Poslovni broj: Psp-12/2025-36

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Tokić, odvjetnik iz Dubrovnika, radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 15. listopada 2025. u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 30. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da tuženik uznemirava tužiteljev posjed prava stvarne služnosti kolnog prolaza preko sjevernog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] parkiranjem automobila na sjevernom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da onemogućava i ograničava tužitelju nesmetano korištenje kolnog puta na sjevernom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je prikazan na skici lica mjesta koju je izradio stalni sudski vještak dipl. ing. geod. OD, a koja je sastavni dio ove odluke.

II. Zabranjuje se tuženiku parkiranje automobila na sjevernom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je prikazan na skici lica mjesta koju je izradio stalni sudski vještak dipl. ing. geod. OD, a koja je sastavni dio ove odluke, na način da onemogućuje tužitelj kolni prolaz.

III. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva da se tuženiku u potpunosti zabrani parkiranje automobila na sjevernom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je prikazan na skici lica mjesta koju je izradio stalni sudski vještak dipl. ing. geod. OD, a koja je sastavni dio ove odluke.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 981,35 eura na ime nadoknade troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 28. ožujka 2025. i tijekom postupka tvrdi da je mirni posjednik prava stvarne služnosti kolnog puta uzduž zapadnog i sjevernog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kojim dijelom prilazi svom parkirnom mjestu P17 na k. č. [katastarska čestica] i dvjema garažama u zgradi izgrađenoj na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojoj ima stan i stanuje od 2008. godine pa nadalje, od kada koristi ovaj prolaz kao jedinu kolnu vezu s javnim putem do njegovog parkirališnog mjesta i njegovih garaža, a da tuženik, koji je od 2019. ispred južnog pročelja svoje zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] parkirao svoja automobile, od 5. ožujka 2025. pa nadalje svakodnevno parkira automobile uz sjeverni rub k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čime njemu onemogućava prilaz njegovom parkingu i garažama te izlazak s parkinga i iz garaža.

1.2. Slijedom navedenog, predlaže utvrditi navedeni čin smetanja te tuženiku zabraniti takvo ili slično buduće smetanje posjeda stvarne služnosti kolnog puta preko sjevernog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako je prikazano na skici lica mjesta sudskog vještaka, sve uz obvezu tuženika da mu nadoknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja do isplate.

2.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik tvrdi da je od 2019. pa nadalje mirni posjednik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je stekao bez ikakvih tereta te na kojoj živi s obitelj te svakodnevno i kontinuirano od 2019. predmetni prostor koristi kao parkirališnu površinu. Ističe da njegova supruga koristi vozilo Smart te ga od rođenja njihovog djeteta 2021. redovito parkira na istom mjestu. Ukazuje da je 5. ožujka 2025. pozvana policija i to po njegovom pozivu jer mu je fizički bio onemogućen pristup njegovim vozilima, a da je ranije, 7. veljače 2025., policija također izlazila na teren te potvrdila da se njegova vozila nalaze na spornom dijelu nekretnine.

2.2. Slijedom navedenog, smatra da sve i da je tužitelj do 2019. koristio predmetni prilaz da od tada pa nadalje njegovo posjedovanje nije niti kontinuirano niti nesmetano niti kao takvo predstavlja posjed koji uživa sudsku zaštitu. Ističe i prigovor prekluzije i zastare jer da se posjed gubi činjenicom da se ne koristi, a pravo na posjedovnu zaštitu šutnjom u zakonskom roku. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja i naložiti istom da mu nadoknadi troškove ovog postupka.

3.1. Na glavnoj raspravi su pregledani Ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti puta-kolnika od 8. kolovoza 2013., kopije katastarskog plana, rješenje ovog suda poslovni broj Z-5583/08 od 22. prosinca 2008., Ugovor o prodaji stana i natkrivenog parkirnog mjesta broj S1-NP3/=C od 9. srpnja 2008. te dodatak istog od 1. rujna 2010. i 13. prosinca 2011., Ugovor o kupoprodaji garaže od 13. prosinca 2011., izvadci iz zemljišne knjige, fotografije lica mjesta, Službene zabilješke o dojavi MUP, PU Dubrovačko-neretvanska, Postaja granične policije Gruda, proveden je uviđaj na licu mjesta, geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodetske struke dipl. ing. geod. OD te su saslušani svjedoci ĐD, ZD, DD, ĆD, ND, CD, AD, TD, ID, ED, ŽD, JD, KD, SD, VD, UD, LD, HD, FD, ČD, MD, GD, PD, ŠD, RDĆ i RM te stranke osobno.

3.2. Obzirom su odlučne činjenice utvrđene temeljem provedenih dokaza, ocijenjeno je da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

3.3. Pri tome se, a u odnosu na ispise sms poruka supruge tuženice i treće osobe koji su predani na ročištu održanom 15. listopada 2025., ukazuje da se po ocjeni ovog suda radi o nepravoremeno predanim dokazima te stoga isti, a sukladno čl. 299. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu ZPP). Naime, između stranaka je i tijekom prethodnog postupka bila sporna činjenica da slobodnog prolaza tužitelja vozilom preko spornog dijela pa činjenica da je tijekom glavne rasprave jedan od svjedoka izjavio suprotno tvrdnjama tuženika nije sama po sebi okolnost koja bi opravdala da tuženik nakon takvog iskaza predlaže nove dokaze i to dokaze koji su nastali prije pokretanja spora, za koje je znao ili morao znati obzirom se radi o sms porukama njegove supruge, s kojom stanuje i po svojoj tvrdnji koristi sporni prostor, odnosno o fotografijama koje su po tvrdnji tuženika nastale 2023. Pri tome se ukazuje da je tuženik pravovremeno predložio saslušanje svjedoka na ove okolnosti, između ostalog i svoje supruge, a koji je dokaz kao takav i izveden nakon saslušanja svjedoka koji su iskazivali o činjenicama na koje je tuženik tek. 15. listopada 2025. tijekom glavne rasprave predložio ove dodatne dokaze.

4. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da su zahtjevi tužitelja djelomično osnovani.

5. Predmet spora je smetanje posjeda služnosti kolnog prolaza sjevernim dijelom nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to parkiranjem vozila tuženika na istom dijelu čime da se onemogućava i ograničava tužitelju korištenje kolnog puta, sve od 5. ožujka 2025. pa nadalje.

6. Između stranaka nije sporno:

- da tuženik parkira svoja vozila na sjevernom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da se na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi kuća u kojoj stanuje tuženik s obitelji,

- da tužitelj na susjednoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima označeno parkirališno mjesto ispred zgrade u kojoj stanuje s obitelji, a da u prizemlju same zgrade ima dvije garaže.

7. U postupku je sporno:

- je li tužitelj mirno i neometano koristi predmetni dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kolni prilaz svom parkirališnom mjestu i garažama te

- je li tužitelj tužbu podnio u zakonskom roku u kojem ima pravo na posjedovnu zaštitu.

8.1. Člankom 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (¨Narodne novine¨ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV) propisano je:

(1) Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

(2) Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

(3) Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

8.2. Nadalje, člankom 24. ZV-a je propisano:

(1) Svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

(2) Suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

8.3. Konačno, čl. 27. st. 1. ZV-a je propisano da ako ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

9. U pogledu samog posjed prava služnosti, ukazuje se na odredbe čl. 10. st. 5. i 6. ZV-a, a koje propisuju da je s posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona, te dan kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici.

10. Posjed je faktična vlast na stvari te, za razliku od vlasništva, mora biti uočljiva trećim osobama time što se faktično (naravno izvršava) i to na način da druge isključuje od držanja te iste stvari, a ako više osoba izvršava vlast nad stvari, isti su suposjednici te stvari. Upravo stoga, u ovom hitnom postupku se štiti faktična vlast nad stvari te se pri tome uopće ne raspravlja niti utvrđuje je li osoba ima pravo na takvu faktičnu vlast (držanje) nego je samo odlučno utvrditi je li ta osoba drži stvar kao mirni posjednik, time, a sukladno čl. 21. st. 3. ZV-a, duže od 30 dana od kada je druga osoba koja se protivi posjedu saznala za posjed, svakako ako stvar drži duže od jedne godine.

11.1. Sukladno prethodno navedenom, a u vezi s čl. 219. ZPP-a, tužitelj u ovom postupku mora dokazati da je izvršavao posjed služnosti prolaza dulje od 30 dana prije dana kada je tuženik počinio navedene radnje, odnosno najkasnije godinu dana prije dana nastaloga smetanja (čl. 21. st. 3. ZV-a).

12.1. U odnosu na sam predmet posjedovanja, uviđajem na licu mjesta te temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. geod. OD, a koji stranke ne osporavaju te ovaj sud u cijelosti prihvaća kao jasan i stručan, u vezi s iskazima svih saslušanih svjedoka te iskazima stranaka, utvrđeno je da su stranke prvi susjedi, da se između objekata u kojima stanuju s obiteljima nalazi betonirana površina koja se koristi za kolni prilaz i parkiranje, da se parkirno mjesto tužitelja nalazi uz sami rub k. č. [katastarska čestica] (na kojoj se nalazi i zgrada tužitelja te dvije garaže tužitelja) na granici s k. č. [katastarska čestica] (na kojoj se nalazi zgrada tuženika), da je do parkirnog mjesta i garaža tužitelja s javnog puta moguće doći samo preko sjevernog dijela k. č. [katastarska čestica], uz iznimku mogućnosti prolaza do istih i preko k. č. [katastarska čestica] ukoliko se na susjednim označenim parkirališnim mjestima od tužiteljevog, u nespornom posjedu trećih osoba, na k. č. [katastarska čestica] ne nalaze druga vozila.

12.2. Uzimajući u obzir neosporenu činjenicu da tužitelj u susjednoj zgradi stanuje od 2008. pa nadalje, da ima dva osobna vozila koja on i supruga svakodnevno koriste za potrebe obitelji i posla, da preko 10 godina posjeduje označeno parkirališno mjesto na k. č. [katastarska čestica] uz rub k. č. [katastarska čestica] te dvije garaže u zgradi na k. č. [katastarska čestica] (sve jasno prikazano na list 173 spisa), a u vezi s iskazima svjedoka koji su susjedi stranaka i stanuju u istoj zgradi kao tužitelj, kao i supruge tuženika SD i samog tuženika, a u dijelu u kojem iskazuju da tužitelj svoja vozila parkira na svom parkirališnom mjestu i jednoj od garaža, zaključak je ovog suda da je tužitelj koristio sporni dio k. č. [katastarska čestica] kao kolni prilaz svom parkirališnom mjestu i garaži od useljenja pa nadalje.

13.1. No, iz iskaza saslušanih svjedoka te stranaka jasno proizlazi da su i tuženik i njegova supruga te njihovi gosti parkirali vozila na sjevernom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to od useljenja pa nadalje s tim da iz iskaza supruge tuženika SD (list 161 do 162 spisa) proizlazi da su ona i suprug svoja dva vozila parkirali na način da se mogu zaobići njih dvoje ako treba jer je njen suprug vatrogasac pa da može proći, da je slobodan prolaz tužitelja do njegovog parkirališta i garaža ovisio o tome kako su u tom trenutku bila parkirana okolna vozila pa i njihova, a da su je djeca od tužitelja znala zamoliti da pomake svoje auto je bi primjerice morali ići na trening, a trebalo je izaći iz garaže.

13.2. Nadalje, iz iskaza samog tuženika, a u dijelu u kojem iskazuje ¨Nisam im nikada branio prolaz, a oni su se prilagođavali da bi mogli proći. Istina je da su nas zvali par puta da pomaknemo vozila, tako što bi poslali djecu. Mi bi pomaknuli vozila i opet ih vratili. Do ovog incidenta sa policijom nismo imali sukoba.¨, kao i iskaza tužitelja u dijelu u kojem iskazuje ¨Povremeno, ali rijetko, nisam mogao proći vozilom pa bi tada pozvao te koji bi parkirali da pomaknu svoje vozilo i tražio sam to od gospodina SD, njegove supruge i njihovih gostiju i oni bi to bez problema učinili.¨, u vezi s životno logičnom i uvjerljivom situacijom da na manjoj površini između zgrada povremeno dolazi do ¨zagrađivanja¨ vozila drugim vozilima kada je više vozila prisutno od broja označenih parkirališnih mjesta, kao i činjenicom da je količina vozila na nekretninama različita ovisno o dobu dana obzirom na odsutnost stanara zbog poslovnih i privatnih obveza tijekom dana, proizlazi da su obje stranke od 2019. pa nadalje koristile sporni dio k. č. [katastarska čestica] za prilaz vozilima objektima u kojima stanuju, da su tuženik, njegova supruga i osobe koje bi ih posjećivale redovito parkirali svoja vozila na dijelu k. č. [katastarska čestica] te da bi povremeno zbog njihovog parkiranja tužitelju bio onemogućen ili otežan prolaz vozilom od ili do njegovog parkirališnog mjesta i garaža, no da se navedeno po redovitom tijeku stvari izvršavalo na način da bi tuženik ili njegova supruga pomaknuli vozilo da omoguće tužitelju prolaz njegovim vozilom, a da je prvi sukob koji su imali u vezi navedenog upravo događaj kada je pozvana policija.

14. Kada se prethodno navedeno dovede u vezu s činjenicom da iz službene zabilješke MUP-a, PU Dubrovačko-neretvanska županija, Postaja granične policije Gruda od 5. ožujka 2025. proizlazi da je tuženik 5. ožujka 2025. pozvao policiju jer je tužitelj parkirao na njegovom neoznačenom parkirališnom mjestu, zaključak je ovog suda da su stranke do 5. ožujka 2025. suposjedovale predmetni dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na način da je tužitelj isti dio koristio za prolaz vozilom do svog parkirališnog mjesta i garaža na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je tuženik parkirao vozila na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim da su suposjed ponekad izvršavali pasivno na način da je svaki od njih, neovisno o radnjama drugog, koristio nekretninu na svoj način, dok bi ponekad posjedovanje tužitelja zahtijevalo aktivnu radnju tuženika u vidu pomicanja vozila, no niti jedan od njih nije drugom branio prolaz (tužitelja) odnosno parkiranje vozila (tuženika) te su na ovaj način posjedovali nekretninu duže vrijeme, svakako duže od 30 dana unatrag od 5. ožujka 2025. kada je prema tvrdnjama stranaka došlo do prvog sukoba u vezi suposjeda stranaka zagrađivanjem vozila i onemogućavanjem prolaza vozila tužitelja na dotadašnji način.

15. Odredbama čl. 24. ZV-a je propisano:

(1) Svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

(2) Suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

16. Ne ulazeći u pravo stranaka na izvršavanje posjeda (pravnu osnovu njihovog posjeda) u smislu vlasništva nekretnine ili služnosti na nekretnini, zaključak je ovog suda da je tužitelj mirni posjednik služnosti kolnog prolaza predmetnim dijelom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tuženik mirni posjednik istog dijela parkiranjem vozila na istom dijelu nekretnine, da su stranke time mirni suposjednici predmetnog dijela nekretnine, a da su suposjed izvršavali na način da bi tuženik po potrebi pomaknuo svoje parkirano vozilo da omogući tužitelju slobodan prolaz do susjedne nekretnine u posjedu tužitelja njegovim vozilom, pa kada tuženik propušta isto činiti, isti po ocjeni ovog suda, ovisno o položaju vozila, isključuje tužitelja od njegovog posjeda služnosti prolaza ili ga bitno ograničava na način koji je suprotan ranije postojećem stanju posjeda, čime tužitelj ima pravo na posjedovnu zaštitu u smislu citiranog čl. 24. ZV-a.

17. Sud je u parničnom postupku poput ovoga vezan zahtjevima stranaka, konkretnom zahtjevom tužitelja te istom ne može dosuditi veću ili drugačiju posjedovnu zaštitu od one koju traži u ovom postupku, dok mu jedino može dosuditi manju zaštitu od tražene.

17.2. U vezi s prethodno navedenim, ocjena je ovog suda da tuženik parkiranjem vozila na predmetnom dijelu nekretnine i nepomicanjem istog da omogući prolaz vozila tužitelja istog uznemirava u njejgovom posjedu prava služnosti kolnog prolaza te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

17.3. U odnosu na zahtjev tužitelja da se tuženiku zabrani buduće parkiranje vozila na predmetnom dijelu nekretnine, ocjena je ovog suda da je zahtjev tužitelja u tom dijelu neosnovan jer je tuženik, a kako je prethodno obrazloženo, također u mirnom posjedu ovog dijela nekretnine time što mjesecima, a i godinama, povremene i neometano parkira svoja vozila na tom dijelu, no kako više sadrži manje te kako iz tvrdnji stranaka i iskaza stranaka tijekom postupka proizlazi, čin smetanja posjeda prava služnosti tužitelja se manifestira u činjenici da tuženik ne pakira svoje vozilo na način da tužitelj može koristiti kolni prilaz ili pak ne uklanja svoje vozilo po potrebi tužitelja za kolni prolaz, a kako je ranije izvršavan suposjed stranaka, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

17.4. Pri tome se ukazuje da zahtjev tužitelja da se tuženiku zabrani parkiranje vozila na nekretnini u mirnom suposjedu tuženika sadržajno predstavlja isključenje tuženika odnosno bitno drugačiji način izvrašavanja suposjeda tuženika od dotadašnjeg načina, a što je suprotno zaštiti na koju i tuženik kao mirni suposjednik ima pravo u smislu čl. 24. st. 1. ZV-a.

17.5. Konačno, strankama se ukazuje da se u ovom postupku hitne posjedovne zaštite štiti faktično stanje posjeda te da odluka o istom ne prejudicira pravo stranaka na posjed temeljem vlasničkih prava ili drugih stvarnih prava na nekretninama u smislu prava služnosti ili nužnog prolaza.

18. U odnosu na odluku o troškovima postupka, ukazuje se da, iako je tužitelj djelomično uspio u sporu, da isti sukladno čl. 154. st. 2. i 5. ZPP-a te čl. 155. ZPP-a tužitelj ima pravo na punu nadoknadu troškova postupka koji su bili potrebni za uspjeh u sporu jer je legitimno zahtijevao sudsku zaštitu, a u vezi dijela zahtjeva s kojim nije uspio u sporu, nisu nastali nikakvi posebni troškovi postupka i to stoga što je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje u tekstu: OT) određen kao jednokratna nagrada neovisno o vrijednosti predmeta spora i broju poduzetih radnji, dok je trošak uviđaja i geodetskog vještačenja bio nužan i visinom neovisan o dijelu zahtjeva s kojim tužitelj nije uspio, u smislu da zbog toga dijela ove radnje nisu poduzete samostalno niti je vještak zbog istog imao složeniji zadatak od izvršenog.

18.2. Slijedom navedenog, tužitelju pripada pravo na nadoknadu troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 500,00 eura (tbr. 7. toč. 2. OT-a), troška uviđaja i geodetskog vještačenja u iznosu od 454,81 eura i troška sudskih pristojbi za tužbu i rješenje o smetanju posjeda u iznosu od 26,54 eura, time ukupnog troška postupka u iznosu od 981,35 eura sa zateznom kamatom koja je određena primjenom čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

Dubrovnik, 30. listopada 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika