REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1240/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja JH, vl. "KABLARIĆ AUTO" iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju odvjetnici iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 13. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju JH vl. „KABLARIĆ AUTO“, Velika Gorica, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 75,00 EUR (slovima: sedamdeset pet eura) zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 13. ožujka 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju JH vl. „KABLARIĆ AUTO“, Velika Gorica, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 30. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,63 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 3. veljače 2025. dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastala šteta na vozilu, marke i model VOLKSWAGEN GOLF 2.0 GTI, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu VH iz [adresa]. Ističe da je prometnu štetu dužan naknaditi tuženik po polici kasko osiguranja, a sukladno Zakonu o osiguranju i Zakonu o obveznim odnosima. Navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 5. veljače 2025. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 2505032101360. Ukazuje da je visina štete iz izvida štete ne obvezuje osiguranje, a ni oštećenika, što i sam tuženik navodi u izvodu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Objašnjava da predmet ovog spora predstavlja razliku u cijeni rada. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 75,00 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnov i visinu. Poziva se na čl. 5. i 10. Zakona o obveznim odnosima. Poziva se na čl. 1085. i 1092. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da stranke nisu u ugovornom odnosu, odnosno tužitelj nije s tuženikom sklopio policu kasko osiguranja. Policu kasko osiguranja sklopio je vlasnik vozila. Ukazuje na primjenu odredbi uvjeta kasko osiguranja kojima je ugovoreno mjesto popravka vozila. Time nije ugovorena cijena sata rada. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tijekom postupka sud je pročitao račun/otpremnicu br. 29/VP/1 (listovi 9. i 10. spisa), izvid štete (list 11. spisa), ponudu tuženika od 4. ožujka 2025. (list 12. spisa), detalje transakcije – uplata tuženika tužitelju od 24. ožujka 2025. (list 13. spisa), dopise i žalbu (listovi 14. – 17. spisa), cjenik tužitelja (list 18. spisa), ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja (listovi 19. – 21. spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 21. spisa), e-mail korespondenciju (list 22. spisa), e-mail korespondencija (listovi 37. i 38. spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (listovi 53. – 56. spisa), policu kasko osiguranja cestovnih vozila (listovi 78. i 79. spisa), uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (listovi 80. – 117. spisa), dopisi tuženika upućen VH od 5. veljače 2025. (listovi 119. - 123. spisa), ponudu Berislavić d.o.o. od 26. svibnja 2025. (listovi 124. i 125. spisa), račun/otpremnicu 124/V/1 od 28. svibnja 2024. (list 143. spisa), ponuda tuženika upućena GH od 29. svibnja 2024. (list 144. spisa), izvid štete br. 242203201193/1 (listovi 145. i 146. spisa), saslušao svjedoka VH (listovi 150. i 151. spisa) te tužitelja (listovi 151. i 152. spisa).

4. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-3971/2023- 2 od 29. veljače 2024. (listovi 23. – 30. spisa), br. Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024. (listovi 31. – 36. spisa), br. Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024. (listovi 43. – 47. spisa), br. Pž-387/2024-2 od 6. veljače 2024. (listovi 48. – 52. spisa), br. Pž-3749/12- 3 od 30. srpnja 2015. (listovi 57. – 62. spisa), br. Pž-3840/2024-2 od 13. prosinca 2024. (listovi 130. – 135. spisa), presudu Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-818/11-2 od 4. lipnja 2014. (listovi 39. – 42. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1583/24 od 14. ožujka 2025. (listovi 136. – 142. spisa),

5. Raspravnim rješenjem od 13. listopada 2025. (list 152. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 75,00 EUR na ime neplaćene, preostale razlike po računu tužitelja br. 29/VP/1 od 12. ožujka 2025., koji račun je izdan za popravak vozila oštećenika VH, koje vozilo je oštećeno u prometnoj nezgodi 3. veljače 2025., a sve po polici kasko osigurnja.

8. Između stranaka nije sporan štetni događaj – prometna nezgoda koja se dogodila 3. veljače 2025. Između stranaka nije sporno da je tuženik isplatio do pokretanja ovoga postupka na ime predmetne naknade štete iznos od 1.771,24 EUR, dok je preostao neplaćeni iznos od 75,00 EUR, a koji se odnosi na više postavljenu cijenu sata rada. Također, između stranaka nije sporan broj radnih sati koji su potrebni da se oštećeno vozilo zbog sudjelovanja u prometnoj nezgodi dovede u prvobitno stanje, zamjena istovrsnog vjetrobranskog stakla.

9. Međutim, između stranaka je sporno imali li oštećenik pravo slobodno izabrati autoradionicu u kojoj će popravljati svoje vozilo nakon što je oštećeno u prometnoj nezgodi te s navedenim u vezi ima li tužitelj pravo na višu cijenu sata rada za zamjenu vjetrobranskog stakla od cijene rada za navedene radove koju priznaje tuženik, kao osiguravajuće društvo. Između stranaka je sporan osnov i visina utuženog iznosa, odnosno iznosa iznad u dobrovoljnom postupku plaćenog iznosa.

10. Uvidom u e-mail korespondenciju od 3. srpnja 2025. (listovi 37. i 38. spisa) vidljivo je da Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odgovara da nije potrebno da autokuća, kao izvođač radova, ima ugovor o suradnji s osiguravateljem da osiguratelj isplati račun za popravak vozila sastavljen po izvidu štete. Iz navedenog e-maila proizlazi da Hrvatska agencije za nadzor financijskih usluga napominje da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati cijene radnog sata treće osobe, kao i da društva za osiguranje koriste pomoć stručnjaka za procjenu štete te uzimanje u obzir njegovo mišljenje u pogledu osnovanosti i visine primljenog zahtjeva. Pritom oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo na temelju računa popravka vozila koji mu je izdala radionica u kojoj je izvršen popravak i potraživati isplatu naknade štete, odnosno naknade iz osiguranja.

11. Iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: 034-08/18-01/093, ur.br. 580-09/84-220-043 od 20. veljače 2020. (listovi 53. - 56. spisa) vidljivo je da Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja daje mišljenje da u slučaju štetnog događaja na vozilu oštećena osoba ima pravo izbora autoservisne radionice registrirane za obavljanje djelatnosti popravka i održavanja vozila, koja će obaviti popravak vozila prema cijenama uredno istaknutim u svom cjeniku, temeljem kojeg redovito posluje na tržištu i plaća poreze i doprinose, uz zadovoljen kriterij kvalitete popravka. Hrvatska agencija za tržišno natjecanje u istom dopisu navodi da preporuka i/ili isticanje popisa ugovornih servisa na internetskim stranicama ili u poslovnicama osiguravajućeg društva ne bi bila sporna, uz obveznu napomenu da oštećenik u slučaju štetnog događaja na vozilu ima pravo takvu preporuku prihvatiti ili ne prihvatiti. Dakle, navedeno je da je nužno da oštećenik ima pravo samostalno odabrati autoservisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne.

12. Iz cjenika usluga i radova tužitelja (list 18. spisa) vidljivo je da je radni sat tužitelja 40,00 EUR, uvećano za PDV-e. Cjenik je donesen 2. siječnja 2024. zbog čega proizlazi da je dostavljeni cjenik primjenjiv u konkretnom slučaju dok istovremeno tuženik navedeno ne spori. Pritom valja navesti da tuženik do zaključenja prethodnog postupka, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a, nije osporio vjerodostojnost i primjenu cjenika tužitelja.

13. Uvidom u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, koji je sklopljen između VH, kao ustupitelja i tužitelja, kao primatelja, od 10. ožujka 2025. (listovi 19. i 20. spisa) vidljivo je da je VH ustupio potraživanje koje ima prema tuženiku u iznosu od 75,00 EUR tužitelju. Iz dopisa od 10. ožujka 2025. i e-maila predmeta notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 27. ožujka 2025. (listovi 21. i 22. spisa) vidljivo je da su VH i tužitelj o ustupanju tražbine radi ispunjenja obavijestili tuženika (što tuženik tijekom postupka ne osporava).

14. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.

– dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Znači, ne mogu se prenijeti tražbine: a) čiji je prijenos zabranjen zakonom, b) strogo osobne naravi i c) koje po svojoj naravi se protive prenošenju na drugoga. Kako se u ovoj predmetu radi o tražbini isplate štete nastale na vozilu uslijed sudjelovanja u prometnoj nezgodi, to se radi o imovinskoj tražbini koja se može prenijeti na drugoga (ovdje tužitelja). Zbog navedenog, prijenos tražbine iz ovoga predmeta dopušten je po odredbi iz čl. 80. st. 1. ZOO-a, čime je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, suprotno osporavanjima tuženika. Također, tuženik je obaviješten o ustupanju tražbine, sukladno odredbi iz čl. 82. ZOO-a. Valja, kao neosnovane, otkloniti navode tuženika da ustupiteljica nije mogla ustupiti tražbinu tužitelja na pravno valjan način jer se radi o nepostojećoj tražbini. Ovo stoga što se radi o novčanoj tražbini, koja nije strogo osobne naravi, te koja se može prenositi, sukladno prethodno navedenim odredbama ZOO-a. Nije od utjecaja na prijenos tražbine radi li se o nepostojećoj tražbini, odnosno o konkretno neosnovanoj tražbini dok ustupitelj odgovara za postojanje tražbine u vrijeme ustupanja, sve po odredbi iz čl. 86. ZOO-a, a što se odnosi na odnos primatelja tražbine (ovdje tužitelja) i ustupiteljice te nije od utjecaja na samog dužnika, ovdje tuženika.

15. U ovom predmetu utužen je račun/otpremnica tužitelja br. 29/VP/1 od 25. veljače 2025. (listovi 9. i 10. spisa). Cijena autolimarskog rada u utuženom računu iskazana je u iznosu od 40,00 EUR, a što odgovara cijeni iz cjenika iz siječnja 2024. (što tuženik tijekom postupka ni ne osporava). U računu je iskazan broj radnik sati 4, a što odgovara broju radnih sati koje je predvidio tuženik u svom izvidu štete od 5. veljače 2025. (usporedba listova 9. i 10. s listom 11. spisa). Račun je iskazana na ukupan iznos od 1.846,24 EUR, odnosno iznos od 1.476,99 EUR, uvećano za PDV-e.

16. Iz dopisa tuženika nastavljenog na VH (pravnog prednika tužitelja) od 4. ožujka 2025. (list 12. spisa) proizlazi da se upravo tuženik obraća VH te navodi da je njegov odštetni zahtjev pravno osnovan te da iznos štete od 1.846,24 EUR (a koji iznos odgovara izdanom računu) umanjuje za iznos od 75,00 EUR (koji je utužen iznos u ovom predmetu) te tuženik upravo priznaje osnovanost zahtjeva za isplatu osigurnine u visini naknade štete od 1.771,24 EUR, što u cijelosti potvrđuje navode iz tužbe.

17. Uvidom u potvrdu o uplati iznosa od 1.771,24 EUR (list 13. spisa) vidljivo je da je upravo tuženik uplatio djelomični iznos štete, a koji iznos je i priznao svojim dopisom od 4. ožujka 2025. Zbog navedenog valjalo je otkloniti navode tuženika u kojima ističe da nije bio u ugovornom odnosu s VH kada mu je upravo sam tuženik pisao dopisom od 4. ožujka 2025. i to u pogledu oštećenja na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] i oštećenja koja su se na njegovom vozilu dogodila 3. veljače 2025. (uvid u list 12. spisa). Navedeno posebice stoga što je upravo tuženik uplatio djelomičan iznos štete po prethodno opisanom štetnom događaju (list 13. spisa).

18. Tuženik uz odgovora na tužbu dostavlja policu kasko osiguranja cestovnih vozila br. 8305086685 od 15. ožujka 2024. (listovi 78. i 79. spisa) iz koje proizlazi da su u ugovornom odnosu upravo tuženik, kao osiguravatelj i VH, kao ugovaratelj i osiguranik. Polica se odnosi na razdoblje 6. veljače 2024. do 6. veljače 2025. Štetni događaj iz ovog predmeta dogodio se 3. veljače 2025., odnosno unutar razdoblja važenja predmetne police. Polica je ugovorena za vozilo marke Volskwagen, Golf 2.0 GTI, reg. oznaka [registarska oznaka]. Dakle, polica se odnosi upravo na vozilo koje je i oštećeno u ovom predmetu.

19. Stoga je valjalo otkloniti prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji, kao neosnovan.

20. Dopisima tuženika od 5. veljače 2025. (listovi 119. – 123. spisa) vidljivo je da se tuženik obraća VH u pogledu štetnog događaja iz ovog predmeta za vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] te se poziva na t. E2 uvjeta o kasko osiguranju cestovnih vozila i upućuje VH da popravak svog vozila izvrši u dvije predložene radionice, od kojih se jedna nalazi u Zagrebu, a druga u Oroslavju. Također, dopisom tuženik upućuje VH da će priznati troškove popravka u visini kalkulacije troškova popravka u radionicama koje su mu predložene. Oba dopisa od istoga dana dostavljena su VH putem e-maila.

21. Uvidom u neobvezujuću ponudu Berislavić d.o.o. od 26. svibnja 2025. (listovi 124. i 125. spisa) vidljivo je da je ponuda zatražena za popravak vozila iz ovog predmeta te je cijena autolimarskog rada naznačena u iznosu od 27,00 EUR, uvećano za PDV-e. Valja naglasiti da se radi o neobvezujućoj ponudi, a ne o računu izdanom za popravak vozila. Zaključak je ovoga suda, ukoliko se cijeni neobvezujuća ponuda Berislavić d.o.o. u vezi s dopisima tuženika od 5. veljače 2025. da je sam tuženik zatražio izradu navedene neobvezujuće ponude.

22. Uvidom u račun tužitelja br. 124/VP/1 od 28. svibnja 2024. (list 143. spisa) i dopis tuženika od 29. svibnja 2024. (list 144. spisa) vidljivo je da je tužitelj za popravak izdao račun u kojem je naveo cijenu sata 40,00 EUR (koja cijena je utužena u ovom predmetu) a da je tuženik sam u mirnom postupku, dobrovoljno priznao iznos cijelog navedenog računa.

23. Iz izvida štete tuženika, sačinjenog na dan 28. prosinca 2024. (listovi 145. i 146. spisa) vidljivo je da je tuženik naveo potreban broj radnih sati limara u količini od 24, a po cijeni radnog sata od 46,00 EUR. Time sud zaključuje da i sam tuženik priznaje drugačije iznose, odnosno drugačije i više cijene za pojedini radni sat. Ovo stoga jer iz računa koji je dobrovoljno priznao proizlazi da je tuženik priznao upravo iznos koji je utužen u ovom predmetu od 40,00 EUR dok je izvidom štete priznao čak i 46,00 EUR po jednom satu rada.

24. Sud je saslušao svjedoka oštećenika VH na glavnoj raspravi 13. listopada 2025. (listovi 150. i 151. spisa) koji je naveo da mu je vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi u veljači 2025. Vozilo je popravio kod tužitelja. Prethodno se raspitivao o popravku, a to je učinio na način da je pitao prijatelja za preporuku, pa je upravo zbog te preporuke i došao popraviti svoje vozilo kod tužitelja. Bio je zadovoljan uslugom tužitelja. Tužitelj je udaljen od njega 40-tak kilometara.

25. Nadalje, na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao tužitelja OH, kao stranku (listovi 152. i 153. spisa) koji je potvrdio navode svjedoka VH da je popravio njegovo vozilo, da se radilo o vjetrobranskom staklu te da je VH bio zadovoljan uslugom. Naveo je da je ovlašteni servise za Volkswagen vozila. Cijene iskazuje na temelju cjenika koji je izložen u poslovnim prostorijama i svima vidljiv. Stvarna cijena sata iznosila bi 70,00 – 80,00 EUR ali stavlja cijenu radnog sata u minimalnom iznosu samo da preživi.

26. Sud je prihvatio iskaze svjedoka VH te tužitelja, kao istinite, posebice stoga jer su svjedok i tužitelj iskazivali suglasno jedan drugome te suglasno ispravama u spisu.

27. Iz provedenih dokaza i to uvidom u isprave u spisu, a posebice saslušanjem svjedoka i tužitelja, kao stranke, sud je utvrdio da je VH izabrao tužiteljev servis za popravak svog vozila koje je oštećeno u prometnoj nezgodi 3. veljače 2025., a to je učinio po preporuci prijatelja kod kojega se prije popravka raspitivao oko kvalitetnog popravka svoga vozila. Pojasnio je da prijatelju vjeruje, a da mu je bitno njegovo vozilo. Takvo ponašanje svjedok oštećenika VH sud smatra postupanjem s pažnjom dobrog domaćina, čime je valjalo, kao neosnovane, otkloniti sve prigovore tuženika istaknute zbog nepostupanja oštećenika suprotno odredbama iz čl. 5. i čl. 10. st. 1. ZOO-a.

28. Prema odredbi iz čl. 173. st. 1. ZOO-a dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom. Ako rok ispunjenja nije predviđen ugovorom, dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen zakonom (st. 2. ). Ako rok nije određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje (st. 3.).

29. Uvidom u račun tužitelja br. 29/VP/1 od 25. veljače 2025. (list 9. spisa) vidljivo je da je kao datum dospijeća po navedenom računu naveden 25. veljače 2025. Stoga je zatezne kamate na neplaćeni iznos glavnice od 75,00 EUR valjalo dosuditi dan nakon stupanja u zakašnjenje tuženika, a to je 13. ožujka 2025. do isplate, sve po odredbi iz čl. 173. st. 3. ZOO-a, a kako tužitelj i potražuje u ovom predmetu. Stopa zateznih kamata suđena je po čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

30. Tuženik u odgovoru na tužbu dostavlja uvjete za kasko osiguranja cestovnih vozila iz 2021. (listovi 80. – 117. spisa). Navodi da su dostavljeni uvjeti sastavni dio ugovora te ukazuje na primjenu odredbe čl. E.I.2. Uvjeta o kasko osiguranju i to dio kojim je uređeno da tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila (posebice uvid u list 98. spisa).

31. Valja navesti da je takva odredba suprotna prisilnim propisima, čime je navedena odredba čl. E.I.2. Uvjeta o kasko osiguranju ništetna, sve primjenom odredbe iz čl. 322. st 1. ZOO-a.

32. Navedeno stoga jer su čl. 8. st. 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja zabranjeni svi sporazumi između dva ili više neovisnih poduzetnika, odluke udruženja poduzetnika i usklađeno djelovanje, koje kao cilj ili posljedicu imaju narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, dok prethodno citirani dio odredbe čl. E.I.2. Uvjeta o kasko osiguranju upućuju na usklađenu praksu koja je posljedica takvih dogovora (čl. 8. st. 2. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja).

33. Također, prema odredbi iz čl. 296. st. 1. ZOO-a ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

34. Stoga bi navedeni dio odredbe iz čl. E.I.2. Uvjeta o kasko osiguranju bio ništetan i po čl. 296. st. 1. ZOO-a jer je nametanje takve obveze osiguraniku, suprotno savjesnosti i poštenju te uzrokuje očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora.

35. Navedeno stoga jer takvom odredbom tuženik nameće svom osiguraniku obvezu popravka oštećenog vozila kod točno određenog autoservisa, prema izboru tuženika, a što utječe na opterećenje osiguranika da mora popraviti svoje vozilo u određenom servisu, a ne sukladno svojim željama, odnosno želi li popraviti vozilo u ovlaštenim ili neovlaštenom servisu, želi li popraviti vozilu u mjestu svog prebivališta, mjestu svog boravišta, mjestu gdje radi ili privremeno boravi ili se pak iz nekog određenog razloga određeno vrijeme nalazi u nekom mjestu, koliko je daleko mjesto popravka vozila udaljeno od mjesta gdje osiguranik boravi, sve vezano uz to kako će osiguranik doći do mjesta gdje popravlja i ostavlja zbog popravka svoje vozilo te kako će se vratiti do mjesta gdje prebiva/boravi ili sl., koliko će dugo čekati popravak vozila, koliko će se dugo popravljati vozilo, kao i posebice sigurnosti, ugodnosti i zadovoljstvu svog osiguranika itd., npr. u konkretnom predmetu je svjedok VH naveo da je preporuku za popravak svog vozila kod tužitelja dobio od prijatelja kojem vjeruje, a da mu je njegovo vozilo važno u životu.

36. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke.

37. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

38. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati trošak jednokratne naknade u iznosu od 100,00 EUR na temelju Tbr. 7.9. Tarife, uvećano za PDV-e, kao i troškove sudske pristojbe na tužbu 6,64 EUR i presudu u iznosu od 13,27 EUR. Zbog navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Zbog navedenog valjalo je odlučiti kao u t. II. izreke.

39. Kako tužitelj potražuje sudsku pristojbu na tužbu u većem iznosu nego što ju je platio, odnosno u većem iznosu u kojem mu je taj trošak nastao (čl. 151. st. 1. ZPP-a), to je zahtjev za naknadu troškova paričnog postupka u iznosu od 6,63 EUR sa zateznim kamatama valjalo odbiti, kao neosnovan. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. III. izreke.

U Zagrebu 30. listopada 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 13,27 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana