Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-7351/2020-15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužiteljice NDĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 14, OIB: 36612267447, zastupanog po punomoćniku Siniši Babiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Babić, Brborović i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. rujna 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice te zamjenice punomoćnika tuženika ND, odvjetničke vježbenice, 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopuštena i zakonita Odluka Senata Sveučilišta u Zagrebu broj: Klasa: 602-04/20-01/19, Urbroj: 380-012/246-20-4 od 14. srpnja 2020. godine kojom se potvrđuje Odluka Rektora o suspenziji prof.dr.sc NDĐ s dužnosti dekanice Klasa: 052-01/018/01/20, Urbroj: 380-010/076-20-25 od 08. srpnja 2020. godine, čime je tužiteljica razriješena dužnosti dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

2. Utvrđuje se da je tužiteljici prestao položaj dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s danom 30.09.2020. godine.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak."

II Nalaže se tužiteljici NDĐ isplatiti tuženiku Sveučilištu u Zagrebu trošak parničnog postupka u iznosu od 265,45 EUR.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 359,55 EUR.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice NDĐ za naknadu troška postupka u iznosu od 625,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je Odlukom tuženika broj: Klasa: 602-04/20- 01/19, Urbroj: 380-012/246-20-4 od 14. srpnja 2020. potvrđena Odluka Rektora Sveučilišta u Zagrebu o suspenziji tužiteljice s dužnosti dekanice Klasa: 052-01/018- 01/20, Urbroj: 380-010/076-20-25 od 8. srpnja 2020. čime je sukladno čl. 42. st. 9. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, tužiteljica razriješena dužnosti dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Statuta Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dekan je čelnik i voditelj Fakulteta, upravlja Fakultetom s pravima i obvezama ravnatelja ustanove. Odredbom čl. 45. ZoU propisano je da razriješena osoba može odluku o razrješenju pobijati tužbom pred nadležnim sudom u roku od 30 dana od dana zaprimanja odluke o razrješenju, ako smatra da nisu postojali razlozi za razrješenje iz čl. 44. st..2. ZoU ili ako je u postupku donošenja odluke o razrješenje došlo do povrede koja je značajno utjecala na ishod postupka. Sukladno rješenju Vrhovnog suda RH br.Gr1-584/18 od 4. siječnja 2018., donesenog u postupku povodom tužbe radi razrješenja dekana Veleučillišta, zauzet je stav da je stvarno nadležan općinski sud. Vrhovni sud RH je rješenje donio nakon što je Općinski sud u Novom Zagrebu izazvao sukob nadležnosti nakon što se Upravni sud u Zagrebu oglasio stvarno nenadležnim. Isti pravni stav zauzet je i od strane Visokog Upravnog suda RH u odluci br.Usž-287/16 od 25. svibnja 2016. Takav pravni stav potvrđen je i od strane Ustavnog suda RH u odluci br.U-III- 1803/2018 od 10. srpnja 2019. Tužiteljica podnosi ovu tužbu jer smatra da je u postupku donošenja odluke o njezinom razrješenju došlo do povreda koje su značajno utjecale na ishod postupka, kao i da nisu postojali razlozi za razrješenje iz čl. 44. st. 2. ZoU. U odnosu na postupovne povrede tužiteljica navodi da je 8. srpnja 2020. Rektor Sveučilišta u Zagrebu donio odluku o suspenziji tužiteljice s dužnosti dekanice Filozofskog fakulteta u Zagrebu koju odluku je potvrdio Senat Sveučilišta u Zagrebu na 11. redovitoj sjednici Sveučilišta u Zagrebu 351.ak.god.(2019/2020) koja je održana u elektroničkom obliku 14. srpnja 2020. u vremenu od 12 do 18 sati. Rektor tuženika sazvao je dana 10. srpnja 2020. godine 11. redovitu sjednicu Senata Sveučilišta u Zagrebu za dan 14. srpnja 2020. godine, u elektroničkom obliku, obrazlažući to pogoršanjem epidemiološke situacije pozivajući se na:

-čl. V. Odluke Stožera civilne zaštite RH o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, uslužnih djelatnosti i održavanja kulturnih i sportskih događaja (Narodne Novine br.32/20 od 19.03.2020.);

-čl. I. I. Odluke Stožera civilne zaštite RH o izmjeni i dopuni Odluke Stožera o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, uslužnih djelatnosti i održavanja kulturnih i sportskih događaja (Narodne Novine br.59/20 od 18.05.2020.);

-Preporuka HZJZ;

-Preporuka Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar”,

-Preporuke Kriznog stižera Sveučilišta u Zagrebu vezano uz Covid bolesti (COVID- 19) od 20. svibnja 2020. godine;

-Preporuke za rad Sveučilišta u Zagrebu i svih njegovih sastavnica vezano uz pojavu COVID-19 od 16. ožujka 2020. godine povezano s Izvješćem o provedenom brzom pregledu, inicijalnoj ocjeni oštećenja i uporabljivosti zgrade Sveučilišta u Zagrebu;

-Upute i preporuke čelnicima sastavnica i stručnim službama Sveučilišta u Zagrebu za postupanje vezano uz COVID-19 od 29. lipnja 2020. godine. Odredbom čl. 22 Statuta Sveučilišta u Zagrebu, propisano je da Senat obavlja poslove iz svog djelokruga na sjednicama. Također je propisano da Senat pravovaljano raspravlja i odlučuje kada je na sjednici nazočno više od polovice ukupnog broja članova. Niti jednom odredbom Statuta Sveučilišta u Zagrebu nije propisano da se sjednice Senata mogu i smiju održavati u elektroničkom obliku, niti su postojali stvarni razlozi, a niti su na snazi bile epidemiološke mjere zbog kojih sjednica Senata ne bi mogla biti održana u skladu s odredbom čl. 22 Statuta Sveučilišta u Zagrebu. Tuženik se selektivno poziva na odluke Stožera civilne zaštite RH kojima su u razdoblju od ožujka do svibnja 2020. godine bila propisana ograničenja u održavanju javnih događanja i okupljanja. Tuženik se tako poziva na čl. I Odluke o izmjeni Odluke o nužnim mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19 (Narodne Novine br. 59 od 18. svibnja 2020.) kojom je propisana zabrana održavanja svih javnih događanja i okupljanja više od 40 osoba na jednom mjestu, dok je propustio navesti da je čl. IV Odluke o izmjeni Odluke o nužnim mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19 (Narodne Novine br.63 od 27. svibnja 2020. godine) propisano da se društvena okupljanja mogu odvijati uz pridržavanje svih općih protuepidemijskih mjera i posebnih preporuka i uputa koje HZJZ objavljuje na svojim mrežnim stranicama. Da nije bilo prepreke za održavanje sjednice Senata sukladno odredbi čl. 22 Statuta Sveučilišta, razvidno je iz Odluke Stožera civilne zaštite RH od 10. srpnja 2020. kojom su propisana ograničenja za organizaciju okupljanja na kojima je prisutno više od sto sudionika za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19. Iz ove odluke je razvidno da ne postoji zabrana održavanja skupova bez obzira na broj sudionika, osim što je organizator okupljanja više od 100 sudionika dužan o tome obavijestiti nadležnu službu civilne zaštite. Senat Sveučilišta u Zagrebu broji 70 članova. Tužiteljica ističe da je 10. redovita sjednica Senata Sveučilišta u Zagrebu održana 9. lipnja 2020.godine u 12 sati u prostorijama Arhitektonsko-građevnsko-geodetskog fakulteta u Zagrebu, N [adresa], velika predavaonica i to iz razloga što je zgrada Sveučilišta u Zagrebu oštećena u potresu, stoga nije bilo razloga da se i 11. redovita sjednica Senata Sveučilišta u Zagrebu ne održi u istom prostoru. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da nije postojao niti jedan razlog zbog kojeg 11. redovita sjednica Senata Sveučilišta u Zagrebu nije mogla biti održana kako to propisuje čl. 22. Statuta Sveučilišta u Zagrebu. Odredbom čl. 22. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, propisano je da Senat prije donošenja odluka raspravlja o točkama dnevnog reda i prijedlozima odluka, a da je u konkretnom slučaju protustatutarnim sazivanjem sjednice Senata, onemogućeno raspravljanje o točkama dnevnog reda, između ostalog i o odluci Rektora o suspenziji tužiteljice s dužnosti dekanice Filozofskog fakulteta u Zagrebu, već je sjednica Senata Sveučilišta u Zagrebu svedena na puko glasanje o točkama dnevnog reda, bez mogućnosti da se o istima raspravlja. Ovakvim protustatutarnim postupanjem, počinjene su takve povrede postupka koje su značajno utjecale na ishod postupka. Tužiteljica ističe da Odluka o razrješenju od 14. srpnja 2020. ima i formalne nedostatke, s obzirom da je tuženik namjerno ispustio uputu o pravnom lijeku, budući da je odredbom čl.45. ZoU propisano da razriješena osoba može odluku o razrješenju pobijati tužbom pred nadležnim sudom. Odluka o razrješenju od 14. srpnja 2020. ne sadrži razloge zbog kojih je tužiteljica razriješena. Razlozi za razrješenje navedeni su u Odluci Rektora od 8. srpnja 2020. godine kojom je tužiteljica suspendirana s dužnosti dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zbog “ozbiljnog i trajnog kršenja zakona i Statuta Sveučilišta u Zagrebu i na njemu utemeljenih odluka”. U obrazloženju odluke o suspenziji od 8. srpnja 2020. godine navodi se kako se odluka o suspenziji temelji u prvom redu na presudi Županijskog suda u Zagrebu broj 23 GžR-21/20 od 26. lipnja 2020. kojom je “prof.dr.sc.NDĐ pravomoćno osuđena za šikaniranje-mobing zaposlenika Fakulteta te za povredu njegova dostojanstva, časti i ugleda, što je nespojivo s obnašanjem dužnosti dekanice, a zbog značajke ozbiljnog i trajnog kršenja zakona ili Statuta.” Iz presude Županijskog suda u Zagrebu br. GžR-21/20 od 26. lipnja 2020. koja je donesena u sporu povodom tužbe prorektora Sveučilišta u Zagrebu, GD, protiv tuženika Filozofskog fakulteta u Zagrebu, razvidno je da tužiteljica nije “osuđena za šikarniranje-mobing”, jer tužiteljica u tom sporu nije bila stranka, već da je tuženi Filozofski fakultet u Zagrebu u obvezi naknaditi tužitelju prorektoru GD štetu u iznosu od 25.000,00 Kn. Nadalje se u obrazloženju navodi da: „cjelina dosadašnjeg mandata dužnosti dekanice G može se označiti kao ekscesni mandat u kojem su tijela Fakulteta kontinuirano kršila pravne norme, dobre običaje i uzuse akademske demokracije.” U obrazloženju Odluke od 8. srpnja 2020. navodi se čitav niz kršenje propisa i zakona koje je tužiteljica navodno počinila za vrijeme obnašanja dužnosti dekanice Filozofskog fakulteta u Zagrebu, no iz sadržaja navedenih točaka razvidno je da se najveći dio točaka odnosi na prorektora GD i postupke koji su pokrenuti protiv njega na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i to prije nego što je tužiteljica preuzela dužnost dekanice Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a što je razvidno iz odluke Ustavnog suda RH br.U-III-2992/18 od 8. studenog 2018. na koju se tuženik također poziva u obrazloženju, ili da se radi o postupcima koje je sam prorektor GD inicirao protiv Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ili pišući pritužbe Rektoru tuženika na postupanje tužiteljice, pokušavajući na taj način obustaviti vođenje postupaka protiv sebe. U odnosu na preostale točke koje se tužiteljici stavljaju na teret, razvidno je da se radi o pritužbama i prijavama osoba koje iz određenih osobnih razloga nisu bili zadovoljni svojim statusom, iako se postupalo prema svim važećim propisima, pa se tako između ostalog spominje pritužba prof.dr.sc. GDĐ od 8. veljače 2019. godine zbog “ponašanja prof.dr.sc. NDĐ u postupku produljenja radnog odnosa nakon navršenih 65 godina života”, iako radniku radni odnos prestaje po sili zakona nakon navršenih 65 godina, a samo iznimno radni odnos može biti produljen, o čemu odluku donosi Fakultetsko vijeće koje ima 91 člana. Kada se u cjelini sagledaju razlozi koji su navedeni u Odluci o suspenziji od 8. srpnja 2020. godine, tada je očito da se svi navedeni razlozi suštinski svode na jedan glavni razlog zbog kojeg je tužiteljica i razriješena dužnosti dekanice Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a to je da nije popustila pritiscima da se obustave postupci koji su pokrenuti protiv prorektora GD na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Jedini krimen tužiteljice sastoji se u tome što je ona u trenutku kada je preuzela dužnost dekanice Filozofskog fakulteta u Zagrebu, zatečene prijave koje su podnesene protiv prorektora GD, proslijedila na daljnje postupanje ovlaštenim tijelima Filozofskog fakulteta u Zagrebu, poput Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a što je bila njezina dužnost. Iz svega navedenog, nedvojbeno proizlazi da nije bilo ozbiljnog i trajnog kršenja zakona i Statuta Sveučilišta u Zagrebu i na njemu utemeljenih odluka, a kako se to neosnovano tvrdi u obrazloženju Odluke o suspenziji tužiteljice od 8. srpnja 2020. godine. Tužiteljica je kao dekanica postupala sukladno svim važećim zakonskim propisima, kao i Statutu Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Statutu Sveučilišta u Zagrebu, postupajući u okvirima danih joj ovlasti, štiteći prava i interese Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te prije svega, ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda. Stvarna nadležnost suda za odlučivanje o tužbi protiv odluke o razrješenju ravnatelja utvrđuje se ovisno o tome u čijoj je nadležnosti donošenje odluke o razrješenju. U konkretnom slučaju, odluku o razrješenju s dužnosti dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu odluku nije donijelo upravno vijeće ustanove (jer po ZZDVO- u javna sveučilišta nemaju upravno vijeće) a isto tako ni Vlada RH niti tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Odluku o razrješenju dekanice Filozofskog fakulteta donio je Rektor, a potvrdio Senat kao najviše stručno kolektivno tijelo Sveučilišta u Zagrebu ovlašteno i nadležno prema odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kojim se uređuje ustrojstvo i tijela sveučilišta, autonomija sveučilišta i akademska samouprava. Prema tome, u pogledu pozivanja tužiteljica na odluke Vrhovnog suda RH i Ustavnog suda RH ističe se kako se radi o drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji jer tužiteljicu nije razriješilo upravo vijeće (veleučilišta) odnosno tijelo iz čl. 38. st. 2. Zakona o ustanovama, a niti je tužiteljica bila ravnatelj ustanove koji ima sklopljeni ugovor o radu već dekan fakulteta koji nije za to sklapao posebni ugovor. Sasvim suprotno tome, tužiteljica predmetnom tužbom osporava zakonitost Odluke Senata tuženika od 14. srpnja 2020., klasa: 602-04/20-01/19, ur. broj: 380-012/246-20-4 (u daljnjem tekstu: Odluka Senata) te traži da sud utvrdi "da nije dopuštena i zakonita Odluka Senata Klasa: 602-04/20-01/19, Ur. broj: 380-012/246-20-4 tuženika od 14. srpnja 2020. godine kojom se potvrđuje Odluka Rektora o suspenziji prof. dr. sc. NDĐ s dužnosti dekanice Klasa: 052-01/018/01/20, Ur. broj: 380- 010/076-20-25 od 8. srpnja 2020. godine, čime je tužiteljica razriješena dužnosti dekanice Filozofskog fakulteta u Zagrebu te se nalaže tuženik vratiti tužiteljicu na radno mjesto dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe". S time u vezi, tuženik navodi kako je u čl. 3. Zakona o upravnim sporovima (nastavno: ZUS) određen predmet upravnog spora. Tako je st. 1. određeno da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. U konkretnom slučaju, pobijana Odluka Senata tuženika predstavlja odluku javnopravnog tijela kojim je odlučilo o pravu obvezi ili pravnom interesu tužiteljice u upravnoj stvari protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Iz navedenog nedvojbeno slijedi da, kako je ovdje tužiteljica, u osporavanju predmetne Odluke Senata, podnijela tužbu stvarno nenadležnom sudu. Pored toga, u konkretnom slučaju se uopće ne radi o radnom sporu. Naime, tužiteljica pogrešno smatra kako funkcija odnosno položaj "dekana" predstavlja radno mjesto. U tome smislu, tuženik dostavlja Očitovanje (pisano mišljenje) Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, klasa: 040-01/16-01/00008 od 28. rujna 2016. U navedenom mišljenju se nedvojbeno i jasno obrazlaže iz kojih razloga položaj "dekana" ne predstavlja radno mjesto, a kako to pogrešno smatra tužiteljica. Dakle, tužiteljica nema sklopljeni ugovor o radu za radno mjesto "dekan" niti takvo radno mjesto postoji, a slijedom čega se ne radi o radnom sporu. Uostalom, radni spor ne može niti postojati između tužiteljice i tuženika jer isti nije s njom sklopio ugovor o radu niti predstavlja njezinog poslodavca. Da je tomu tako i da položaj "dekana" ne predstavlja radno mjesto ukazuje i odlučna činjenica kako je tužiteljica nakon donošenja odluke o razrješenju ostala u radnom odnosu. U protivnom, da se radilo o radnom mjestu – prestankom mandata "dekana" prestao bi i radnopravni odnos tužiteljice. U konkretnom slučaju, eventualna prava tužiteljice čiju zaštitu ista potražuje ovom tužbom, ne proizlaze niti iz njezinog ugovora o radu sklopljenog s poslodavcem, a niti iz Kolektivnih ugovora vezanih za znanost i visoko obrazovanje. Iz svega naprijed navedenog proizlazi kako je osnovan prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda te se predlaže sudu da rješenjem oglasi svoju nenadležnost i odbaci tužbu tužiteljice. Nadalje, tuženik smatra da tužiteljica nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Naime, tužiteljici bi redoviti mandat dekana Filozofskog fakulteta prestao s danom 30.9.2020. Dakle, nakon isteka roka za davanje odgovora na tužbu do redovitog isteka mandata dekanice preostao bi tek 1 dan. s obzirom na navedeno, kad bi se presudom i usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice da se ukine predmetna Odluka Senata kojom se potvrđuje Odluka rektora o suspenziji tužiteljice, takva presuda ne bi utjecala na pravni status tužiteljice, jer je njezin mandat dekanice istekao. Drugim riječima, tužiteljica mora učiniti vjerojatnim da bi (i ako) njezin tužbeni zahtjev bude prihvaćen, to za nju predstavljalo određene pravne koristi koje bez povoljne sudske odluke ne bi mogla imati. Prema tome, interes tužiteljice koja od suda traži pravnu zaštitu mora biti pravni i konkretan tj. eventualnim usvajanjem tužbenog zahtjeva za tužiteljicu bi trebale nastati konkretne koristi u sferi njezinih eventualnih prava na poziciju dekana. U konkretnom slučaju, eventualnim usvajanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice ne bi se ostvario konkretni pravni interes. Eventualni nepravni interes tužiteljice za podnošenje tužbe i isticanje tužbenog zahtjeva nije dovoljan za traženje pravne zaštite. Pored toga, da tužiteljica nema pravni interes proizlazi i iz slijedećeg: U čl. 21. Statuta tuženika propisane su nadležnosti Senata pa je tako u st. 1. točki 16. propisano da Senat odlučuje o odlukama rektora o obustavi od izvršenja odluka dekana i ostalih čelnika sastavnica ili o suspenziji dekana i ostalih čelnika sastavnica, u skladu sa Zakonom. Također, čl. 42. st. 9. Statuta tuženika propisano je "da ako Rektor suspendira dekana zbog nepoštivanja zakona, drugih propisa, ovog statuta ili na njima utemeljenih sveučilišnih odluka, odluku o suspenziji potvrđuje Senat dvotrećinskom većinom od ukupnog broja članova u roku od 30 dana od rektorove suspenzije. Ako Senat potvrdi suspenziju, smatra se da je dekan razriješen svoje dužnosti danom donošenja odluke o potvrdi suspenzije". Odredbom čl. 42. st. 10. Statuta tuženika propisano je da u slučaju razrješenja dekana, Senat imenuje obnašatelja dužnosti dekana do izbora novog dekana. Prema tome, iz citiranih propisa jasno proizlaze ovlasti Senata, dok iz same Odluke proizlazi kako Senat nije donio odluku kojom bi suspendirao / smijenio tužiteljicu s položaja dekana već je sukladno čl. 41. st. 6. Statuta svojom odlukom samo potvrdio Odluku Rektora o suspenziji tužiteljice s dužnosti dekanice klasa: 052-01/018-01/20, ur. broj: 380- 010/076-20-25 od 8. srpnja 2020. Također, tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da tužiteljica u točki 2. tužbenog zahtjeva traži vraćanje na radno mjesto dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ista je trebala tužiti svog poslodavca – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a ne ovdje tuženika koji za to nije pasivno legitimiran. Pored toga, tuženik navodi kako postoji samo položaj "dekana", a ne postoji "radno mjesto dekana" pa je u tome smislu tužba nepodobna za postupanje. Podredno, u odnosu na navode tužbe, tuženik se očituje kako slijedi. Tužiteljica u tužbi navodi poziv za 11. redovitu elektroničku sjednicu Senata Sveučilišta u Zagrebu, koja je održana 14. srpnja 2020. od 12 do 18 sati, te se poziva na odredbe čl. 22. st. 1. Statuta Sveučilišta u Zagrebu koje propisuju da Senat obavlja poslove iz svojeg djelokruga na sjednicama. Međutim, tužiteljica ne navodi da se sjednica Senata može održati i kao elektronička sjednica s obzirom na ustaljenu praksu sjednica kolektivnih tijela izvršne i zakonodavne vlasti, središnjih tijela državne uprave, javnih ustanova, pravnih osoba s javnim ovlastima i trgovačkih društava u vlasništvu Republike Hrvatske u razdoblju pandemije odnosno epidemije kao ugroze života i zdravlja pučanstva u Republici Hrvatskoj koja je proglašena prema odredbama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Slijedom navedenog, nije fizička, kontaktna sjednica jedina forma zasjedanja kolektivnog tijela kao uvjet i način za donošenja odluka. Dakako da Senat Sveučilišta u Zagrebu kao najviše stručno tijelo odnosno stručno vijeće Sveučilišta u Zagrebu može odlučivati i u formi elektroničke sjednice. U razdoblju proglašene epidemije odnosno ugroze zdravlja pučanstva zaraznom bolesti održan je cijeli niz elektroničkih sjednica Senata Sveučilišta u Zagrebu gdje je primijenjeno elektroničko glasovanje odnosno izjašnjavanje kao forma kod donošenja potrebnih odluka. Tužiteljica, nadalje, navodi kako se Sveučilište u Zagrebu selektivno poziva na odluke Stožera civilne zaštite kojima su u razdoblju od ožujka do svibnja bile propisana ograničenja u pogledu javnih okupljanja. Međutim, tužiteljica uopće ne navodi mjere, upute i preporuke koje je izdao Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) u pogledu djelatnosti visokih učilišta te organizacije preddiplomske, diplomske i poslijediplomske sveučilišne nastave kao ni preporuka koje se odnose na polaganje redovitih i izbornih predmeta državne mature i polaganje prijemnih ispita na fakultetima Sveučilišta u Zagrebu. Tužiteljica ne navodi niti odluke, upute mjere i preporuke koje je donio rektor Sveučilišta u Zagrebu kao čelnik i voditelj Sveučilišta u Zagrebu s pravima i obvezama ravnatelja ustanove. Naime, uslijed pogoršanja epidemiološke situacije u okruženju RH, ali i zbog ugroze zdravlja ljudi na području RH na temelju statutarnih ovlasti propisanim odredbama Statuta Sveučilišta, rektor Sveučilišta u Zagrebu ŠD donio je dana 10. ožujka 2020. Odluku o imenovanju Kriznog stožera Sveučilišta u Zagrebu vezano uz zaraznu bolest COVID-19. Zadatak je Kriznog stožera praćenje razvoja događaja vezanih uz zaraznu bolest COVID-19, te davanje preporuka Upravi Sveučilišta u Zagrebu u skladu sa aktualnom epidemiološkom situacijom. Predsjednicom Kriznog stožera Sveučilišta u Zagrebu imenovana je ravnateljica Škole narodnog zdravlja "Andrija Štampar" Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. ŠDĐ. Krizni stožer Sveučilišta u Zagrebu preuzeo je cijeli niz mjera uputa i preporuka koje je donijelo Sveučilište u Zagrebu (odnosno njegov Krizni stožer) te ih objavio kao upute mjere i preporuke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Riječ je o prvom općem aktu na Sveučilištu u Zagrebu kojim se stvaraju uvjeti za djelovanje i postupanje Sveučilišta u Zagrebu u uvjetima prijeteće pandemije i ugroze zdravlja čovjeka s ciljem izrade podloge za donošenje drugih pravnih propisa, mjera, pravila, uputa i preporuka za djelovanje javne ustanove u izvanrednim okolnostima. Dana 12. ožujka 2020. rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. ŠD donio je, na osnovi preporuka osnovanog kriznog stožera Sveučilišta u Zagrebu, a temeljem statutarnih ovlasti Uputu o postupanju kao pravni propis kojim se uređuje postupanje Sveučilišta u Zagrebu, njegovih zaposlenika i svih sastavnica tuženika povodom proglašene epidemije. Kroz sedam točaka uputa odgođene su sve aktivnosti koje nisu u izravnoj svezi s nastavom, naložena je mjera samoizolacije uz rad od kuće za sve zaposlenike i studente koji su doputovali ili će doputovati iz inozemstva, propisuje se rad od kuće za kronične bolesnike i nalaže se priprema za eventualnu promjenu oblika izvođenja kontaktne klasične nastave u nastavu na daljinu. U okolnostima proglašene epidemije, a temeljem zabrana, mjera, uputa i preporuka koje su izdavala tijela civilne zaštite RH kao i Hrvatski zavod za javno zdravstvo, te mjera i preporuka koje je donio rektor Sveučilišta u Zagrebu sva kolektivna tijela tuženika održavala su sjednice elektroničkim putem počevši od 13. ožujka 2020. Također, i sva kolektivna tijela sastavnica tuženika (fakulteta i akademija) fakultetska i akademijska vijeća održavala su elektroničke sjednice. Dana 13. ožujka 2020. rektor Sveučilišta u Zagrebu donio je Odluku o promjeni izvođenja oblika sveučilišne nastave na svim studijskim programima Sveučilišta u Zagrebu tako da će se nastava izvoditi na daljinu kako bi svim studentima osigurali mogućnost studiranja od kuće. Zaduženi su čelnici sastavnica sveučilišta da osiguraju dostupnost svih nastavnika elektroničkim putem. Nadalje, nalaže se nesmetan rad svih stručnih, pomoćnih i tehničkih službi na sveučilištu i svim sastavnicama. Ključnom odredom dana je ovlast čelnicima fakulteta da mogu odstupiti od uobičajene izvedbe nastave poštujući predviđene ishode učenja, studiranja, propisane studijskim programom i izvedbenim planovima svakog pojedinog studija. Sveučilište u Zagrebu istog je dana kada i Vlada RH donijelo odluku o izvođenju nastave na daljinu u skladu sa svojim ustavnim, zakonskim i statutarnim ovlastima i nadležnostima. Od tog dana krenuo je poseban okvir za studiranje i sveučilišni život, nezabilježen u dugogodišnjoj povijesti Sveučilišta u Zagrebu. Rektor Sveučilišta u Zagrebu donio je dana 16. ožujka 2020. pravni propis pod nazivom Preporuke za rad stručnih službi Sveučilišta u Zagrebu i svih njegovih sastavnica u vezi s pojavom koronavirusa COVID-19. Riječ je o nizu preporuka i mjera kojima se preporučuje postupanje i način rada zaposlenika Sveučilišta u Zagrebu, organizacija i način rada stručnih službi te priprema dodatnih preventivnih mjera za slučaj potrebe i pogoršanja epidemiološke situacije. Riječ je o jasnim i nedvosmislenim uputama za rad službenika na stručnim, tehničkim i pomoćnim poslovima. Ključan je element navedenih preporuka smanjivanje radnih sastanaka na kojima sudjeluje veći broj ljudi pri čemu se preporučuje održavanje svih sastanaka, sjednica i konzultacija elektroničkim putem i/ili putem telefona i video sustava. Rektor je 6. svibnja 2020. uputio svim sastavnicama (fakultetima) Sveučilišta u Zagrebu pravni propis pod nazivom Preporuke za preddiplomsku, diplomsku i poslijediplomsku nastavu tijekom pandemije COVID-19. Polazeći od pretpostavke da svaki boravak u objektima i infrastrukturi na Sveučilištu u Zagrebu u uvjetima epidemije rizičan za sve osobe, studentima i nastavnicima preporuča se provođenje studentskih i studijskih obveza e-komunikacijom i telefonom (nastava i polaganje ispita na daljinu), te izbjegavanje susreta uživo, a pogotovo grupiranje studenata / sveučilišnih nastavnika / zaposlenika. Preporučen je ostanak kod kuće medicinski kompromitiranim osobama (studenti/sveučilišni nastavnici/zaposlenici), a za druge osobe je preporučeno da ne ulaze u vanjske prostore (dvorište, vrt, igralište) i unutarnje prostore Sveučilišta / sastavnice ako imaju simptome koji upućuju na sumnju zaraze COVID-om 19 ili koji su pod rizikom da su mogli biti u kontaktu s osobama pozitivnim na COVID-19 ili su pod sumnjom da bi mogli biti zaraženi s COVID-19 ili su u samoizolaciji. Riječ je o još jednom u nizu propisa kojim se osigurava zaštita života i zdravlja svih subjekata sveučilišne zajednice, a isto tako osigurava se kontinuitet sveučilišne nastave, ali u drugom elektroničkom obliku. Nadalje, za organizaciju dijelova nastave ili ispita te drugih studentskih obveza koje se nikako ne mogu provesti na daljinu i za koje je potreban (neizbježan) boravak na Sveučilištu / sastavnici, rektor upućuje da se provode tako da se osigura u što većoj mjeri socijalno distanciranje (fizička udaljenost), kao i pojačana higijena ruku i higijena prostora. Rektor je 26. svibnja 2020. uputio preporuku svim dekanima i dekanicama sastavnica Sveučilišta u Zagrebu da uvedu izvanredne ispitne rokove zbog izvanrednih okolnosti u kojima djeluje Sveučilište u Zagrebu, prouzročenih epidemijom odnosno pandemijom COVID-a 19 i posljedicama razornog potresa koji je pogodio Grad Zagreb i njegovu okolicu. Sve spomenute odluke, upute mjere i preporuke koje je donio rektor Sveučilišta u Zagrebu bile su na snazi i dana 14. srpnja 2020. kada se održavala predmetna 11. redovita elektronička sjednica Senata Sveučilišta u Zagrebu. Epidemiološki okvir koji je bio na snazi i tijekom srpnja, a odnosi se na rad i djelovanje javnih sveučilišta kao i drugih visokih učilišta, propisao je Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Ovdje tuženik posebno želi naglasiti stručnu i znanstvenu povezanost kriznog stožera za borbu protiv COVID-19 i Sveučilišta u Zagrebu s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, koji je inače i iznikao iz Sveučilišta u Zagrebu, odnosno Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Hrvatski zavod za javno zdravstvo izdao je dana 20. svibnja 2020. Preporuke za predidplomsku, diplomsku i poslijediplomsku nastavu na visokim učilištima (sveučilišta, veleučilišta i visoke škole) s obzirom na epidemiju COVID-19. Riječ je o preuzetim Preporukama za predidplomsku, diplomsku i poslijediplomsku nastavu na Sveučilištu u Zagrebu koje je donio rektor Sveučilišta u Zagrebu 6. svibnja 2020. s identičnim sadržajem, a čija je primjena proširena na sva visoka učilišta (sveučilišta, veleučilišta i visoke škole). HZJZ donio je dana 25. lipnja 2020. Dodatne upute za kolektive i poslodavce u svezi postupanja tijekom razdoblja epidemije odnosno pandemije COVID-19, a neke od njih su vezane za sastanke, konferencije i poslovna okupljanja: koristite telefone, video-konferencije i Internet za poslovanje što je više moguće kao zamjenu za sastanke. Kada su sastanci neophodni i neodgodivi, organizirajte ih u što većim prostorijama te ostavite dovoljnu udaljenost (najmanje 1,5 m) između pojedinih osoba. Preporučujemo korištenje medicinskih maski ili maski za lice u zatvorenom prostoru. Na ulazu u prostor i unutar prostora predviđenog za održavanje sastanaka, konferencija i poslovnih okupljanja, kad je neophodna / neizbježna fizička prisutnost sudionika, obavezno je na raspolaganje staviti dovoljan broj dozatora s dezinfekcijskim sredstvom za dezinfekciju ruku svih prisutnih prilikom ulaska i tijekom boravka u njemu. Tužiteljica navodi kako je rektor Sveučilišta u Zagrebu uputio poziv za 11. redovitu elektroničku sjednicu Senata dana 10. srpnja 2020. te da se pozvao na važeće epidemiološke mjere i naveo preporuke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te odluke Stožera civilne zaštite i preporuke Sveučilišta u Zagrebu. U tužbi se navodi kako su bile na snazi Odluke o nužnim mjerama za organizaciju okupljanja na kojima je prisutno više od 100 sudionika za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19. Navedene mjere donesene su 10. srpnja 2020. kad je rektor uputio i poziv za održavanje 11. sjednice Senata. Iz sadržaja Odluke o nužnim mjerama za organizaciju okupljanja na kojima je prisutno više od sto sudionika za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19 nije razvidno da bi bila stavljena izvan snage Odluka o izmjeni i dopuni odluke o nužnim mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događaja od 18. svibnja 2020. kojom je u točki I. propisana zabrana održavanja javnih događaja i okupljanja više od 40 osoba na jednom mjestu. Nadalje, tužiteljica citira odredbu čl. IV. Odluke o nužnim mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19 od 27. svibnja 2020. u kojoj ističe točku IV. koja glasi: "Aktivnosti iz točke III. i III. ove Odluke, kao i društvena okupljanja mogu se odvijati uz pridržavanje svih općih protuepidemijskih mjera i posebnih preporuka i uputa koje Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavljuje na svojim mrežnim stranicama." Pridržavanje svih općih i protuepidemijskih mjera i posebnih preporuka i uputa koje Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavljuje na svojim mrežnim stranicama obuhvaća i primjenu te pridržavanje i Preporuka od 20. svibnja 2020. za preddiplomsku, diplomsku i poslijediplomsku nastavu na visokim učilištima (sveučilišta, veleučilišta i visoke škole) s obzirom na epidemiju COVID-19 s mrežnih stranica HZJZ te Uputa HZJZ od 25. lipnja 2020. s mrežnih stranica HZJZ, a koje upućuju i preporučuju da se za sastanke, konferencije i poslovna okupljanja: koristite telefone, video-konferencije i Internet za poslovanje što je više moguće kao zamjenu za sastanke. Kada su sastanci neophodni i neodgodivi, preporučuje se organiziranje u što većim prostorijama uz ostavljanje dovoljne udaljenosti (najmanje 1,5 m) između pojedinih osoba. Slijedom svega navedenog, apsolutno nije točna konstatacija tužiteljice kako nije postojao ni jedan razlog zbog kojeg se 11. redovita sjednica Senata održala elektroničkim putem. Naprotiv, poštujući upute, mjere i preporuke HZJZ te upute mjere i preporuke koje je donio rektor Sveučilišta u Zagrebu, a na prijedlog Kriznog stožera trajali su svi epidemiološki uvjeti mjere i preporuke za održavanje elektroničke sjednice Senata. Vlada RH donijela je 7. svibnja 2020. Odluku o načinu izvođenja nastave u osnovnim i srednjim školama kao i na visokim učilištima te obavljanju redovnog rada ustanova u području predškolskog odgoja i obrazovanja. Iz samog naziva ovog općeg akta Vlade RH vidljivo je da se odnosi na temeljnu djelatnost visokih učilišta, izvođenje visokoškolske nastave. Odlukom Vlade RH u točki III. propisuje se da se za polaznike visokih učilišta nastava organizira kao nastava na daljinu te se omogućava održavanje laboratorijskih, umjetničkih i kliničkih vježbi te praktični rad u malim grupama u visokom obrazovanju. Zadužuje se Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH za koordinaciju poslova u svezi izvođenja navedenih oblika nastave na visokim učilištima. Navedena Odluka bila je na snazi u vrijeme sazivanja i održavanja 11-te redovite elektroničke sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu. Iz Odluke Vlade RH razvidno je da se na sveučilištima i dalje odvija nastava na daljinu te da je potrebno poštovati epidemiološke mjere i preporuke u svezi zabrane i izbjegavanja većeg broja osoba, subjekata sveučilišta – profesora i studenata. Stoga je, u skladu s Odlukom Vlade RH o načinu izvođenja nastave u osnovnim i srednjim školama kao i na visokim učilištima te obavljanju redovnog rada ustanova u području predškolskog odgoja i obrazovanja, i 11. sjednica Senata Sveučilišta u Zagrebu održana elektroničkim putem. U svrhu dokazivanja da se nastava na Sveučilištu u Zagrebu odvijala na daljinu i da je dolazak na posao i rad u mjestu rada bio sveden na minimum, odnosno da se proces rada odvijao kao rad od kuće moramo navesti i preporuke koje je dostavljalo Ministarstvo znanosti i obrazovanja (dalje: MZO RH) u svezi organizacije poslova te organiziranja i izvedbe visokoškolske nastave. MZO RH izdalo je dana 20. svibnja 2020. Dodatne preporuke visokim učilištima o nastavku izvođenja nastave na daljinu za vrijeme trajanja epidemije COVID-19. Iz navedenih preporuka vidljivo je da je čelnicima visokih učilišta dana ovlast i naznačena odgovornost za organizaciju izvedbe nastave i funkcioniranje svih visokoškolskih aktivnosti. Slijedom navedenog, rektor Sveučilišta u Zagrebu procjenjivao je i uvjete i okolnosti za organizaciju i način rada kolektivnih sveučilišnih tijela, posebice najvišeg stručnog vijeća Sveučilišta, njegovog Senata. Kad se uzme u obzir ustrojstvo i da sastav Senata Sveučilišta u Zagrebu, sukladno čl. 20. Statuta, čini 70 članova, onda je sasvim jasna i nedvosmislena odgovornost, ali i ovlast rektora kao čelnika i voditelja Sveučilišta za primjenu epidemioloških mjera i sprečavanje možebitne zaraze kod čelnika svih sastavnica (dekanica i dekana fakulteta i akademija Sveučilišta u Zagrebu) odnosno onemogućavanja nesmetanog djelovanja Sveučilišta i ispunjavanja njegovih temeljnih zadaća i obveza prema studentima, ali i sveučilišnim nastavnicima. Tužiteljica u tužbi navodi kako je 10-ta redovita sjednica Senata Sveučilišta u Zagrebu održana dana 9. lipnja 2020. u velikoj predavaonici Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u [adresa], zbog oštećenja koje je pretrpjela zgrada Sveučilišta u Zagrebu, pa da stoga nije bilo razloga da se i 11. sjednica održi u istom prostoru. U svezi s tim potrebno je naglasiti da su okolnosti zbog kojih je rektor Sveučilišta u Zagrebu sazvao tu kontaktnu sjednicu Senata prije svega uzrokovane posljedicama razornog potresa koji je 22. ožujka 2020. zadesio Grad Zagreb i njegovu okolicu. U potresu su značajno stradale zgrade Sveučilišta u Zagrebu i velikog dijela njegovih sastavnica (fakulteta i akademija). Sjednica Senata 9. lipnja održana je kao kontaktna kako bi se mogle utvrditi posljedice i razmjeri štete na svim sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu, zatim kako bi dekan Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izvijestio članove Senata o poduzetim mjerama na procjeni oštećenja zgrada fakulteta i akademija te kako bi se dale upute za postupak sanacije. U pitanju su okolnosti uzrokovane višom silom, odnosno elementarnom nepogodom potresa zbog koje su nastali prioriteti utvrđivanja štete i sanacije oštećenja opasnih po život i zdravlje ljudi zbog potresa koji se dogodio usred epidemije zarazne bolesti COVID-19. Navedene okolnosti i razlozi više sile (posljedice potresa) nalagali su rektoru Sveučilišta u Zagrebu da sazove fizičku, kontaktnu 10. sjednicu Senata Sveučilišta u Zagrebu koja je 9. lipnja održana u velikoj amfiteatarskoj dvorani Građevinskog fakulteta. Na 10. sjednici Senata predočena su izvješća i postupci u prijavi troškova za otklanjanje oštećenja koja ugrožavaju život i zdravlje ljudi uzimajući u obzir ograničenja radi epidemije COVID- 19. Evidencija šteta, kategorizacija oštećenosti infrastrukture i objekata Sveučilišta u Zagrebu te podnošenje zahtjeva za naknadu troškova sanacije oštećenja koji su izravno utjecali na život i zdravlje čovjeka i građanina nedvojben su razlog za održavanje kontaktne sjednice kolektivnog tijela uz primjenu svih protuepidemijskih uputa mjera i preporuka. Nadalje, rektor je izvijestio i o kadrovskoj problematici i financijskim ograničenjima nametnutima nezakonitim postupanjem ministrice znanosti i obrazovanja prof. dr. AD. Nadalje, na sjednici Senata razmatralo se i stanje povodom tužbi za isplatu razlike plaće zbog smanjenja osnovice plaća u javnim službama, a koje zastupa Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja. Pored toga, potrebno je napomenuti da se tijekom srpnja na mnogim fakultetima i akademijama Sveučilišta u Zagrebu održavaju prijemni ispiti što predstavlja povećanu epidemiološku opasnost s obzirom na kontakte i fluktuaciju velikog broja osoba. Epidemiološke mjere kao i okvir kretanja epidemije COVID-19 s obzirom na veliki broj pristupnika koji posjećuju i borave u zgradama sastavnica Sveučilišta u Zagrebu predstavljao je potencijalni izvor zaraze zbog čega nije bilo uputno sazvati kontaktnu 11. sjednicu Senata Sveučilišta u Zagrebu. Dakako sve odluke, upute i mjere Sveučilišta u Zagrebu kao i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo preporučile su i upućivale na održavanje sjednice Senata Sveučilišta kao kolektivnog tijela na daljinu, elektroničkim putem. U tužbi se navodi kako niti jednom odredbom Statuta Sveučilišta u Zagrebu nije propisano da se sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu mogu i smiju održavati u elektroničkom obliku, niti su postojali stvarni razlozi, a niti su na snazi bile epidemiološke mjere zbog kojih sjednica Senata ne bi mogla biti održana kao fizička kontaktna sjednica. Ovdje moramo istaknuti da Statutom Sveučilišta u Zagrebu kao temeljnim općim aktom javne ustanove odnosno javnog sveučilišta nije zabranjena mogućnost održavanja sjednica kolektivnih tijela Sveučilišta u Zagrebu elektroničkim putem. Odnosno Statutom Sveučilišta u Zagrebu nije propisana obveza i dužnost po kojoj Senat mora održati kontaktnu fizičku sjednicu. Važenje epidemioloških razloga za održavanje elektroničke sjednice Senata ne može se dovoditi u pitanje, jer je tijekom cijelog srpnja bila na snazi proglašena ugroza pučanstva od zarazne bolesti na cijelom teritoriju RH, koja još uvijek traje slijedom čega su na snazi i sve upute, mjere i preporuke kako HZJZ tako i upute, mjere i preporuke koje je donio rektor kao čelnik i voditelj Sveučilišta u Zagrebu. Tužiteljica u tužbi navodi da "nisu postojali razlozi za razrješenje iz čl. 44. st. 2. Zakona o ustanovama", te da "Odluka o razrješenju od 14. srpnja 2020. ne sadrži razloge zbog kojih je tužiteljica razriješena", a potom u tužbi analizira i pobija neke od razloga za razrješenje koji su navedeni u Odluci Rektora o suspenziji tužiteljice s dužnosti dekanice. Prije svega, tuženik ističe da Odluka Senata ne mora imati posebno obrazloženje razloga razrješenja tužiteljice jer se istom samo potvrđuje Odluka rektora o suspenziji tužiteljice s dužnosti dekanice koja sadrži detaljno obrazloženje s razlozima razrješenja tužiteljice, a koju odluku tužiteljica uopće ne pobija. Pored toga, tužiteljica ne navodi pravnu tj. zakonsku i statutarnu osnovu na temelju koje je rektor donio Odluku o suspenziji tužiteljice s dužnosti dekanice, te Senat svoju Odluku o potvrđivanju odluke rektora, a čime je tužiteljica razriješena dužnosti dekanice. Odredbama čl. 57. st. 7. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju propisano je da sukladno statutu sveučilišta, rektor sveučilišta može u statuom utvrđenim slučajevima nepoštivanja zakona, drugih propisa, statuta ili na njima utemeljenih sveučilišnih odluka, suspendirati dekana ili drugog čelnika sastavnica sveučilišta i postaviti vršitelja dužnosti s odgovarajućom kvalifikacijom. Senat sveučilišta, u roku od mjesec dana, odlučuje o odlukama rektora o suspenziji dekana. Za potvrdu odluke rektora potrebna je većina ukupnog broja članova. Odlukom senata o potvrdi suspenzije čelnik je razriješen dužnosti. U tom slučaju, u roku od 3 mjeseca provest će se postupak za izbor čelnika. U tom postupku čelnik koji je razriješen dužnosti ne može biti kandidat za izbor. Riječ je o ključnim pravnim normama koje propisuju uvjete i postupanje u postupku utvrđivanja odgovornosti i donošenja odluka o suspenziji i razrješenju dekana kao čelnika jedne javne ustanova koja je istovremeno i sastavnica javnog sveučilišta koje je osnivač te sastavnice – fakulteta odnosno javne ustanove. Kako je tužiteljica navela, pozivajući se na odredbe čl. 5. st. 1. ZZDVO-a, ako Zakonom nije drugačije određeno, na visoka učilišta i ustanove u sustavu znanstvene djelatnosti primjenjuju se odredbe Zakona o ustanovama. Slijedom navedenog, ZZDVO preciznije propisuje razloge za razrješenje dekana kao čelnika ustanove, dekana fakulteta u odnosu na odredbe čl. 44. st. 2. Zakona o ustanovama. Tako ZZDVO u čl. 57. st. 7. propisuje da rektor sveučilišta može u statutom utvrđenim slučajevima nepoštivanja zakona, drugih propisa, statuta ili na njima utemeljenih sveučilišnih odluka, suspendirati dekana. Čl. 39. st. 5. Statuta Sveučilišta u Zagrebu propisuje da u slučaju ozbiljnog i trajnog kršenja zakona ili ovoga Statuta i na njemu utemeljenih odluka, rektor može suspendirati čelnika sastavnice (dekana fakulteta) i imenovati obnašatelja dužnosti. U tom slučaju, Senat u roku od 30 dana odlučuje o potvrdi suspenzije dvotrećinskom većinom ukupnog broja članova. Čl. 42. st. 6. Statuta Sveučilišta u Zagrebu propisuje se da dekan može biti razriješen dužnosti prije isteka roka na koji je izabran ako: sam zatraži razrješenje, ne ispunjava dužnost dekana, ozbiljno i trajno krši odredbe Statuta, općih akata Sveučilišta ili druge propise, zlouporabi položaj dekana, svojim ponašanjem povrijedi ugled dužnosti koju obnaša te izgubi sposobnost obavljanja dužnosti. Odredbama čl. 54. ZZDVO-a propisan je obvezatan sadržaj statuta sveučilišta kao općeg akta, odnosno propisano je da će se statutom sveučilišta propisati ustrojstvo, djelatnost i poslovanje, status sastavnica, ovlasti i način odlučivanja sveučilišnih tijela te druga važna pitanja za sveučilište. Čl. 68. Ustava RH propisano je da se jamči autonomija sveučilišta te da sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom. Čl. 4. st. 4. ZZDVO- a propisano je da sva visoka učilišta (sveučilišta, veleučilišta i visoke škole) imaju pravo na akademsku samoupravu, dok je čl. 4. st. 5. ZZDVO-a propisano da sveučilišta, za razliku od veleučilišta i visokih škola, imaju Ustavom zajamčeno pravo na autonomiju. Slijedom navedenog. Odluka o suspenziji dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 8.7.2020. te Odluka Senata Sveučilišta u Zagrebu kojom se potvrđuje Odluka o suspenziji dekanice i utvrđuje razrješenje dekanice Filozofskog fakulteta od 14.7.2020. nisu donesene samo temeljem odredbi čl. 44. Zakona o ustanovama već su primijenjene odredbe ZZDVO-a kao posebnog zakona i odredbe Statuta Sveučilišta u Zagrebu kao temeljnog općeg akta kojim su propisani uvjeti i postupak za suspenziju odnosno razrješenje čelnika sastavnice Sveučilišta u Zagrebu, odnosno dekana fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Odluka Senata o potvrđivanju odluke Rektora ne mora sadržavati posebno obrazloženje razloga razrješenja tužiteljice, jer ona implicira prihvaćanje razloga razrješenja koji su navedeni u Odluci rektora o suspenziji i utvrđuje činjenicu da je potvrđivanjem Odluke rektora tužiteljica razriješena dužnosti dekanice. U protivnom, Senat ne bi donio odluku o potvrđivanju Odluke Rektora. Tuženik ističe kako tužiteljica u tužbenom zahtjevu ne osporava Odluku rektora o suspenziji, a tu odluku, koja sadrži urednu pouku o pravnom lijeku, nije osporila ni u nekom drugom (sudskom) postupku nego pobija tek neke od proizvoljno izabranih razloga za razrješenje koji su navedeni u Odluci Rektora o suspenziji tužiteljice s dužnosti dekanice. Prema tome, potpuno je pravno promašeno pobijati Odluku Senata na način da se pobijaju (samo) neki od razloga razrješenja iz druge odluke

– Odluke Rektora o suspenziji tužiteljice s dužnosti dekanice. Slijedom toga, ne samo da u ovom postupku tužiteljica ne može pobijati razloge razrješenja iz Odluke Rektora o suspenziji nego nema ni pravnog interesa za vođenje ovog postupka. Odluka rektora o suspenziji tužiteljice s dužnosti dekanice donesena je "zbog ozbiljnog i trajnog kršenja zakona i Statuta Sveučilišta u Zagrebu i na njemu utemeljenih odluka", što je u obrazloženju Odluke precizirano navođenjem niza konkretnih razloga i potvrda. Primjerice, sudski je utvrđeno šikaniranje – mobing profesora i zaposlenika Filozofskog fakulteta prof. dr. sc. GD, što je nespojivo s obnašanjem dužnosti dekanice i, kako stoji u Odluci rektora, "zbog značajke ozbiljnog i trajnog kršenja zakona ili statuta" (čl. 39. st. 5. Statuta Sveučilišta), samo po sebi bilo bi dostatan razlog za suspenziju." U povezanosti s ovim, upornim i dugotrajno provođenim šikaniranjem – mobingom donesen je veći broj službenih akata sveučilišnih i fakultetskih tijela te sudskih instancija. U svezi sa sudski dokazanim mobingom koji je tužiteljica provodila nad prof. dr. sc. GD, tuženik ističe kako tužiteljica u tužbi iznosi insinuacije i neistinite tvrdnje te pokušava izokrenuti stanje utvrđenih činjenica. Tako spominje "postupke koji su pokrenuti protiv njega na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i to prije nego što je tužiteljica preuzela dužnost dekanice Filozofskog fakulteta", premda ne postoji nijedan postupak koji bi na Filozofskom fakultetu bio pokrenut protiv isto prije nego je tužiteljica preuzela dužnost dekanice. Insinuacija je da se svi razlozi koji su navedeni u Odluci o suspenziji "suštinski svode na jedan glavni razlog zbog kojeg je tužiteljica razriješena dužnosti dekanice, a to je da nije popustila pritiscima da se obustave postupci koji su pokrenuti protiv prorektora GD na Filozofskom fakultetu u Zagrebu." Iz takve tvrdnje proizlazi zaključak da je dugotrajni mobing nad prof. dr. sc. GD tužiteljica provodila stoga što nije htjela popustiti pritiscima da obustavi provođenje mobinga. Osim toga, u tužbi se tendenciozno koristi titula prorektora uz ime profesora GD s obzirom na činjenicu da je tužbu zbog mobinga podnio profesor GD, koji je bio šikaniran kao zaposlenik i profesor Filozofskog fakulteta, a ne kao prorektor Sveučilišta u Zagrebu. Dakle, radi se o iznošenju / ponavljanju tvrdnji koje je tužiteljica već iznosila u sudskom postupku u kojem je sud pravomoćnom presudom utvrdio šikaniranje / mobing odnosno nezakonito ponašanje tužiteljice. Zatim, još neki od razloga suspenzije tužiteljice su: - da je Rektor Sveučilišta izdao 8.2.2019. upozorenje tužtieljici zbog protustatutarnosti postupanja u slučaju prof. dr. sc. TD; - da je Rektor Sveučilišta izdao 17.6.2019. upozorenje tužiteljici zbog protuzakonitog i protustatutarnog postupanja prema zaposlenici prof. dr. sc. ADĐ; - da je Rektor Sveučilišta izdao 27.4.2020. trostruko upozorenje tužiteljici: a) zbog vrijeđanja i klevetanja tijela Sveučilišta u Zagrebu, b) zbog poticanja i predlaganja protuzakonitog i protustatutarnog načina odlučivanja Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te c) zbog protuzakonitog i protustatutarnog načina odlučivanja na održanoj sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta dana 15.4.2020. sa zahtjevom tužiteljici za ponavljanjem postupka (odlučivanja) glasovanja na način i u postupku propisanom odredbama čl. 37. Statuta Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; Rektor Sveučilišta izdao je 5.6.2020. tužiteljici upozorenje zbog zloporabe položaja i prekoračenja ovlasti dekanice u utvrđivanju i ocjeni uvjeta pristupnika u natječaju, zbog neovlaštenog izdavanja upozorenja predsjedniku i članu Stručnog povjerenstva prof. dr. sc. ČD, te zbog protuzakonitog i protustatutarnog donošenja Odluke o pokretanju postupka zbog teške povrede radne dužnosti prof. dr. sc. ČD uz ponovni zahtjev za stavljanjem izvan snage Odluke o pokretanju postupka zbog teške povrede radne dužnosti protiv prof. dr. sc. ČD (klasa: 114-03/20-01/2, ur. broj: 3804-850-20-2) od 3.3.2020. Svi razlozi za suspenziju tužiteljice s dužnosti dekanice koji su navedeni u izrijeku i obrazloženju Odluke rektora o suspenziji te prihvaćeni Odlukom Senata o potvrđivanju Odluke rektora nedvojbeno su razlozi koji su za razrješenje čelnu osobu (ravnatelja ustanove) predviđeni ne samo odredbama ZZDVO-a i Statuta Sveučilišta nego i odredbom čl. 44. st. 2. točka 3. Zakona o ustanovama. Stoga je u potpunosti promašena tvrdnja tužiteljice "da nisu postojali razlozi za razrješenje iz čl. 44. st. 2. Zakona o ustanovama". Prema tome, tuženik smatra da je i ovaj navod / prigovor tužiteljice nije činjenično točan i pravno osnovan. Slijedom svega prethodno navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu od 17. srpnja 2020. (list 9-10 spisa), Odluke o suspenziji s dužnosti dekanice od 8. srpnja 2020. (list 11-17 spisa), Odluke o sazivanju 11. redovite sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu od 10. srpnja 2020. (list 28-33 spisa), izvoda iz pročišćenog teksta članka 15. Statuta Sveučilišta u Zagrebu (list 34-35 spisa), Odluke Civilne zaštite republike Hrvatske od 18. svibnja 2020. (list 36 spisa), Odluke Civilne zaštite republike Hrvatske od 27. svibnja 2020. (list 37 spisa), Odluke o nužnim mjerama za organizaciju okupljanja na kojima je prisutno više od sto sudionika za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19 od 10. srpnja 2020. (list 38-39 spisa), Odluke o sazivanju 10. redovite sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu od 5. lipnja 2020. (list 40-41 spisa), presude Županijskog suda u Zagrebu od 26. listopada 2020., poslovni broj Gž R-21/20 (list 42-52 spisa), Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 8. studenog 2018., poslovni broj: U-

III/2992/2018 (list 53-72 spisa), dopisa Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od 28. rujna 2016. (list 100-103 spisa), Odluke o imenovanju Kriznog stožera vezano uz nCoV bolesti (Covid -19) od 9. ožujka 2020. (list 110-111 spisa), Uputa o postupanju od 11. ožujka 2020. (list 112 spisa), Odluke od 13. ožujka 2020. (list 113 spisa), Preporuka za rad stručnih službi Sveučilišta u Zagrebu i njegovih sastavnica u vezi s pojavom koronavirusa COVID-19 (list 114-118 spisa), Preporuka Sveučilišta u Zagrebu za preddiplomsku, diplomsku i poslijediplomsku nastavu tijekom pandemije Covid-19 (list 119-122 spisa), Preporuka o izvanrednim ispitnim rokovima od 26, svibnja 2020. (list 123 spisa), Preporuka za preddiplomsku, diplomsku i poslijediplomsku nastavu na visokim učilištima (sveučilišta, veleučilišta i visokih škola) s obzirom na epidemiju Covid-19 od 20. svibnja 2020. (list 124-128 spisa), dodatnih uputa za pojedince od 25. lipnja 2020. (list 129-133 spisa), Odluke o načinu izvođenja nastave u osnovnim i srednjim školama kao i na visokim učilištima te obavljanju redovnog rada ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja od 7. svibnja 2020. (list 133 spisa), dodatnih preporuka visokim učilištima o nastavku izvođenja nastave na daljinu za vrijeme trajanja epidemije COVID-19 (lisr 134-136 spisa), Zapisnika 10. redovite sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu (list 137-153 spisa), Poziva na 11. redovitu sjednicu Senata u ak.god. 2019./2020. (list 155-157 spisa), e-mail korespondencije od 13. srpnja 2020. (list 158-159 spisa), Zapisnika 11. redovite sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu (list 160-208 spisa), Zahtjeva za očitovanjem, upozorenja od 9. listopada 2018. (list 209-210 spisa), dopisa Sveučilišta u Zagrebu od 12. listopada 2018. (list 211-212 spisa), Upozorenja na nezakonitost i protustatutarnost postupanja od 22. siječnja 2019. (list 213-215 spisa), Upozorenja od 30. listopada 2018. (list 216-2020 spisa), Odluke od 5. studenog 2018. (list 221-222 spisa), Odluke o obustavi izvršenja Odluke dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 5. studenog 2018.(list 223-225 spisa), Odluke Senata od 18. prosinca 2018. (list 226 spisa), Ponovljenog upozorenja od 4. siječnja 2019. (list 227-233 spisa), presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 13. studenog 2019., poslovni broj Pr-5482/2018 (list 261-284 spisa), dopisa Sveučilišta u Zagrebu od 8. veljače 2019. (list 285-286 spisa), dopisa Sveučilišta u Zagrebu od 17. lipnja 2019. (list 287-290 spisa), dopis Sveučilišta u Zagrebu od 27. travnja 2020. (list 291-300 spisa), Upozorenja Sveučilišta u zagrebu od 5. lipnja 2020. (list 301-310 spisa), te druge dokumentacije koja je priložena spisu, a proveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 336-338 spisa).

4. Tužiteljica je podneskom od 11. kolovoza 2020. uredila tužbeni zahtjev budući da je tužiteljici u međuvremenu istekao mandat dekanice na način da sada u točki 2. tužbenog zahtjeva traži da se utvrdi da je tužiteljici prestao položaj dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s danom 30.09.2020., što predstavlja preinaku tužbe. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je rješenjem od 15. rujna 2025. dopustio preinaku tužbu predloženu podneskom od 11. kolovoza 2020.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

6. Tuženik je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu, za koji ovaj sud smatra da je neosnovan. Naime, odredbom članka 54. stavka 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/11, 94/2013, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17, 96/18, dalje: ZZDVO), propisano je da je sveučilište ustanova koja osniva i provodi sveučilišne studije u najmanje dva znanstvena i/ili umjetnička područja u većem broju polja te interdisciplinarne studije kao autonomni i integrirani proces, neposredno ili putem svojih fakulteta, umjetničkih akademija i odjela koje osniva sukladno ovom Zakonu. Odredbom članka 5. stavka 1. ZZDVO propisano je da se, ako ovim Zakonom nije određeno drukčije, na visoka učilišta i ustanove u sustavu znanstvene djelatnosti primjenjuju odredbe Zakona o ustanovama.

6.1. Nadalje, odredbom članka 57. stavka 7. ZZDVO propisano je da sukladno statutu sveučilišta, rektor sveučilišta može u statutom utvrđenim slučajevima nepoštivanja zakona, drugih propisa, statuta ili na njima utemeljenih sveučilišnih odluka, suspendirati dekana ili drugog čelnika sastavnica sveučilišta i postaviti vršitelja dužnosti s odgovarajućom kvalifikacijom. Stavkom 8. istog članka propisano je da senat, u roku od mjesec dana, odlučuje o odlukama rektora iz stavka 6. i 7. ovoga članka. Za potvrdu odluke rektora potrebna je većina ukupnog broja članova. Odlukom senata o potvrdi suspenzije čelnik je razriješen dužnosti. Člankom 63. stavkom 2. ZZDVO propisano je da dekana fakulteta bira i razrješava vijeće s mandatom, na način i u postupku utvrđenim statutom sveučilišta ili drugim općim aktom, te ga razrješava Senat u slučaju propisanom člankom 57. stavkom 8. ovoga Zakona, dok je člankom 59. stavkom 2. točkom 14. ZZDVO propisano je da Senat potvrđuje izbor dekana fakulteta.

6.2. Kako u konkretnom slučaju pobijanu odluku kojom se potvrđuje Odluka Rektora o suspenziji prof.dr.sc NDĐ s dužnosti dekanice nije donijelo tijelo iz članka 38. stavka 2. ZU, dakle ne radi se o odluci Vlade Republike Hrvatske, odluci nadležnog ministarstva ili predstavničkog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, već je pobijanu odluku donio Senat, koje nije tijelo iz odredbe članka 2. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., dalje: ZUS), pobijana odluka nema karakter pojedinačne odluke javnopravnog tijela u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točke. 2. Zakona o upravnim sporovima, da bi za odlučivanje o tužbi tužiteljice bio nadležan upravni sud. Takva mogućnost nije propisana ni Zakonom o ustanovama, ni Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju u smislu članka 12. stavka 2. točke 5. ZUS, pa je za odlučivanje o tužbu tužiteljice u konkretnom slučaju nadležan sud nadležan za radne sporove. Odredbom člankom 34. stavkom 1. točkom 10. ZPP propisano je da općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima iz radnog odnosa, dok je stavkom 2. istog članka propisano da općinski sudovi sude u prvom stupnju i u svim drugim sporovima iz članka 1. zakona koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Gr1-584/2017 od 4. siječnja 2018.). Slijedom navedenog, prigovor tuženika je neosnovan.

7. Tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije imajući u vidu točku 2. tužbenog zahtjeva tužiteljice u kojem je tražila vraćanje na radno mjesto dekanice Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kako je tužiteljica podneskom od 11. kolovoza 2020. preinačila tužbu i to na način da sada u točki 2. tužbenog zahtjeva traži da se utvrdi da je tužiteljici prestao položaj dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s danom 30. rujna 2020. to prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

8. Predmet spora je:

- utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti Odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu od 14. srpnja 2020. kojom se potvrđuje Odluka Rektora o suspenziji prof.dr.sc. NDĐ s dužnosti dekanice od 8. srpnja 2020., čime je tužiteljica razrješenja dužnosti dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te

- utvrđenje da je tužiteljici prestao položaj dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s danom 30. rujnom 2020., kada bi joj po redovitom tijeku stvari istekao mandat.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno:

- da je tužiteljica bila dekanica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,

- da je 8. srpnja 2020. Rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. ŠD donio Odluku o suspenziji s dužnosti dekanice u kojoj se u točki 1. navodi da se prof. dr. sc. NDĐ suspendira s dužnosti dekanice Filozofskog fakulteta u Zagrebu zbog ozbiljnog i trajnog kršenja zakona i Statuta Sveučilišta u Zagrebu i na njemu utemeljenih odluka;

- da je Senat Sveučilišta u Zagrebu na 11. redovitoj elektroničkoj sjednici održanoj 14. srpnja 2020. donio odluku da se potvrđuje odluka Rektora o suspenziji prof. dr. sc. NDĐ od 8. srpnja 2020., čime je, sukladno odredbi članka 42. stavka 9. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, razriješena dužnosti dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

10. Odredbom članka 45. ZU-a propisano je:

„Razriješena osoba može odluku o razrješenju pobijati tužbom pred nadležnim sudom u roku od trideset dana od dana zaprimanja odluke o razrješenju ako smatra da nisu postojali razlozi za razrješenje iz članka 44. stavak 2. ovog Zakona ili da je u postupku donošenja odluke o razrješenju došlo do povrede koja je značajno utjecala na ishod postupka.“

10.1. Iz navedene odredbe proizlazi da se odluka o razrješenju može pobijati:

- ako nisu postojali razlozi za razrješenje iz članka 44. stavak 2. ZU, odnosno u ovom slučaju oni iz članka 57. stavak 7. ZZDVO,

- ako je u postupku donošenja odluke o razrješenju došlo do povrede koja je značajno utjecala na ishod postupka.

11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj sud ukazuje na odredbe članaka 44. i 45. ZU koji se ovdje primjenjuje budući tuženik ima status javne ustanove. Člankom 44. ZU propisana je mogućnost razrješenja ravnatelja ustanove prije isteka vremena na koje je imenovan kada su za to ispunjeni zakonom propisani razlozi, oni navedeni u stavku 2. članka 44. ZU, odnosno članku članka 57. stavak 7. ZZDVO koji je lex specialis u ovom slučaju, a na kojem članku se i temelji sporna Odluka tuženika. Odredbom članka 45. ZU propisano je da razriješena osoba može odluku pobijati tužbom pred nadležnim sudom, pa iz navedene zakonske odredbe proizlazi da bi u tom slučaju tužbeni zahtjev trebao glasiti „poništava se“ odluka. Činjenica da je prvostupanjski sud (Općinski radni sud u Zagrebu) nadležan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, ne znači da se u ovom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o radu ("Narodne novine“, broj 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR), a osobito odredba članka 124. stavka 1. ZR kojom je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, da će naložiti vraćanje radnika na posao, a što je tužiteljica očito imala u vidu prilikom podnošenja tužbe.

12. Kako tužiteljica u konkretnom slučaju traži da se utvrdi da nije dopuštena i zakonita Odluka Senata Sveučilišta u Zagrebu broj: Klasa: 602-04/20-01/19, Urbroj:

380-012/246-20-4 od 14. srpnja 2020. godine kojom se potvrđuje Odluka Rektora o suspenziji prof.dr.sc NDĐ s dužnosti dekanice Klasa: 052- 01/018/01/20, Urbroj: 380-010/076-20-25 od 08. srpnja 2020. godine, čime je tužiteljica razriješena dužnosti dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te da se utvrdi da je tužiteljici prestao položaj dekanice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s danom 30.09.2020. godine, umjesto da se traži da se Odluka Senata od 14. srpnja 2020. poništi, to je prema mišljenju ovog suda tužbeni zahtjev valjalo odbiti (tako i u odluci Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž R-2/24 od 14. veljače 2024.).

13. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

14. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

15. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbama članka 154. stavka 1., članka 155. stavka 1., a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/.14, 107/15) koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka. Tuženiku je sukladno Tbr. 7/2, a u vezi s Tbr. 50. Tarife priznat trošak u visini 265,45 EUR (2.000,00 kn). U preostalom dijelu, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška kao prekomjerno zatražen.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II i III izreke presude.

17. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP te je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

18. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. listopada 2025.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte