta na koje je raspoređen ne obavlja rad u trećoj smjeni, već samo povremeno u drugoj smjeni. U tužbi isti ne uzima u obzir da iz Kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama proizlazi kako je treća smjena konstitutivna sastavnica smjenskog rada. Slijedom toga, radnicima koji ne rade u trećoj smjeni ne pripada niti povećanje plaće po osnovi smjenskog rada općenito već samo povećanje plaće po osnovi rada u popodnevnoj smjeni. Čak i ukoliko bi Naslov zauzeo stajalište kako tužitelju u svakom slučaju pripada pravo na povećanje plaće već samom činjenicom da je određeni dio na radu proveo u smjenama, a koje se temelji na suviše širokom tumačenju odredbi Kolektivnog ugovora i Pravilnika, tada bi u obzir valjalo uzeti i činjenicu da u ovom postupku nije sporno da tužitelj ne obavlja rad u trećoj smjeni, a time da mu ne pripada pravo na dodatak na plaću u punom, već u djelomičnom iznosu, razmjernom okolnosti da on niti ne obavlja smjenski rad u punom opsegu. Zbog specifičnosti pojedinih radnih mjesta kod tuženika kao poslodavca, organizacija rada podliježe smjenskom radu samo dijela radnika. Prema tome, smjenski rad odnosi se samo na dio, a ne na sve radnike zaposlene kod tuženika kao poslodavca. Uvažavajući zakonsku odredbu čl. 94. ZR-a, a posebice imajući u vidu činjenicu smjenskog rada pojedinih radnika, koji u korelaciji s ostalim radnicima imaju i stvarno teže uvjete rada, tuženik prilikom obračuna plaće takvim radnicima nesporno obračunava naknadu i isplaćuje povećanu plaću.

Imajući u vidu tužbu tužiteljica kao radnica prema tuženiku kao poslodavcu, tuženik napominje da u svom poslovanju vodi osobitu brigu o uvjetima rada i specifičnosti djelatnosti koje se kod istog obavljaju, a time i uvažava brojne moguće životne i radne situacije radnika. Obavljanje rada u trajanju i uvjetima koji mogu odstupiti od uobičajenog, Tuženik dodatno novčano vrednuje, uvažavajući pravo na povećanu plaću. Također, uzimajući u obzir činjenicu da je Tužiteljica još uvijek u radnom odnosu kod tuženika, tuženik želi istaknuti i to da tužiteljica nije ni na jedan uredno dostavljeni obračun plaće uputila bilo kakav prigovor ili isto nastojala osporiti, već sada sudskim putem želi za sebe pribaviti novčanu korist od tuženika.

Na kraju tuženik skreće pozornost, a što proizlazi i iz dokaza koje prileže tužbi, kako je tužiteljica od siječnja 2021. god. provela popriličan broj sati u pripravnosti, čak 361 sat, a za koje vrijeme mu je tuženik uredno isplatio puni iznos osnovice plaće kao naknadu za pripravnost. S obzirom na to kako se prema čl. 60. st. 2. ZR-a razdoblje pripravnosti ne smatra radnim vremenom, to je razvidno kako tužiteljica, ukoliko bi se njen tužbeni zahtjev prihvatio, ne može ni na koji način ostvariti pravo na dodatak po osnovi smjenskog rada, kao ni po bilo kojoj drugoj osnovi, a u odnosu na onaj dio za koju mu je izvršena isplata naknade za pripravnost.

Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže sudu obvezati tužiteljicu da dostavi dokaze na kojima temelji svoje sporno potraživanje, obvezati ga da specificira svoje potraživanje, a podredno, ukoliko tužiteljica ne postupi po nalogu suda tužbu odbaciti, a sve uz naknadu nastalog troška.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u Ugovor o radu tužitelja, Pravilnik o plaćama i drugim primanjima tuženika, KU, platne liste, sudsku praksu, proveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Danici Smojver.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11.- pročišćeni tekst i 25/13. u daljnjem tekstu : ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama je nesporno da je tužiteljica kod tuženika zaposlena temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu kuhara I.

6. Među strankama je sporno da li je tužiteljici u navedenom vremenskome razdoblju isplaćena plaća temeljem zakona i drugih podzakonskih akata.

7. Sukladno čl. 6. Ugovora o radu rad tužiteljice organiziran je u šest radnih dana u tjednu. Ujedno, tužiteljica se obvezala raditi u punom radnom vremenu 40 sati tjedno, i to u smjenama. Tužiteljica je u utuženom razdoblju svaki mjesec radila u smjenama, a što je razvidno iz isplatnih listi. Radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni redovan rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu tuženika što radnici obavljaju naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevom (druga smjena) ili noćnom (treća smjena) dijelu dana. Rad u prvoj smjeni traje od 6,00 do 14,00 sati, u drugoj smjeni od 14,00 do 22,00 sati i u trećoj smjeni od 22,00 do 6,00 sati (čl. 16. st. 4. i 5. Pravilnika o plaćama tuženika).

8. Imajući u vidu odredbe Pravilnika o plaćama tuženika i Ugovora o radu, kao i činjenicu da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju radila u smjenama, a što je razvidno iz njezinih isplatnih lista, za zaključiti je da je tužiteljica svoj rad obavljala u cijelosti u smjenama, i to u prvoj smjeni ako je radila od 6,00 do 14,00 sati, odnosno u drugoj smjeni ako je radila od 14,00 do 22,00 sata. Slijedom navedenog, tuženik je sukladno članku 16. Pravilnika o plaćama tuženika tužiteljici za rad u drugoj smjeni bio dužan uvećati plaću za smjenski rad za 10%, dok joj je sukladno članku 44. stavak 3. alineja 2. KU-a plaću za smjenski rad bio dužan uvećati za 5%.

9. Uvidom u Zaključak Povjerenstva za tumačenje odredbi i praćenje primjene KU-a od 7. veljače 2017. utvrđeno je da isto smatra da je člankom 44. stavak 3. alineja 2. KU-a propisano da pravo na uvećanje osnovne plaće za smjenski rad ostvaruju svi radnici u prehrani koji u ugovoru o radu imaju propisanu obvezu smjenskog rada. Dakle, i iz Zaključka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi i praćenje primjene KU- a, a koje tumačenje sukladno čl. 101. stavak 5. KU-a ima pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora, proizlazi da tužiteljica ima pravo na uvećanje osnovne plaće za smjenski rad, neovisno o tome radi li se o smjenskom radu ostvarenom u prvoj ili nekoj drugoj smjeni. To stoga što joj je kao radnici u prehrani Ugovorom o radu kao obveza određen smjenski rad. Iz odredaba, pak, KU-a ne proizlazi da bi smjenski rad bio samo rad odrađen u drugoj smjeni.

10. Nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje za ekonomiju, financije i računovodstvo Danice Smojver utvrđeno je da razlika bruto plaće tužitelja za razdoblje od svibnja 2017. do prosinca 2021. sa uvećanjem za rad u smjenama od 5% prema čl. 44. st. 3. KU-a, i uvećanjem plaće za 10% za rad u drugoj smjeni po čl. 16. Pravilnika o plaćama tuženika iznosi 17.110,95 kuna/ 2.271,02 EUR bruto.

11. Navedenom nalazu i mišljenju podneskom od 12.05.2023.g. prigovorio je tuženik zbog metodologije izračuna, ističući kako je vještak oba nalaza kumulirao u dijelu izračuna plaće za rad u drugoj smjeni, te da nije uzeo u obzir dane koje je tužitelj proveo na bolovanju i godišnjem odmoru. Stoga nije došlo do kumulacije sati od 15% i to ne proizlazi iz nalaza. Tužiteljica je svoj rad u cijelosti obavljala u smjenama, odnosno kada je radila od 6,00-14,00 sati je radila u prvoj smjeni, a od 14,00 do 22,00 sati u drugoj smjeni, što je u skladu sa obračunom smjenskog rada.

12. Tužiteljica sukladno čl. 44. KU-a ima pravo na dodatak od 5% za sate rada odrađene u prvoj smjeni, dok u odnosu na sate odrađene u drugoj smjeni sukladno članku 16. Pravilnika o plaćama tuženika ima pravo na dodatak od 10%, pri čemu se navedene odredbe međusobno ne isključuju. Stalna sudska vještakinja za ekonomiju, financije i računovodstvo Danica Smojver svoj nalaz i mišljenje sačinila je na navedenoj pretpostavci, svoj pisani nalaz i mišljenje stručno i objektivno obrazložila dopunom od 2.11.2023.g te otklonila sve primjedbe tuženika, slijedom čega je sud predmetni nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio.

13. Navedene odredbe međusobno se ne isključuju, odnosno tužiteljica na temelju KU-a ima pravo na dodatak za smjenski rad od 5% za sate odrađene u režimu smjenskog rada, a za rad u drugoj smjeni sukladno Pravilniku o plaćama taj dodatak iznosi 10%, budući je to materijalno pravo povoljnije propisano internim aktom tuženika u odnosu na KU.

14. Vezano za visinu tužbenoga zahtjeva provedeno je knjigovodstveno- financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Danici Smojver. U svome nalazu i mišljenju vještak je utvrdio da je razlika bruto plaće tužiteljice za razdoblje od lipnja 2017. do prosinca 2021. sa uvećanjem za rad u smjenama od 5% prema čl. 44. st. 3. KU-a, i uvećanjem plaće za 10% za rad u drugoj smjeni po čl. 16. Pravilnika o plaćama tuženika iznosi 2.271,02 EUR/17.110,95 HRK.

15. U svome očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka tuženik predlaže saslušanje vještaka na ročištu ili dopunu nalaza i mišljenja vještaka obzirom da se protivi Nalazu i mišljenju vještaka jer je izračun netočan uslijed pogreške u metodologiji izračuna. Sud je odbio prigovore kao paušalne i neutemeljene jer su se odnosili na pravni osnov a ne na matematički izračun

16.Tužiteljica je visinu tužbenog zahtjeva postavila sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju, pa je valjalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku s naslova smjenskog rada isplatiti tužiteljici iznos od 2.851,00 euro s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao u izreci presude.

Tužiteljici su na pojedine mjesečne iznose zakonske zatezne kamate dosuđene od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno čl. 92. stavak 3. ZR-a i čl. 29. st. 1. ZOO-a.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155.Zakona o parničnom postupku("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a)te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12. i 103/14., u daljnjem dijelu teksta: OT/12) prema vrijednosti predmeta spora.

19. Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/12), pristupa na ročišta 19.12.2022.g, 05.05.2025.g, 02.06.2025.g, 13.10.2025.g (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/12), te sastava podnesaka 24.05.2023.g, 22.10.2024.g, 21.01.2025.g, 27.05.2025.g, 09.07.2025.g (po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/12), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 50. OT/12) i PDV od 25% ukupno iznosi 2.200,00 eura, kojem iznosu valja pribrojati 25% iznosa PDV 550,00 eura te troškove financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, slijedom čega je tužiteljici dosuđen iznos od 3.015,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona.

20. Tužitelj je temeljem čl. 16. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih u ovom predmetu.

U Zagrebu 30. listopada 2025.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa presude . O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DNA

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika