REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-293/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Skelin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IK, zbog kaznenog djela iz članka 142. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženog IK, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. veljače 2025. br. K-885/2024-14, u sjednici vijeća održanoj dana 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog IK kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod br. K- 885/2024-14 od 25. veljače 2025. optuženi IK proglašen je krivim zbog kaznenog djela povrede tajnosti pisama i drugih pošiljki iz članka 142. stavka 1. KZ/11 te kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 1. KZ/11, pa je optuženiku za kazneno djelo iz članka 142. stavka 1. KZ/11, na temelju toga zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 1. KZ/11, na temelju toga zakonskog propisa je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je optuženik na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11 osuđen na jedinstveni kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, nakon čega mu je, temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25-dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi IK je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi IK po branitelju, odvjetniku Berislavu Živkoviću iz Zagreba i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Žalba nije osnovana.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj ističe da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna njenim razlozima a da su i sami razlozi u znatnoj mjeri proturječni jer o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza i samih iskaza svjedoka. Na izloženi način žalitelj upire na povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

7.1. Suprotno izloženom stavu žalitelja, izreka prvostupanjske presude je u svemu jasna i određena te je u skladu i sa iznijetim razlozima iz njenog obrazloženja, time da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i izložio sve odlučne činjenice tako da nisu utvrđene proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza i samih iskaza svjedoka, kako to pogrešno smatra žalitelj.

7.2. Naime, iz sadržaja žalbe vezano za ovu žalbenu osnovu proizlazi da žalitelj osporava zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda, te ih preocjenjuje sa svog subjektivnog stajališta, čime u stvari osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, o čemu će biti govora u nastavku ove odluke.

7.3. Stoga, kako nisu utvrđene niti povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, to žalba optuženika izjavljena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nije osnovana.

8. Nije u pravu žalitelj niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je suprotno istaknutim žalbenim navodima u pobijanoj presudi činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

8.1. U žalbi optuženik navodi da se teretio da bi na neutvrđeni način došao u posjed mobitela oštećene i izvršio uvid u njenu korespondenciju, a da je prvostupanjski sud utvrdio da je oštećena zaboravila mobitel kod kuće kada je iz nje otišla, pa da je optuženi vjerojatno tada ušao u podatke sa mobitela, iz čega proizlazi da to nije neutvrđeni način. Međutim suprotno izloženom stavu žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrdio i obrazložio zbog čega smatra da je optuženik upravo 22. travnja 2018. na neutvrđeni način došao u posjed mobitela oštećenice i to prihvaćajući njen iskaz kao vjerodostojan, dovodeći ga u vezu sa iskazima drugih u postupku saslušanih svjedoka, kao i analizom cijele dinamike razvoja događaja. Naime, kada se uzme u obzir iskaz oštećene AK iz kojega proizlazi da šifru za mobitel optuženiku nije kazala, pa da niti ne zna kako je došao do nje, a da je upravo 22. travnja 2018. zaboravila mobitel kod kuće kada je pošla u crkvu, a optuženik je ostao u kući pripremajući se za odlazak na posao, te okolnost da bi optuženik već toga dana u večernjim satima otišao kod ZK za kojega je smatrao da je u intimnoj vezi sa oštećenicom, a potom i do HK, tada osnovano prvostupanjski sud u točki 6. obrazloženja pobijane presude zaključuje da bi optuženik upravo toga dana 22. travnja 2018., na neutvrđen način došao u posjed sadržaja privatne korespondencije oštećenice. Pri tome pravilno, obranu optuženika u kojoj isti niti ne spori da je pročitao sadržaj elektroničke pošte i sms poruka, ali da je to učinio tri tjedna ranije, prvostupanjski sud ocjenjuje kao neživotnu i nelogičnu uzimajući u obzir pri tome optuženikovo ponašanje i postupke upravo od toga dana. Stoga, polazeći od činjenice, kako to proizlazi iz iskaza oštećene AK, da optuženiku nije dala niti dozvolu niti suglasnost da izvrši uvid u njenu korespondenciju, te da optuženiku nije dala niti šifru za otvaranje svoga mobitela, a što je optuženik učinio, i to bez ikakve ovlasti i prethodne dozvole oštećenice, otvorio i pročitao njenu korespondenciju, koju okolnost niti ne osporava u svojoj obrani, time bi se, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, u opisanom ponašanju optuženika ostvarila sva obilježja kaznenog djela povrede tajnosti pisama i drugih pošiljki iz članka 142. stavka 1. KZ/11.

8.2. Pravilno je prvostupanjski sud analizirao i vrednovao obranu optuženika smatrajući je neosnovanom, a u kojoj je isti tvrdio da bi mu upravo oštećena dala otključani mobitel te da je slučajno otvorio njenu korespondenciju, što sada ponavlja i u žalbi, smatrajući, sa čim je suglasan i ovaj sud, da, u situaciji i da mu je oštećenica uručila otključani mobitel ili šifru radi pomoći oko aplikacija, što oštećena negira, da mu time nije dala odobrenje za čitanje sadržaja njene komunikacije na mobitelu.

8.3. Što se tiče kaznenog djela prijetnje, pravilno je prvostupanjski sud iskaz oštećene AK doveo u vezu sa iskazom svjedoka NK, I LK i ZK kao i sadržaja elektroničke pošte koju je oštećena upućivala svjedoku ZK i u kojoj je opisivala upućene joj prijetnje od strane optuženika, te utvrdio da je optuženik oštećenoj uputio inkriminirajuće riječi prijetnje koje su u svemu prikladne da na strani druge osobe izazovu osjećaj straha, uznemirenosti i nespokojstvo, a što se u konkretnom slučaju i desilo. Neosnovano pri tomu optuženik u žalbi smatra da bi se u stvari radilo o bračnim svađama u kojima se ponekad svašta izgovori. Naime, upućene riječi oštećenici, da će je uništiti, nju i ABC ZK, ljudski i profesionalno, jer su ljubavnici, da će objaviti privatni post u javnosti ako se ne odrekne djeteta u brakorazvodnoj parnici, kako to pravilno i osnovano nalazi prvostupanjski sud, u kontekstu cjelokupnih događanja između optuženog i oštećenice te činjenice da je oštećenica javna osoba, po svom karakteru i okolnostima događanja, objektivno u svemu prikladna da kad osoba kojoj su upućene izazove osjećaj straha i uznemirenosti. Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da se ni u kom slučaju ne može govoriti o bračnim svađama u kojima se svašta izgovori, u kom pravcu je žalitelj, bezuspješno, pokušao minorizirati značaj i težinu izgovorenih riječi oštećenoj.

8.4. Slijedom svega navedenog nije osnovana niti žalba optuženika izjavljena zbog pogrešnog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona pri čemu ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, već se iz sadržaja žalbe može razabrati kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što smatra da njegovim radnjama nisu ostvarena sva obilježja kaznenog djela za koja je proglašen krivim i pri tomu pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Međutim, postojanje povreda kaznenog zakona iz članka 476. točaka 1. do 4. ZKP/08 ocjenjuju se samo u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje je opisano u izreci presude, a ne prema onim činjenicama koje, po ocjeni žalitelja, proizlaze iz provedenih dokaza. Stoga, obzirom da nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, što drugostupanjski sud ispituje po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08, to nije osnovana niti žalba optuženika izjavljena zbog povrede kaznenog zakona.

10. Budući da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, sukladno članku 478. ZKP/08, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu i u odluci o kazni.

10.1. Kraj pravilno utvrđenih i vrednovanih kako olakotnih tako i otegotnih okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud a nakon što je utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako djelo u trajanju od po šest mjeseci, optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci te potom izrekao uvjetnu osudu tako da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Ocjena je i ovoga drugostupanjskog suda da je tako izrečena uvjetna osuda u svemu primjerena težini počinjenih kaznenih djela te stupnju kaznene odgovornosti optuženika i da optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, te da će se istom u cijelosti ostvariti proklamirana svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11.

11. Prema tome, obzirom da žalba optuženog IK nije osnovana, istu je valjalo kao takvu odbiti te potvrditi prvostupanjsku presudu i sukladno članku 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 30. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac