REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-307/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Hrvoju Kardumu i Josipu Kardumu, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kardum i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po odvjetnicima iz Žurić i Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. rujna 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika Hrvoja Karduma, odvjetnika, te zamjenice punomoćnika tuženika ČO, odvjetničke vježbenice, dana 30. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7.1. Ugovora o kreditu broj 55788/09 od 10. studenoga 2009. sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita, i prednika tuženika, kao kreditora, u dijelu u kojem su ugovoreni jednokratni troškovi obrade u iznosu od 2,40% iznosa kredita.
II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. da tužiteljici HO zbog neosnovano naplaćenih jednokratnih troškova obrade plati iznos od 292,48 eur zajedno sa zateznom kamatom od 11. studenoga 2009. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10.6.1. Ugovora o kreditu broj 55788/09 od 10. studenoga 2009. sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita, i prednika tuženika, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno da se plaća naknada za prijevremenu otplatu kredita u visini od 4% od iznosa prijevremene otplate.
IV. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. da tužiteljici HO zbog neosnovano naplaćenih troškova za prijevremenu otplatu kredita plati iznos od 335,36 eur zajedno sa zateznom kamatom od 6. prosinca 2012. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. da tužiteljici HO nadoknadi parnični trošak u iznosu od 539,81 eur zajedno sa zateznom kamatom od 30. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 10.11.2009. s prednikom tuženika SG Splitska banka d.d. sklopila Ugovor o kreditu broj 55788/09 temeljem kojega joj je stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 12.700,00 eur u kunskoj protuvrijednosti, a da je u čl. 7.1. određeno plaćanje jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva od 2,40% od iznosa odobrenog kredita koja se naplaćuje odmah po potpisu ugovora, dok je u čl. 10.6.1. ugovoreno da je dužna u slučaju prijevremene otplate kredita platiti naknadu u visini od 4% od iznosa prijevremene otplate pa kako je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen na način da joj je prednik tuženika predočio šprancu ugovora o kojoj se nije moglo pregovarati niti se je pregovaralo, već su djelatnici prednika tuženika u svoju standardnu šprancu ugovora samo unijeli podatke o imenu i adresi tužiteljice te o iznosu kredita, to se je radilo o ponudi prednika tuženika za davanje kredita po principu "uzmi ili ostavi". Stoga tužiteljica predlaže navedene odredbe o tzv. "ulaznoj naknadi" i "izlaznoj naknadi" utvrditi nepoštenima, a time i ništetnima, a kako su joj obje naknade naplaćene, to tužiteljica zbog neosnovano naplaćenih jednokratnih troškova obrade potražuje isplatu iznosa od 292,48 eur zajedno sa zateznom kamatom od 11.11.2009. do isplate, dok zbog neosnovano naplaćenih troškova za prijevremenu otplatu kredita potražuje isplatu iznosa od 335,36 eur zajedno sa zateznom kamatom od 6.12.2012. do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti ističući da je potraživanje tužiteljice u zastari s obzirom na to da je tužba podnesena tek 20.1.2025. (?) pa ako bi se predmetni postupak pravno kvalificirao kao postupak radi stjecanja bez osnove, tada bi petogodišnji zastarni rok počeo teći od dana sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, a kada bi se ovaj postupak pravno kvalificirao kao postupak radi naknade štete, tada bi se primjenjivao zastarni rok iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina otkad je šteta nastala radi čega je i po tom osnovu nastupila zastara. Nadalje, tuženik ističe da su neosnovane i neutemeljene tvrdnje tužiteljice da je on koristio nepoštenu poslovnu praksu kod ugovaranja navedene ulazne i izlazne naknade jer tadašnji propisi nisu zabranjivali ugovaranje naknade za odobrenje ugovora o kreditu pri čemu tužiteljica nije niti pokušala dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama pa nisu ispunjene pretpostavke da bi se navedene ugovorne odredbe utvrdile ništetnima. S druge strane, tuženik tvrdi da se je o odredbi o naknadi za odobrenje ugovora o kreditu pregovaralo jer je ista izrijekom ugovorena kao i njen iznos i valuta, a tužiteljica je u svakom trenutku bila slobodna odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu. Nadalje, tuženik tvrdi da niti naknada za prijevremenu otplatu nije ništetna suprotno navodima tužiteljice jer se tuženiku u slučaju prijevremenu otplate uzrokuje šteta koju ima pravo potraživati sukladno odredbi čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima pri čemu napominje da je i iznos ove naknade u ugovoru precizno određen.
Konačno, u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tuženik napominje da tužiteljica nije dokazala niti osnovu tužbenog zahtjeva pa da uopće nema mjesta raspravljanju o visini te slijedom svega navedenoga, predlaže tužbeni zahtjev odbiti potražujući naknadu parničnog troška. Međutim, na ročištu 12.5.2025. (stranica 97) ipak navodi da ne osporava činjenicu da su tužiteljici predmetne naknade naplaćene i to tzv. ulazna naknada u iznosu od 292,48 eur dana 11.11.2009., a tzv. izlazna naknada u iznosu od 335,36 eur dana 6.12.2012.
3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 7- 18) te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (stranica 102).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.
5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužiteljica i prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu broj 55788/09 od 10.11.2009. (stranica 7-10, u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), i to tužiteljica, kao korisnik kredita, a prednik tuženika, kao kreditor. Također je nesporno da je ovim Ugovorom o kreditu tužiteljici odobren kredit od 10.700,00 eur u kunskoj protuvrijednosti, a nije sporno niti to da je odredbom čl. 7.1. toga ugovora ugovorena obveza plaćanja jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 2,40% od iznosa odobrenog kredita. Nadalje, nije sporno da je u čl. 10.6.1. predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno da je tužiteljica dužna u slučaju prijevremene otplate kredita platiti naknadu u visini od 4% od iznosa prijevremene otplate. Konačno, nije sporno niti da je tužiteljica navedene naknade platila i to tzv. ulaznu naknadu u iznosu od 292,48 eur dana 11.11.2009., a tzv. izlaznu naknadu u iznosu od 335,36 eur dana 6.12.2012.
6. Sporno je jesu li navedene ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi i tzv. izlaznoj naknadi nepoštene u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, a slijedom toga i ništetne odnosno je li tuženik dužan navedene iznose vratiti tužiteljici i to zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana izvršene isplate. Također je sporno je li za navedeno potraživanje nastupila zastara.
7. Tužiteljica u svom iskazu (stranica 102) navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopila s prednikom tuženika zato što su joj bila potrebna sredstva za njene osobne potrebe s time da nije bila vlasnica niti obrta niti trgovačkog društva. Navodi da je o uvjetima kreditiranja razgovarala s osobnim bankarom jer je tada bila klijent te banke. Međutim, tijekom toga razgovora nije bilo nikakvog pregovaranja o pojedinim ugovornim odredbama, već joj je samo predočeno koliki iznos kredita joj se odobrava, kolika je kamatna stopa i rata kredita te koje je vrijeme otplate kredita. Tvrdi da joj je predmetni Ugovor o kreditu pročitan od strane javnog bilježnika, ali da joj isti nije ništa posebno pojašnjavao o navedenim naknadama, a da joj je naknada za obradu kreditnog zahtjeva naplaćena pri isplati kredita uz napomenu da joj je i naknada zbog prijevremene otplate kredita naplaćena jer je ovaj kredit otplatila prijevremeno.
8. Ovakav iskaz tužiteljice iz kojeg jasno proizlazi da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, već da su iste sastavni dio predmetnog tipskog ugovora te da su iste očigledno bile uvjet sklapanja istog pa slijedom navedenoga nije niti bilo moguće tužiteljicu na njen zahtjev osloboditi plaćanja ovih naknada ili iste eventualno umanjiti s time da tužiteljici nije pojašnjeno na što se ove naknade zapravo odnose i zašto tzv. ulazna naknada iznosi baš 2,40% od sredstava koji su joj odobreni odnosno zašto tzv. izlazna naknada iznosi baš 4% od ukupnog iznosa nedospjelog glavnog duga, sud je prihvatio kao istinit jer je isti iznesen uvjerljivo i logično.
9. Stoga iz navedenoga proizlazi da tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da je tužiteljici objašnjeno na što se ove naknade odnose odnosno da je ista o tim ugovornim odredbama pregovarala tj. mogla pregovarati.
10. Nadalje, uvidom u predmetni Ugovor o kreditu (stranica 7-10) također je utvrđeno da niti u istome nije navedeno od čega se sastoje predmetne naknade i zašto su određene upravo u navedenim postocima od sredstava koji su tužiteljici odobreni odnosno od ukupnog iznosa nedospjelog glavnog duga pa kako je odredbama čl. 96. st. 1. i 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, u daljnjem tekstu: ZZP) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, uz napomenu da je odredbom čl. 99. ZZP-a propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni samo ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive, dok je uvidom u sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu utvrđeno da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koje odredbe su nerazumljive i nedorečene, to je sud, slijedom svega navedenoga, sporne odredbe iz čl. 7.1. i čl. 10.6.1. predmetnog Ugovora o kreditu utvrdio ništetnima pa je odlučeno kao pod točkom I. i III. izreke, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 292,48 eur zbog neosnovano naplaćenih jednokratnih troškova obrade, koliko joj je naplaćeno temeljem odredbe čl. 7.1. predmetnog Ugovora o kreditu, a pod točkom IV. izreke mu je naloženo da joj isplati iznos od 335,36 eur zbog neosnovano naplaćenih troškova za prijevremenu otplatu kredita tj. da joj vrati ono što je od nje primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) na koje iznose tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate od dana kada ih je tuženik stekao pa joj je na iznos od 292,48 eur priznato pravo na zatezne kamate od 11.11.2009. do isplate, a na iznos od 335,36 eur od 6.12.2012. do isplate, sve temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj.
11. Naime, tuženik je na ročištu od 12.5.2025. (stranica 97) učinio nespornim činjenicu da je tužiteljica tzv. ulaznu naknadu platila dana 11.11.2009. upravo u iznosu od 292,48 eur, dok je tzv. izlaznu naknadu platila dana 6.12.2012. upravo u iznosu od 335,36 eur.
12. Sud je odbio tuženikov prigovor zastare imajući u vidu da zastarni rok, u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa kako je ništetnost navedenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u konkretnom slučaju utvrđena tek ovom presudom, to opći zastarni rok od pet godina, koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe 225. ZOO-a, nije još niti počeo teći.
13. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), a isti se odnosi na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 100,00 eur (50 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podneska od 19.2.2025. u iznosu od 100,00 eur (50 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 12.5.2025. i 19.9.2025. u iznosima od po 100,00 eur (50 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 400,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 100,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi plaćenih 13,27 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 26,54 eur pa to sveukupno daje iznos od 539,81 eur koliko je tuženiku pod točkom V. izreke i naloženo da joj nadoknadi na ime parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od 30.10.2025. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate i to temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a. Pri tome se napominje da tužiteljici nije priznat trošak za sastav nekog drugog podneska, osim onoga od 19.2.2025., jer tužiteljica nije određeno navela za koji to podnesak po Tbr. 8. toč. 1. potražuje iznos od 100,00 eur, a niti je uostalom takav podnesak podnijela.
14. Tužiteljici su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.
U Zagrebu, 30. listopada 2025.
Sutkinja:
Ivanka Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
- punomoćnicima tužiteljice
- punomoćnicima tuženika
