Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: Psp-28/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužitelja ŽN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović iz Varaždina, protiv tuženika HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne javne rasprave 18. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i njegove punomoćnice te tuženika osobno, te objave rješenja 30. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" I. Utvrđuje se da je tuženik HN iz [adresa], smetao tužitelja LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] oranica Komar sa 2225 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na način da je dana 23. lipnja 2023. na navedenoj nekretnini motornom pilom odrezao sve grane stabla šljive, osim jedne grane, uništivši time krošnju stabla šljive, te mu se ubuduće zabranjuje svako takovo ili slično smetanje posjeda prava nekretnine tužitelja, a sve to pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku BN iz [adresa], da tužitelju LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročene parnične troškove, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
Obrazloženje
1. Tužitelj ŽN podnio je 18. srpnja 2023. kod ovoga suda tužbu protiv tuženika HN u kojoj navodi da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnine čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 2225 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te u posjedovni list br. 912 k. o. [katastarska općina], a navedena nekretnina neposredno se nastavlja na nekretninu čkbr. [katastarska čestica] Komar sa 1053 m2 (dvorište sa 775 m2, kuća i gospodarske zgrade sa 278 m2) upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je vlasnik i posjednik nekretnine čkbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] sa 620 m2 i čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] sa 220 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i posjedovni list br. 1269 k. o. [katastarska općina]. Predmetne nekretnine stranaka međaše tako da su stranke 7. svibnja 2019. zaključile sudsku nagodbu kojim je uređena međa između predmetnih nekretnina. U tužbi se navodi da je tuženik 23. lipnja 2023. u popodnevnim satima, u vrijeme kada je mjesto [adresa] pogodilo nevrijeme i tuča, došao s motornom pilom na nekretninu čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 2225 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu i posjedu tužitelja te je porušio cijelu krošnju stabla šljive na toj nekretnini, odnosno porezao je sve grane krošnje šljive osim jedne, tako da je ostalo samo donje deblo stabla i jedna grana na istoj. Predmetna šljiva je u vlasništvu i posjedu tužitelja unatrag više od 20 godina te je sastavni dio voćnjaka koji se nalazi na dijelu citirane nekretnine, koji voćnjak tužitelj obrađuje i ubire urod. Rušenjem cijele krošnje stablo šljive je uništeno tako da ove godine, a niti ubuduće neće davati urod. Kako se predmetno drvo šljive nalazi na nekretnini u vlasništvu i posjedu tužitelja, tužitelj navodi da takvo postupanje tuženika predstavlja svjesno i zlonamjerno postupanje usmjereno isključivo na provođenje samovolje i sile te uništavanje uroda tužitelju, a bez ikakvog opravdanja u svrhu eventualne zaštite bilo kakvih njegovih prava koja proizlaze iz vlasništva njegovih nekretnina. Navodi da je rušenjem krošnje tj. rezanjem grana na šljivi na način da je ostalo samo golo deblo tuženik smetao tužitelja u njegovom samostalnom i mirnom posjedu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 2225 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k,o. [adresa] te da takvo ponašanje tuženika predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja. Zbog toga tužitelj ovom tužbom predlaže da se utvrdi da je tuženik na navedeni način smetao tužiteljev posljednji mirni posjed nekretnine čkbr. [katastarska čestica] te da se tuženiku zabrani takvo daljnje ili slično smetanje posjeda nekretnine ubuduće, kao i da mu se naloži da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove.
2. Iako je ovaj sud najprije rješenjem zbog ogluhe broj Psp-17/2023-6 od 19. siječnja 2024. (koje je u nazivu odluke ispravljeno rješenjem broj Psp-17/2023-9 od 23. siječnja 2024.) prihvatio tužbeni zahtjev iz razloga što u spis nije zaprimljen tuženikov odgovor na tužbu, naknadno je, povodom žalbe tuženika na navedenu odluku, utvrđeno da je odgovor na tužbu pogrešno zaprimljen u spis Pn-71/2023 umjesto u ovdje predmetni spis, zbog čega je Županijski sud u Bjelovaru svojim rješenjem broj Gž-375/2024-2 od 1. kolovoza 2024. ukinuo ovo rješenje zbog ogluhe te je predmet vratio ovome sudu na ponovni postupak.
3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je dana 23. lipnja 2023. u njihovom kraju došlo do olujnog nevremena nakon čega je na oranicama i voćnjacima nastala šteta. Navodi da stablo šljive koje se navodi kao sporno nije srušio tuženik, nego je to posljedica olujnog vjetra i nevremena. Naime, uslijed jakog vjetra grana šljive se odlomila i pala u tuženikov vrt, na njegovu ogradu i povrće. Tuženikova supruga AN zamolila je tužiteljevu suprugu da se grana ukloni iz tuženikovog vrta, na što su se oni oglušili, a nakon čega je tuženik uzeo motornu pilu i sam uklonio granu te je prebacio preko žičane ograde na tužiteljevu nekretninu. Tuženik navodi da ni u jednom trenutku nije stupio na nekretninu tužitelja čkbr. [katastarska čestica], već je spašavao svoj urod u vrtu. Navodi da je tuženik nakon toga odnio deblje grane , a krošnju je ostavio što dokazuje priloženim fotografijama. Tuženik napominje i da s tužiteljem već godinama ima trajno narušene odnose. Osporava da bi na licu mjesta bio prisutan mjernik kako se to navodi u predloženim dokazima u tužbi.
4.1. Na pripremnom ročištu 29. travnja 2025. tužitelj osporava navode odgovora na tužbu, a posebno u dijelu da tuženik ne bi predmetnog dana došao na nekretninu u posljednjem mirnom posjedu tužitelja radi rušenja grana predmetne šljive.
4.2. Na istom ročištu tuženik dodatno navodi da nije sporno da se stablo šljive koje tužitelj navodi u tužbi nalazi na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] koja je u posjedu i vlasništvu tužitelja. Međutim, ističe da nema govora o tome da bi tuženik rezao grane na stablu šljive niti da bi stupio na tužiteljevu nekretninu predmetne zgode, već ističe da se predmetnog dana uslijed olujnog nevremena s predmetnog stabla šljive tužitelja , koje je udaljeno otprilike 1 m od međe s nekretninom tuženika, a na kojoj međi se nalazi žičana ograda, odlomila debela grana duljine otprilike 6 m, koja je pala na nekretninu tuženika i to na njegov vrt koji se nalazi uz među. Slijedom navedenog, tuženik je motornom pilom samo ispilio ovu granu koja je pala na njegovu nekretninu na manje komade te je ove komade pobacao natrag na nekretninu tužitelja preko žičane ograde. Ove deblje grane tužitelj je naknadno uklonio, a šiblje je ostavio. Tuženik je ujedno na fotografiji priloženoj uz odgovor na tužbu koja se nalazi u omotnici na stranici 68 spisa crvenom bojom zaokružio granu na predmetnom stablu šljive koja se uslijed olujnog vjetra predmetne zgode odlomila i pala na njegovu nekretninu, dok navodi da su sve preostale grane ispiljene prije ovdje predmetnog nevremena, time da tuženik navodi kako on nije ispilio ove grane, već je iste ispilio sam tužitelj.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu, saslušao je svjedoke ČN, AN i NN, dok je od saslušanja predložene svjedokinje TN tužitelj odustao (na ročištu 28. kolovoza 2025.) zbog zdravstvenog stanja svjedokinje, te su saslušane parnične stranke. Kao nepotreban sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje očevida na licu mjesta s mjerničkim vještačenjem, a to budući da sukladno čl. 220. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošen je odluke te sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, drugim riječima dokazi se izvode radi utvrđivanja samo relevantnih činjenica i to onih činjenica koje su između stranaka sporne jer sukladno čl. 221. st. 1. ZPP ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice. Kod toga se naglašava i da je sukladno čl. 10. st. 1. ZPP sud dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Budući da je tužitelj dokazni prijedlog za provođenje očevida na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka istaknuo radi utvrđenja prijepora odnosno nekretnine na koju je tuženik pristupio radi sječe predmetnog stabla (kako to navodi na ročištu 18. rujna 2025.), valja reći da između stranaka nije sporno da se predmetno stablo šljive na kojem su prema navodima tužbe posjećene grane, dakle mjesto prijepora, nalazi na nekretnini u posjedu (i vlasništvu) tužitelja, zbog čega sukladno ovdje navedenim zakonskim odredbama nije bilo potrebe provoditi ovaj dokaz očevidom i mjerničkim vještačenjem na okolnosti koje nisu sporne te time produljiti trajanje postupka i stvoriti dodatne troškove. Što se tiče dokaznog prijedloga tuženika istaknutog na ročištu za glavnu raspravu 28. kolovoza 2025. da na lice mjesta izađe sudski vještak radi utvrđenja da je grana odlomljena, a ne otpiljena, kao i da se utvrdi da je grana pala u njegov vrt, ovaj dokazni prijedlog sud nije uzeo u obzir temeljem čl. 299. st. st. 2. i st. 3. ZPP budući da taj dokazni prijedlog tuženik nije iznio do zaključenja prethodnog postupka (koji je zaključen na pripremnom ročištu 29. travnja 2025.). Iako tuženik navodi da je to rekao, ali možda nije ušlo u zapisnik, valja reći da tuženik nakon završetka pripremnog ročišta nije iznio nikakve prigovore na zapisnik, zbog čega nisu osnovani ovi njegovi navodi. Kao nepotreban odbijen je i dokazni prijedlog tužitelja da se izvrši uvid u spis ovoga suda broj R1-57/17 (uređenje međe) iz razloga što se pitanje pružanja međe između predmetnih nekretnina stranaka ne ukazuje kao relevantno za odluku u ovom sporu upravo zbog činjenice da među strankama nije sporno kako se predmetno stablo šljive nalazi na nekretnini u posjedu (i vlasništvu) tužitelja.
6. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje zaštite njegovog posljednjeg mirnog posjeda nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji mu je smetan od strane tuženika pristupanjem tuženika na tu nekretninu i piljenjem grana šljive koja se nalazi na ovoj nekretnini.
8.1. Prema odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Prema odredbi čl. 21. st. 3. ZV pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja . Nadalje, odredbom čl. 22. st. 1. ZV propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Prema čl. 22. st. 2. ZV sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.
8.2. Slijedom navedenog, aktivno legitimiran za traženje posjedovne zaštite jest posljednji mirni posjednik i to protiv pasivno legitimirane osobe koja je počinila čin smetanja (oduzela tužitelju posjed ili ga na drugi način smetala u posjedovanju), odnosno osobe koja je dala nalog za smetanje ili u čijem je interesu počinjeno smetanje, a on se od toga nije ogradio. Na tužitelju je teret dokaza činjenice da je bio posljednji mirni posjednik (time da posjed postaje miran protekom rokova propisanih u čl. 21. st. 3. ZV za zaštitu posjeda) te čina smetanja.
9. Između stranaka nije sporno da su predmetne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] međusobno susjedne nekretnine, u vlasništvu stranaka (i to prva od navedenih nekretnina u vlasništvu tužitelja, a druga u vlasništvu tuženika), kao što nije sporno ni da su stranke ujedno posjednici tih nekretnina, kako to proizlazi i iz dostavljenih z.k. izvadaka, prijepisa posjedovnih listova broj 912 i broj 1269 k. o. [katastarska općina] te izvoda iz katastarskog plana i snimki nekretnina Državne geodetske uprave. Nesporno je i da predmetne nekretnine dijeli žičana ograda te da se na nekretnini u posjedu (i vlasništvu) tužitelja nalazi predmetno stablo šljive, a da se na nekretnini u posjedu i vlasništvu tuženika nalazi vrt. Nesporno je da je predmetne zgode 23. lipnja 2023. područje u kojem se nalaze ove nekretnine zahvatilo jako nevrijeme s jakim vjetrom, kao i da je tuženik motornom pilom ispilio komade grane predmetnog stabla šljive.
10. Sporan je čin smetanja posjeda nekretnine tužitelja budući da je sporno je li tuženik ispilio više grana šljive i to pristupanjem na nekretninu u posjedu tužitelja (kako to navodi tužitelj) ili pak je ispilio samo jednu granu šljive koja je uslijed nevremena pala u njegov vrt i te ispiljene dijelove bacio na nekretninu tužitelja, kako to navodi tuženik.
11. Na ove sporne okolnosti izvršen je uvid u priložene fotografije te su saslušani svjedoci i parnične stranke.
12.1. Na fotografiji koju je u spis tužitelj priložio uz tužbu (stranica 18 spisa te original iste fotografije na stranici 101 spisa) djelomično je vidljivo stablo i to samo deblo oko kojeg je na tlu vidljivo granje s lišćem, a ispred debla na fotografiji je vidljivo nekoliko ispiljenih drvenih komada. Iza navedenog debla vidljiva je žičana ograda, a iza nje vrt.
12.2. Na jednoj od fotografija koje je tuženik priložio uz odgovor na tužbu (stranica 68 spisa) vidljivo je stablo na kojem je preostala jedna deblja razgranata grana, a nedostaje nekoliko grana, te na toj fotografiji nisu vidljivi nikakvi ispiljeni drveni komadi, a ispred tog stabla nalazi se žičana ograda. Na toj fotografiji tuženik je na pripremnom ročištu crvenom bojom označio granu za koju navodi da je odlom ljena uslijed nevremena i jakog vjetra te da je pala na njegovu nekretninu, dok za ostale grane koje nedostaju tuženik tvrdi da ih je ispilio sam tužitelj.
13. Iz iskaza svjedokinje ČN, unuke tužitelja, proizlazi da ona nema osobnih saznanja o predmetnom događaju budući da istome nije prisustvovala, a samo po pričanju tužitelja ima saznanje da je tuženik predmetne zgode prešao na tužiteljevu nekretninu i motornom pilom ispilio grane drveta koje je prije ovog nevremena bilo lijepo, bujno te je imalo sve grane.
14. Svjedokinja AN, tuženikova supruga, u svom je iskazu opisala predmetni događaj u cijelosti suglasno navodima tuženikovog odgovora na tužbu negirajući pri tome da je tuženik u bilo kojem trenutku prešao na nekretninu tužitelja već je ispilio granu koja je pala na njihov vrt, dok je ona osobno bacala ispiljene komade na tužiteljevu nekretninu budući da se radi o njihovom drvu, a pri tome osim njih dvoje nije bio prisutan nitko drugi te nikoga nisu vidjeli na tužiteljevoj nekretnini.
15. Tuženik u svom iskazu u cijelosti potvrđuje kao točne navode iskaza svoje supruge AN te, jednako kao u odgovoru na tužbu, iskazuje da je na svojem vrtu ispilio granu koja je pala na njihov vrt na komade od otprilike pola metra, koje je ispiljene komade i svo šiblje bacio preko ograde, a kojom prilikom ni u jednom trenutku nije stupio na tužiteljevu nekretninu jer za to nije imao potrebe, već je isključivo pilio granu koja je pala na njegov vrt i to dugačku 6 metara, a radi se o grani ko ja je na fotografiji sa stranice 68 spisa označena crvenom bojom.
16. Svjedok NN, tužiteljev sin, koji živi s tužiteljem na predmetnoj nekretnini, iskazao je da je predmetne zgode nakon što je nevr ijeme prošlo na stražnjem dijelu iste nekretnine hranio životinje, udaljen otprilike 20 metara od stabla šljive, te je vidio da je tuženik došao na tužiteljevu nekretninu s ljestvama koje je prislonio na predmetno stablo šljive i motornom pilom odrezao grane na šljivi i to sve grane za koje se na fotografiji s lista 68 spisa vidi da su oštećene. Tom prilikom nije htio ništa reagirati prema tuženiku iz razloga što zna kakav je po naravi i da bi bilo problema, a nakon što je tuženik otišao, mobitelom je poslikao fotografije. Negira da bi ijedna grana tom prilikom pala na tuženikovu nekretninu kao i da bi tom prilikom na licu mjesta vidio tuženikovu suprugu, dok je tužitelj kasnije, nakon što ga je svjedok obavijestio o događaju, došao pogledati na lice mjesta.
17. Tužitelj iskazuje kako on osobno nije vidio da bi tužitelj pilio grane, iako iskazuje da je čuo zvuk motorne pile, već mu je o tome rekao njegov sin koji je išao hraniti zečeve (udaljene otprilike 20-ak metara od stabla šljive). Iskazuje da su ispod stabla šljive zatekli komade otpiljene na dužinu otprilike 30-40 cm, ne može se izjasniti o broju tih komada, a potvrđuje da su to komadi vidljivi na fotografiji s lista 40 spisa, dok se iza stabla nalaze grane najvjerojatnije breskve, što se vidi po drugačijem lišću nego što ima šljiva. Negira da je tom prilikom bilo koja grana sa stabla šljive pala na tuženikovu nekretninu, kao i da bi se moglo raditi o grani dugačkoj 6 metara jer je cijelo stablo šljive dugačko 6 metara.
18.1. Iz tužiteljevog iskaza proizlazi kako tužitelj osobno nema saznanja o tome da bi tuženik pristupio na njegovu nekretninu i tamo ispilio grane šljive, već o tome saznanja ima od svog sina, dakle jedino svjedok NN iskazuje o navedenom kao neposredni očevidac događaja. Uspoređujući njihove iskaze sud utvrđuje da se isti razlikuju u pojedinim detaljima kao što su vrijeme kada je tuženik navodno pristupio na nekretninu tužitelja radi rezanja grana budući da svjedok navodi kako je išao hraniti životinje nakon što je nevrijeme prošlo te je tada vidio da je tuženik došao s ljestvama i s motornom pilom odrezao grane, dok tužitelj navodi kako je tuženik došao s motorkom i porezao grane još u vrijeme dok je nevrijeme trajalo, negdje u sredini tog nevremena, što sud ne smatra vjerodostojnim budući da nije životno logično i realno da netko poduzima takve radnje usred jakog nevremena, kao što nije životno logično i da bi netko u to vrijeme išao hraniti životinje. Također, iskazi tužitelja i svjedoka NN razlikuju se u dijelu u kojem iskazuju o grani na stablu šljive koja je po njihovim navodima oštećena u nevremenu (dok za sve ostale oštećene grane tvrde da ih je odrezao tuženik), naime svjedok navodi da je u nevremenu oštećena samo grana koja se vidi lijevo od crvenom bojom zaokružene grane na fotografiji sa stranice 68 spisa, a tužitelj navodi da je prilikom tog nevremena samo ova grana koja je zaokružena crvenom bojom bila malo raspuknula. Pri tome se postavlja pitanje na koji način su svjedok i tužitelj mogli utvrditi koja je grana šljive oštećena u nevremenu (o čemu, kako je rečeno, i različito iskazuju) ukoliko je prije toga tuženik poduzeo piljenje grana, kako to iskazuju, a oni su naknadno pristupili na lice mjesta te je svjedok naknadno i fotografirao predmetno stablo. Osim toga, sud ne smatra životno uvjerljivim opis događaja svjedoka NN koji navodi da je na udaljenosti od otprilike 20-ak metara vidio tuženika da dolazi s ljestvama i motornom pilom, reže grane na stablu koje se nalazi na nekretnini na kojoj živi s tužiteljem, a pri tome ništa ne poduzima, ne reagira, pri čemu nije uvjerljiv navod da nije reagirao iz razloga što zna kakav je tuženik po karakteru te da bi bilo problema, budući da bi, čak i da je točno da se svjedok bojao reakcije tuženika, u toj situaciji koja bi doista predstavljala ozbiljan nasrtaj na imovinu tužitelja, bilo logično da je svjedok ili tužitelj pozvao policiju ili na neki drugi način pokušao neposredno zaštiti svoju imovinu.
18.2. Valja reći i da se na fotografiji sa stranice 40 odnosno 100 spisa koju je priložio tužitelj kao dokaz svojih navoda može razabrati eventualno tri veća ispiljena komada, a da se iza samog stabla vidi granje za koje sam tužitelj navodi da se radi o granama najvjerojatnije breskve jer je drugačije lišće nego što to ima šljiva, pa niti ovaj dokaz ne ide u prilog tvrdnjama svjedoka NN i tužitelja da bi tuženik ispilio više grana šljive od samo jedne veće grane, kako to navodi tuženik.
18.3. S druge strane, iskaz svjedokinje AN i s njime u cijelosti suglasan iskaz tuženika sud smatra logičnom, zaokruženom i uvjerljivom cjelinom u kojem ne vidi nikakve nelogičnosti i nedosljednosti u opisanom slijedu događaja. Naime, nesporno je da je toga dana predmetno područje zahvatilo jako nevrijeme s jakim vjetrom koje je lomilo grane drveća, o čemu iskazuje i sam tužitelj, naime i on sam govori i da su na fotografiji sa stranice 40 (100) spisa vidljive i grane drugog drveta, najvjerojatnije breskve, koje ima drugačije lišće od šljive. Stoga je i uvjerljiv navod tuženika i njegove supruge kako je grana šljive, koja doista na fotografiji sa stranice 68 spisa koju prilaže tuženik djeluje kao odlomljena, a ne ispiljena na drvu, uslijed jakog nevremena s vjetrom pala na tuženikov vrt koji se nalazi u neposrednoj blizini predmetnog stabla (sam tužitelj navodi da se to stablo nalazi na 1,75 metara od ograde, a tuženikov vrt se nalazi odmah iza ograde), kao što je i uvjerljiv navod tuženika da nije htio dopustiti tužitelju, s kojim nesporno nije u dobrim odnosima, da pristupa na njegovu nekretninu radi uklanjanja grane s vrta, već je sam istu uklonio na način da ju je ispilio, a da je ispiljene komade bacio natrag na nekretninu tužitelja s obzirom na to da se radi o njegovom drvu. Ovakvo postupanje tuženika sud ne smatra smetanjem posjeda nekretnine tužitelja, a niti tužitelj u tužbi tvrdi da je na ovakav način odnosno ovako opisanim postupanjem (piljenjem grane na svojem vrtu i prebacivanjem komada grane na tužiteljevu nekretninu) tuženik smetao posjed tužitelja, pri čemu je sud vezan činjeničnom osnovom tužbe.
19. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao čin navodnog smetanja posjeda njegove nekretnine kako je isti opisan u tužbi, zbog čega nije osnovan njegov tužbeni zahtjev da mu se pruži posjedovna zaštita u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi, te je isti odbio.
20. Iako bi tuženik, kao stranka koja je u sporu u cijelosti uspjela, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP imao pravo na naknadu parničnih troškova, tuženik nije potraživao nikakve parnične troškove, a tužitelj na iste nema pravo budući da je spor izgubio, zbog čega je i taj njegov zahtjev odbijen.
U Varaždinu 30. listopada 2025.
Sutkinja
Dubravka Kraljić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelj po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović iz Varaždina
2. Tuženik HN, iz [adresa]
