REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-654/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužiteljice IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, Anticova 9, protiv tuženika Državnog inspektorata, OIB: 33706439962, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostava u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja građevine, 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/21-02/482, URBROJ: 443-02-02-17-21-1 od 24. svibnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

r i j e š i o  j e

Određuje se odgodni učinak tužbe te se odgađa izvršenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/21-02/482, URBROJ: 443-02-02-17-21-1 od 24. svibnja 2021. do pravomoćnosti odluke u ovome upravnom sporu.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/21-02/482, URBROJ: 443-02-02-17-21-1 od 24. svibnja 2021. u toč 1. izreke naređeno je vlasnici, ovdje tužiteljici, da u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni: betonsko stepenište za pristup u podrumsku etažu tlocrtne veličine 400 x 170 cm; podrumsku etažu svijetle tlocrtne veličine 355 x 650 cm, visine 227 cm; prizemnu etažu zidanu betonskim blokovima debljine 20 cm s FERT polumontažnom stropnom konstrukcijom visine 280 cm, tlocrtne veličine 1245 x 685 cm, a što je izgrađeno bez izvršne građevinske dozvole izvan građevinskog područja prema PPUO Ližnjan, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U toč. 2. izreke utvrđeno je da je vlasnici, ovdje tužiteljici, obustava građenja provedena zatvaranjem gradilišta postavljanjem posebnog službenog znaka na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dana 10. ožujka 2021. Obustava građenja, osim radova koji se izvode radi izvršenja ovog rješenja, na snazi je do izvršnosti rješenja o obustavi postupka izvršenja rješenja. U toč. 3. upozorena je vlasnica, ovdje tužiteljica, da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz toč. 1. rješenja. U toč. 4. upozorena je vlasnica, ovdje tužiteljica, da će se izvršenje rješenja provesti putem treće osobe na odgovornost i trošak izvršenika ako ne postupi po naredbi iz toč. 1. rješenja nakon tri izrečene novčane kazne. U toč. 5. upozorena je vlasnica, ovdje tužiteljica, ako ne postupi po naredbi iz toč. 1. izreke, da napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je građevina izgrađena i odriče se prava vlasništva istih, bez prava na naknadu štete. U toč. 6. upozorena je vlasnica, ovdje tužiteljica, da je obvezna ukloniti stvari s građevine u roku iz toč. 1. izreke, jer se u protivnom smatra da napušta posjed stvari i odriče se prava vlasništva istih, bez prava na naknadu štete.

2. Presudom ovog suda poslovni broj Us I-1546/2021-15 od 10. veljače 2022., odlučujući o tužbi tužiteljice, odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/21-02/482, URBROJ: 443-02-02-17-21-1 od 24. svibnja 2021. te je rješenjem istog poslovnog broja i datuma određen odgodni učinak tužbe te odgođeno izvršenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/21- 02/482, URBROJ: 443-02-02-17-21-1 od 24. svibnja 2021. do pravomoćnosti odluke u ovome upravnom sporu.

3. Navedena presuda ovog suda potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1900/22-3 od 12. siječnja 2023.

4. Povodom ustavne tužbe tužiteljice odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2182/2023 od 15. travnja 2025. ustavna tužba je usvojena te je ukinuta presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 1900/22-3 od 12. siječnja 2023. i presuda i rješenje ovog suda poslovni broj Us I- 1546/2021-15 od 10. veljače 2022. te predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

5. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske je iznio sljedeće:

5.1. "Sudovi su dakle pozvani ispitati prigovor povrede prava na dom, čak i kad je riječ o nezakonito izgrađenoj nekretnini i njoj suprotstavljenom javnom interesu zaštite prostora i pravnog poretka od nezakonitog građenja. Međutim, sama činjenica da je prigovor povrede prava na dom istaknut ne znači da je članak 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14., dalje: Ustav) odnosno članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 2/10. i 13/17.; dalje: Konvencija) primjenjiv, odnosno ne znači da je taj prigovor osnovan i da zaštita prava na dom preteže nad javnim interesom.

7.4. Ustavni sud ističe da će u slučaju nezakonite gradnje pojedinci samo u iznimnim slučajevima moći s uspjehom istaknuti prigovor nerazmjernosti mjere uklanjanja bespravno sagrađene građevine (Simonova protiv Bugarske, navedeno, § 48.). Naime, u sferi prostornog i urbanističkog uređenja država uživa široku slobodu prosudbe, a i razlozi osiguranja poštovanja vladavine prava kao jedne od najviših vrednota ustavnog poretka zahtijevaju da država onemogući i sankcionira gradnju bez ishođenja potrebnih dozvola za gradnju (O protiv Litve, br. 44817/18, § 54. - 66., presuda od 4. kolovoza 2020.). Osim toga, skreće se pozornost da su pojedinci koji ističu prigovor povrede prava na dom dužni tijekom postupka učinkovito iznijeti argumente koji se tiču nerazmjernosti miješanja (Ghailan i drugi protiv Španjolske, navedeno, § 65. - 81.).

2) Primjena načelnih stajališta na konkretan slučaj

8. Primjenom načelnih stajališta navedenih u točkama 7. - 7.4. obrazloženja ove odluke, a uzimajući u obzir navode podnositeljice i odredbe članka 34. Ustava i članka 8. Konvencije, Ustavni sud primjećuje da Upravni sud u Rijeci nije utvrđivao činjenične okolnosti ovog predmeta koje se tiču tvrdnji o mogućoj povredi prava na dom. S obzirom na to da važne činjenične okolnosti nisu utvrđene, Ustavni sud ne može sa sigurnošću ispitati je li došlo do povrede prava na dom u materijalnom aspektu ili mogućoj zloupotrebi tog prava s ciljem otežavanja ili sprječavanja rušenja bespravno sagrađenog objekta.

Nadležnost za utvrđivanje činjeničnih okolnosti i provedbu testa razmjernosti leži na Upravnom sudu kojemu se podnositeljica obratila podnošenjem upravne tužbe radi poništenja rješenja upravnog tijela. Stoga je Ustavni sud ispitao povredu prava na dom u postupovnom aspektu.

9. Iz pribavljenog spisa predmeta Ustavni sud može utvrditi da se podnositeljica 21. prosinca 2018. obratila općini Ližnjan vezano uz spornu nekretninu, te da je u tužbi Upravnom sudu u Rijeci navela da je ovo obraćanje bilo prije početka gradnje. Nadalje, Ustavni sud utvrdio je uvidom u spis predmeta da je nakon inspekcijskog nadzora izvršenog 10. ožujka 2021., a prije pokretanja upravnog spora, 29. ožujka 2021. podnositeljica izradila geodetski elaborat.

Uvidom je u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkčbr. [katastarska čestica], u vrijeme sastava ove odluke, Ustavni sud utvrdio da je podnositeljica nekretninu kupila 23. srpnja 2018., da je prije podnošenja tužbe Upravnom sudu, 7. svibnja 2021. promijenjena kultura kod kč. br. [katastarska čestica] (kuća površine 95 m2) na adresi [adresa], te da je upisana zabilježba nepostojeće uporabne dozvole. Utvrđeno je da su u teretnom listu upisane uknjižbe prisilnim zasnivanjem založnog prava radi osiguranja novčanih tražbina Državnog inspektorata na temelju izrečenih novčanih kazni zbog nepokoravanja naredbi o uklanjanju nekretnine.

10. Ustavni sud iz do sada navedenog može zaključiti da je gradnja nekretnine započela nakon 21. prosinca 2018., s time da iz spisa nije vidljivo u kojoj je fazi ta gradnja bila 10. ožujka 2021. prilikom inspekcijskog nadzora kada je navedeno da se zatvara gradilište bez nazočnosti sudionika u gradnji. Da je zgrada bila u gradnji proizlazi i iz navoda podnositeljice tijekom upravnog postupka "da zgradu gradi" što može, ali i ne mora upućivati na nedovršenost objekta koja nije spojiva sa tvrdnjama o pravu na dom. Tijekom nadzora utvrđena je tlocrtna veličina etaža, ali ne i njihova privedenost svrsi u smislu mogućnosti uvida je li to gradilište bilo bez stanara ili se radilo o izgrađenoj zgradi koju podnositeljica naziva domom u kojem faktično živi s obitelji. Ostalo je nejasno, zbog različitih tvrdnji tijekom postupka, radi li se o obitelji s petero ili obitelji s troje djece.

11. Nadalje, Ustavni sud je uvidom u spis predmeta utvrdio da je podnositeljica prije podnošenja ustavne tužbe ukupno pet puta tijekom upravnog postupka i upravnog spora govorila o pravu na dom (v. t. 4., 4.2., 4.3., 4.4. i 4.6. obrazloženja ove odluke) ističući da se radi o stambenom zbrinjavanju peteročlane obitelji (v. t. 4. obrazloženja ove odluke); zbrinjavanju obitelji s petero malodobne djece od kojih je jedno s posebnim potrebama (v. t. 4.2. obrazloženja ove odluke); osjetljivoj egzistencijalnoj i socijalnoj situaciji (v. t. 4.3. obrazloženja ove odluke); da faktično živi na adresi sporne zgrade sa suprugom i troje djece (v. t. 4.4. obrazloženja ove odluke); te da s brojnom obitelji živi na rubu egzistencije i da u slučaju rušenja ovog objekta nema kud (v. t. 4.6. obrazloženja ove odluke). U konačnici u ustavnoj tužbi podnositeljica tvrdi da je prijavljena na adresi sporne zgrade u kojoj živi.

12. Ustavni sud kao bitnu okolnost uočava da je Upravni sud u točki 26. obrazloženja prvostupanjske odluke, naveo razloge za odobravanje odgodnog učinka tužbe riječima: "naime tužiteljica je dokazala da bi joj nemogućnošću korištenja predmetne građevine bio ugrožen egzistencijalni interes jer se radi o osnovnoj građevini koja tužiteljici služi za stanovanje zajedno s njezinom obitelji, radi čega bi tužiteljici nastala šteta koja bi se u slučaju drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari kasnije mogla teško popraviti".

Iz provedenog upravnog spora proizlazi da je odluku o odgodnom učinku tužbe sud vezao isključivo uz provjeru primjene propisa vezanih uz nezakonito izgrađene zgrade, te da svoja utvrđenja nije doveo u vezu s obvezom koja proizlazi iz načelnih stajališta navedenih u točkama od 7. do 7.4. obrazloženja ove odluke, a koja sudove obvezuju na provođenje testa razmjernosti ako utvrde da je stranka dokazala da se radi o građevini u kojoj obitelj stanuje i smatra domom.

13. Uz navedeno, Ustavni sud primjećuje da se Upravni sud nije bavio niti pitanjem potencijalne povrede prava djeteta s posebnim potrebama koje podnositeljica navodi kao dio obitelji, a što je bio dužan u okviru jamstva iz članaka 62. i 64. Ustava. Nakon činjeničnih utvrđenja o kakvim se posebnim potrebama djeteta radi, do primjene može doći i članak 7. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 6/07. i 5/08. - ispravak), kao i standardi presude ESLJP-a Guberina protiv Hrvatske (br. 23682/13, presuda od 22. ožujka 2016.) imajući u vidu da se podnositeljica u tužbi Upravnom sudu poziva i na nejednako postupanje.

14. Imajući na umu sve navedeno, Ustavni sud ističe da je zadaća Upravnog suda ispitati kroz utvrđenje bitnih činjeničnih okolnosti može li se sporna nekretnina smatrati domom podnositeljice, imajući pri tome u vidu i utvrđenja suda u odluci o odgodnom učinku tužbe. Ako je odgovor na to pitanje potvrdan, zadaća je Upravnog suda u Rijeci ispitati je li došlo do miješanja u pravo na poštovanje doma ili do toga nije došlo. Utvrdi li se da je do toga došlo, tada je potrebno utvrditi je li miješanje bilo zakonito, je li težilo ostvarenju jednog od legitimnih ciljeva iz članka 8. stavka 2. Konvencije, te je li bilo razmjerno cilju koji se želi postići i stoga "nužno u demokratskom društvu". U pogledu bitnih čimbenika za provođenje testa razmjernosti, Ustavni sud ponavlja (v. odluku broj: U-III-2000/2021 od 14. rujna 2023., www.usud.hr) da, kad je riječ o bespravnoj gradnji, pri ocjeni razmjernosti mjere iseljenja potrebno je ocijeniti: jesu li osobe koje su dom nezakonito izgradile bile svjesne nezakonite gradnje, kakvi su priroda i stupanj nezakonitosti u pitanju, koja je priroda interesa koji se želi zaštititi rušenjem, je li osobama koje su pogođene mjerom iseljenja/rušenja dostupan odgovarajući alternativni smještaj i postoje li blaži načini rješavanja slučaja.“

5.2. „Slijedom navedenog, s obzirom na to da iz pribavljenog spisa za Ustavni sud ne proizlaze odgovori na navedena pitanja, ne preostaje drugo nego utvrditi da je navedeni propust prvostupanjskog suda (kao i drugostupanjskog suda koji nije uputio na takav propust prvostupanjskom sudu), prema ocjeni Ustavnog suda, dostatan razlog za utvrđenje da je podnositeljici povrijeđeno pravo na poštovanje doma u postupovnom aspektu.“

5.3. „Ustavni sud ističe da odluka o usvajanju ustavne tužbe ni na koji način ne prejudicira ishod ponovljenog postupka pred redovnim sudovima, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o procesnoj povredi. Stoga će redovni sudovi u ponovljenom postupku utvrditi činjenice koje su ranije ostale neutvrđene i ponovo donijeti odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.“

6. Postupajući u ponovnom postupku nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske valja reći sljedeće.

7. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom sudu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i povrede pravila postupka. U nastavku pojašnjava kako je u postupku dostavila svoje očitovanje u kojem ističe da je prije početka gradnje zatražila od Općine Ližnjan da njezino zemljište uvrsti u građevinsko područje na kojem je dozvoljena gradnja, a sve radi pokušaja zbrinjavanja obitelji s petoro malodobne djece, od kojih je jedno dijete s posebnim potrebama, budući da nema uvjeta za podizanje kredita niti druge imovine osim predmetnog zemljišta u vlasništvu te s obitelji živi na rubu egzistencije. Tužiteljica u tužbi pri tome naglašava da je neposredno uz objekt tužiteljice izgrađeno više različitih objekata, legaliziranih u postupku legalizacije, ili također tek u postupku izgradnje, a isti se ni položajem ni izgledom ne razlikuju od objekta tužiteljice, čak štoviše radi se i o višekatnicama. Tužiteljica uz tužbu dostavlja i geodetski elaborat temeljem kojeg je predmetna građevina evidentirana u katastru i zemljišnoj knjizi, a koji u obrazloženju pobijanog rješenja nije spomenut. Tužiteljica smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, te da se okolnosti koje ovdje ističe nigdje ne navode, iako je dostavila i zahtjev za izmjenu urbanističkog statusa nekretnine/urbanizaciju zemljišta od 2018. godine, iz kojeg je razvidno da se isto traži za čitav niz zemljišta na kojima se također gradi. Iz navedenog je jasno da je tužiteljica stavljena u nepovoljan/nejednak položaj u odnosu na ostale vlasnike nekretnina – građevina u neposrednom susjedstvu, a što ne može biti na zakonu osnovano te predstavlja kršenje njezinih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slijedom navedenog, tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da sud poništi osporavano rješenje tuženika uz obvezu tuženika na nadoknadu troškova ovog spora.

8. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev.

9. U prvotno vođenom upravnom sporu koji se vodio pod poslovnim brojem Us I-808/2021 održana je rasprava dana 3. studenog 2021. u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice i tuženika, na kojoj je proveden dokaz uvidom u dokumentaciju spisa predmeta upravnog postupka i spisa predmeta upravnog spora.

10. Nakon zaključene rasprave, sud je donio presudu poslovni broj 11 UsI- 808/2021-9 od 11. studenog 2021. protiv koje je opunomoćenica tužiteljice podnijela žalbu u kojoj je između ostalog navela kako nije zaprimila poziv za održavanje ročišta na vrijeme da bi izvršila potrebnu pripremu (čl. 89. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21) te su u tom smislu povrijeđena prava tužiteljice, tim više što je odbijen prijedlog tužiteljice za saslušanjem, čime tužiteljici nije omogućeno sudjelovanje u postupku.

11. Smatrajući navedenu žalbu sadržajno prijedlogom za povrat u prijašnje stanje, odlukom ovog suda poslovni broj Us I-1546/2021-12 od 7. siječnja 2022. usvojen je prijedlog tužiteljice za povrat u prijašnje stanje te je poništena presuda ovog suda poslovni broj 11 Us I-808/2021-10 od 11. studenog 2021.

12. Spor se potom nastavio voditi pod poslovnim brojem Us I-1546/2021 u kojem je ponovno održana rasprava dana 2. veljače 2022. u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika čime je strankama dana mogućnost očitovanja na sve dokaze i činjenice (čl. 55. st. 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21). Na predmetnom ročištu opunomoćenica tužiteljice je ostala kod navoda iznesenih u tužbi i navoda iznesenih u ranije spomenutoj žalbi. Dodatno je istaknula kako tužiteljica živi na adresi nekretnine koja je predmetom uklanjanja, a na kojoj živi sa suprugom i troje djece, od kojih je jedno punoljetno dijete s posebnim potrebama i dvoje maloljetne djece. Zbog primanja subvencije od Općine Medulin za dijete s posebnim potrebama, tužiteljica je još uvijek prijavljena na adresi [adresa], iako stvarno živi na adresi nekretnine koja je predmetom uklanjanja. Na adresi nekretnine koja je predmetom uklanjanja [adresa] prijavljeni su suprug tužiteljice OH i jedno dijete LH. Zbog potonje navedenog, tužiteljica je predložila određivanje odgodnog učinka tužbe u ovom sporu, odnosno iz razloga jer se radi o nekretnini tužiteljice u kojoj ona živi sa svojom obitelji. Na adresi tužiteljice iz tužbe žive njezini roditelji, a kako na predmetnoj adresi nema uvjeta za smještaj čitave tužiteljičine obitelji tužiteljica je započela s gradnjom objekta koji je predmetom rješenja o uklanjanju. Tužiteljica je ujedno ustrajala kod prijedloga za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka i tužiteljice, a po provođenju kojih je predložila donošenje presude kojom se poništava rješenje tuženika.

13. Navedeni spor okončan je presudom ovog suda poslovni broj Us I- 1546/2021-15 od 10. veljače 2022., ranije citiranom, a koja je nastavno, zajedno sa potvrđujućom presudom višeg suda, ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, te je u nastavku spora, sukladno uputi održana nova rasprava dana 30. listopada 2025. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužiteljice ustrajala je, kao i prethodno, u cijelosti kod navoda iz tužbe, navoda istaknutih tijekom ovog spora i postavljenog tužbenog zahtjeva. Na istoj je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kojom prilikom je ona izjavila da je posjednica OPG-a koji se bavi kozarstvom i nešto poljoprivredom, te da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište u [adresa]. Nastavno je ista iskazala kako je majka troje djece, najstarija kćer VH (rođena 1995. godine) je udana i ne živi s tužiteljicom, sin GH (rođen 2000. godine) dijete je s posebnim potrebama, živi u domu s tužiteljicom koja se brine o njemu, a najmlađi je LH (rođen 2012. godine) koji ide u 7. razred i živi s tužiteljicom u obitelji. Tužiteljičin izvanbračni suprug zove se OH, s njim živim u zajedničkom domaćinstvu od 2011. godine zajedno s dvoje djece. Isti je zaposlen na građevini, povremeno radi, nema stalni posao. Isti u vlasništvu nema nekretnine podobne za stanovanje, prije 3 ili 4 godine kupio je nekretninu u Bjelovaru koju je potrebno u cijelosti renovirati da bi se u istoj moglo živjeti, no s navedenim radovima nisu do sada započeli.

14. Na poseban upit sutkinje da li je tužiteljica sa svojom obitelji živjela faktično na adresi nekretnine koja je predmetom rješenja o uklanjanju na dan 24. svibnja 2021., dan donošenja osporavanog rješenja o uklanjanju, tužiteljica je odgovorila da njezina obitelj nije na taj dan živjela u toj nekretnini već su u istu uselili naknadno.

15. Nastavno je tužiteljica naglasila da u neposrednoj okolini nekretnine koje je predmetom uklanjanja ima više nekretnina koje su nezakonite, a glede kojih Inspektorat ne postupa i nisu donesena rješenja o uklanjanju. U razgovoru sa jednom od takvih susjeda, koja je vlasnica nezakonite gradnje, rečeno joj je da je bolje da u Općini Ližnjan nikoga ništa ne pita i da onda postoji mogućnost da je nitko neće niti dirati. Naime, tužiteljica i ostali stanovnici navedenog područja još 2018. podnijeli su prijedlog za promjenu namjene navedenog dijela zemljišta iz poljoprivrednog u građevinsko, ali još uvijek ništa po tom pitanju nije napravljeno niti su dobili ikakav odgovor.

16. Na upit zamjenice opunomoćenice tužiteljice kolika su njezina primanja tužiteljica je iskazala kako su joj primanja na godišnjoj razini između 7000 i 8000 Eur. Također, na poseban upit zamjenice opunomoćenice tužiteljica je odgovorila da joj suprug nije stalno zaposlen i da je nekretnina u kojoj sada živi u vlasništvu njene majke i ista nije prikladna za život majke i čitave tužiteljičine obitelji. Gradnjom sporne nekretnine pokušala je stvoriti dom s dostojanstvenim uvjetima za svoju obitelj. Također, tužiteljica je iskazala kako sa svojim primanjima i primanjima svojeg supruga nije u mogućnosti naći alternativni smještaj jer su troškovi najma, koji naravno uključuju i režije, preveliki.

17. Na poseban upit suda kada je tužiteljica uselila u nekretninu, koja je predmetom rješenja o uklanjanju od 24. svibnja 2021., tužiteljica je iskazala da je to bilo cca dva mjeseca nakon donošenja citiranog rješenja. Od toga trenutka tj. od sredine 2021. godine u navedenoj nekretnini živi sa svojom obitelji, ali ne cijelo vrijeme. Naime, zbog posla, odnosno brige oko OPG-a i životinja, većinu vremena provodi u nekretnini koja je predmetom uklanjanja, a ostatak vremena, povremeno, u nekretnini svoje majke na adresi [adresa].

18. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora pri tome odbivši provesti ostale po tužiteljici predložene dokaze ocijenivši da potonji nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

19. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

20. Prije svega vezano za sporno pitanje radi kojeg je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak, pitanje povrede prava na dom u materijalnom aspektu, valja reći sljedeće. U konkretnom slučaju prema ocjeni suda tužiteljici, niti članovima njezine obitelji, nije povrijeđeno pravo na dom. Naime, imajući u vidu vremenski trenutak kada je tužiteljica uselila u nekretninu koja je predmetom osporavanog rješenja, a koji je uslijedio nakon donošenja navedenog rješenja – prema navodima same tužiteljice na ročištu u ovom sporu dana 30. listopada 2025. u istu je uselila nekoliko mjeseci nakon donošenja rješenja o uklanjanju, to u konkretnom slučaju nije ostvarena jaka, stvarna i trajna (kontinuirana) veza koja se prema praksi Europskog suda za ljudska prava smatra uvjetom za priznanje prava na dom. Stoga, kako se sporna nekretnina ne može smatrati domom tužiteljice, sukladno uputi Ustavnog suda Republike Hrvatske, sud nije našao potrebitim ispitivati daljnja pitanja da li je u konkretnom slučaju došlo do miješanja u pravo na poštovanje doma, da li je miješanje zakonito, je li težilo ostvarenju jednog od legitimnih ciljeva iz članka 8. stavka 2. Konvencije, te je li bilo razmjerno cilju koji se želi postići i stoga "nužno u demokratskom društvu".

21. Nastavno, sukladno uputi Ustavnog suda Republike Hrvatske, valjalo je ocijeniti da li je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava djeteta s posebnim potrebama koje tužiteljica navodi kao člana obitelji, sve u okviru jamstva iz čl. 62. i 64. Ustava. Radi se o djetetu imena GH kod kojeg je prema sadržaju rješenja Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb od 1. rujna 2023., u postupku u kojem je istom priznato pravo na osobnu invalidninu, utvrđeno postojanje psihičke bolesti (stupanj 4), mentalno oštećenje, teški invaliditet (IV. stupanj), trajna promjena u zdravstvenom stanju, trajna potreba pomoći i njege u punom opsegu (rješenje prileži spisu upravnog postupka). Unatoč navedenom invaliditetu, sud ocjenjuje kako u konkretnom slučaju nije dokazana povreda prava djeteta s posebnim potrebama u okviru jamstva iz čl. 62. i 64. Ustava niti ima mjesta primjeni čl. 7. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 6/07. i 5/08. - ispravak), kao niti standarda presude ESLJP-a Guberina protiv Hrvatske (br. 23682/13, presuda od 22. ožujka 2016.). Sud je navedenu problematiku razmatrao s aspekta prava tužiteljičinog djeteta s invaliditetom na odgovarajući dom u smislu uvjeta smještaja. Međutim, smatrajući kako je na tužiteljici, odnosno njezinom profesionalnom opunomoćeniku, odvjetnici koja ju zastupa u sporu, teret učinkovitog iznošenja argumenata koji se tiču nužnosti osiguravanja smještaja koji zadovoljava stambene potrebe tužiteljičinog djeteta s posebnim potrebama, a što je u konkretnom slučaju izostalo, sud je ocijenio da povreda u konkretnom slučaju nije dokazana.

22. Nadalje, odlučujući nastavno o osnovanosti tužbenog zahtjeva valja reći sljedeće.

23. Odredbom čl. 103. st. 3. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18, dalje: ZDI) propisano je da kada građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, obvezan je po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i narediti odgovarajuće inspekcijske mjere u skladu s tim Zakonom.

24. Odredbom čl. 113. st. 1. toč. 1. ZDI-a propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

25. Obzirom tužiteljica u ovom postupku nije dostavila dokaze kojima bi dovela u sumnju ili osporila činjenična utvrđenja građevinskog inspektora – da u konkretnom slučaju tužiteljica ne raspolaže potrebnim aktom za gradnju, to je zakonito inspektor na temelju citirane odredbe čl. 113. st. 1. toč. 1. ZDI-a naložio uklanjanje predmetne gradnje.

26. Nastavno, ističe se kako navodi tužiteljice kojima se ukazuje na povredu pravila upravnog postupka nisu osnovani.

27. Naime, tužiteljica navodima u tužbi samo paušalno ukazuje na nedostatnost obrazloženja, međutim sud iste nije prihvatio budući da pobijano rješenje tuženika sadrži obrazloženje koje je u cijelosti u skladu sa odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku "Narodne novine" broj 47/09).

28. Kraj nesporne činjenice da je predmetna građevina izgrađena bez građevinske dozvole, kao i da je tužiteljica vlasnica iste, pravilno je tuženik sukladno ranije citiranim odredbama naložio uklanjanje te građevine, pri čemu za rješenje stvari nije odlučno da li je podnesen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole odnosno promjenu prostornog plana.

29. Naime, zahtjev za promjenu prostornog plana može biti od utjecaja na izdavanje građevinske dozvole, dok podneseni zahtjev za izdavanje građevinske dozvole sukladno odredbama ZDI-a i Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13 i 20/17, dalje: ZG) nema utjecaja kod donošenja rješenja o uklanjanju bespravno izgrađene građevine.

30. Iz izričite zakonske odredbe čl. 106. ZG-a proizlazi da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano, a koju zakonsku obvezu tužiteljica nije ispoštovala.

31. Također, nisu osnovani ni tužiteljičini navodi vezano za nejednako postupanje glede legaliziranih objekata izgrađenih u neposrednoj blizini objekta tužiteljice. Ovo stoga što je tužiteljici, jednako kao i vlasnicima susjednih objekata, bila na dispoziciji mogućnost ishođenja rješenja o izvedenom stanju sukladno Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13 i 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ), a koji objekti se sukladno zakonu smatraju objektima izgrađenima temeljem akta za gradnju.

32. Isto tako nisu odlučni za donošenje odluke o zakonitosti osporavanog rješenja tuženika niti navodi tužiteljice da se u neposrednoj blizini nalaze nezakonito izgrađeni objekti koji su dimenzijama veći od tužiteljičine nekretnine, a čiju nezakonitost država nije sankcionirala. Osim što točnost navedenih navoda tužiteljica nije dokazala, isti, sve da su istiniti, nisu od utjecaja na konkretan predmet obzirom nezakonitost susjednih objekata nije zakonski razlog za opravdanje daljnje nezakonitosti niti ne znači da isti neće biti sankcionirani.

33. Zaključno, neodlučni su navodi tužiteljice vezano za upis građevine u katastru i zemljišnoj knjizi. Ovo stoga što je upravnosudska praksa jasna u zauzetom shvaćanju da građevni inspektor može narediti uklanjanje objekta koji je upisan u zemljišne knjige ako je upisan s teretom neposjedovanja uporabne dozvole. U konkretnom slučaju, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana je k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište [adresa] ukupne površine 523 m[2] sa zabilježbom da za evidentiranje građevine na k. č. br. [katastarska čestica] (kuća sa 95 m[2] ) u katastru nije priložena uporabna dozvola.

34. S obzirom na sve navedeno, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) odbio tužbeni zahtjev kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

35. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

36. S obzirom na odluku kao u izreci ove presude, valjalo je odlučiti o prijedlogu tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

37. Prijedlog tužiteljice je osnovan.

38. Odredbom čl. 42. st. 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Navedene pretpostavke trebaju biti kumulativno ispunjene.

39. Kao što je već rečeno, osporavano rješenje doneseno na temelju ZDI-a, a prema odredbi čl. 106. st. 5. tog Zakona, protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, s time da pritom nije zakonom propisano da tužba protiv rješenja građevinskog inspektora ne odgađa izvršenje tog rješenja.

40. Iz navedenog proizlazi da je ispunjena jedna od tri propisane kumulativne pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe iz gore navedene odredbe ZUS- a, tj. da zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke.

41. Nadalje, tužiteljica je dokazala postojanje i drugog kumulativno propisanog uvjeta za određivanje odgodnog učinka tužbe, a to je da bi joj izvršenjem pojedinačne odluke nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti. Naime, sud je ocijenio istinitim navode tužiteljice da je nakon donošenja osporenog rješenja uselila u navedenu nekretninu s nevjenčanim suprugom, maloljetnim djetetom od 13 godina i djetetom s posebnim potrebama od 25 godina, radi čega bi posljedično tužiteljici nastala šteta koja bi se u slučaju drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari kasnije teško mogla popraviti.

42. Zaključno, sud nije našao da bi odgoda izvršenja odluke o uklanjanju bila protivna javnom interesu te je stoga utvrđeno ispunjenje i posljednjeg uvjeta za određivanje odgodnog učinka tužbe.

43. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke propisane u čl. 42. st. 2. ZUS-a, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 30. listopada 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, Anticova 9

- Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije,

Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8