REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Poslovni broj: Us I-1313/2025-10
[adresa] L 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja LO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po opunomoćenici Bojani Pavković, odvjetnici u Rijeci, Trg Ivana Koblera 2, protiv tuženika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost (OIB: 35550098638), Zagreb, Jurjevska 34, radi izdavanja Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri za pristup kvalificiranim podacima, 30. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja/oglašavanja ništavim rješenja tuženika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, KLASA: UP/I-200-04/24- 04/98, URBROJ: 50439-03/97-25-8 od 30. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, KLASA: UP/I-200-04/24-04/98, URBROJ: 50439-03/97-25-8 od 30. travnja 2025. odbijen je zahtjev Glavne uprave za ljudske potencijale i sigurnost Europske komisije broj D (2024) 5111654/hab 26636, od 13. rujna 2024., za izdavanje Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri za pristup klasificiranim podacima LO, rođenom **.**.1985. u [adresa], Bosna i Hercegovina.
2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika, Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, KLASA: UP/I-200-04/24-04/98, URBROJ: 50439-03/97-25-8 od 30 travnja 2025., tužitelj je 8. srpnja 2025. podnio tužbu ovome sudu, kod kojeg je zaprimljena pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da nema mogućnosti provjere prava na koje se poziva tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja, osobito da nema mogućnost uvida u Pravilnik o standardima sigurnosne provjere Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, neklasificirano, KLASA: 023-01/11- 01/03, URBROJ: 50439-04-11-01 od 1. ožujka 2011. i KLASA: 023-01/11-01/03, URBROJ: 50439-04-13-02 od 30 prosinca 2013. u nastavku teksta Pravilnik o standardima sigurnosne provjere) na kojeg se sam tuženik pozvao prilikom donošenja osporavanog rješenja, zbog čega tužitelj da nema nikakve mogućnosti provjeriti zakonske odredbe na koje se tuženik poziva. Ističe, da su odredbom članka 18. stavak 6. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“ broj 79/07 i 86/12, u nastavku teksta ZTP), jasno navedeni razlozi za neizdavanje certifikata te da istom odredbom nije navedena mogućnost tuženika da odbije izdavanje certifikata samo zato što je osoba koja se provjerava, dio vremena živjela ili živi u inozemstvu. Napominje, da je tužitelj dao sve točne podatke glede toga gdje živi, radi i boravi, a na tuženiku je bilo da provede postupak i provjeri podatke koje je tužitelj dao, kao i da prikupi sve potrebne podatke za sigurnosnu provjeru za pristup klasificiranim podacima sukladno Zakonu o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“ broj 85/08 i 86/12, u nastavku teksta ZSP).
3. Također, ističe da su svi podaci o njegovom zaposlenju i boravku u inozemstvu navedeni u Upitniku za sigurnosnu provjeru drugog stupnja, da je tužitelj sada zaposlen kao financial officer u European health and executive agency u Belgiji, a da je prije toga bio zaposlen na radnom mjestu u DG reform-BXL, također kao financial officer, odnosno da tužitelj više od 5 godina radi za Europsku komisiju, s time da do sada istome nije bio potreban predmetni Certifikat. Navodi da trenutno radi kao financial i procurement officer pri EU delegaciji u Ankari, Turskoj.
4. Naposljetku, tužitelj navodi da tuženik rješavajući o zahtjevu tužitelja, nije primijenio odredbu članka 40. Zakona o sigurnosnim provjerama, a također smatra, da je tuženik prilikom donošenja osporavanog rješenja povrijedio odredbe navedenog Zakona o sigurnosnim provjerama i Zakona o tajnosti podataka, jer je kao razlog neizdavanja certifikata naveo činjenicu, da je tužitelj živio tj. živi i radi u inozemstvu, a pritom nije uzeo u obzir činjenicu da tužitelj, već više od 5 godina radi na radnim mjestima vezanim uz Europsku komisiju.
5. Zaključno, tužitelj je ponovio da nije upoznat sa sadržajem Pravilnika o standardima sigurnosne provjere, zbog čega da tužitelj nema mogućnosti točno i precizno pobijati materijalne i postupovne odredbe koje je tuženik povrijedio prilikom donošenja rješenja. Osim svega navedenog, da je tuženik povrijedio i odredbu članka 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 110/21, u nastavku teksta: ZUP), budući da u obrazloženju osporavanog rješenja nije sastavljeno u skladu s citiranom odredbom ZUP-a, jer se ne navode razlozi zbog kojih nije usvojen zahtjev tužitelja. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 30. travnja 2025. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak, podredno da se oglasi ništavim osporavano rješenje tuženika od 30. travnja 2025., sve uz nadoknadu troška upravnog spora.
6. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 22. kolovoza 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja koje je doneseno u postupku, postupajući sukladno člancima 4. i 40. ZSP-a, a na temelju izvješća Sigurnosno-obavještajne agencije o rezultatima sigurnosne provjere drugog stupnja provedene za tužitelja, a kojim je utvrđeno, postojanje sigurnosne zapreke za izdavanje certifikata tužitelju iz članka 18. stavak 6. Zakona o tajnosti podataka, što se odnosi na druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima, odnosno činjenice koje su propisane člankom 22. stavak 1. Pravilnika (nemogućnost nadležne Sigurnosno-obavještajne agencije da sigurnosno provjeri životno razdoblje provjeravane osobe od 6 (šest) mjeseci i više), pa je osporavanim rješenjem tuženika sukladno članku 19. stavak 1. ZTP-a, odbijen zahtjev Glavne uprave za ljudske potencijale i sigurnost Europske komisije, a navedeni upravni akt je dostavljen tužitelju putem Glavne uprave za ljudske potencijale i sigurnost Europske komisije.
7. Stoga je tuženik odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti detaljno obrazloženo, predložio, da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
8. Utvrđeno je da je opunomoćenici tužitelja na njezin zahtjev od 30. rujna 2025. omogućeno 1. listopada 2025. vršenja uvida u spis predmeta upravnog spora i Pravilnik za potrebe rješavanja ovog spora, dok je Sud izvršio uvid u spis tuženika i klasificirane podatke SOA-e označen stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“, o čemu je sastavljena 23. listopada 2025. službena bilješka u spisu predmeta upravnog spora, a sve radi potrebe rješavanja predmetnog upravnog spora.
9. U ovom upravnom sporu, 23. listopada 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, u nastavku teksta: ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je službena osoba tuženika opunomoćenici tužitelja dala uvid u deklasificirane podatke koje je tužitelj dao SOA-e, a o čemu je SOA sastavila dopis nadnevka 9. siječnja 2025. i istog dostavila tuženiku pa je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.
10. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je Glavna uprava za ljudske potencijale i sigurnost Europske komisije, zahtjevom broj D (2024) 5111654/hab 26636 od 13. rujna 2024. zaprimljenim u Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost 19. rujna 2024., zatražila da se za ovdje tužitelja izda Uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri za pristup EU klasificiranim podacima stupnja tajnosti TAJNO, a u prilogu zahtjeva dostavljen je popunjeni i potpisani Upitnik za sigurnosnu provjeru drugog stupnja za tužitelja od 11. srpnja 2024.
11. Utvrđeno je, da je slijedom zaprimljenog zahtjeva za izdavanje certifikata stupnja tajnosti „TAJNO“, tuženik sukladno članku 9. ZSP-a od Sigurnosno obavještajne agencije zatražio provedbu sigurnosne provjere za tužitelja, kao i dostavu Izvješća o rezultatima sigurnosne provjere drugog stupnja te je Sigurnosno obavještajna agencija provela sigurnosnu provjeru za tužitelja i tuženiku je dostavila Izvješće o rezultatima sigurnosne provjere drugog stupnja, u kojem je utvrdila, postojanje činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost tužitelja za postupanje s klasificiranim podacima iz članka 22. Pravilnika od 1. ožujka 2011. i Pravilnika od 30. prosinca 2013., a nakon zaprimljenog izvješća o rezultatima sigurnosne provjere drugog stupnja, tuženik je od Sigurnosno obavještajne agencije zatražio deklasifikaciju djela podataka iz predmetnog izvješća, u svrhu donošenja rješenja te upoznavanja tužitelja s činjenicama temeljem kojih je doneseno predmetno rješenje, ovdje osporavani upravni akt.
12. Utvrđeno je, da je tuženik postupajući u skladu s člankom 4. i 40. ZSP-a, a na temelju Izvješća Sigurnosno-obavještajne agencije o rezultatima sigurnosne provjere drugog stupnja provedene za tužitelja, donio konačnu ocjenu o postojanju sigurnosne zapreke za izdavanje certifikata, utvrdivši, da kod tužitelja postoji sigurnosna zapreka iz članka 18. stavak 6. Zakona o tajnosti podataka (druge činjenice koje predstavljaju osnovu u za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima, odnosno činjenice koje su propisane člankom 22. st. 1. Pravilnika, nemogućnost nadležne Sigurnosno-obavještajne agencije da sigurnosno provjeri životno razdoblje provjeravane osobe od 6 mjeseci i više). Stoga je tuženik pozivajući se na odredbu članka 19. stavak 1. ZTP-a, osporavanim rješenjem od 30. travnja 2025., odbio zahtjev Glavne uprave za ljudske potencijale i sigurnost Europske komisije broj D (2024) 5111654/hab 26636, od 13. rujna 2024., za izdavanje Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri za pristup klasificiranim podacima LO, rođenom **.**.1985. u [adresa], Bosna i Hercegovina., koje je predmetom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.
13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj sud je utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
14. Naime, odredbom članka 3. stavka 1. ZSP-a propisano je, da su sigurnosne zapreke kod provođenja sigurnosne provjere za pristup klasificiranim podacima utvrđene Zakonom o tajnosti podataka.
15. Odredbom članka 17. ZSP-a propisano je, da ovisno o potrebi ostvarivanja pristupa klasificiranim podacima pojedinih stupnjeva tajnosti, provodit će se za klasificirane podatke stupnja tajnosti „Tajno“: sigurnosna provjera II. stupnja.
16. Odredbom članka 21. ZSP-a propisano je, da sigurnosna provjera II. stupnja provodi se na temelju Upitnika za sigurnosnu provjeru II. stupnja te primjenom sljedećih postupaka: ostvarivanja uvida u javne izvore, službene evidencije i zbirke podataka nadležnih sigurnosno-obavještajnih agencija, drugih državnih i javnih tijela, ostvarivanja uvida u evidencije i zbirke osobnih podataka, poslovnu ili drugu službenu dokumentaciju koju su pravni subjekti dužni voditi sukladno zakonu, te po procjeni nadležne sigurnosno obavještajne agencije i razgovorom s provjeravanom osobom, te razgovorom s drugim osobama po procjeni nadležne sigurnosno-obavještajne agencije.
17. Odredbom članka 18. stavka 1. ZTP-a propisano je, da pristup klasificiranim podacima imaju osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga te koje imaju izdano Uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (u daljnjem tekstu: certifikat).
18. U stavku 2. citiranog članka 18. ZTP-a propisano je, da su državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te pravne i fizičke osobe ovlašteni su za podnošenje zahtjeva za izdavanje certifikata za zaposlenike, koji u okviru svog djelokruga bi trebali imati pravo pristupa klasificiranim podacima. U stavku 3. citiranog članka 18. ZTP-a propisano je, da se zahtjev za izdavanje certifikata podnosi u pisanom obliku, Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost, dok je u stavku 4. citiranog članka 18. ZTP-a propisano da se certifikat izdaje za stupnjeve tajnosti „VRLO TAJNO“, „TAJNO“ i „POVJERLJIVO“ na rok od pet godina. Certifikat se ne označava stupnjem tajnosti već predstavlja neklasificirani podatak, a sukladno članku 5. citiranog članka 18. ZTP-a certifikat izdaje Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost na temelju ocjene o nepostojanju sigurnosnih zapreka za pristup klasificiranim podacima. Postojanje sigurnosnih zapreka utvrđuje se na temelju sigurnosne provjere koju obavlja nadležna sigurnosno-obavještajna agencija.
19. Odredbom članka 18. stavka 6. ZTP propisano je, da su sigurnosne zapreke u smislu ovoga Zakona neistinito navođenje podataka u upitniku za sigurnosnu provjeru, činjenice koje su posebnim zakonom propisane kao zapreke za prijam u državnu službu te izrečene stegovne sankcije i druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivosti ili pouzdanosti osobe za postupanje s klasificiranim podacima.
20. Odredbom članka 19. stavku 1. ZTP-a propisano je, da ako tijelo iz članka 18. stavka 5. ovoga Zakona, na temelju izvješća o rezultatima sigurnosne provjere ocijeni da postoje sigurnosne zapreke, rješenjem će odbiti izdavanje certifikata, dok je u stavku 2. citiranog članka 19. ZTP-a propisano da osoba kojoj je rješenjem odbijeno izdavanje certifikata nema pravo podnijeti žalbu, ali ima pravo pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od primitka rješenja.
21. Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu počinjene povrede odredaba tog postupka, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je osporavanim rješenjem tuženika odbijen zahtjev Glavne uprave za ljudske potencijale i sigurnost Europske komisije za izdavanje tužitelju Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri za pristup EU klasificiranim podacima u stupnju tajnosti „TAJNO“, budući je upravo uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno, da nije počinjena niti jedna povreda odredaba upravnog postupka pa niti ona na koju tužitelj ukazuje u tužbi, jer je osporavano rješenje tuženika, suprotno navodima tužitelja, sastavljeno u skladu sa odredbom članka 98. ZUP-a, a njegovo obrazloženje u skladu sa odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a, te su navedeni razlozi za donošenje istog, dok je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjeno i materijalno pravo.
22. Naime, osporavano rješenje tuženika je doneseno, jer je utvrđeno da kod tužitelja postoji sigurnosna zapreka iz članka 18. stavka 6. ZTP-a i to druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima, odnosno činjenice koje su propisane člankom 22. stavak 1. u Pravilnika (nemogućnost nadležne sigurnosno – obavještajne agencije da sigurnosno provjeri životno razdoblje provjeravane osobe od 6 (šest) mjeseci i više, u konkretnom slučaju, kod tužitelja se radi o vremenskom razdoblju od dvadeset godina).
23. S tim u svezi ukazuje se tužitelju, da je poštujući navedene propise ZSP-a i ZTP-a, tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja pravilno naveo one činjenice i podatke koje su mu to dopustili navedeni propisi pa iz tog razloga, nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da mu pravo i razlozi donošenja osporavanog rješenja nisu poznati.
24. Što se pak tiče navoda tužitelja iz tužbe kojima ističe da nema mogućnosti uvida u Pravilnik o standardima sigurnosne provjere, jer isti nije javno objavljen, ukazuje se tužitelju da je Pravilnik označen oznakom „NEKLASIFICIRANO“ i kao takav predstavlja neklasificiran podatak s ograničenom upotrebom u službene svrhe, u kojeg je opunomoćenica tužitelja izvršila uvid 1. listopada 2025.
25. S time u svezi valja odgovoriti tužitelju, da iako neklasificirani podaci nemaju utvrđeni stupanj tajnosti, isti su označeni oznakom „NEKLASIFICIRANO“ te sukladno članku 7. Uredbe o mjerama informacijske sigurnosti („Narodne novine“ broj 46/08) za razliku od podataka koji su bez oznake i za koja nema ograničenja uporabe i pristupa osoba, navedeni se podaci koriste samo u službene svrhe i mogu biti dostupni isključivo onim fizičkim osobama, tijelima i pravnim osobama koji imaju potrebu korištenja takvog podatka u službene svrhe i radi obavljanja poslova iz njihovog djelokruga, iz čega proizlazi da oznaka „NEKLASIFICIRANO“ nije oznaka stupnja tajnosti, ali je oznaka o ograničavanju distribucije tako označenih podataka isključivo onim osobama, kojima je nužnost pristupa takvom podatku radi obavljanja poslova iz djelokruga radnog mjesta na koje su raspoređene, odnosno imenovane.
26. Navedeni Pravilnik o standardima sigurnosne provjere tuženik je dostavio sudu uz odgovor na tužbu, kako bi ovaj sud izvršio uvid i utvrdio osnovanost ili neosnovanost tužbenih navoda i navoda tuženika iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Niti Izvješće o rezultatima sigurnosne provjere nije moglo biti priopćeno tužitelju, jer je označena stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ u skladu s člankom 39. ZSP-a te se isti dostavlja isključivo tuženiku, kao podnositelju zahtjeva za provođenje sigurnosne provjere, a podliježe zaštiti klasificiranih podataka propisanoj mjerodavnim odredbama ZPP-a, Zakona o informacijskoj sigurnosti te podzakonskih propisa donesenih na temelju tih zakona.
27. U svezi s tim ukazuje se tužitelju, da je tuženik u tijeku postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu, od vlasnika podataka (SOA-e) zatražio i djelomičnu deklasifikaciju Izvješća o rezultatima sigurnosne provjere na koji način su određeni dijelovi tog izvješća postali neklasificirani u svrhu donošenja osporavanog rješenja, odnosno upoznavanja tužitelja s razlozima odbijanja izdavanja certifikata te je tek po provedenom postupku deklasifikacije podataka, moguće da tužitelj napravi uvid u deklasificirani dijelove Izvješća, što je i opunomoćenica tužitelja učinila na ročištu održanom 23. listopada 2025. kada joj je službena osoba tuženika omogućila uvid u deklasificirani dio Izvješća.
28. Naposljetku, ukazuje se tužitelju, da nije razlog donošenju osporavanog rješenja činjenica boravka ili rada tužitelja u inozemstvu te s tim povezane nemogućnosti sigurnosne provjere, već je sigurnosna zapreka za pristup klasificiranim podacima između ostalog, druga činjenica koja predstavlja osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima, a kako je to propisano člankom 18. stavkom 6. ZTP-a, a te druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju, povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima propisane su člankom 22. stavak 1. Pravilnika i upravo je kod tužitelja utvrđeno postojanje takve sigurnosne zapreke odnosno činjenice propisane člankom 22. stavkom 1. Pravilnika (nemogućnost nadležne sigurnosno-obavještajne agencije da sigurnosno provjeri životno razdoblje provjeravane osobe od 6 (šest) mjeseci i više).
29. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da je tuženik mogao donijeti konačnu odluku neovisno o činjenicama utvrđenim u Izvješću o provedenoj sigurnosnoj provjeri, a sve imajući u vidu da je tuženik bio upoznat s činjenicom mjesta rada i boravka tužitelja u proteklih šest godina, ukazuje se tužitelju, da sukladno članku 6. ZSP-a sigurnosnu provjeru provodi nadležna Sigurnosno-obavještajna agencija i to na temelju Upitnika za sigurnosnu provjeru koji popunjava provjeravana osoba i primjenom propisanih postupaka, a ocjena o postojanju sigurnosnih zapreka donosi tuženik na temelju Izvješća o rezultatima sigurnosne provjere dostavljene od strane nadležne sigurnosno obavještajna agencija. Sigurnosna provjera obuhvaća životno razdoblje od navršene punoljetnosti do dana kada se započinje s provođenjem sigurnosne provjere te nadležna sigurnosno-obavještajna agencija u skladu s člankom 36. ZSP-a, obvezna je u Izvješću o sigurnosnoj provjeri navesti razdoblje i/ili podatke koje nije bila u mogućnosti provjeriti, a što je u konkretnom slučaju Sigurno obavještajna agencija i napravila te bez obzira što tuženik nije vezan mišljenjem Sigurnosno obavještajne agencije o postojanju sigurnosnih zapreka (koje je sastavni dio Izvješća o rezultatima sigurnosne provjere), utvrđenje postojanja sigurnosne zapreke za pristup klasificiranim podacima u konkretnom slučaju ne upućuje na potrebu otklona od mišljenja nadležne sigurnosno-obavještajne agencije.
30. Zaključno, ukazuje se tužitelju da pravo na Certifikat nije subjektivno pravo tužitelja te tek utvrđenjem nepostojanja određenih činjenica, odnosno sigurnosnih zapreka za pristup klasificiranim podacima, tužitelju se može izdati certifikat temeljem koje može pristupiti klasificiranim podacima u okviru svog radnog mjesta, kako je to propisano člankom 18. stavak 5. ZTP-a te tužitelj nije izgubio pravo na rad već u okviru radnog procesa mu neće biti omogućen pristup uvida u vršenje u klasificirane podatke.
31. U svezi ostalih tužbenih navoda, ovaj sud se u cijelosti priklanja navodima tuženika iznesenim u odgovoru na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja pa se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje tužitelja na isto.
32. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS - a odlučeno je, kao u izreci ove presude.
U Rijeci 30. listopada 2025.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- opunomoćenici tužitelja Bojani Pavković, odvjetnici u Rijeci, Trg Ivana Koblera 2
- tuženiku Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost, Zagreb, Jurjevska 34