Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-180/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Božene Perić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog OŠ i 2. optuženog UŠ zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci od 9. svibnja 2022. i 2. optuženika od 19. svibnja 2022. izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K- 357/2021 od 15. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i 2. optuženog UŠ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-357/2021 od 15. travnja 2022. 1. optuženi AŠ i 2. optuženi UŠ proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11. Temeljem članka 326. stavak 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), 1. optuženi AŠ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci a 2. optuženi UŠ na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Temeljem članka 54. KZ/11, 1. optuženom OŠ je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 18. prosinca 2020. nadalje i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. prosinca 2020., pa nadalje, a 2. optuženom UŠ je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 18. prosinca 2020. pa nadalje i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. prosinca 2020. do 9. travnja 2021. Temeljem članka 189. stavak 1. ZKP/08, 1. optuženom OŠ je vraćen privremeno oduzeti predmet, i to mobilni uređaj marke „Samsung Galaxy J2“ crne boje, IMEI broja [IMEI broj] i IMEI broja [IMEI broj] s pripadajućom SIM karticom NN operatera serijski broj [broj SIM kartice] i Tele 2 operatera serijski broj [serijski broj], PIN broja 1544 prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj], PP Vrbovsko od 18. prosinca 2020., dok je 2. optuženom UŠ vraćen mobilni uređaj marke „Samsung Galaxy A7“ plave boje IMEI broja [IMEI broj] i IMEI broja [IMEI broj] s pripadajućom karticom operatera M-tel serijski broj [serijski broj] i Tele 2 operatera serijski broj [serijski broj], PIN broja 04081982, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj], PP Vrbovsko od 18. prosinca 2020. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08, 1. optuženi AŠ i 2. optuženi UŠ su oslobođeni plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

2. Protiv presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni i 2. optuženik, po branitelju Daliboru Čajkovskom, odvjetniku u Rijeci zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Državni odvjetnik predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu na način da 1. i 2. optuženike osudi na više bezuvjetne kazne zatvora a 2. optuženik da preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi krivnje a podredno ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. 2. optuženik je po branitelju Daliboru Čajkovskom, odvjetniku u Rijeci podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je predložio da se njegova žalba prihvati a žalba ovlaštenog tužitelja utvrdi bespredmetnom.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-212/2022 od 1. srpnja 2022.

5. Žalbe državnog odvjetnika i 2. optuženika nisu osnovane.

U odnosu na žalbu 2. optuženika, osim odluke o kazni

6. Žaleći se s osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka 2. optuženik navodi da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, navedeni razlozi su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Nadalje, optuženik smatra da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda čime je počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 jer je prvostupanjski sud ekstenzivno izvodio zaključke koji ga terete dok je istovremeno ignorirao okolnosti koje mu idu u prilog a što je protivno odredbi članka 9. stavak 1. ZKP/08 koja nalaže dužnost sudu da s jednakom pažnjom ispita i utvrdi činjenice koje terete okrivljenika i one koje mu idu u korist.

7. Međutim, nasuprot ovakvih navoda 2. optuženika pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i uvjerljivi i koje prihvaća ovo vijeće.

2. optuženik ne navodi u čemu se sastoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava a kako takva proturječnost ne postoji onda nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

8. Nadalje, kod ocjene povrede prava na pravično suđenje treba navesti da je sadržaj ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 – pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak, 76/10, 85/10 – pročišćeni tekst, 5/14 i 13/17) ograničen na postupovna jamstva pravičnog suđenja. Pravo na pravično suđenje stoga obuhvaća postupovnu, a ne materijalnu pravičnost (rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3779/2022 od 30. studenoga 2022.). U tom smislu pravo na pravičnost ne obuhvaća pravila o tome kako pojedini dokazi trebaju biti ocijenjeni (presuda Europskog suda za ljudska prava De Tommaso protiv Italije (Veliko vijeće) broj: 43395/09 od 23. veljače 2017.). Dakle, prema praksi navedenih sudova, povreda prava na pravično suđenje postoji samo ako presuda uopće nema razloga, ako su razlozi proizvoljni ili očito nerazumni. Treba dakle biti riječ o nedvojbenoj pogrešci, odnosno takvoj pogrešci koja je očita i vidljiva na prvi pogled, što ovdje nije slučaj. Naime, prvostupanjski sud je dao razloge za svoju odluku, oni su dostatni i razumni a prilikom donošenja odluke je uzeo u obzir sve provedene dokaze pa i dopis Hrvatskih autocesta o evidenciji vozila kojim je upravljao 2. optuženik a koji dokaz 2. optuženik problematizira (točka 15 pobijane odluke). Stoga nije ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

9. 2. optuženik u stvari osporava pobijanu presudu s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nudeći svoju analizu provedenih dokaza i oprečne zaključke od onih koje je iznio prvostupanjski sud. Međutim, nasuprot navodima 2. optuženika prvostupanjski sud je na temelju provedene analize dokaza, svakog za sebe i u međusobnoj vezi izveo ispravne zaključke o postojanju svih odlučnih činjenica te osnovano našao dokazanim da je 2. optuženik počinio kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11 te ga za to kazneno djelo proglasio krivim.

10. Tako 2. optuženik smatra da nije dokazano da je znao da se radi o nedozvoljenom prijevozu ljudi. U obrani je naveo da je posumnjao da se radi o takvom prijevozu u trenutku kada je uhićen od strane policije jer mu se 1. optuženik nije javljao na telefon, međutim te činjenice ne mogu biti valjani argument za formiranje zaključka da je znao da 1. optuženik prevozi ljude. Uz to, s 1. optuženikom je komunicirao više od tri sata prije nego su policajci zatekli 1. optuženika s migrantima u vozilu, nije poslao 1. optuženiku mapu putovanja jer ta mapa nije pronađena u njegovom mobitelu dok iz dopisa Hrvatskih autocesta koji je dostavio u spis proizlazi da se sa svojim vozilom nije nalazio na autocesti u razdoblju od 17. prosinca 2020. u 23:04:30 i 18. prosinca u 8:52:57 koja činjenica demantira iskaze svjedoka CŠ i NŠ koji tvrde da su njegovo vozilo uočili na autocesti 18. prosinca 2020. oko 5:00 sati. Uz to, svjedoci BŠ i JŠ koji su s CŠ i NŠ sudjelovali u praćenju i zaustavljanju kamiona nisu vidjeli vozilo kojim je on upravljao. Da se njegovo vozilo doista nalazilo na autocesti kako to navode svjedoci CŠ i NŠ onda bi sigurno bilo zaustavljeno pri pokušaju izlaska iz zatvorenog sustava autoceste. Iznos koji je trebao dobiti za prijevoz je višestruko niži od iznosa koji je trebao dobiti 1. optuženik što ukazuje da nije sudjelovao u počinjenju kaznenog djela već je samo trebao prevesti 1. optuženika nazad u Crnu Goru.

11. Međutim, nije osnovan žalbeni navod 2. optuženika da iskaze svjedoka CŠ i NŠ nisu potvrdili svjedoci BŠ i JŠ premda su zajedno sudjelovali u praćenju i zaustavljanju kamiona jer iz izvješća o postupanju policijskih službenika od 18. prosinca 2020. proizlazi da su upravo djelatnici policije CŠ i NŠ vršili nadzor i pratili kamion tegljač marke Scania pokusnih registarskih pločica [registarska oznaka] do čvora Bosiljevo II gdje je kamion skrenuo u smjeru Rijeke gdje se nalazila druga ophodnja, odnosno djelatnici policije BŠ i JŠ koji su zaustavili predmetni kamion kod tunela Ružman brdo. Dakle, djelatnici policije CŠ i NŠ su nadzirali i pratili kamion a djelatnici policije BŠ i JŠ zaustavili kamion s priključnim vozilom pa ni nisu mogli iskazivati na koji način se prethodno kretalo vozilo 2 optuženika. Djelatnici policije CŠ i NŠ su neposrednim opažanjem vidjeli vozilo VW Polo registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao 2. optuženik i to kako se u više navrata kreće neposredno iza teretnog vozila, dolaskom do benzinskih postaja ili odmarališta ubrzava kretanje te obilazi benzinske postaje i parkirališta a nailaskom na neki od izlaza s autoceste ubrzava kretanje te se kreće ispred kamiona a koje kretanje izvan svake sumnje ukazuje da se radi o prethodnici, osobito kada se tome pridoda činjenica da su 1. i 2. optuženici međusobno ostvarivali kontakte preko mobitela. Nije od odlučujućeg utjecaja kada su 1. i 2. optuženici ostvarili telefonski kontakt, da li nekoliko sati ili nekoliko minuta prije zaustavljanja po policiji te da li je 2. optuženik poslao mapu 1. optuženiku jer iz obrane 1. optuženika jasno proizlazi da mu je 2. optuženik trebao dojavljivati o policiji i kretati se ispred vozila u kojem prevozi ilegalne migrante za što mu je obećao 1.500,00 do 2.000,00 eura. 1. optuženik je priznao počinjenje kaznenog djela pa nema razloga lažno teretiti 2. optuženika, prebacujući krivnju na njega. Naposljetku, bez obzira na iskaze svjedoka CŠ i NŠ o vremenu uočavanja vozila kojim je upravljao 2. optuženik iz izvješća o postupanju policijskih službenika ne proizlazi da su oko 5,00 sati uočili vozilo VW Polo registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao 2. optuženik a što bi bilo u suprotnosti s dopisom Hrvatskih autocesta. Naime, vrijeme uočavanja načina kretanja vozila 2. optuženika nije precizirano već iz izvješća proizlazi da su djelatnici policije dulje vrijeme postupali po dojavi o migrantima i parkiranom sumnjivom teretnom vozilu s pokusnim pločicama u mjestu Jošani te da su tijekom motrenja i praćenja kamiona s priključnim vozilom vidjeli i vozilo kojim je upravljao 2. optuženik koji je načinom kretanja upućivalo da se radi o prethodnici. Dakle, budući je izvješće o postupanju policijskih službenika sastavljeno odmah nakon počinjenja kaznenog djela ono je u pogledu kronologije događanja preciznije a time i relevantnije od iskaza svjedoka koje su dali s protekom vremena od gotovo godine dana. Stoga nema sumnje da je 2. optuženik zajedno s 1. optuženikom počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 2. KZ/11 i to kao prethodnica u cilju dojave nazočnosti policijskih ophodnji 1. optuženiku osiguravajući na taj način nesmetani prolazak vozila s ilegalnim migrantima.

12. Žaleći se s osnove povrede kaznenog zakona 2. optuženik navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o kvalificiranom obliku kaznenog djela iz članka 326. KZ/11 jer prevožene osobe nisu bile izložene ponižavajućim i nečovječnim uvjetima niti su bili izloženi jakoj i eksplicitnoj patnji. Uz to, pod pretpostavkom da je u prijevozu sudjelovao kao prethodnica nije mogao znati koliko će se ljudi prevoziti niti u kakvim uvjetima će se prevoziti.

13. Međutim, u postupku je nesporno utvrđeno da su se 171 osobe nalazile u priključnom vozilu dimenzija dužine 13,60 m, širine 2,50 m i visine 2,70 m s metalnim vratima koja se mogu otvoriti samo izvana i koji je prekriven ceradom koja je na dva mjesta imala oštećenja u vidu paranja radi dovoda zraka dok iz izvješća o postupanju policijskih službenika od 18. prosinca 2020. proizlazi da su se iz prikolice čuli jauci i pozivi upomoć a po otvaranju vrata osobe koje su se nalazile u prikolici su tražile vodu jer su bile bez zraka i mokri od kondenzacije tijekom disanja u zatvorenoj prikolici. Takvim prijevozom u prostoru koji nije namijenjen za prijevoz ljudi, bez sjedala, sigurnosnih pojaseva, bez vode i hrane te bez dotoka svježeg zraka predstavlja nečovječno postupanje jer uzrokuje snažnu psihičku ili fizičku patnju. Naime, u malom prostoru koji se ne može otvoriti iznutra zbog čega se osobe u prijevozu nalaze zarobljene bez dovoljno zraka i bez vode je podobno za izazivanje psihičke i fizičke patnje. Prema tome, konkretne okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno predstavljaju nečovječno postupanje pa je prvostupanjski sud osnovano 1. i 2. optuženike proglasio krivim radi počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 2. KZ/11.

U odnosu na odluku o kazni

14. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne 1. i 2. optuženicima trebao više cijeniti okolnosti počinjenja kaznenog djela, stupanj krivnje i pogibeljnost djela. Naime, u teretnom prostoru koji nije namijenjen prijevozu ljudi i koji je bio zatvoren ceradom prevoženo je 171 ilegalni migrant, više sati, u nehumanim uvjetima i po hladnoći pri čemu su ilegalni migranti bili dehidrirani te su nožem razrezali dio cerade kako bi došli do zraka, bilo je i mnogo djece a dio njih u ležećem položaju. Isto tako, prvostupanjski sud je trebao cijeniti motiv počinjenja kaznenog djela, odnosno na njihovu visoku motiviranost da jednim prijevozom ostvare znatnu imovinsku korist.

15. Žaleći se zbog odluke o kazni 2. optuženik navodi da je kažnjen strože od 1. optuženika samo zato jer je negirao optužbu a kada bi i postojali elementi protupravnosti u njegovom postupanju onda bi se radilo o niskoj količini kriminaliteta Uz to je i neosuđivana osoba što opravdava izricanje kazne ispod zakonom propisanog minimuma.

16. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni olakotnim na strani 1. i 2. optuženika cijenio njihovu raniju neosuđivanost i činjenicu da su očevi maloljetne djece a 1. optuženiku i priznanje kaznenog djela te izraženo kajanje dok otegotne okolnosti prvostupanjski sud nije našao na strani 1. i 2. optuženika.

17. Prvostupanjski sud je 1. optuženika primjenjujući odredbe o sudskom ublažavanju kazne temeljem članka 326. stavak 2. u vezi članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci a 2. optuženika temeljem članka 326. stavak 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine smatrajući da će se takvim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. I ovo vijeće smatra da su kazne zatvora na koje su osuđeni 1. i 2. optuženici primjerene za ostvarivanje svrhe kažnjavanja. Okolnosti koje spominje državni odvjetnik u žalbi da su ilegalni migranti prevažani u teretnom prostoru koji nije namijenjen prijevozu ljudi, koji je bio zatvoren ceradom, da je prijevoz trajao više sati u hladnoći i nehumanim uvjetima, da su ilegalni migranti bili dehidrirani, u ležećem položaju i bez dovoljno zraka te da su bili motivirani na ostvarenje imovinske koristi predstavljaju obilježja kaznenog djela za koje su 1. i 2. optuženici proglašeni krivim, odnosno da su iz koristoljublja omogućili drugim osobama nedozvoljeno kretanje u Republici Hrvatskoj i s kojima su postupali na nečovječan način. Premda je državni odvjetnik u pravu da je u konkretnom slučaju bio prevažan veliki broj ilegalnih migranata (čak 171) s druge strane 1. i 2. optuženici su neosuđivane osobe, obiteljski ljudi i očevi maloljetne djece koju su dužni uzdržavati pa i ovo vijeće smatra da se svrha kažnjavanja može ostvariti minimalnom kaznom zatvora za 2. optuženika a kod 1. optuženika i ublažavanjem kazne ispod zakonom propisanog minimuma s obzirom da je on kazneno djelo priznao i izrazio kajanje. S druge pak strane, nije u pravu 2. optuženik kada tvrdi da je neosnovano strože kažnjen od 1. optuženika jer bez obzira što je njegov doprinos u počinjenju kaznenog djela bio manji od doprinosa 1. optuženika na njegovoj strani prvostupanjski sud nije našao osobito olakotne okolnosti koje bi opravdavale ublažavanje kazne ispod zakonom propisanog minimuma budući ranija neosuđivanost, obiteljske prilike koje se očituju u činjenici da je otac jednog maloljetnog djeteta i manji doprinos u ostvarenju kaznenog djela u svom zbiru ne predstavljaju osobito olakotne okolnosti na temelju kojih bi mu sud mogao ublažiti kaznu ispod zakonom propisanog minimuma.

18. Stoga i ovo vijeće smatra da će se kaznama na koje su 1. i 2. optuženici osuđeni ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno u dovoljnoj mjeri izraziti zakonom predviđena osuda, moralni prijekor za zlo koje su 1. i 2. optuženici počinjenjem kaznenog djela nanijeli društvu u cjelini i koja će u dovoljnoj mjeri utjecati na njih i sve druge da ne čine kaznena djela te ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

19. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne prirode ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. ZKP/08.

Sisak, 30. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Melita Avedić