REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-550/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stipi Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. rujna 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika Stipu Vuletića, odvjetnika, te zamjenika punomoćnika tuženika AL, odvjetničkog vježbenika, dana 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu broj 188-50- 3505494 od 2. lipnja 2006. zaključenog između tužiteljice PL, kao korisnika kredita, i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora, a koja glasi: "Naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici PL isplati iznos od 455,12 eur zajedno sa zateznom kamatom od 7. lipnja 2006. do isplate po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici PL nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.079,64 eur zajedno sa zateznom kamatom od 30. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 2.6.2006. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 188-50-3505494 kojim joj je isti odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.358,16 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja s time da joj je tuženik temeljem odredbe čl. 3. naplatio naknadu u iznosu od 455,12 eur tj. u visini od 3,30% od iznosa odobrenog kredita. Tužiteljica ističe da se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo te da isti uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, sve sukladno odredbi čl. 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Stoga tužiteljica ovakvu ugovornu odredbu smatra nepoštenom radi čega ju predlaže utvrditi ništetnom pri čemu napominje da ju tuženik uopće nije upoznao sa sadržajem te odredbe odnosno da joj nije prezentirao od čega se sastoji navedena naknada te zašto je određena baš u tom iznosu. Pored toga, tužiteljica potražuje povrat isplaćenog iznosa od 455,12 eur zajedno sa zateznom kamatom od 7.6.2006. do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je iznos sporne naknade točno i jasno određen u čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu odnosno da je navedena odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva zbog čega nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača s time da je plaćanje ove naknade propisano tuženikovim općim aktima čija je primjena ugovorena u čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu, a tužiteljica je potpisom ugovora izjavila da je s istima upoznata te je pristala na njihovu primjenu. Osim toga, tužiteljica ni sa čime ne dokazuje da je predmetna odredba prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a koje pretpostavke moraju biti ispunjene da bi se odredba mogla smatrati nepoštenom. Nadalje, tuženik ukazuje i na odredbu čl. 326. Zakona o obveznim odnosima sukladno kojoj se ništetnost ne može isticati ako je uzrok ništenosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor je ispunjen u cijelosti. Tuženik ističe i prigovor zastare, a ako bi se primijenilo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tijeku zastare od pravomoćnosti utvrđenja ništetnosti, tuženik ističe da bi tada predmetna tužba za isplatu bila preuranjena jer utužena tražbina još nije dospjela. Međutim, tuženik ne prigovara visini tužbenog zahtjeva, ali ističe da on nije bio nesavjestan stjecatelj u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom svega navedenoga, predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate s time da u podnesku od 30.4.2025. (stranica 40- 42) ističe da u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu nije niti bilo zabranjeno ugovoriti i naplatiti tzv. ulaznu naknadu niti je bilo propisano da je dužan navesti sve troškove koji se navedenom naknadom podmiruju, dok je na ročištu 19.5.2025. (stranica 44) prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora smatrajući ju suviše visokom te je istovremeno naveo da nije sporno kako je tužiteljici predmetna naknada naplaćena 6.6.2006.

3. Vezano uz prigovor tuženika da je tužiteljica vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.330,00 eur naznačila suviše visoko, sud je temeljem odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) na pripremnom ročištu održanom dana 19.5.2025. rješenjem (stranica 44) kao vrijednost predmeta spora odredio upravo iznos od 1.330,00 eur imajući u vidu da je tužiteljica pored kondemnatornog tužbenog zahtjeva postavila i deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe za kojeg vrijednost predmeta spora u iznosu od 874,88 eur (1.330,00 eur umanjeno za 455,12 eur) nije naznačena suviše visoko, posebno imajući u vidu da tužiteljica na glavnicu od 455,12 eur potražuje i zatezne kamate i to od 7.6.2006., dakle, za razdoblje više od 19 godina.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 7- 18) te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (stranica 49 i 50).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 188- 50-3505494 od 2.6.2006. (stranica 14-17, u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) i to na iznos od 22.358,16 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja, a da je u čl. 3. toga Ugovora o kreditu određeno da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada u visini od 3,30% od iznosa kredita.

7. Sporno je, je li navedena odredba predmetnog Ugovora o kreditu nepoštena u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, a slijedom toga i ništetna odnosno je li tuženik dužan navedeni iznos vratiti tužiteljici i to zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana izvršene isplate te je li za navedeno potraživanje nastupila zastara.

8. Tužiteljica u svom iskazu (stranica 49 i 50) navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopila radi kupnje vozila koje joj je bilo potrebno za osobne potrebe jer nije bila vlasnica niti obrta niti trgovačkog društva, a kada je u auto kući odabrala vozilo, rečeno joj je da joj tužena banka može odobriti kredit pa kada je prikupila potrebnu dokumentaciju, otišla je u poslovnicu tužene banke gdje joj je predočen predmetni Ugovor o kreditu kao gotov pa o pojedinim ugovornim odredbama nije mogla pregovarati s time da je vidjela da je prema odredbi čl. 3. toga Ugovora o kreditu u obvezi tuženiku platiti naknadu, ali joj vezano uz to nije ništa posebno pojašnjeno u smislu na što se ova naknada odnosi pa je ovakav ugovor mogla samo prihvatiti ili ne prihvatiti. Tvrdi da joj je ova naknada naplaćena tako što je ustegnuta od odobrenog kredita.

9. Ovakav iskaz tužiteljice iz kojeg jasno proizlazi da o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovarala s tuženikom, već joj je samo u auto kući u kojoj je odabrala vozilo rečeno da joj tužena banka može odobriti kredit nakon čega joj je u poslovnici tužene banke predočen već pripremljen ugovor o kreditu, sud je prihvatio kao istinit jer je isti iznesen uvjerljivo i logično, a što pak znači da je navedena ugovorna odredba sastavni dio predmetnog tipskog ugovora te da je bila uvjet sklapanja istog pa stoga nije niti bilo moguće tužiteljicu na njen eventualni zahtjev osloboditi plaćanja ove naknade ili ju eventualno umanjiti s time da tužiteljici nije pojašnjeno na što se ista zapravo odnosi i zašto iznosi baš 3,30% od sredstava koji su joj odobreni.

10. Nadalje, uvidom u predmetni Ugovor o kreditu (stranica 14-17) također je utvrđeno da niti u istome nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada i zašto je određena upravo u navedenom postotku od sredstava koji su tužiteljici odobreni pa kako je odredbama čl. 81. st. 1. i 2. te čl. 82. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, uz napomenu da je odredbom čl. 84. ZZP-a propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni samo ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive, dok je uvidom u spornu odredbu predmetnog Ugovora o kreditu utvrđeno da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja odredba je nerazumljiva i nedorečena, to je sud, slijedom svega navedenoga, spornu odredbu iz čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu utvrdio ništetnom pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 455,12 eur tj. da joj vrati ono što je od nje primio na temelju takve ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) na koji iznos je tužiteljici priznato pravo na zatezne kamate od 7.6.2006. do isplate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj.

11. Naime, tuženik je već u odgovoru na tužbu naveo da ne prigovara visini tužbenog zahtjeva, dok je na ročištu 19.5.2025. (stranica 44) naveo da nije sporno kako je tužiteljici predmetna naknada naplaćena 6.6.2006.

12. Sud je odbio tuženikov prigovor zastare imajući u vidu da prema zauzetom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/2020-2 od 30.1.2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa kako je ništetnost navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u konkretnom slučaju utvrđena tek ovom presudom, to opći zastarni rok od pet godina, koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a, nije još niti počeo teći.

13. Pri tome se napominje da nije prihvaćen niti tuženikov prigovor da tužiteljica uopće ne može isticati ništetnost odredbe čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu sukladno odredbi čl. 326. st. 2. ZOO-a jer da je isti u cijelosti ispunjen, a da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja. Naime, u konkretnom slučaju se ne radi ni o kakvoj zabrani manjeg značaja kao uzroku utvrđene ništetnosti navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu pa sama činjenica što je isti doista u cijelosti ispunjen ne može biti razlogom koji bi tužiteljici onemogućio isticanje ništetnosti iste.

14. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podneska od 22.3.2025. u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 19.5.2025. i 19.9.2025. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 800,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 200,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi plaćenih 26,55 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 53,09 eur pa to onda sveukupno iznosi 1.079,64 eur koliko je tuženiku pod točkom III. izreke i naloženo da joj nadoknadi na ime parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od 30.10.2025. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate i to temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

15. Tužiteljici su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do isplate po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 30. listopada 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćnicima tuženika