REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5540/2020-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja JM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Andrea Cmički odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika KM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dijana Malobabić Lonjak odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave 18. rujna 2025. godine, u nazočnosti stranaka i njihovih opunomoćenika, dana 30. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja JM kojim zahtijeva utvrđenje da tuženoj KM ne pripada ½ dijela ostavinske mase pokojnog DM, rođenog **.**.1933., umrlog **.**.2015., a na ime bračne stečevine te da naknadi trošak parničnog postupka tužitelju.

II Nalaže se tužitelju JM naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku KM u svoti od 2.750,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je 14. studenog 2017. godine ovosudnim rješenjem poslovni broj O-8784/15 prekinut ostavinski postupak iza pokojnog DM te tužitelj upućen pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja da tuženoj ne pripada izdvajanje 1/2dijela ostaviteljeve imovine na ime bračne stečevine budući je tužena u tom ostavinskom postupku zahtijevala upravo izdvajanje tog dijela ostavinske imovine kao bračne stečevine, premda nikad nije bila zaposlena ni svojim radom doprinosila stjecanju te imovine, dočim je ostavitelj bio direktor jedne tvornice i imao visoka primanja te je bio i predsjednik Gospodarske komore Zagreb, a nekretnina koja predstavlja njegovu ostavinsku imovinu isključivo njegova, bez tuženičinog udjela i nije kupljena ušteđenim novcem iz obiteljskog proračuna već je posljedica ostaviteljevog položaja u tvornici, a novčana sredstva na računu DM su stečena prodajom nekretnine koju je naslijedio iza svog brata te opet ne predstavlja bračnu stečevinu i zahtijeva utvrđenje da tuženoj KM ne pripada ½ dijela ostavinske mase pokojnog DM, rođenog **.**.1933., umrlog **.**.2015., a na ime bračne stečevine te da naknadi trošak parničnog postupka tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenog zahtjevu u cijelosti, navodi da je jedno vrijeme bila zaposlena, ostavitelj jedno vrijeme nije bio zaposlen, smatra da postoji sudska praksa da je doprinos bračnog druga koji se brinuo o domaćinstvu jednako vrijedan doprinosu onoga drugoga koji je radio, poriče navod da bi novčana sredstva na ostaviteljevom računu bila stečena prodajom nekretnine koju je on naslijedio od svoga brata, već je riječ o zajedničkoj ušteđevini i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u ovosudno rješenje poslovni broj O-8784/15 od 14. studenog 2017. godine i rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž.-71/2018 od 17. travnja 2019. godine, uvid u tuženikovu radnu knjižicu, izjavu Grada Zagreba od 24. siječnja 2002. godine, kupoprodajni ugovor od 8. veljače 1991. godine i nadopunu od 14. siječnja 2002. godine te dodatak od 7. veljače 2002. godine, potvrdu trgovačkog društva Jedinstvo od 26.veljače 1992. godine, ovosudno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-4669/2000 od 9. listopada 2000. godine, ugovor o kupoprodaji nekretnine od 23. studenog 2000. godine, nalog za prijenos deviznih sredstava od 13. veljače 1993. godine, izjavu UM od 3.ožujka 1993. godine, preslušao stranke i svjedoka JMĐ, uvid u izvadak iz matične knjige umrlih DM, ugovor o kupoprodaji stana od 8. veljače 1993. godine, svjedok KMĐ nije preslušana, jer je tuženik odustao od tog prijedloga podneskom od 4.studenog 2024. godine, uvid u dopis Porezne uprave od 21. prosinca 2023. godine, te uvid u dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 2. svibnja 2024. godine i 20. svibnja 2024. godine.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Nije prijeporno da je ostavitelj umro **.**.2015., a da je brak s tuženom sklopio 25. kolovoza 1962. godine te su u braku rođene dvije kćeri, od kojih je jedna tužiteljica, a druga svjedokinja ŠM, što je i utvrđeno uvidom u ovosudno rješenje poslovni broj O-8784/15 od 14. studenog 2017. godine.

6. Nadalje nije prijeporno da je ostavitelj od trgovačkog društva "Jedinstvo " kupio predmetni stan u [adresa], te ga je otplatio što je utvrđeno uvidom u navedeni ugovor od 8. veljače 1991. godine i potvrdu trgovačkog društva Jedinstvo od 26. ožujka 1992. godine.

7. Zatim nije prijeporno da je ostaviteljev brat IM ugovorom o kupoprodaji stana od 8. veljače 1993,. godine s trgovačkim društvom " Ris " d.o.o stekao stan u [adresa], te da je izjavio 3. ožujka 1993. godine da je ostavitelj uplatio kupoprodajnu cijenu za otkup ovog stana i izjavio da taj stan ostavlja svom bratu tj. ostavitelju, ili u slučaju njegove ranije smrti kćerima ovdje tužiteljici i svjedokinji ŠM, a uvidom u nalog za prijenos deviznih sredstava je utvrđeno da je 13. veljače 1993. godine ostavitelj trgovačkom društvu Ris uplatio kupoprodajnu cijenu te je uvidom u ovosudno rješenje poslovni broj O-4669/2000 od 9. listopada 2000. godine utvrđeno da je jedini nasljednik UM upravo ovdje ostavitelj i to na predmetnom stanu te je uvidom u kupoprodajni ugovor od 23. studenog 2000. godine utvrđeno da je ostavitelj taj stan prodao OM.

8. Nakon toga nije prijeporno da je ostavitelj bio zaposlen te je od 31. prosinca 1991. godine primao mirovinu koja je pobliže navedena u dopisu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 2.svibnja 2024. godine, podaci o dohotku i primitku ostaviteljevima od 1962. godine do 2015. godine nisu pribavljeni, jer je porezna uprava 21. prosinca 2023. godine izvijestila sud da je njegov status brisan.

9. Konačno je uvidom u tuženikovu radnu knjižicu utvrđeno da je bila zaposlena od 1. listopada 1958. godine do 4. rujna 1963. godine.

10. Prijeporno jest je li ostaviteljeva imovina bračna stečevina s tuženom nastala tijekom njihovog braka ili njegova posebna imovina, a odnosi se prvenstveno na stan u [adresa] kao i novčana sredstva na računu.

11. Iskazom svjedoka ŠM, kojeg sud prihvaća kao životnog i uvjerljivog te nepristranog u odnosu na parnične stranke, jer nema dokaza da je u lošim odnosima s bilo kojim od njih je utvrđeno da je ostavitelj bio zaposlen tijekom braka s tuženom, a tužena je bila kućanica otprilike od tužiteljeva računa, da je ostavitelj dobio stanarsko pravo na predmetnom stanu i kupio ga tijekom braka s tuženom, a da je na posebnom stanu ostavitelj imao stanarsko pravo prije braka s tuženom te je tužena u brak unijela ušteđevinu i miraz, a da je tužena još povremeno zarađivala šivanjem, što pak odgovara podacima u radnoj knjižici tužene i ugovoru o kupnji predmetnog stana, a iskazu i same tužene kojeg sud prihvaća u tom dijelu kao podudarnog ovim ispravama i svjedokovom iskazu.

12. Sama tužiteljica iskazuje da je ostavitelj radio tj. bio zaposlen, a tužena je bila kućanica što je suglasno prethodno obrazloženim dokazima u većem dijelu ovoga braka, jer je tužena radila kraće vrijeme, dočim tužiteljica smanjuje ovim iskazom opseg tuženičine zarade šivanjem.

13. Glede stana stečenog nasljeđivanjem od ostaviteljevog brata UM svjedokinja ŠM i tužena suglasno iskazuju da je novac za otkup tog stana ostaviteljevom bratu dao upravo ostavitelj, kao i tužena, što odgovara i izjavi ostaviteljeva brata i navodu da prijenos deviznih sredstava u dijelu da je ostavitelj uplatio kupoprodajnu cijenu za taj stan, to pak iskazuje i tužiteljica. Kako je iskazima svjedoka ŠM i tužene utvrđeno, ovaj stan UM je zapravo stečen tako da je ostavitelj dao bratu novac za otkup stana te je posljedica toga i da ga je naslijedio nakon bratove smrti kao jedini rođak, a sve to kao dogovor između ostavitelja i UM kako proizlazi iz njegove izjave i ostaviteljevog naloga za prijenos deviznih sredstava, dočim je ovim iskazima utvrđeno da je taj novac za otkup stana UM zapravo stečen tijekom braka ostavitelja i tužene, te po ocjeni ovog suda predstavlja zajedničku imovinu, zbog čega nije prihvatljiv tužiteljičin iskaz u tom dijelu kao nedokazan.

14. Slijedom toga sud ocjenjuje da su tužena i ostavitelj zajedničkim radom stjecali ovu imovinu tijekom braka tako što je ostavitelj zarađivao svojim radom za potrebe obitelji, a tužena je preuzela skrb za kućanstvo i djecu nakon nekoliko godina što je bila zaposlena, te je povremeno i zarađivala šivanjem, a nije ni odlučno koliko je tim zarađivala te su tako svu ovu imovinu njih dvoje stekli kao bračnu stečevinu na jednake dijelove cijeneći njihov doprinos braku i obitelji na ovaj način. Dakle, stan u [adresa], je po ocjeni ovog suda na osnovi provedenih dokaza kupljen novcem stečenim tijekom braka kao zajednička imovina, a novac za otkup stana UM je također stečen kao zajednička imovina tijekom braka a posljedično i novčana svota na ostaviteljevom računu nakon što je taj stan prodao trećoj osobi, a to što je ostavitelj naslijedio taj stan kao jedini nasljednik svog brata ne utječe na činjenicu da su ga upravo ostavitelj i tužena otkupili svojim novcem kojeg su zajednički stekli tijekom braka, neovisno što je tim novcem na ovaj način raspolagao samo ostavitelj, dočim je ovo nasljeđivanje samo posljedica ulaganja zajedničkog novca te u biti ne predstavlja posebnu imovinu.

15. Slijedom toga je po odredbi čl, 277, Zakona o braku i porodičnim odnosima ( 11/78 – 59/90) koji se primjenom odredbe čl. 364, Obiteljskog Zakona ( NN 116/03 – 107/07), primjenjuje na ovaj slučaj s obzirom na vrijeme stjecanja imovine, kako je prethodno obrazloženo, sud ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan, budući je sva ova imovina u ostavinskom postupku iza DM stečena u braku na jednake dijelove, premda glasi na njega.

16. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 1 Zakona o parničnom postupku primjenom Tbr. 7, 8 i 9 je sud tuženiku dosudio trošak odvjetničkog zastupanja prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora i to za odgovor na tužbu, sva četiri podneska i svih 6 ročišta za glavnu raspravu po 200,00 eura, ročište za objavu presude nije priznato po odredbi čl. 155, st. 1 Zakona o parničnom postupku kao nepotrebno za uspjeh u postupku, što je ukupno 2.200,00 eura, uz PDV od 550,00 eura, što je 2.750,00 eura.

U Zagrebu, dana 30. listopada 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka