Pr-6002/2021-26

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste GH, u pravnoj stvari tužiteljice ĆH OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 15.listopada 2025., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice, a po objavi presude dana 30.listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici ĆH OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 443,48 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,45 EUR teče od 15. studeni 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 13,40 EUR teče od 15. prosinac 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 16,18 EUR teče od 15. siječanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 13,20 EUR teče od 15. veljača 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,44 EUR teče od 15. ožujak 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 14,46 EUR teče od 15. travanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 13,80 EUR teče od 15. svibanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,53 EUR teče od 15. lipanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,13 EUR teče od 15. srpanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 11,79 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 13,15 EUR teče od 15. rujan 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 21,30 EUR teče od 15. listopad 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,39 EUR teče od 15. studeni 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 24,86 EUR teče od 15. prosinac 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,17 EUR teče od 15. siječanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 23,13 EUR teče od 15. veljača 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 16,25 EUR teče od 15. ožujak 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 20,74 EUR teče od 15. travanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,64 EUR teče od 15. svibanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,83 EUR teče od 15. travanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,05 EUR teče od 15. studeni 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,04 EUR teče od 15. lipanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,41 EUR teče od 15. srpanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,05 EUR teče od 15. kolovoz 2022. – zakonskom kamatom koja na iznos od 13,42 EUR teče od 15. rujan 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,02 EUR teče od 15. siječanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,03 EUR teče od 15. ožujak 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,05 EUR teče od 15. lipanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,90 EUR teče od 15. listopad 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 86,49 EUR teče od 15. studeni 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 43,25 EUR teče od 15. prosinac 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 9,93 EUR teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od

2.447,19 eura zajedno s pripadajućom :

– zakonskom kamatom koja na iznos od 90,31 EUR teče od 15. srpanj 2016.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 130,08 EUR teče od 15. kolovoz 2016.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 54,16 EUR teče od 15. rujan 2016.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 86,53 EUR teče od 15. listopad 2016.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 94,30 EUR teče od 15. studeni 2016.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 79,38 EUR teče od 15. prosinac 2016.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 68,75 EUR teče od 15. siječanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 182,07 EUR teče od 15. veljača 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 134,24 EUR teče od 15. ožujak 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 77,45 EUR teče od 15. travanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 76,34 EUR teče od 15. svibanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 137,37 EUR teče od 15. lipanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 115,67 EUR teče od 15. srpanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 117,44 EUR teče od 15. kolovoz 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 112,51 EUR teče od 15. rujan 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 50,44 EUR teče od 15. listopad 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 263,98 EUR teče od 15. studeni 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 60,45 EUR teče od 15. prosinac 2017. – zakonskom kamatom koja na iznos od 120,54 EUR teče od 15. siječanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 96,66 EUR teče od 15. veljača 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 119,69 EUR teče od 15. ožujak 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 109,56 EUR teče od 15. travanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 14,27 EUR teče od 15. svibanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 12,76 EUR teče od 15. lipanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 13,98 EUR teče od 15. srpanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,67 EUR teče od 15. kolovoz 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,40 EUR teče od 15. rujan 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 15,19 EUR teče od 15. listopad 2018.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.620,35 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] , sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 8.lipnja 2021. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu više medicinske sestre u Službi za centralnu sterilizaciju. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik na klinici za kirurgiju za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 16%, odnosno 19% od 01.rujna 2019. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice da imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine. Ističe prigovor presuđene stvari pod posl.brojem Pr-745/2018. Navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

3.Tužiteljica je podneskom od 12.rujna 2024., sukladno raspravnom rješenju suda, uredila tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 1.368,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.10.2018. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

3.1.Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu i to prvenstveno u pogledu točke kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Nadalje, u preostalom dijelu smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama.

3.2.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 10.lipnja 2025. uredila i postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 2.890,71 eura.

3.3.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, tuženik prvenstveno ističe da je uređeni tužbeni zahtjev nepodoban je za raspravljanje. Naime, za mnoge je mjesece iz utuženog razdoblja vještak po raznim osnovama iz tužbe utvrdio 0 eura. Stoga je neosnovano tužiteljevo zbrajanje iznosa po raznim osnovama i postavljanje potraživanja ukupno po svim osnovama za pojedini mjesec. Da bi se moglo odlučiti o tužbenom zahtjevu, tužitelj da je trebao razdvojiti svako potraživanje, upravo onako kako je to napravio i financijski vještak. Nadalje, tužitelj da je navedenim podneskom povukao dio tužbenog zahtjeva jer istim više, za razliku od podneska od 12.09.2024., ne potražuje isplatu od 19,00 eura za ukupno 40 mjeseci, čemu da se tuženik protivi. Nadalje, da tužitelj ne potražuje iznos od 19,00 eura za svaki mjesec već manji iznos, odnosno ukupno tužitelj povlači potraživanje od 760,00 eura + zz kamate, čemu da se tuženik također izričito protivi. Sveukupno tužitelj povlači dio osnova i dio visine (1.075,02 eura + zz kamate) čemu se tuženik izričito protivi. Tuženik, opreza radi, za slučaj da sud zauzme stav kako je tužitelj podneskom preinačio tužbeni zahtjev ističe kako osporava osnovu i visinu preinačenog tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare potraživanja.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, te uvidom u spis ovog suda Pr-745/2018.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Tužiteljica je popisala parnični trošak.

6.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

7.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

8.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8.1.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18. Obračun dodatka za znanstveni stupanj predviđen je čl.54. st.2. TKU.

8.2.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8.3.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

8.4.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.5.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

8.6.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

9.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo TH, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak u svojem nalazu i mišljenju vještači razdoblje od 6/2016. -9/2024. (iako tužiteljica podneskom od 12.rujna 2024. potražuje za razdoblje od 10/2018. -9/2024., upravo zbog prigovora presuđene stvari). Vještak navodi da tužitelju u razdoblju od lipnja 2016. do rujna 2024. nisu obračunati niti isplaćeni traženi dodaci na plaću za otežane uvjete rada, kao ni dodatak za odgovornost, a posljedično su nepravilno isplaćene i naknade za godišnji odmor odnosno bolovanje i to u ukupnom bruto iznosu od 2.890,71 EUR.

10.S obzirom na takvo utvrđenje vještaka, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev potražujući sada iznos od 2.890,71 eura, dakle obuhvaćajući i razdoblje za koje sama potvrđuje da je već presuđeno i koje k tome nije ni utuženo prema posljednjem uređenom tužbenom zahtjevu.

11.U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu i postavila manifestacijski zahjtev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlike plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama.

12.S obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze, niti pokušao dokazati da je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio, sud je tužitelja pozvao raspravnim rješenjem na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl.325 st.2, a u vezi s čl.186b st.4 ZPP.

13.Tužiteljica je podneskom od 12.rujna 2024. postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je zatražila isplatu iznosa od 1.368,00 eura za razdoblje od 01.10.2018. do 30.09.2024., po svim utuženim osnovama, da bi po dostavi pisanog nalaza i mišljenja vještaka postavila tužbeni zahtjev na iznos od 2.890,71 eura.

14.Tako uređenom tužbenom zahtjevu tuženik se usprotivio kako je to već navedeno po toč.3.3. obrazloženja ove odluke.

15.Tužiteljica je podneskom od 12.rujna 2024. postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 1.368,00 eura. Konačno, a nakon provedenog vještačenja i zaprimanja vještakovog pisanog nalaza i mišljenja, tužiteljica je postavila konačni tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogla znati niti izračunati koje točne iznose joj tuženik duguje po osnovama koja ista u tužbi navodi i potražuje jer tužiteljica kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje znanja kojima bi precizno i točno postavila tužbeni zahtjev. Vještak je pak u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da tužiteljici pripada ukupni bruto iznos od 2.890,71 eura.

16.Sud je izvršio uvid u spis pod posl.brojem Pr-745/2018 u pravnoj stvari tužiteljice ĆH protiv tuženika KBC Split pregledom kojeg je utvrđeno da je po istim osnovama dana 16.listopada 2019. donesena (pravomoćna) presuda za razdoblje od 01/2014.-09/2018.

16.1.Međutim, tužiteljica je posljednjim uređenim tužbenim zahtjevom obuhvatila i razdoblje koje je, dakle već suđeno u predmetu Pr-754/2018. Naime, sama tužiteljica u podnesku od 22.04.2022. u odnosu na prigovor presuđene stvari ističe da je u predmetu Pr-754/2018 utvrđena razlika plaće za razdoblje od 01/2014. - 09/2018., pa da predmetnom tužbom sada potražuje razliku za razdoblje od 01.10.2018. (što prvotno tužbom nije potraživala), da bi potom posljednjim uređenim tužbenim zahtjevom (bez obzira što je vješatak izašao izvan okvira tužbenog zahtjeva) potraživala i za već presuđeno razdoblje od 06/2016.-09/2018. U tom smislu se izjavljeni prigovor presuđene stvari smatra djelomično osnovanim.

16.2.Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu o kojem je već ranije odlučeno odnosno ukupno za iznos od 2.447,19 eura te odlučiti kao u toč.II izreke.

17.U odnosu na preostali dio tužbe i tužbenog zahtjeva ističe se slijedeće.

18.U odnosu na preinaku tužbe, ističe se da institut preinake ima samo procesnopravni učinak, što znači da kada sud odlučuje o dopuštenosti preinake, sud će ocijeniti je li ona s procesnopravnog stajališta svrhovita za rješenje odnosa među strankama.

19.Ono što je tijekom postupka neprijeporno utvrđeno jest to da je tužiteljica obavila određeni rad za koji rad joj tuženik nije izvršio pravilni obračun pa shodno tome ni isplatu naknade plaće.

20.Preinaka u smislu povećanja tužbenog zahtjeva ili pak smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka-pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 26.04.2021.) izvršena prema nalazu i mišljenju vještaka u ovom postupku svrsishodna je za konačno rješenje odnosa između stranaka. Naime, svrsishodnost preinake ocjenjuje se s obzirom na to ostvaruje li se tom preinakom krajnji cilj raspravljanja onog spornog među strankama, pa i u situaciji kad se tuženik protivi preinaci sud je može dopustiti ako smatra da je takva preinaka jedino rješenje spornog odnosa među strankama. Samim time je nesporno da je postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužiteljica nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavila određeni tužbeni zahtjev. Upravo zbog toga se i provode vještačenja u sudskim postupcima jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako radi utvrđivanja kakve činjenice pa tako i visine potraživanja (čl.250 ZPP), to isto (vještakovo) znanje je potrebno tužiteljici da bi mogla urediti tužbeni zahtjev sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Naime, nerealno bi bilo očekivati da tužiteljica konkretan i k tome točan zahtjev postavi već u tužbi, odnosno da sama obavi izračun jer nije financijske struke.

21.U odnosu na tuženikove prigovore iz podneska od 2.srpnja 2025., navodi se slijedeće. Tužiteljica je podneskom od 12.rujna 2024. postavila tužbeni zahtjev na iznos od 1.368,00 eura, a po dostavi vještakovog nalaza i mišljenja postavlja ga na iznos od 2.890,71 eura. Ne uzimajući u obzir činjenicu da je vještak utvrdio potraživanje i za dio koji nije obuhvaćen tužbenim zahtjevom od 12.rujna 2024., takva preinaka je izvršena zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe (dostava vještakovog nalaza i mišljenja), pa se takvoj preinaci tuženik zapravo i ne može protiviti (čl.191. st.1. i 2. ZPP).

22.S obzirom na navedeno neosnovan je i prigovor zastare s obzirom da je tužba podnesena dana 8.lipnja 2021., a najstarije osnovano potraživanje je dospjelo 15.studenoga 2018., iz čega proizlazi da bi prigovor zastare neosnovan. Naime, iz odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako nije drugačije određeno.

23.Što se tiče prigovora da je tužbeni zahtjev nakon provedenog finacijskog vještačenja nepodoban za raspravljanje, isti nije osnovan jer je tužitelj isti postavio u skladu s provedenim financijskim vještačenjem, prema mjesečnom zbroju razlike plaće po svim osnovama, a koji je mjesečni ukupni izračun prikazao i sam vještak u svojim tablicama, s ispravnim datumom dospijeća, u onom dijelu u kojem se tužbeni zahtjev smatra osnovanim, odnosno onako kako je to odlučeno u toč.I izreke.

24.Odluka o parničnom trošku se temelji na popisanom trošku, odredbama čl.154.-155. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

24.1.U odnosu na osnovu i visinu uspjela tužiteljica je uspjela u iznosu od 15,34%, a tuženik u iznosu od 84,66%.

24.2.Tužitelju je priznat slijedeći trošak: sastav tužbe-100 bodova, za ročište od 21.05.2024.-100 bodova, podnesak od 10.07.2024. -100 bodova, ročište od 10.9.2024.-100 bodova, podnesak od 10.10.2024. -100 bodova, ročišta 15.10.2024. - 100 bodova, sastav podneska od 10.06.2025. -100 bodova, ročište od 15.10.2025.- 100bodova, pristup na ročište za objavu presude-50 bodova, ukupno 850 bodova (1 bod=2,00 eura), što daje 1.700,00 eura+PDV=2.125,00 eura.

24.3.Tužiteljici nije priznat trošak podneska od 22.04.2022. kojim se obrazlaže prigovor presuđene stavri jer je isti nastao krivnjom tužieljice (utuženo djelomično već presuđeno), nije priznat sastav podneska od 12.09.2024. (tužiteljica je već u tužbi bila dužna naznačiti potpun tužbeni zahjtev, a ne tek na poziv suda). U izreci odluke kojom se dosuđuju troškovi postupka sud navodi samo ukupan iznos troškova postupka koji je jedna stranka dužna naknaditi drugoj, dok se priznavanje/nepriznavanje troškova, prijeboj i ostalo obrazlažu u samoj odluci (Županijski sud u Varaždinu, Gž 829/05 od 14.9.2005.).

24.4.S obzirom da je razlika uspjeha tužiteljice i tuženika 63,76 %, tužiteljici pripada 63,76% od 2.125,00 eura što iznosi 1.354,90 eura+trošak vještačenja od 265,45 eura, ukupno 1.620,35 eura (sve prema odlukama Županijskog suda u Vukovaru Gž R-55/2025 i Gž R-57/2025 u istim pravnim stvarima, po istim osnovama protiv istog tuženika).

25.U odnosu na navode tuženika da se isti protivi preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu toč.II koja bi se odnosila na način isplate parničnog troška, ističe se da se prema čl.191. Zakona o parničnom postupku ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, pa se takav prigovor smatra bespredmetnim.

25.1.U odnosu na prigovor da se parnični trošak isplati na svoj račun pun.tužiteljice, odlučeno je kao u toč.II izreke sukladno čl.94. st.1. Zakona o parničnom postupku, prema kojem opseg punomoći određuje stranka, pa ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne strane primiti dosuđene troškove (rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž R-138/2024, od 07.02.2025., Županijskog suda u Osijeku Gž R-302/2024 od 18.02.2025., Županijskog suda u Varaždinu Gž R-29/2025 od 24.03.2025., itd).

26.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 30.listopada 2025.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku