REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1378/2025-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dario Partl, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TOŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivana Gelenčira, odvjetnika, i punomoćnice tuženika TO, dipl.iur. (Su-150/18), 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002 isplatiti tužitelju TOŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 658,41 eur bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dna tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 658,41 eur bruto, i to:

- na iznos od 67,81 eur počevši od 16.05.2014. do isplate,

- na iznos od 67,81 eur počevši od 16.06.2014. do isplate,

- na iznos od 67,81 eur počevši od 16.07.2014. do isplate,

- na iznos od 67,81 eur počevši od 16.08.2014. do isplate,

- na iznos od 67,81 eur počevši od 16.09.2014. do isplate,

- na iznos od 67,81 eur počevši od 16.10.2014. do isplate,

- na iznos od 67,81 eur počevši od 16.11.2014. do isplate,

- na iznos od 67,81 eur počevši od 16.12.2014. do isplate,

- na iznos od 67,81 eur počevši od 16.01.2015. do isplate i

- na iznos od 48,12 eur počevši od 16.02.2015. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002 naknaditi tužitelju TOŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2025. do isplate u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dna tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj navodi u tužbi i tijekom postupka da je zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13.01.2011. na radnom mjestu viši znanstveni suradnik.

2. Od 01.03.2016., kada je sklopljen aneks ugovora o radu, tužitelj radi na radnom mjestu voditelj laboratorija.

3. Čl. 54., 55., 56., 57. i 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) propisano je pravo i visina dodatka na plaću za zaposlenike koji rade u posebnim uvjetima rada, odnosno onima koji su izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada.

4. Naprijed navedeni KU sklopljen je na razdoblje od četiri godine od dana potpisivanja (čl. 4. st. 1. KU-a), a 27. prosinca 2013. Vlada RH je Odlukom (NN 159/2013) isti jednostrano otkazala s otkaznim rokom od tri mjeseca, pozivajući se na bitno promijenjene gospodarske okolnosti iz čl. 4. st. 6. KU-a. Po isteku otkaznog roka od tri mjeseca, odnosno od 28. ožujka 2014., radnicima se više nisu isplaćivala materijalna prava iz KU-a, pa tako ni dodaci za posebne uvjete rada.

5. Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ustao je tužbom protiv Odluke Vlade RH o otkazivanju KU-a, a Općinski radni sud u Zagrebu je presudom broj Pr-8589/14 od 29. siječnja 2018. nepravomoćno utvrdio da je otkazivanje predmetnog KU-a nezakonito.

6. Županijski sud u Zagrebu je presudom posl.br. Gž R-700/18 od 4. prosinca 2018. potvrdio citiranu prvostupanjsku presudu. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj: Rev 2670/2019 ukinuo citiranu prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, ali u ponovljenom postupku Općinski radni sud u Zagrebu donio je presudu poslovni broj Pr 16194/21 te je istom ponovno utvrdio da je Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22. 10. 2010 nezakonita, a Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj: Gž R 568/24 odbio kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrdio citiranu prvostupanjsku presudu, stoga je i pravomoćno utvrđena nezakonitost jednostranog otkazivanja predmetnog KU-a.

7. Pravomoćnim utvrđivanjem nezakonitosti jednostranog otkazivanja predmetnog KU-a radnici u sustavu znanosti i visokog obrazovanja stekli su pravo potraživati od poslodavca prava propisana tim KU-om u razdoblju u kojem bi bio na snazi da ga Vlada RH nije jednostrano otkazala. Predmetni KU vrijedio bi do 22. listopada 2014., budući je sklopljen 22. listopada 2010. te još dodatno tri mjeseca sukladno odredbi o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima odnosno na temelju čl. 199. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17).

8. Čl. 58. KU-a propisan je način utvrđivanja poslova s posebnim uvjetima rada i poslova s izvorima opasnosti, slijedom čega je tuženik 15. srpnja 2013. izradio popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, s podacima o zaposlenicima koji rade u posebnim uvjetima rada. Iz istog je razvidno da je radno mjesto tužitelja (viši znanstveni suradnik) označeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada te da mu po toj osnovi pripada pravo na dodatak na plaću od 10% od osnovice za izračun plaće u javnim službama, pri čemu je visina osnovice za izračun plaće u javnim službama određena Odlukom o visini osnovice za obračun plaća u javnim službama (NN 40/09) u iznosu od 5.108,84 kn.

9. Tužitelj je kroz cijelo utuženo razdoblje povremeno radio s izvorima opasnosti, odnosno bio je povremeno izložen izvorima opasnosti (više od 10% pa do 25% radnog vremena provedenog na radu s izvorima opasnosti, odnosno izloženosti izvorima opasnosti). Napominje se da je čl. 57. KU-a određivao: zaposlenici imaju pravo na sljedeće dodatke: od 10% - ako povremeno rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su povremeno izloženi izvorima opasnosti pri čemu se podrazumijeva da više od 10% pa do 25% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti.

10. Tužitelju na temelju povremenog rada na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada tijekom cijelog utuženog razdoblja pripada pravo na dodatak na plaću u visini od 10% osnovice za izračun plaće u javnim službama.

11. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj za razdoblje od travnja 2014. do siječnja 2015. ima pravo na dodatak na plaću u određenom postotku (10%) od osnovice za obračun plaće u javnim službama (5.108,84 kn) za posebne uvjete rada, a koji iznosi 67,81 eur (510,88 kn) za svaki utuženi mjesec, te 48,12 eur (362,56 kn) za razmjeran dio siječnja 2015.

12. Tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže da sud naloži tuženiku da mu na ime dodatka za posebne uvjete rada za utuženo razdoblje isplati ukupan bruto iznos od 658,41 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim na svaki pojedini bruto iznos umanjen za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu i to od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, koja teče od svakog 16. u mjesecu u odnosu na utuženi dodatak za prethodni mjesec.

13. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev te navodi da je kolektivni ugovor na koji se tužitelj poziva otkazan Odlukom Vlade RH o otkazivanju KU-a za znanost i visoko obrazovanje, koja je objavljena 30. prosinca 2013. (NN 159/13). Prestankom važenja kolektivnog ugovora prestale su važiti i sve odredbe kojima su regulirani dodaci na plaću, njihova visina, način kako se određuju te ostale postupovne odredbe kojima je normirana isplata dodataka na plaću.

14. Tuženik je sastavio Popis radnih mjesta i zaposlenika tuženika s podacima postotka na plaću za 2013.g., a isti su sukladno čl. 58. st. 4 KU-a zajednički utvrđivali poslodavac i sindikalni predstavnik. Tuženik čini nespornim da je 15.07.2013. sastavio Popis radnih mjesta i zaposlenika tuženika s podacima postotka na plaću, no isti ne može biti u primjeni za utuženo razdoblje, već samo za 2012. i 2013.g., obzirom za 2014. nije postojala obveza da se sastavi takav popis, upravo radi činjenice da je predmetni Kolektivni ugovor bio otkazan Odlukom Vlade RH od 27.12.2013.g.

15. Na temelju Pravilnika o izradi procjene opasnosti (NN 48/97, 114/02, 126/03) koja predstavlja pravni osnov za donošenje popisa radnika koji rade u posebnim uvjetima rada te sukladno čl. 58 KU-a, razvidno je da je procjena opasnosti dokument kojim se utvrđuje razina rizika glede nastanka ozljede na radu, profesionalne bolesti, bolesti u svezi s radom te poremećaja u procesu rada koji bi mogao izazvati štetne posljedice po sigurnost i zdravlje radnika. Sukladno čl. 7. Pravilnika razvidno je da se sadržaj procjene opasnosti, opis tehnoloških procesa te izloženost opasnostima po radnim mjestima temelji na podacima o postojećem stanju kod poslodavca. Kako se kod radnog procesa mijenjaju uvjeti rada i zaštita na radu, mijenja se i procjena opasnosti svakog pojedinog radnog mjesta, što je sukladno redovnom poslovnom procesu. Popis radnih mjesta i zaposlenika koji je donesen 15.07.2013.g. donesen je na temelju uvjeta rada i izvora opasnosti u 2012.g. pa nije relevantan za utuženo razdoblje.

16. Tužitelj ničim nije dokazao da je u utuženom razdoblju radio s izvorima opasnosti, odnosno da je istima bio izravno ili neizravno izložen.

17. Tuženik nije u mogućnosti odrediti koliko će svaki pojedini radnik eventualno biti izložen izvorima opasnosti u narednom razdoblju. Svaki radnik koji je zaposlen kod tuženika ima pravo dobiti naknadu za rad u posebnim uvjetima sukladno vremenu izloženosti, a ne sukladno vremenu kojem će biti izložen. Navedeni zaključak podupiru i odredbe Kolektivnog ugovora na kojemu tužitelj temelji tužbeni zahtjev.

18. Nadalje, sve i da egzistira tražbina tužitelja, istu bi valjalo umanjiti za razdoblja korištenja plaćenih dopusta i bolovanja jer postojanje utuženog prava izravno ovisi o faktičnom radu s izvorima opasnosti.

19. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

20. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13.01.2011. (str. 4-5 spisa), aneks ugovoru o radu od 01.03.2016. (str. 6 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž R-700/18 od 04.12.2018. (str. 7-8 spisa), Popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima (str. 9-16 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž R 568/2024 od 15. 10. 2024 (str. 83-88 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka IO (str. 43 spisa) i tužitelja (str. 44 spisa).

21. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o paničnom postupku.

22. Tužbeni zahtjev je osnovan.

23. Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13.01.2011.g. utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu viši znanstveni suradnik (čl. 2. ugovora o radu na neodređeno vrijeme).

24. Predmetnom spisu prileži i aneks ugovora o radu od 01.03.2016. iz kojeg je razvidno da je tužitelj od 01.03.2016. zaposlen na radnom mjestu voditelja laboratorija. Međutim, navedeni aneks ugovora sklopljen je nakon razdoblja koje je predmet ovog postupka.

25. Među strankama nije sporno da je kod tuženika 15.07.2013.g. izrađen Popis radnih mjesta i zaposlenika s podacima o postotku na plaću, a vezano za rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima odnosno vezano za izloženost izvorima opasnosti na radnom mjestu. Predmetnom spisu prileži navedeni Popis te je uvidom u isti utvrđeno da je tužitelj naveden pod rednim brojem 11 u Centru za istraživanje mora, na radnom mjestu viši znanstveni suradnik, te mu je utvrđen postotak izloženosti izvorima opasnosti od ukupnog radnog vremena od 10 do 25% te mu je nadalje utvrđen po navedenom osnovu dodatak na plaću od 10% od proračunske bruto osnovice.

26. Nakon popisa od 15.07.2013.g. nije izrađen kod tuženika novi Popis radnih mjesta i zaposlenika s podacima postotka na plaću.

27. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari potražuje dodatak za rad u posebnim uvjetima, sukladno KU za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/2010).

28. Odredbom čl. 54. naprijed navedenog KU propisano je da zaposlenicima za koje se temeljem procjene opasnosti iz čl. 58. st. 1. ovog ugovora i popisa radnih mjesta iz čl. 58. st. 3. ugovora, utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, pripada dodatak na plaću u visini od 7%-15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Prema čl. 55. KU-a, sukladno Pravilniku o izradi procjene opasnosti, izvorima opasnosti smatraju se: mehaničke opasnosti, padovi i rušenja, električna struja, kemijske tvari, biološke tvari, požari eksplozije, vruće ili hladne tvari, buka, prašina, vibracije, zračenja, mikroklima, rasvjeta, fizički napor, nefiziološki položaj tijela, psihofiziološki napori i dr. Čl. 56. propisano je da zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su istima izravno ili neizravno izloženi.

29. Čl. 57. propisano je da zaposlenici imaju pravo na dodatak od 10% ako povremeno rade s izvorima opasnosti odnosno ako su povremeno izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 10% pa do 25% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti.

30. Čl. 58. st. 1. KU-a propisano je da će svaka ustanova u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu izraditi procjenu opasnosti, a st. 3. da će se na temelju procjene opasnosti izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. St. 4. propisano je da će popis učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik, a st. 5. propisana je obveza dostavljanja popisa iz st. 3. ovog članka Ministarstvu u roku od 15 dana od izrade s dokazom da je u ustanovi izrađena procjena opasnosti te se propisuje obveza reažuriranja podataka iz popisa.

31. Kolektivni ugovor sklopljen je na razdoblje od 4 godine (čl. 4.), a stupio je na snagu s danom potpisivanja (čl. 55.).

32. Vlada RH je Odlukom (NN 159/2013) naprijed navedeni KU jednostrano otkazala, s otkaznim rokom od 3 mjeseca.

33. Tuženik smatra da na temelju činjenice da je Vlada RH jednostrano otkazala naprijed navedeni KU isti nije bio na snazi od isteka otkaznog roka od 3 mjeseca utvrđenog Odlukom Vlade RH.

34. Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-568/24 od 15.10.2024. utvrđeno je da je istom potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16194/2021-90 od 23.4.2024., kojom presudom je utvrđeno da je Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22.10.2010. nezakonita i nedopuštena te da je KU bio na snazi do 22.10.2014.

35. Obzirom na nedvojbeno utvrđenu činjenicu da je pravomoćnom sudskom odlukom Odluka Vlade RH o otkazivanju predmetnog Kolektivnog ugovora utvrđena kao nedopuštena i nezakonita, to se tuženik neosnovano poziva na navedenu Odluku Vlade RH.

36. Slijedom navedenog, predmetni Kolektivni ugovor vrijedio je u razdoblju od 4 godine od njegovog zaključenja, budući je sklopljen na rok od 4 godine, dakle do 22.10.2014. U odnosu na pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, primjenjuje se odredba čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) prema kojoj nakon isteka roka na koji je sklopljen KU, pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, do sklapanja novog KU, u razdoblju od 3 mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen KU, odnosno 3 mjeseca od isteka otkaznog roka. Slijedom navedenog, pravna pravila iz naprijed navedenog kolektivnog ugovora koja uređuju pravo na isplatu dodatka za rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, budući ulaze u sadržaj radnog odnosa, primjenjuju se daljnja 3 mjeseca od isteka kolektivnog ugovora, a kako je kolektivni ugovor istekao 22.10.2014., to znači da se pravna pravila iz tog KU koja se odnose na dodatak za rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima primjenjuju do 22.01.2015.

37. Tužitelj predmetnom tužbom potražuje isplatu dodatka do 22.01.2015. odnosno do dana do kada su se primjenjivala pravna pravila kolektivnog ugovora kojima se uređuje pravo na isplatu dodatka za rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima sukladno čl. 199. st. 1. Zakona o radu (3 mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen KU, a KU je bio sklopljen za razdoblje do 22.10.2014.)

38. Predmetnom spisu prileži Popis radnih mjesta i zaposlenika tuženika s podacima postotka na plaću od 15.07.2013.g. te je razvidno da se na istom popisu nalazi tužitelj kao viši znanstveni suradnik pod rednim brojem 11. U vrijeme izrade tog popisa tužitelj je radio kao viši znanstveni suradnik , sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 13.01.2011. te je iz istog popisa utvrđen dodatak za rad u posebnim uvjetima od 10% od proračunske bruto osnovice te je nadalje utvrđen postotka izloženosti izvoru opasnosti od 10 do 25% ukupnog radnog vremena.

39. Sud je saslušao kao svjedoka IO koji je iskazao da je u 2014.g. radio u Odjelu zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite od zračenja kod tuženika te mu je poznato da je 2013.g. izrađen popis radnih mjesta obzirom na izloženost izvorima opasnosti. Taj Popis bio je važeći u utuženom razdoblju ,a na istom se nalazi i radno mjesto tužitelja kao višeg znanstvenog suradnika. Ako je na popisu navedeno radno mjesto tužitelja, to znači da je na tom radnom mjestu bio izložen izvorima opasnosti. Svjedoku je konkretno poznato da je tužitelj na svom radnom mjestu bio izložen radioaktivnim tvarima i bio je izložen izvorima opasnosti 10 do 25% od ukupnog radnog vremena.

40. Tužitelj je iskazao da je u spornom razdoblju radio kod tuženika kao viši znanstveni suradnik. Radio je u kemijskom laboratoriju na poslovima kemijske sinteze te je dolazio u dodir s opasnim tvarima i izvorima opasnosti kao što su organska otapala, praškasti nanomaterijal, ionizirajuće zračenje, biotoksini, a dolazio je u doticaj i s drugim kemikalijama. Sigurno je bio izložen izvorima opasnosti 10 do 25% od ukupnog radnog vremena.

41. Iz iskaza svjedoka IO i tužitelja utvrđeno je da je u utuženom razdoblju tužitelj radio na radnom mjestu na kojem postoje posebni uvjeti rada, odnosno da je na svom radnom mjestu bio izložen izvorima opasnosti, budući je radio s opasnim tvarima u laboratoriju, koje je tužitelj opisao, a u navedenom dijelu njegov iskaz potvrdio je i svjedok IO. Nadalje, iz iskaza svjedoka IO utvrđeno je da je tužitelj bio izložen izvorima opasnosti na svom radnom mjestu od 10 do 25% od ukupnog radnog vremena, onako kako je to utvrđeno i u Popisu tuženika od 15.07.2013.g.

42. Po stavu suda, tužitelju u spornom razdoblju pripada pravo na dodatak za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima budući je u tom razdoblju, od travnja 2014. do siječnja 2015., u kojem se imala primjenjivati odredba čl. 54. KU-a za znanost i visoko obrazovanje, koja propisuje pravo na isplatu utuženog dodatka, nedvojbeno radio na radnom mjestu višeg znanstvenog suradnika (koje radno mjesto se nalazi na Popisu radnih mjesta i zaposlenika tuženika s podacima postotka na plaću iz 2013.g.). Nakon 2013. do utuženog razdoblja poslodavac nije izradio novi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, ali to nije od utjecaja na pravo tužitelja na isplatu predmetnog dodatka, budući je iz iskaza tužitelja i svjedoka IO te iz spisu priležećeg Popisa iz 2013.g. kojega su zajednički sačinili poslodavac i sindikalni predstavnik (tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da su popis iz 2013. zajednički utvrđivali poslodavac i sindikalni predstavnik) utvrđeno da je u utuženom razdoblju tužitelj radio na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada (viši znanstveni suradnik) pri čemu je tuženik kao poslodavac tužitelja, u skladu s odredbom čl. 58. st. 5.KU-a bio obvezan dostaviti nadležnom Ministarstvu eventualni novi popis iz čl. 58. st. 3. KU-a, zajedno s dokazom da je na ustanovi izrađena procjena opasnosti te jednom godišnje sačiniti reažuriranje podataka s popisa, a propust tuženika u smislu naprijed navedenog ne može ići na štetu tužitelja kao radnika tuženika, budući obveza reažuriranja podataka predstavlja obvezu tuženika. Dakle, obzirom je tuženik u spornom razdoblju propustio postupati u skladu s obvezama koje propisuje KU, to se neosnovano poziva na činjenicu da nakon 2013., odnosno za 2014.g., nije izrađen novi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, odnosno u konkretnom slučaju sud je utvrdio iz iskaza svjedoka IO i tužitelja te iz zadnje izrađenog Popisa radnih mjesta i zaposlenika s podacima postotka na plaću iz 2013. da tužitelj i u utuženom razdoblju radi na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, na kojem je izložen izvorima opasnosti (viši znanstveni suradnik) pri čemu je, kako proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka IO, izložen na radnom mjestu utjecaju štetnih tvari (radioaktivne tvari, organska otapala, praškasti nanomaterijal, biotoksini) i to na jednak način i u jednakom opsegu kao i u razdoblju kada je izrađen Popis iz 2013. slijedom čega mu za razdoblje od travnja 2014. do 22.01.2015. pripada pravo na dodatak za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima sukladno čl. 54. KU-a za znanost i visoko obrazovanje.

43. Sukladno Popisu radnih mjesta i zaposlenika s podacima postotka na plaću iz 2013. taj dodatak iznosi 10% od osnovice za izračun plaće u javnim službama, te se napominje da je iz Popisa razvidno da tužitelju kao višem znanstvenom suradniku pripada dodatak za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima u toj visini. Nadalje se navodi da prema kolektivnom ugovoru dodatak od 10% pripada zaposlenicima tuženika na radnim mjestima na kojima su povremeno radi s izvorima opasnosti odnosno na kojima je radnik povremeno izložen izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 10% pa do 25% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti.

44. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je u razdoblju od travnja 2014. do siječnja 2015. tužitelj bio na neplaćenom dopustu, na dužem bolovanju, odnosno na rodiljnom dopustu, odnosno nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi to proizlazilo, slijedom čega se neosnovano poziva na to da je tužiteljevo potraživanje potrebno umanjiti u odnosu na razdoblje kada je bio na duljem bolovanju odnosno na neplaćenom dopustu. Također se napominje da predmetni dodatak pripada tužitelju i za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, ako ga je koristo u utuženom razdoblju Naime, čl. 60. st. 1. ZOR-a propisano je da radnik za vrijeme korištenja godišnjeg mora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Dodatak na plaću je sastavni dio plaće, stoga ju je tuženik dužan naknaditi tužitelju i za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, pri čemu se napominje da tuženik u spis nije dostavio dokaz o tome da je u utuženom razdoblju tužitelj koristio godišnji odmor.

45. Tužitelj predmetnom tužbom potražuje isplatu dodatka za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima od 10% od osnovice za izračun plaće u javnim službama u iznosu koji pripada za radno mjesto višeg znanstvenog suradnika, na kojem je tužitelj nesporno radio u utuženom razdoblju, a među strankama je nesporan matematički izračun tog dodatka (10% od u spornom razdoblju važeće osnovce za izračun plaće u javnim službama od 5.108,84 kn iznosi 510,88 kn) te nije sporan izračun razmjernog dijela dodatka za 22 dana u siječnju 2015. od 362,56 kn, slijedom čega ukupno potraživanje tužitelja iznosi za razbolje od travnja 2014. do 22.01.2015., 4.960,48 kn, odnosno kada se preračuna u važeću valutu euro 658,41 eur, stoga je usvojen tako postavljen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 658,41 eur.

46. Napominje se da je tužitelj u podnesku od 21. 8. 2025 uredio tužbeni zahtjev na način da ga je postavio u važećoj valuti euro, a tuženik se na ročištu 14. 10. 2025. očitovao da nije sporna visina tužbenog zahtjeva, niti tijek zakonskih zateznih kamata.

47. Tužitelju pripada zakonska zateznu kamatu od 16-og u mjesecu u odnosu na potraživanje za prethodni mjesec, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porazu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 658,41 eur. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do 31. 12. 2022. na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15), a od 1. 1. 2023. do isplate na Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN 156/22).

48. Parnični trošak priznat tužitelju, zastupanom po punomoćniku, odvjetniku, odmjeren je sukladno istaknutoj vrijednosti predmeta spora, u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT), i to: za sastav podneska kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu od 18.11.2019. 50 bodova OT (Tbr. 8/1), za pristup na ročište 5.12.2019. 50 bodova OT (Tbr. 9/1) i za pristup na ročište 03.03.2020. 50 bodova OT (Tbr. 9/1), za podnesak od 27. 5. 2025. kojim se predlaže nastavak postupka 12,50 bodova OT (Tbr. 8/4), podnesak 21. 8. 2025. kojim je tužbeni zahtjev postavljen u važećoj valuti euro 12,50 bodova OT (Tbr 8/4), za pristup na ročište 14. 10. 2025. 50 bodova OT (Tbr. 9/1) dakle i za pristup na ročište za objavu presude 25 bodova OT (Tbr. 9/2), ukupno 250 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 10,00 kn za jedan bod iznosi 500,00 eur, a što uz obračunati PDV od 25%iznosi 625,00 eur, koji je iznos priznat tužitelju kao parnični trošak u ovoj pravnoj stvari.

49. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. listopada 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku