1 P-1568/2019

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stjepana Radića 81, OIB: 29399232217, po sucu Anđelki Bagić, u pravnoj stvari tužiteljice, FKV (OIB: [osobni identifikacijski broj])., [adresa], zastupana po punomoćniku mr. sc. Nadi Mikulandra odvjetnici iz Šibenika, protiv tuženika: Zagrebačka banka d. d. OIB: 92963223473 , Trg Josipa Jelačića 10 Zagreb, zastupan po punomoćniku iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII,p. p. 92, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 22. svibnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Nade Mikulandra odvjetnice iz Šibenika i zamjenika punomoćnika tuženika Filipa Fuštin, odvjetnika iz Zagreba, na ročištu objave i dostave dana 30. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I.Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka ugovoren odredbe čl. 2 Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208149432/07 od 2. siječnja 2007. godine, zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je u čl. 1 ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 252.742,35 CHF- a, obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijem i na način utvrđen ovim ugovorom, čl. 2 u djelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 252.742,35 CHF platiti u anuitetima i sa redovom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja i čl. 7. U dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.267,09 CHF- obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja.

II. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe čl. 2. Ugovara o namjenskom kreditu broj 3208149432/07 od 2. siječnja 2007. Godine zaključenog između tužiteljice i tuženika u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta , a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d. d. čl. 7. St. 2 u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb (OIB: 92963223473) u roku od 15 dana da tužiteljici FKV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u roku od 15 dana isplati iznos od 26.260,53€ zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja od 04. 02. 2008. do 31. 07. 2015. godine teče po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. godine pa do isplate po 2 stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućima na pojedinačne mjesečne iznose od:

- na iznos od 3,90 € od 15. 03. 2007. g

- na iznos od 140,06 € od 15. 10. 2008. g

- na iznos od 160,42 € od 15.11. 2008. g

- na iznos od 131,49€ od 15.12. 2008. g

- na iznos od 209,56 € od 15. 01. 2009. g

- na iznos od 210,37 € od 15. 02. 2009. g

- na iznos od 184,14 € od 15. 03. 2009. g

- na iznos od 190,16€ od 15. 04. 2009. g

- na iznos od 191,36 € od 15 05. 2009. g

- na iznos od 181,00 € od 15. 06. 2009. g

- na iznos od 182,81 € od 15. 07. 2009. g

- na iznos od 224,23 € od 15. 08. 2009. g

- na iznos od 235,79 € od 15. 09. 2009. g

- na iznos od 222,95 € od 15. 10. 2009. g

- na iznos od 231,25 € od 15. 11. 2009. g

- na iznos od 229,93€ od 15. 12. 2009. g

- na iznos od 252,34 € od 15. 01. 2010. g

- na iznos od 266,73 € od 15. 02. 2010.g.

- na iznos od 263,61 € od 15. 03. 2010. g

- na iznos od 277,91 € od 15. 04. 2010. g

- na iznos od 304,11 € od 15. 05. 2010. g

- na iznos od 282,91€ od 15. 06. 2010. g

- na iznos od 312,66 € kn od 20.07.2010.g

- na iznos od 311,93 € od 15. 08. 2010. g

- na iznos od 374,18 € od 15. 09. 2010. g

- na iznos od 337,92 € od 15. 10. 2010. g

- na iznos od 346,30 € od 15. 11. 2010. g

- na iznos od 322,87€ od 15. 12. 2010. g.

- na iznos od 326,20 € od 15. 01. 2011. g

- na iznos od 312,95 € od 15. 02. 2011. g.

- na iznos od 320,97 € od 15. 03. 2011. g

- na iznos od 321,39 € od 15. 04. 2011. g

- na iznos od 345,86 € od 16. 05. 2011. g

- na iznos od 397,87 € od 15. 06. 2011. g

- na iznos od 456,91 € od 25. 07. 2011. g

- na iznos od 489,12 € od 16. 08. 2011. g

- na iznos od 389,70 € od 15. 09. 2011. g

- na iznos od 356,25 € od 15. 10. 2011. g

- na iznos od 358,49 € od 15. 11. 2011.g.

- na iznos od 368,48 € od 27.12. 2011. g

- na iznos od 392,01€ od 27. 01. 2012. g

- na iznos od 400,65 € od 16. 02. 2012. g

- na iznos od 391,19€ od 15. 03. 2012. g

- na iznos od 389,76 € od 15.04. 2012. g

- na iznos od 394,55 € od 15. 05. 2012. g

- na iznos od 402,78 € od 24. 06. 2012. g

- na iznos od 392,49 € od 16. 07. 2012. g

- na iznos od 389,62 € od 15. 08. 2012. g

- na iznos od 364,14 € od 15. 09. 2012. g

- na iznos od 386,10 € od 15. 10. 2012. g.

- na iznos od 396,33 € od 16. 11. 2012. g

- na iznos od 389,54 € od 15. 12. 2012. g.

- na iznos od 381,39 € od 15. 01. 2013. g.

- na iznos od 378,58 € od 15. 02. 2013. g.

- na iznos od 375,68 € od 15. 03. 2013. g.

- na iznos od 395,97 € od 15. 04. 2013. g.

- na iznos od 366,12 € od 15. 05. 2013. g.

- na iznos od 361,24 € od 15. 06. 2013. g.

- na iznos od 364,15 € od 15. 07. 2013. g.

- na iznos od 361,09 € od 15. 08. 2013. g.

- na iznos od 372,01 € od 17. 09. 2013. g.

- na iznos od 379,08 € od 15. 10. 2013. g.

- na iznos od 382,53 € od 15. 11. 2013. g. - na iznos od 394,83€ od 15. 12. 2013. g.

- na iznos od 382,41 € od 15. 01. 2014. g. - na iznos od 271,13€ od 15. 02 2014. g.

- na iznos od 277,40 € od 17. 03. 2014. g.

- na iznos od 271,94 € od 15. 04 2014. g.

- na iznos od 264,11 € od 15. 05. 2014. g. - na iznos od 265,80 € od 15. 06. 2014. g. - na iznos od 271,39 € od 15. 07. 2014. g. - na iznos od 275,85 € od 15. 08. 2014. g. - na iznos od 276,99 € od 15. 09. 2014. g. - na iznos od 281,77 € od 15. 10. 2014. g. - na iznos od 288,64 € od 15. 11. 2014. g. - na iznos od 289,93 € od 15. 12. 2014. g. - na iznos od 290,93 € od 15. 01. 2015. g. - na iznos od 290,42 € od 15. 02. 2015. g. - na iznos od 290,42 € od 15. 03. 2015. g.

- na iznos od 290,42 € od 15. 04. 2015. g.

- na iznos od 290,42 € od 15. 05. 2015. g.

- na iznos od 290,42, € od 15. 06. 2015. g.

- na iznos od 290,42 € od 15. 07. 2015. g.

- na iznos od 290,42 € od 15. 08. 2015. g.

- na iznos od 290,42 € od 15. 09. 2015. g.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 14.236,13 € sa zateznom kamatom od dana presuđenja 30. listopada 2025. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1.Tužiteljica je u tužbi navela da je dana 2. siječnja 2007. godine, s tuženikom kao kreditorom, zaključila Ugovor o kreditu (dalje: ugovor) broj 3208149432, temeljem kojeg joj je tuženik stavio na raspolaganje kreditu iznosu od 252.742,35 CHF protuvrijednost u kunama na razdoblje od 30 godina.

2.Tuženik da je u naprijed u formuliranom standardiziranom ugovoru u članku 1. Ugovorio valutnu klauzulu u valutu švicarski franak otplatu kredita je vezao uz valutu , u članku 2 i čl. 7. ugovora naveo visinu kamatne stope u iznosu od 4,50% iskazavši da je ista promjenjiva i to na način da ovisi o jednostranoj odluci banke ("promjenjiva temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.") bez navođenja ikakvih, a još manje jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati.

3. Postupajući na ovakav način i to da je u ugovor ugradio nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik nije sa tužiteljicom pojedinačno pregovarao, niti utvrdio egzaktne parametre, i metodu izračuna parametara koji utječu na kamatnu stopu, tuženik je suprotno Zakonu o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelo obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađeno u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice.

4.Zbog ovakvog protupravnog postupanja protiv kojeg je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i ovdje tuženika, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl. br. P- 1401/12.

U navedenom postupku Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske da je dana 13. lipnja 2014. godine odlučujući o žalbi tuženika presudom Pž-7129/13-4 u t. II potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1041/12 kojom se utvrđuje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. (kao prvotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10. rujna 2003. godine, do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese, a time i prava potrošača, korisnika kredita, i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu, kojim je ulogorena redovna kamatna stopa, koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna i protivna Zakonu o zaštiti potrošača( „ Narodne novine“ broj: 93/13, i to čl. 82., i 90. , a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine da je protivno i tada važećem Zakonu o zaštiti potrošača ( „ Narodne novine“ broj: 79/07,125/07,75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. , te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Obe presude, odnosno ništetnos odredaba o ovako određenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli da su potvrđene i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-t- 249/14-2 od 09. travnja 2015. godine, te presudom Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine, kojim su odbijene revizija i ustavna tužba tuženika.

5.Po provedenoj konverziji da nije ni približno obeštećena za preplaćene iznose do dana konverzije, jer je matematički izračun preplaćenih iznosa netočan. Preplata kao posljedica ništetnosti i po promijeni kamtne stope i po odredbi po kojoj se glavnica kredita veže uz valutnu klauzulu da iznosi puno više od 45.428,11 kn/6.019,34 € .

6.Na temelju dokumentacije iz kredita tužiteljica je izradila izračun u smislu utvrđenja razlike, u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa kamata po navedenoj ništetnoj odredbi, pa iznos koji je utuženih neosnovano stekao na ovaj način, do dana otplate kredita 1. listopada 2008. godine do 1. rujna 2015. godine godine da iznosi po promijeni kamatne stope od 4,5% na 6,30 % iznos od 90.538,82 kn, uslijed promijene tečaja po valunoj klauzuli iznos od 197.485,26 kn.

7.Radi navedenog, činjenice utvrđenja da je nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna od samog početka, tj. od kad je ugovorena, tužiteljica da ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak temeljem čl. 138 ZZP, čl. 502 c ZPP te čl. 1111. ZOO u smislu individualne pravne zaštite, povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetne odredbe ugovora, pa je predložila da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev kojeg je postavio u tužbi, a uredio po obavljenom vještačenju po vještaku financijske struke Goranu Miljas, dipl. oecc. podneskom od dana 24. studenog 2024. godine, zahtijevajući iznos od 26.260,53 € sve sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to i navedeno u točki 3. pravorijeka ove presude.

8.U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom predmetu. Tuženik je istakao prigovor zastare na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjele prije 11. lipnja 2014. Godine, prigovara i svakoj eventualnoj upotrebi izračuna tužiteljevog vještaka kao dokaz na okolnost visine potraživanja u predmetnom postupku. Osim toga da se protivi i financijskom vještačenju i saslušanju tužiteljice obzirom da se ovdje radi o pravnom pitanju.

9.Tužiteljica da je mogla na tuženikovim mrežnim stranicama s malo uloženog truda lako i jednostavno doći do izračuna konverzije svoje kreditne partije i prije podnošenja tužbe, pa da se stoga protivi i postavljenoj stupnjevitoj tužbi , jer da ovdje nije o tome riječ , te da se protivi svakom ubuduće uređivanju tužbenog zahtijeva.

10.Tuženik je istakao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije, a sve obzirom da su osim tužitelja i treće osobe isplaćivale obveze prema kreditu, i to stoga što je shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci U-III-3176/2007 od 06. svibnja 2010. godine ističe prigovor promašene aktivne legitimacije.

Nadalje navodi da je osnovan pretpostavka instituta stjecanja bez osnova da stjecatelj bez osnove ne može biti obvezan vratiti ono što je stekao bilo kome, već samo onome od koga je nešto bez osnove stekao.

11. Tuženik ističe da je kredit konvertiran i tužiteljica da je sa tuženikom dana 1. veljače 2016. godine sklopila Dodatak ugovor o kreditu kojim da je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Sve veće uplate tužiteljice s osnova promijene kamate kao i valute tečaj da su uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene , odnosno uračunate za otplatu usporednog EURa- kredita , u skladu s odredbama ZID ZPK/15.

12.Tužiteljica da je bila dužna sukladno članku 19. D. ZID ZPK /15 prije objave kalkulatora konverzije pribaviti mišljenje revizora ili sudskog vještak da je kalkulator u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c izmjenama ZPK/15, te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama, a protivno banka, a ima presumciju da je izračun točen i izvršen u skladu sa zakonom, a sve obzirom d a je to potvrdio i neovisni revizor.

13.Tužiteljica da je bila u mogućnosti prihvatiti ponudu izračun konverzije novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu , a tuženik sukladno čl. 19. E . ZID ZPK/15 je bio u obvezi isti dostaviti tužiteljici, a u tom izračunu da su točnim brojkama bile sve kamatne stope koje su se morale mijenjati kroz cijelo već proteklo razdoblje otplate. , a nakon toga se sklapao pravni posao i po sili zakona da su odnesi bili uređeni promjena valute iz CHF u UR, promjena a kamtene stope s datumom sklapanja ugovara do sklapanja dodatka ugora te i u buduće s time da su se primjenjivale kamatne stope prikazane u apsolutnom iznosu , koje je banka primjenjiva kod kredita u EUR-ima, utvrđivanje preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima te sporazuma o raspolaganju preplate , odnosno podmirivanje manje plaćenog iznosa.

Tužiteljica da ne bi imala pravo isticati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvijete CHF kredita.

14.Tužitlejici da su kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja su se ubuduće ravnale prema ugovornom odnosu i parametrima fiksnog dijela kamatne stope za EUR-e. kredite.

15. Tužiteljičine tvrdnje u vezi naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjena CHF tečaja također da nisu osnovane, je preplata po toj osnovi , da je uzeta u obzir na način kako je to propisano ZID ZPK/15. Naime, da je novi otplatni plan uzeo u obzir sve promijene CHF tečaja i da je to vidljivo iz kolone „ primijenjeni CHF tečaj“ sadržan u izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. godine, Sve uplate sukladno odredbi članka 19.c. st. 1 t. 4. ZID ZPK/15 preračunata u EUR prema tečaju na dan uplate i to zakonom određenom tečaju „ tečaju one vrste koje je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane s valutnom klauzulom u EUR“.

16. Slijedom navedenog , tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

17.U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom ugovora o namjenskom kreditu 3208149432/07 i dodatak ugovora od 1.2.16., pregledom sudske prakse koja prileži spisu, pregledom izračuna konverzije, obavijesti o prihvatu izračuna konverzije, prijedloga izmjena ugovora o kreditu i ostale dokumentacije o konverziji, pregledom otplatnog plana, pregledom promjene kamatnih stopa, saslušanjem tužiteljice FKV, pregledom nalaza i mišljenja vještaka Gorana Miljas od dana 26.travnja.2021. te očitovanje vještaka Gorana Miljas, nalaza i mišljenja od 17.studenog .2023. očitovanja Gorana Miljas od 20.veljače .2025.

18.Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

19.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

20.Temeljem svih izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj cjelokupnosti ovaj sud je sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92 i 112/99, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 125/13), 70/19, dalje: ZPP), utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan po isplati utuženog iznosa po osnovi ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenljivoj kamatnoj stopi i valuti tečaja, a što je i sporno u ovom postupku obzirom d a je tužiteljica zaključila Dodatak ugovora o kreditu.

21.Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj, 7103456215 isplaćen u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju tuženika ugovorne rok otplate na 30 godine s početnom kamatnom stopom od 4,50 % dekurzivno godišnje koja je promjenljiva i tužiteljica je plaćala ugovorenu kreditnu obvezu u jednakom mjesečnim anuitetima, a tuženik da je tijekom utuženog vremenskog razdoblja mijenjao jednostrano ugovorenu kamatnu stopu kao i valutu tečaja koju je tužiteljica plaćala u kunskoj protuvrijednosti u jednakim mjesečnim ratama sa ugovorenom promjenljivom kamatom i valutom u razdoblju od 5. ožujka 2007. godine do 15. rujna 2015. godine, dakle radi se o periodu prije sklapanja Dodatka ugovora o kreditu dana 1. veljače 2016. godine temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( N: N: 102/2015) konverziji kredita u kredit uz valutnu klauzulu u €.

22.Sporno je u ovom postupku da li je tužiteljica u potpunosti obeštećena sa više plaćenim iznosima mjesečnih anuiteta sklapanjem Dodatka ugovara o kreditu i to više plaćenih iznos zbog povećanja kamatne stope i rasta valute tečaja švicarskog franka u naprijed navedenom razdoblju i bez obzira što je tužiteljica dala suglasnost na sklapanje Dodatka ugora o kreditu, a to je da li je tuženik prilikom izračuna preplaćenog iznosa od strane tužiteljice uzeo u obzir sve preplaćene iznose koji su se odnosili i na preplaćeni iznos u kamatama i valuti tečaj , a koji iznosi su se mijenjali jednostranom odlukom tuženika u ovom postupku bez suglasnosti i odobrenja tužiteljice i ako je obzirom na narav pravnog posla dvostrano obvezni posao pa je bilo potrebno da i tužiteljica sudjeluje u svim promjenama koje su se događala po sklopljenom ugovoru o kreditu obzirom da o tim promjenama ovsi mogućnost plaćanja anuiteta od strane tužiteljice, jer ako je tužiteljica trebala ispunjavati određene uvijete da bi joj tuženik odobrio kredit , onda tim više je banka trebala ispitati procijeniti pod kojim uvjetima tužiteljica može ispunjavati svoje obveze plaćanja anuiteta kredita kada je donosila odluke o povećanju kamate i valute tečaja ,jer su te promjene direktno utjecale na mogućnost ispunjavanja obveze prema tuženiku, a kako to tuženik nije uzeo u obzir onda je ista u obvezi snositi i posljedice takvog nepoštenog ponašanja prema tužiteljici u ovom postupku isplatom iznosa predmetne tražbine koji iznos je stekla na nepošten način u cijelosti , a ne samo isplatom preplaćenog iznosa na dan 30.rujna 2015. godine od 45.428,11 tadašnjih kn koji iznos je zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u € po srednjem tečaju HNB na dan uplate, jer na taj način nije postignuta ravnoteža ugovornih odnosa po ugovoru o kreditu.

23.Međutim, u tijeku ovog postupka tuženik na kojem je teret dokaza (čl. 221aZPP-a) nije dostavio dokaz niti je predložio provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja činjenica da bi tužiteljici kao korisniku kredita dostavljao osobno kao ugovornoj stranci obavijest o promijeni kamatnih stopa kao i obavijest o promjeni mjesečnih anuiteta ( novi otplatni plan) niti da je s tužiteljicom pregovarao o odredbi ugovora kojom je ugovorena promjenljiva kamatna stopa, a niti je tužiteljicu upozorio na ekonomske posljedice odredbe o promjenljivosti kamatne stope, već je o svemu banka u momentu sklapanja ugovora o kreditu prešutjela, jer je tužiteljici plasirala u prvi plan pogodnosti kredita u CHF u odnosu na kredite u drugoj valuti,jer da tužiteljica ne bi mogla plaćati ratu kredita u eurima, te na taj način se nepošteno ponašala i dovela tužiteljicu u nepovoljniji položaj u ugovornom odnosu što je protivno odredbi članka 8. ZOO-a koja propisuje da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojima se može drugom prouzročiti šteta, a posebno članku 10. st.4 ZOO-a kojim je propisano da sudionik u obveznim odnosima se je dužan u ostvarenju svog prava suzdržavati od postupka kojima bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika.

24.Pregledom ugovora o namjenskom stambenom kreditu br. , 7103456215 od dana 2. siječnja 2007. godine, koji je ugovor sklopljen između Zagrebačke banke d. d. Zagreb i tužiteljice u ovom postupku FKV, kao korisnicom kredita i sudužnika KAIĆ d. o. o. proizlazi da je člankom jedan i dva ugovoren iznos kredita od 252.742,35 CHF na rok otplate od 30. godine sa kamatnom stopom u iznosu od 4,50 % godišnje koja kamatna stopa je promjenljiva sukladno tržišnim uvjetima i Odluci banke , a da je banka i mijenjala kamatu proizlazi iz Dodatka ugovara o kreditu temeljem zakona o potrošačkom kreditu ( NN 102/15) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR koji je sklopljen dana 1. veljače 2016. godine , gdje je u uvjetima otplate kredita članka 8. navedeno da na dan 30. rujna 2015. godine nedospjela glavnica kredita u EUR umanjen prinudnim umanjenjem glavnice kredita iz članka 4. ovog Dodatka ugovoru , koja je zakonski učinak konverzije , a kojeg na temelju zakona prinudno snosi vjerovnik iznosi 139.345,44 € koju je Korisnik kredita dužan platiti kreditoru zajedno sa redovnom kamatom u skladu s odredbama ovog članka Dodatak ugovoru, a redovna fiksna kamatna stopa na dan 30. rujna 2015. godine je 3,48 % koja se ne mijenja do končane otplate kredita, dok se varijabilni dio može mijenjati tijekom otplate kredita po Općim uvjetima promjene kamatne stope Zagrebačke banke.

25.Tužiteljica FKV , žena F je u svom iskazu navela da je u prosincu mjesecu otišla u Zagrebačku banku , jer joj je bio potreban kredit da bi riješila stambeno pitanje, odnosno kupila stan , jer su ona i suprug odlučili kupiti stan , i tada da su imali jedno dijete i planirali drugo. Kad je došla u Zagrebačku banku i donijela platne liste sa primanjima nje i supruga, da su joj u banci rekli da kredit u eurima od 127000,00 € ne bi mogli podići s obzirom na mjesečnu ratu, ali ako dignu kredit u Švicarcima da je rata manja i da ga mogu dobiti. Ona i suprug da su željeli podići kredit , jer bi na taj način riješili stambeni problem obzirom da su živjeli u potkrovlju u stanu 20 m2. Jedini način da dobiju kredit da je bio švicarac i tako da su i dobili kredit u siječnju mjesecu 2007. godine. Kad su dobili kredit rata da je bila 5.700,00 kn , a u kratko vrijeme da se rata povećala na iznos od 9000,00 kn što da je bilo nemoguće za otplaćivanje. Ona i suprug da su se namučili da bi mogli pratiti ovu ratu , pa su od nasljedstva bake prodali kuću , garažu i zemlju u Lici da bi mogli živjeti. Ona i suprug da su prihvatili konverziju da bi bila manja rata , a nakon toga 2019. godine da su prodali stan i isplatili u cijelosti kredit i tako da su ostali bez ičega. Od banke da nije dobila obavijest zašto je došlo do povećanja kamata , niti je od bake dobila otplatne planove, jedino što je dobila otplatni plana nakon što je potpisala konverziju. U ugovoru o kreditu da joj nisu bile jasne odredbe što se tiče kamatnih stopa, jer je smatrala ako i dođe do promijene da će to biti 100 ili 200 kuna , a ne dupli iznos. Po prodaji stana da se morala vratiti živjeti kod majke što je teško pogodilo , jer da je smatrala da je dovoljno sposobna da može sebi i svojoj djeci osigurati stambeni prostor. Nikad da ne bi digla kredit da je znala da će rata biti 9000,00 kuna, što se tiče konverzije smatra da nije u potpunosti banka isplatila štetu koju je pretrpjela podizanjem kredita. Što se tiče jasnoća ugovornih odredbi da joj je bilo jasno koliko ima plaćati ratu i da će izgubiti stan ako ga ne bude plaćala , a ostale odredbe nije mogla razumjeti. Što se tiče valute i savjesnosti da valuta može rasti i padati toga da nije bila svjesna.

26. Vještak Goran Miljas, dipl. oecc. je dana 27. svibnja 2021. godine dao svoj nalaz i mišljenje za razdoblje otplate utuženog kredita br. 3208149432/07, kreditna partija 7103456215, te naveo da je tužiteljica uplatila u kunama ukupno 709.444,69 kn, a da nije bilo promjene kamatne stope i promjene tečaja (sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli) trebala je na bazi ugovorenih parametara uplatiti 512.435,55 kn. Razlika anuiteta nastala uslijed promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja valute CHF u promatranom razdoblju, iznosi 197.009,14 kn i sadržava u sebi pozitivne i negativne razlike anuiteta. Samo pozitivne razlike anuiteta čine iznos onoga što je preplaćeno i iznose 197.859,93 kn, od čega se 68.111,84 kn odnosi na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene kamatne stope, a 129.748,09 kn na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene tečaja CHF, odnosno s mjesečnim iznosima i dospijećima mjesečnih razlika kako slijedi kako je to navedeno po mjesecima od 15. ožujka 2007. godine do 15. rujna 2015. godine Sukladno naprijed navedenom nalazu i provedenom vještvu vještak je u svom mišljenju naveo da je u razdoblju korištenja kredita od 1. ožujka 2006 do dana konačne otplate ( prijevremene) otplate 2. ožujka 2018. godine tužiteljica više platila tuženiku iznos od 160.925,15 kn., a po mjesecima kako je to tablično i prikazano (list 108-112) spisa.

26.1.Na ovakav nalaz i mišljenje tuženik je prigovorio te naveo da tužiteljica nema pravo na isplatu obzirom da je konvertirala kredit. Osim toga prigovorio je i da sudski vještak nije oduzeo preplatu priznatu po konverziji od ukupno izračunatog iznosa.

Radi ovog prigovora sud je zahtijevao od vještaka da dopuni svoj nalaz i mišljenje u svom dopunskom nalazu i mišljenju od dana 17. studenog 2023. godine naveo da zakonske zatezne kamate na iznos tražbine koja se sastoji od pozitivnih razlika anuiteta u iznosu od 197.859,93 Kn / 26.260,53 € za razdoblje od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike anuiteta do 30. rujna 2015. godine iznose 78.980,74/10.482,55 €. Kad se od naprijed navedenog iznosa od 78.980,74 kn primjenom pravila o uračunavanju iz čl. 172 ZOO-a oduzmu negativne razlike u iznosu od -850,79 kn te preplata po osnovi konverzije u iznosu od 45.428,11 kn, preostali iznos zateznih kamata koji ulazi u tražbinu tužiteljice iznose 32.701,84 kn preračunato 4.340,28 €.

Konačni iznos tražbine tužiteljice na dan 30. rujna 2015. godine se sastoji od pozitivnih razlika anuiteta u iznosu od 197.859,93 kn / 26.260,53 €, te ostatka zateznih kamata nakon uračunavanja negativnih razlika anuiteta i preplata po osnovi konverzije u iznosu od 32.701,84 preračunato 4.340,28 € odnosno sveukupno 230.561,77 kn preračunato 30.600,81 €. Od čega su pozitivne razlike anuiteta u iznosu od 197.859,93 kn / 26. 260,53 € , a što je i specificirano po dospijećima (list 185 do 189) spisa.

26.2.Nadalje, obzirom na prigovor tuženika po podnesku od 24. siječnja 2022. godine da vještak uzme u obzir preplatu priznatu tužiteljici provođenjem konverzije, te da se koristi kamatnu stopu od 3,23 , kao što je to navedeno u podnesku od 24. siječnja 2022. godine, već početno ugovorenu kamatu 4,50.

26.3.Vještak Goran Miljas je u svom mišljenju od dana 20. veljače 2025. godine naveo da u odnosu na prigovor zateznih kamata ostaje pri svom mišljenju danom 27. svibnja 2021 i dopuni istog od dana 17. studenog 2023. godine što je naprijed i navedeno , a što se tiče kamatne stope od 3,23 % vještak je naveo da je kamatna stopa od 3,23 % od 1. siječnja 2014. godine određena kao maksimalno dopuštena kamatna stopa na stambene kredite sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( N. N. 143/13). Od tada banke tu kamatnu stopu da vode kao administrativnu i tako je pokazuju u izviješćima prema regulatoru HNB. Primjena ove kamatne stope da je obvezujuća i vještak nema ovlaštenje da je ne primjenjuje, jer kad ne bi bila primijenjena onda izračun prikazo da bi iza 1. siječnja 2014. godine tužitelj imao veću obvezu prema banci i posljedično ostvarivao nepodmireni dug svakog mjeseca, te bi se pojavile i negativne razlike i u razdoblju iza 1. siječnja 2014. godine.

27. Kod ovakvog ponašanja tuženika prilikom sklapanja ugovora o kreditu sporno je da li su odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bile razumljive tužiteljici kao i valuta tečaja koja se mijenjala u tijeku otplate kredita.

28.Ovaj sud je u postupku nedvojbeno utvrdio da tužiteljica nije razumima odredbe ugovora koje su se odnosila na kamatu i valutu tečaja u slučaju promijene istih po odluci banke, a sve obzirom da su one razumljive osobama koje se bave ekonomskim poslovima i imaju ekonomsku naobrazbu, te koje se bave bankarskim poslovanjem, a za prosječnog potrošača ovakva terminologija da je nerazumljiva što je Vrhovni sud Republike Hrvatske naveo i u obrazloženju povodom revizije na odluku Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13 broj Revt 249/14-2 od 09. travnja 2015. godine predmet koji se je vodio u slučaju " Č" , a u kojem je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa kao i tuženika u ovom postupku)

Sama ugovorena kamata je u ugovoru o kreditu naknada koju korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno.

29.Odredbom članka 269 st. 2 i 272 Zakona o obveznim odnosima / " Narodne novine broj 35/05, 41/08,112/11, 78/15, dalje : ZOO) ugovorena kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva. Sukladno odredbi članka 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene odredbe ugovorene odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba je identična i u odredbi članka 99.Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine.

30.Nadalje prigovor zastare tuženika također nije osnovan obzirom da se rok zastare prekida od pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva sukladno odredbi članka 323 st. 1 ZOO po kojoj odredbi u slučaju ništetnosti ugovora svaka stranka dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće , ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijem donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, a st. 2 istog članka je propisao da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovara odgovaran je svome sugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovara ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti što je ovdje također slučaj, a što je u svom pravom shvaćanju zauzeo i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. godine. Dakle, rok zastare je prekinut podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, a po kojoj je donesena pravomoćna presuda od strane Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014.godine poslovni broj Pž-7129713, a po izvanrednoj reviziji Vrhovni sud Republike Hrvatske je u obrazloženju u odluci broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine povodom postavljenog pravnog pitanja predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača tužbu definiranu čl. 241. ZOO kao radnju vjerovnika kojom se prekida zastara Vrhovni sud je zauzeo stav da je pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241 ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle 13. lipnja 2014. godine, pa kako je tužbe u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019. godine, nakon ponovnog početka tijeka zastavnog roka od 13. lipnja 2014. godine to nije istekao zastarnii rok od pet godina iz čl. 225 ZOO-a zbog čega prigovor zastare nije osnovan.

31. Budući da je i u odluci Vrhovnog suda broj Rev-2221/18 zauzeto stajalište da je povređeno pravo potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, to je ovaj sud ocijenio neosnovane navode tuženika u dijelu u kojem osporava tužbeni zahtjev za povrat iznosa uplaćenih s osnova više uplaćenih iznosa kamata obzirom na promjene istih . Kako je ovaj sud vezan uz stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske , a tuženik nije dokazao da bi tužitelju bile protumačene ugovorne odredbe uz koju je vezana glavnica-švicarski frank već je djelatnik banke prezentirao kredit u švicarskim francima kao najpovoljniji kredit , a ne upozoravajući na moguće promijene kamatnih stopa to tužbeni zahtjev tužiteljice je tim više osnovan u odnosu na jednostranu odluku o promjeni kamatne stope tuženika. Dakle, tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužiteljici kao drugoj ugovornoj strani odredba ugovora o promjeni kamatne stope bila jasna i razumljiva pa su se na taj način povrijedile odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

32.S druge strane pak prosječni potrošač , kao što je tužiteljica , u vrijeme sklapanja kredita je bila načelo upoznata s valutnom klauzulom, ali je u opticaju bila uglavnom valuta u eurima, a tužiteljica nije znala razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, pa stoga nije mogla razumjeti ni gospodarske posljedice predmetnog ugovara, niti joj je tuženik objasnio da može doći do promijene valute tečaja , jer sama činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao , nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih strana i nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor, odnosno parnične stranke.

33.Osim toga prigovor da tužiteljica nije potrošač nije osnovan obzirom da je tužiteljica sklopila ugovor o kreditu kao fizička osoba da bi riješila stambeni problem kako je to tužiteljica navela u svom iskazu s ciljem zadovoljavanja vlastitih privatnih potreba stanovanja svoje obitelji , a ne u svrhu njene poslovne djelatnosti.

34. Prema odredbi članka 324. st. 1 ZOO ništenost neke odredbe ugovara ne povlači ništetnost ugovora , ako on može opstati bez ništetne odredbe ako ona nije bila uvijte ugovara ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjen u ovom slučaju, jer ugovorena kamatna promjenljiva stopa nije bila uvrijet ugovora, a niti je po tužiteljičinom iskazu bila odlučna pobuda već je odlučna tužiteljičina pobuda za sklapanje ovog ugora bila kupnja stana kojeg će moći otplaćivati.

35. Naveden ugovorne odredbe utvrđene su ništetnim u dijelu koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu u skladu s odlukom o tuženikovim kamatnim stopama , te u dijelu koji se odnosi na valutu primjenom odredbe članka 87. st. 1 ZZP u svezi s odredbom čl. 322. st. 1 ZOO, pa je stoga na temelju odredbe čl. 323 st. 1 ZOO svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora.

36. Tužiteljica u ovom postupku potražuje razliku između redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i onih redovnih kamata prema naknadnim tuženikovim Odlukama o kamatnim stopama, te razliku u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF na dan stavljanja kredita na raspolaganje i iznosa koji je plaćala zbog rasta tečaja te valute,što je osnovano i utemeljeno, jer je to tuženik stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja tijekom otplate kredita tužiteljice , obzirom da je cjelokupni rizik promjena u odnosu na kamate tako i u odnosu na valutu tečaja na tržištu snosila tužiteljica ,a ne i tuženik, iako se radi o dvostrano obveznim odnosima u kojima bi stranke u slučaju nekih bitnih promjena trebale snositi jednako posljedice tih promjena.

37.Dakle, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Gorana Miljas dipl oecc utvrdio da je ukupna razlika u iznosu anuiteta zbog porasta kamatne stope valute tečaja u iznosu od 197.859,93 kn/26.260,53 € po mjesečnim iznosima kako je to i navedeno u točki tri pravorijeka ove presude.

38. Budući da je i u odluci Vrhovnog suda broj Rev-2221/18 zauzeto stajalište da je povređeno pravo potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, to je ovaj sud ocijenio neosnovane navode tuženika u dijelu u kojem osporava tužbeni zahtjev za povrat iznosa uplaćenih s osnova više uplaćenih iznosa kamata i valute tečaja obzirom na promjene istih . Kako je ovaj sud vezan uz stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske , a tuženik nije dokazao da bi tužitelju bile protumačene ugovorne odredbe uz koju je vezana glavnica-švicarski frank već je djelatnik banke prezentirao kredit u švicarskim francima kao najpovoljniji kredit , a ne upozoravajući na moguće promijene kamatnih stopa i valute tečaja to tužbeni zahtjev tužiteljice je tim više osnovan u odnosu na jednostranu odluku o promjeni bilo kamatne stope bilo tečaja tuženika. Dakle, tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužiteljici kao drugoj ugovornoj strani odredba ugovora o promjeni kamatne stope i valuti tečaja bila jasna i razumljiva pa su se na taj način povrijedile odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

39.Dakle, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Gorana Miljas dipl oecc utvrdio da je ukupna razlika u iznosu anuiteta zbog porasta kamatne stope i valute tečaja u iznosu od 26.260,53 €, a tužiteljica obzirom da nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Gorana Miljas je podneskom od dana 21. studenog 2024. godine uredila tužbeni zahtjev na način da je uzela u obzir negativne razlike -850,79 kn i preplatu po osnovi konverzije 45.428,11 kn što je ukupno 32.701,84 kn / 4.340,28 € ,te oduzimajući ovaj iznese od 30.600,81 € dobije se iznos od 26.260,53 € koji iznos tužiteljica zahtijeva u ovom postupku na ime preplate kamata i valute tečaja što ovaj sud ocjenjuje kao osnovano potraživanje od strane tužiteljice i bez obzira na dodatak ugovara obzirom da je vještak u svom nalazu kako je naprijed i navedeno, a uzimajući u obzir preplatu po konverziji i negativne razlike naveo da tužiteljica nije u cijelosti obeštećena u po konverziji kredita, već do ravnoteže odnosa dolazi samo isplatom tuženika tužiteljici iznosa od 26.260,53 € obzirom da je ovaj iznos tužiteljica uplatila tuženiku na ime promjena kako u kamatnoj stopi tako i u valuti tečaja koje su se dogodila odlukom tuženika od momenta sklapanja ugovara o kreditu do konverzije kredita da sa isplatom preplaćenog iznos po izračunu tuženika

u iznosu od 45.428,11 tadašnjih kn po utvrđenju ovog suda tužiteljica nije u potpunosti obeštećena s osnova ponašanja tuženika nakon sklapanja ugovora o kreditu , jer u Dodatku ugovora o kreditu od dana 1. veljače 2016. godine (list 13-28) preplaćeni iznosi tužiteljice s osnova više uplaćenih kamata i valute tečaja u odnosu na ugovoreni iznos u razdoblju od 13. ožujka 2007. godine do 15. rujna 2015. godine nisu uzeti u obzir već je dodatkom samo priznat tužiteljici iznos koji je nastao kao zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih po srednjem tečaju HNB na dan uplate, koji zbroj je veći od zbroja anuiteta po kreditu u € sukladno otplatnom planu za kredit u € te njihova razlika na temelju Zakona predstavlja iznos od 45.428,11 tadašnjih kn na dan 30. rujna 2015. godine., a koji iznos tužiteljica nije dala primjedbe u momentu sklapanja dodatka ugovora prigovorom da nije u potpunosti obeštećena, a niti je to ista mogla obzirom na svoj položaj u takvom odnosu i neukost što se tiče obračuna i drugih parametara po kojim je izračun preplate sačinjen radi čega ovaj sud smatra da ista ima pravo tražiti da se u ovom postupku utvrdi iznos koji je ista više uputila na ime ništetnih odredbi ugovora kao i svi ostali potrošači koji su već ostvarili to pravo pred sudovima s osnova više uplaćenih anuiteta kredita kako u odnosu na kamate tako i u odnosu na valutu tečaja do konverzije kredita kojom konverzijom ovi preplaćeni iznosi nisu uzeti u obzir, jer u protivnom bi se povrijedilo osnovno načelo jednakosti potrošača pred Zakonom.

40. Prigovori tuženik u svom očitovanju podneskom od dana 15. listopada 2020 godine uglavnom prigovarao vještačenju u odnosu na ugovorne kamate koje su se mijenjale odlukom tuženika i da je vještak došao do pogrešnog izračuna da je tužiteljica nakon 1. siječnja 2014. godine preplatio kamate, jer da je jasno da tužtilej nije mogao preplatiti kamatu obzirom da je prema početnom otplatnom planu iznosila 4,50 % , dok je iza 1. siječnja 2014. godine stopa zakonski snižena i ona iznosi 3,23 %. odnosno 1,27 % manja od početno ugovorne, pa da nikako nije moglo doći „preplate“ nakon 1. siječnja 2014. godine što u ovom konkretnom slučaju nije osnovano obzirom da je vještak svoj nalaz i mišljenje temeljio na Zakonu o potrošačkom kreditiranju koji je propisao kamatnu stopu od 3,23 % od 1. siječnja 2014. godine kako je to i navedeno u nalazu i mišljenju vještaka.

41.Svi prigovori tuženika na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Gorana Miljas nisu osnovani , jer je sud vještvo ocijenio kao stručno i u svemu dano po uputama suda kako bi se u ovom postupku moglo doći do točnih iznosa koji su važni da bi se uspostavila ravnoteža između stranka ovog postupka koja je bila u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bez promjena koje su se odnosile na sve negativnosti koje je tuženik mijenjao od tečaja, kamata koju je tužiteljica također platila prilikom isplate kredita u cijelosti tuženiku, a što je sve dovelo do neravnopravnog položaja tužiteljice u odnosu na tuženika , sve protivno i osnovim načelima ugovornih odnosa po odredbama ZOO-a.

42.Što se tiče prigovora da tužiteljica nema pravo na uređenje tužbenog zahtjeva po provedenom financijskom vještačenju Goranu Miljas dipl. oecc sud je utvrdio da tužiteljica nije izvršila nikakvu preinaku, već je samo sukladno odredbi članka 190. st 2. ZPP uredila tužbeni zahtjev koje uređenje je dopušteno, jer je tužiteljica preinačila tužbu zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtjeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu iz iste činjenične osove, kojoj preinaci se tuženik ne može protiviti obzirom da je po ovom članku preinaka tužbe dopuštena do zaključenja glavne rasprave ako tužitelj iz opravdanih razloga nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka što je u ovom konkretnom tužiteljica nije mogla obzirom da je u ovom postupku bilo potrebno izvesti dokaz financijskim vještačenjem kako bi utvrdila visina tužbenog zahtjeva kod čega nije došlo do promjene činjeničnog osnova.

43.Međutim, ovdje je sud u svrhu svrsishodnost konačnog rješenja odnosa između stranka ovog postupka dopustio da tužiteljica uredi tužbeni zahtjev , a sve obzirom da isti nije mogla točno i precizno urediti podnošenjem tužbe, iako je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev precizirala po obavljenom financijskom izračunu , ali sud je mogao priznati samo vještačenje financijskog vještaka kojeg je sud angažirao i ovom postupku , pa je i iz razloga što je po obavljenom dokazu u ovom postupku financijskim vještačenje to tužiteljica jedino i mogla učiniti što je i u skladu sa stavovima koji su zauzeti od Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7061/2010 od 23. studenog 2010. godine gdje se navodi:" Smisao dopuštene objektivne preinake tužbe je upravo u tome da se riješe sporni odnosi među strankama, dakle da se odluči o zahtjevu tužitelja za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja koju tužitelj traži od suda obzirom na tuženog za kojeg tvrdi da se prema njemu nalazi u određenoj građansko pravnoj obvezi koju neće dobrovoljno ispuniti."

44.Što se tiče prigovora tuženika da se utvrđenja presude iz spora kolektivne pravne zaštite ne mogu primijeniti na konkretni slučaj, jer da je tužiteljica prihvaćanjem dodatka ugovor o konverziji dana 1. veljače 2016.godine odnosno pojedinačne slučajeve potrošača protiv banka ovaj sud je utvrdio da je i ovaj prigovor neosnovan iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod posl. br. Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020. godine jasno naveo da drugostupanjski sud također treba imati u vidu da je ovaj sud u svojoj odluci broj Rev-314272018-2 od 19. ožujka 2019. godine također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenljivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne , obzirom da postoji temelj već navedenog člankom 502c ZPP-a, koji propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502 a. st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika , povređeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a isto tako i članak 118 Zakona o zaštiti potrošača ( " Narodne novine" broj: 41/04 i a11015- dalje ZZP/14) ukazuje na vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106 st. 1 ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor., a ovo sve i u ovom konkretnom slučaju jer je prigovor tužene da tužiteljica nema svojstvo potrošača neosnovan , obzirom da je namjena kredita točno navedena u članku 6. Ugorovu za kupnju stana , a tuženik nije u ovom postupku osim isticanja ovog prigovara ponudio nikakve druge dokaze da tužiteljica nije potrošač, iako je na njemu teret dokaza.

45.Ovdje valja istaknuti da je izravni učinak presuda iz spora kolektivne zaštite u kojem sporu je tuženik u ovom postupku bio prvotuženik potvrđen i od strane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske boj U-III-23372019 od 10 lipnja 2020. godine po tužbi Raiffeisenbank Austria d. d. i u kojoj odluci je Ustani sud potvrdio pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izravnom učinku presude iz spora kolektivne pravne zaštite te stajalište kako u pojedinačnim parnicama nema potrebe za izvođenjem bilo kakvih dokaza osim dokaza financijskog knjigovodstvenim vještačenjem.

46.Dakle, unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope u ugovor o kreditu, na način kako su je banke unosile, suprotno je načelima obveznog prava koje ugovorne strane sukladno zakonu su dužne poštivati kako je to i naprijed navedeno, jer u protivnom su time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnika kredita kao potrošača dovodi u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, obzirom da je jednino banka imala saznanja o tome koji parametri od utjecaja u buduće po kojima će doći do promjene kamatne stope, pa po tome buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenljiva koju će odrediti jednostrano odlukom banka, nije bila određena niti odrediva. Samo navođenje tuženika da je tužiteljica mogla provjeriti izračun više preplaćenih iznosa navedenog u dodatku ugovora ,ne oslobađa tuženika obveze da tužiteljici isplati i iznose koje tužiteljica zahtijeva u ovom postupku naime više preplaćenih anuiteta uslijed povećanja kamata i tečaja valute jednostranom odlukom banke , a sve kao bi tužiteljica postigla potpuno obeštećenje u ovom dvostrano pravnom odnosu kako je to ovaj sud u ovom postupku utvrdio po obavljenom financijskom vještačenju sudskog vještaka Goran Miljas, jer jedino na ovaj način je tužiteljica u putenosti obeštećena što je njeno pravo već utvrđeno i u naprijed navedenim sporovima kolektivne zaštite.

47.Iz sadržaja ugovora o kreditu sud nije našao da bi tužiteljica dala pristanka na promjenu kriterija i parametara na temelju kojih je promijenjena kamatna stopa, a koji nisu jasno ni navedeni, odnosno nisu uopće navedeni u ugovoru, a niti je tužiteljica imala bilo kakvih saznanja o tome u momentu zaključenja ugovora o kreditu što nedvojbeno ukazuje na nepošten odnos banke prema tužiteljici što tužiteljici daje za pravo da u ovom postupku zahtjeva isplatu razlike između iznosa redovne kamate obračunate po osnovi ugora o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa uspoređujući iznos kamatne stope koju je vještak uzimao u obzir prilikom izračuna za spomenuto razdoblje , a koju visinu kamatne stope tužitelj ni tuženik ne osporavaju.

48.Dakle, kako je ovaj sud nedvojbeno utvrdio da je tuženik postupio protivno osnovnim načelima ZOO, Uredbama Evropske unije, a posebno i Direktive 93/13 što obvezuje ugovorne stranke, to je tužbeni zahtjev tužiteljice kako na utvrđenje ništetnosti članak 1. Ugovora o kreditu broj 3206100146 od 1.3.2006. godine, zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 252.742,35 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 252.742,35 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 623,52 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja., kao i na utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 3206100146 od 1.3.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2. ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. radi čega je osnovan i tužbeni zahtjev na isplatu sukladno članku 323 st. 1 ZOO-a po kojem u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće , ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnova po odredbi članka 1111. ZOO-a, jer tužiteljica nije u potpunosti obeštećena sklapanjem Dodatka ugovara i priznavanja preplate u iznosu od 45.428,11 kn /6.029,34 € i od zakonskih zateznih kamata na iznos tražbine tužiteljice za razdoblje od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike do 30. rujna 2015. godine u iznosu od 78.980,74 kn/10.482,55 €, te kad se od navedenog iznosa zateznih kamata primjenom pravila iz čl, 172. ZOO oduzmu negativne razlike u iznosu od -850,79 kn, te preplata po osnovi konverzije u iznosu od 45.428,11 kn , pa preostali iznos zateznih kamata koji ulazi u tražbinu tužiteljice iznosi 32.701, 84 kn / 4.340,28 €, te konačni iznos tražbine tužiteljice na dan 30. rujna 2015. godine sastoji se od pozitivnih anuiteta u iznosu od 197.859,93 kn /26.260,53 € te ostataka zateznih kamata nakon uračunavanja negativnih razlika i preplate po osnovi konverzije u iznosu od 32.701,84 kn /4.340,28 € odnosno sveukupno 230.561,77 kn /30.600,81 €, a od čega su pozitivne razlike anuiteta 197.859,93 kn / 26.260,53 € specificirano po mjesecima i dospijećima sukladno točki tri tužbenog zahtijeva negativne kamate u iznosu od -850,79 kn o radi čega je obzirom na utvrđenje ovog suda da tužiteljica nije sklapanjem Dodatka ugovoru u potpunosti obeštećena s osnova nepoštenog ponašanja tuženika u tijeku isplate kreditnih anuiteta i više uplaćenih iznos s osnova kamata i valute tečaja od ugovorenih iznosa koji iznosi su se povećavali odlukom tuženika ne uzimajući u obzir mogućnost tužiteljice da isplaćuje tako povećane mjesečne anuitete, pa da bi sud ovom svojom odlukom između stranka predmetnog ugovornog odnosa uspostavio ravnotežu odnosa obzirom da je tužiteljica po uređenom tužbenom zahtjevu uredila tužbeni zahtjev zahtijevajući samo isplatu pozitivne preplate bez pozitivnih razlika i priznate preplate po po dodatku ugovora to je trebalo tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatiti i presuditi kao u pravorijeku ove presude.

49. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1 , 155 i 164 ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine“ br:

69/93,87/93,16/94, 11/96,91/04,37/05,59/07,148/09, 142/12,103/14,118/14 , 107/15, 126/21 i 138723 dalje : OT), pa je tužiteljici opravdano priznat trošak za sastav tužbe od 11. lipnja 2019. godine 500 bodova, sastav obrazloženih podneska od 6. veljače 2020. godine,11. veljače 2022. godine, 7.velajče 2022. godine, 21. studenog 2024. godine, te zastupanje na održanim ročištima 21. siječnja 2020. godine 500 bodova, 12. ožujka 2020. godine, 16. veljače 2022. godine, 18. kolovoza 2022. godine, 250 bodova, 27. listopada 2022. godine, 250 bodova, 17. siječnja 2023. godine 250 bodova, 25. listopada 2023. godine 250 bodova, 28, studenog 2024. godine 250 bodova, što je ukupno 10.600,00 € , te kad se ovim troškovima doda sudska pristojba na tužbu 455,24 € , dok je tužiteljica oslobođena od plaćanja sudske pristojbe presude temeljem Zakona o sudskim pristojbama čl. 11. t. 20 ( N. N. 118/18 i 51/23) po Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ( N.N. 37/2023), trošak preliminarnog obračuna 132,72 € i trošak vještačenja 398,17 € onda se dobije ukupan trošak od 14.236,13 € koji trošak je u obvezi naknaditi tuženik tužiteljici sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude 30. listopada 2025. godine do konačne isplate i sukladno odredbi članka 29. ZOO-a i članku 30. st. 2. Ovršnog zakona( „Narodne novine“ br. 112/12, 25/13 i 94/14).

U Šibeniku, dana 30. listopada 2025. godine

SUDAC

Anđelka Bagić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.

DN-a: kao na zapisniku objave i dostave od dana 30. listopada 2025. godine