REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-619/2018-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PĐ iz [adresa], Paracelsusstrasse 13, 4614 Marchtenk, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hondl, Konić, Šimunović, Batur i Partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 18. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Vladimira Presečki, odvjetnika, te punomoćnice tuženika Ivane Grgić Zovko, odvjetnice, dana 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja PĐ u cijelosti koji glasi: "I. Tuženik Euroherc osiguranje d.d. dužan je tužitelju PĐ platiti iznos od 6.663,62 eur sa zateznim kamatama od 10. rujna 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da tužitelju PĐ nadoknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana."

r i j e š i o  j e

I. Tužba je povučena za iznos od 108,00 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

II. Nalaže se tužitelju PĐ da tuženiku Euroherc osiguranje d.d. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eur zajedno sa zateznom kamatom od 30. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se je dana 12.8.2015. dogodila prometna nezgoda u mjestu Vir na raskrižju Ulice Miljkovica XVII i Ulice Miljkovica XXI u kojoj je sudjelovalo njegovo vozilo austrijskih registarskih oznaka [registarska oznaka] te osobno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], osigurano kod tuženika, kojim je upravljao MĐ. Navodi da se je on kretao svojim vozilom Ulicom Miljkovica XXI iz smjera istoka prema zapadu te je u raskrižju s Ulicom Miljkovica XVII na lijevi bočni dio njegovog vozila udarilo prednjim dijelom osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koje se je prethodno kretalo Ulicom Miljkovica XVII iz smjera juga prema sjeveru. Smatra da je za nastanak ove prometne nezgode isključivo odgovoran osiguranik tuženika jer nije vozio s povećanim oprezom uslijed prometnih uvjeta na predmetnom raskrižju te što dolaskom do raskrižja nije propustio njegovo vozilo koje mu je dolazilo s desne strane imajući u vidu da na predmetnom raskrižju nije postojao nikakav prometni znak koji bi ukazivao na prednost prolaska te da u samom raskrižju nije postojao asfalt, a on se je kretao neasfaltiranom cestom koja niti u jednom dijelu nije bila prekinuta asfaltom iz smjera Ulice Miljkovica XVII. Kako je u tom štetnom događaju na njegovom vozilu nastala šteta u iznosu od 6.771,62 eur, to u tužbi od tuženika potražuje isplatu toga iznosa zajedno sa zateznom kamatom od 10.9.2015. do isplate, a potražuje i naknadu troškova parničnog troška sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Međutim, u podnesku od 29.5.2025. (stranica 115 i 116) nakon provedenog prometnog vještačenja tužitelj je tužbeni zahtjev snizio tako što konačno potražuje isplatu iznosa od 6.663,62 eur pa kako je time tužba povučena za iznos od 108,00 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom, čemu se tuženik nije protivio, to je temeljem odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da se je dana 12.8.2015. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao njegov osiguranik upravljajući vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] te tužitelj upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka]. Međutim, ističe da je njegov osiguranik postupio zakonito pa da nije kriv za nastanak ove prometne nezgode. Stoga osporava svoju odgovornost pri čemu ističe da se je prekršajni postupak vodio samo protiv tužitelja, a da je kolnik kojim se je kretao njegov osiguranik bio asfaltiran, dok je kolnik kojim se je kretao tužitelj bio makadam radi čega smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o cestama iste važnosti pa da tužitelj pogrešno navodi da je osiguranik tuženika trebao propustiti njegovo vozilo zato što mu je dolazilo s desne strane. S druge strane, tuženik smatra kako se činjenica da na predmetnom raskrižju nije postojao znak koji bi upozoravao tužitelja da nailazi na cestu koja ima prednost prolaska u odnosu na makadamski kolnik kojim se je on kretao, ne tiče pasivne legitimacije tuženika, nego da se eventualno radi o propustu i odgovornosti jedinice lokalne i područne samouprave zbog ne postavljanja takvog prometnog znaka. Nadalje, tuženik smatra da tužitelj može potraživati štetu prema cijenama popravka u Republici Hrvatskoj iz razloga što se je ova prometna nezgoda dogodila u Republici Hrvatskoj radi čega osporava i visinu tužbenog zahtjeva pri čemu osporava i utužene troškove poreza jer je iz dostavljenih dokaza vidljivo da tužitelj ovo vozilo nije popravio. Konačno, tuženik osporava i tijek zatraženih zateznih kamata smatrajući da iste mogu teći samo od presuđenja. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška na koji konačno potražuje zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 5- 41) te u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 47-51), pročitan je spis Prekršajnog suda u Zadru poslovni broj Pp P-3751/15, provedeno je prometno vještačenje (stranica 105-110 te 121 i 122), saslušan je svjedok MĐ (stranica 87 i 88) te je proveden i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 88 i 89).

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak predmetnog štetnog događaja, ali je sporna odgovornost tuženika za nastanak istoga kao i visina tužbenog zahtjeva.

7. Tužitelj u svom iskazu (stranica 88 i 89) navodi da se je predmetnog dana oko

9.00 sati ujutro kretao svojim vozilom kolnikom jedne makadamske ceste kao treće vozilo u nizu jer su njih troje nekuda išli zajedno pa kada se je brzinom od oko 10 km/h približio jednoj cesti njemu s desne strane, pogledao je udesno zbog pravila desne strane s obzirom na to da nije bilo prometnih znakova, a kada se je nastavio kretati ravno, odjednom je jedno vozilo sa svojim prednjim dijelom udarilo u prednji lijevi dio njegovog vozila s time da on, zbog kamene ograde iznad koje je bila i visoka živica, uopće nije uočio da se na oko 3 metra od ove ceste s desne strane nalazi cesta njemu s lijeve strane iz koje je ovo vozilo naišlo pa ga nije niti uočio prije samog naleta. Tvrdi da mu se je vozač iz toga vozila ispričao navodeći da je kriv zbog ovog naleta te mu je potom potpisao europsko izvješće u smislu priznanja svoje krivnje, ali kako su susjedi rekli da bi bilo bolje da pozovu policiju, ovaj vozač je to i učinio. Međutim, policija je nakon obavljenog očevida njemu izrekla novčanu kaznu, ali kako se je protiv takve odluke žalio, Prekršajni sud u Zadru je donio presudu kojom ga je oslobodio krivnje. Inače tvrdi da je tada prvi puta ovuda prolazio te da je cesta po kojoj se je kretao bila makadamska u cijeloj svojoj dužini, a zna da ju u Viru zovu glavni virski put. Nadalje, navodi da se je u Austriju vratio 15.8.2015. te da je prije toga otišao k majstoru u Zadar radi popravka vozila, ali kako mu nije bila prihvatljiva cijena toga popravka za koji mu je rečeno da bi trajao pet dana, to je samo zatražio da mu se balansira lijevi kotač da bi se mogao vratiti u Austriju s time da to vozilo nije niti tamo popravio, već se njime služi samo na kraće vožnje po gradu te je to vozilo nakon ove prometne nesreće tehnički pregledano i cijelo vrijeme osigurano, ali ga ne može prodati jer je na tehničkom pregledu zabilježeno da je isto oštećeno u prometnoj nesreći pa ga nitko ne bi htio kupiti.

8. Svjedok MĐ u svom iskazu (stranica 87 i 88) navodi da se je predmetnog dana oko 9.00 sati, kada je vrijeme bilo sunčano i vidljivost što se tiče vremenskih prilika dobra, kretao jednom asfaltiranom ulicom brzinom od 15-20 km/h s time da se je zaustavio prije jednog nepravilnog raskrižja na kojem nije bilo asfalta, već je lijevo i desno te na samom raskrižju bio makadam tako da je asfalt završavao neposredno prije toga raskrižja. Potom je krenuo zadržavajući smjer kretanja ravno uz napomenu da zbog visoke ograde i živice njemu s desne strane nije vidio da mu se s te strane približava vozilo. Stoga je prednjom desnom stranom svoga vozila udario u prednju lijevu stranu toga vozila za koje je mislio da je u prednosti jer mu je naišlo s desne strane, a na tome raskrižju nije bilo nikakvih prometnih znakova pa je tako i izjavio tužitelju nakon ovoga naleta. Međutim, policija je po obavljenom očevidu zaključila da je do ove prometne nezgode došlo krivnjom tužitelja.

9. Prometnim vještačenjem provedenim po dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila, (stranica 105-110) utvrđeno je da je vozilo osiguranika tuženika prednjim više desnim dijelom naletjelo na prednji lijevi bočni dio vozila tužitelja u predjelu lijevog kotača, a da se je mjesto sudara nalazilo na makadamskom putu, u raskrižju, na sjecištu pravaca Ulice Miljkovica XVII, kojom se iz pravca jugozapada prema sjeveroistoku kretalo vozilo osiguranika tuženika, i Ulice Miljkovica XXI kojom se je iz pravca jugoistoka prema sjeverozapadu kretalo vozilo tužitelja. Pri tome brzine ovih vozila u trenutku sudara nisu bile velike te se može procijeniti da su bile približno jednake i da su iznosile oko 10-15 km/h. Kako ispred toga raskrižja nije bilo prometnih znakova, to je promet u raskrižju reguliran pravilom desne strane. Stoga je osiguranik tuženika prije ulaska u raskrižje morao propustiti vozilo tužitelja koje mu je dolazilo s desne strane i imalo prednost prolaska raskrižjem. Međutim, radnjom ulaska u raskrižje, osiguranik tuženika je vozilu tužitelja presjekao put kretanja s time da isti prilazeći ovom raskrižju, bez djelomičnog ulaska u raskrižje nije mogao ni na koji način provjeriti prometnu situaciju sa svoje desne strane i nailazak vozila tužitelja jer je sa svoje desne strane imao kameni zid i visoku gustu živicu, već je jedino mogao prije ulaska u raskrižje dati zvučni signal i pričekati neko vrijeme očekujući da se vozilo koje mu nailazi s desne strane zaustavi ispred raskrižja te da ga propusti. Stoga, da je u tom raskrižju nasuprot vozila osiguranika tuženika bilo postavljeno prometno ogledalo orijentirano tako da vozač iz smjera kretanja vozila osiguranika tuženika može provjeriti prometnu situaciju sa svoje desne strane, tada bi isti vidio nailazak vozila tužitelja prije ulaska u raskrižje pa bi odustajanjem od radnje ulaska u raskrižje i propuštanjem vozila tužitelja izbjegao ovaj nalet. Nadalje, vezano uz visinu štete na vozilu tužitelja ovaj vještak navodi da nije u mogućnosti utvrditi stvaran opseg oštećenja koje je vozilo tužitelja zadobilo u ovom štetnom događaju jer spisu ne prileži izvid štete za to vozilo s time da prema dostavljenoj ponudi visina štete na vozilu tužitelja u Republici Austriji, gdje je to vozilo registrirano, iznosi 5.553,02 eur bez PDV-a odnosno 6.663,62 eur s PDV-om.

10. Ovakvom nalazu i mišljenju vještaka tužitelj nije prigovorio navodeći u podnesku od 29.5.2025. (stranica 115 i 116) da iz istoga proizlazi kako na predmetnom raskrižju nije bilo prometnih znakova radi čega je osiguranik tuženika morao prije ulaska u isto propustiti vozilo tužitelja jer mu je dolazilo s desne strane pa kako je to propustio učiniti, to je isti isključivo odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode. Nadalje, tužitelj nije prigovorio niti dijelu toga nalaza i mišljenja vezano uz utvrđenje visine štete na njegovom vozilu, već je sukladno tome postavio konačan tužbeni zahtjev potražujući od tuženika upravo iznos od 6.663,62 eur. S druge strane, tuženik je u podnesku od 10.6.2025. (stranica 117-120) naveo da prigovara ovom nalazu i mišljenju prometnog vještaka prvenstveno iz razloga što se je isti upuštao u pravnu ocjenu predmetne situacije, dok iz same skice koju je sačinio proizlazi da kolnik kojim se je kretao osiguranik tuženika nije bio asfaltiran do početka raskrižja, nego i u ulasku u samo raskrižje s time da niti položaj vozila na skici vještaka ne odgovara položaju vozila na skici lica mjesta policije, a iz koje je to razvidno. Međutim, tuženik smatra da je ovaj vještak pravilno utvrdio da osiguranik tuženika nije mogao vidjeti prometnu situaciju prilazeći raskrižju s obzirom na to da je sa svoje desne strane imao kameni zid i visoku gustu živicu pa da bez djelomičnog ulaska u raskrižje nije mogao ni na koji način provjeriti prometnu situaciju sa svoje desne strane radi čega je na tom raskrižju trebalo biti postavljeno prometno ogledalo. Stoga je tuženik predložio da se ovaj vještak očituje je li u konkretnoj situaciji bilo potrebno i postavljanje znaka upozorenja te od kakvog je utjecaja na dinamiku nastanka ovog štetnog događaja način postavljanja asfaltiranog kolnika na percepciju uobičajenog vozača, a kako je ovaj vještak pravilno utvrdio da nije u mogućnosti utvrditi stvarnu štetu, to predlaže tužbeni zahtjev odbiti temeljem pravila o teretu dokazivanja. U svakom slučaju, tuženik je predložio i da se vještak očituje o cijeni popravka vozila tužitelja u Republici Hrvatskoj.

11. U svom usmenom očitovanju na ročištu 18.9.2025. (stranica 121 i 122) vještak dipl. ing. Berislav Šimunović navodi da je predmetno raskrižje trebalo biti označeno prometnim znakovima kako bi se nedvojbeno znao način kretanja po istome pri čemu je uvidom u fotografije utvrdio da asfaltirani dio samo neznatno zadire iz Ulice Miljkovica XVII u Ulicu Miljkovica XXI radi čega ta okolnost nije od utjecaja na dinamiku odigravanja ovog štetnog događaja, a što se tiče cijene popravka u Republici Hrvatskoj, navodi da u spis nije priložen izvid štete na vozilu tužitelja na temelju kojega bi mogao utvrditi stvarni opseg oštećenja i na temelju toga izračunati visinu štete prema cijenama u Republici Hrvatskoj, već bi to mogao učiniti samo na temelju priložene ponude popravka, ali pri tome ne bi mogao isključiti niti potvrditi potrebu zamjene svih tamo navedenih dijelova, iako se svi tamo navedeni dijelovi nalaze na prednjem bočnom dijelu vozila tužitelja.

12. Nakon ovakvog usmenog očitovanja vještaka, sud je njegov nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan uz napomenu da niti tuženik nakon toga više nije ustrajao na svojim prigovorima vezano uz dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja, već je samo ostao kod dokaznog prijedloga da ovaj vještak utvrdi visinu štete na vozilu tužitelja prema cijenama popravka u Republici Hrvatskoj i to temeljem priložene Ponude. Međutim, sud ovakav dokazni prijedlog tuženika nije prihvatio iz razloga što je navedeni prometni vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo da nije u mogućnosti utvrditi stvaran opseg oštećenja koje je zadobilo vozilo tužitelja u predmetnom štetnom događaju i to iz razloga što spisu ne prileži izvid štete za to vozilo pa stoga tehnički ne može niti isključiti niti potvrditi potrebu zamjene svih dijelova navedenih u priloženoj Ponudi (stranica 32-34), iako se svi navedeni dijelovi potrebni za zamjenu na vozilu tužitelja, koji su opisani u toj Ponudi, nalaze na prednjem bočnom dijelu vozila tužitelja, kako je to ovaj vještak dodatno pojasnio u svom usmenom očitovanju. Stoga iz takvog očitovanja vještaka proizlazi da on bez izvida štete na vozilu tužitelja nije bio u mogućnosti utvrditi stvaran opseg oštećenja niti prema cijenama u Republici Austriji pa je jasno i logično da to ne bi mogao učiniti niti prema cijenama popravka u Republici Hrvatskoj.

13. Kako iz ovog prometnog vještačenja proizlazi da je promet u navedenom raskrižju bio reguliran pravilom desne strane jer ispred istoga nije bilo prometnih znakova pa da je osiguranik tuženika prije ulaska u raskrižje morao propustiti vozilo tužitelja koje mu je dolazilo s desne strane i imalo prednost prolaska raskrižjem, ali da osiguranik tuženika prilazeći ovom raskrižju, bez djelomičnog ulaska u raskrižje nije mogao ni na koji način provjeriti prometnu situaciju sa svoje desne strane i nailazak vozila tužitelja jer je sa svoje desne strane imao kameni zid i visoku gustu živicu, s time da bi to mogao provjeriti samo da je u tom raskrižju nasuprot vozila osiguranika tuženika bilo postavljeno prometno ogledalo orijentirano tako da vozač iz smjera kretanja vozila osiguranika tuženika može provjeriti prometnu situaciju sa svoje desne strane, to ovaj sud smatra da ne postoji krivnja osiguranika tuženika za nastanak ovog štetnog događaja, a kako pak iz toga nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da niti tužitelj svojim ponašanjem u prometu nije izazvao ovu prometnu nezgodu jer je krećući se malom brzinom od oko 10 do 15 km/h makadamskim putem imao prednost prolaska kroz navedeno raskrižje zadržavajući smjer kretnja pri čemu, prema mišljenju ovoga vještaka niti činjenica da asfaltirani dio koji zadire iz Ulice Miljkovica XVII u Ulicu Miljkovica XXI nije od utjecaja na dinamiku odigravanja ovog štetnog događaja jer se radi samo o neznatnom zadiranju u samo raskrižje, to ne postoji niti krivnja tužitelja za nastanak ovog štetnog događaja pri čemu ovaj sud smatra da osiguranik tuženika ovaj nalet ne bi mogao spriječiti niti da je prije ulaska u raskrižje dao zvučni signal i pričekao neko vrijeme očekujući da se vozilo koje mu nailazi s desne strane zaustavi ispred raskrižja te da ga propusti, a kako to navedeni prometni vještak navodi, a sve kraj činjenice da tužitelj u svom iskazu sam navodi kako zbog kamene ograde iznad koje je bila i visoka živica, uopće nije uočio da se na oko 3 metra od ove ceste koja mu je bila s desne strane nalazi cesta njemu s lijeve strane iz koje je ovo vozilo naišlo. Pri tome se napominje da je prekršajni postupak zbog izazivanja ove prometne nezgode pokrenut samo protiv tužitelja, ali da je isti presudom Prekršajnog suda u Zadru poslovni broj Pp P-3751/15 od 14.8.2015. (stranica 23 i 24) oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj kažnjiv po čl. 43. st. 3. u svezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer nije dokazano da je isti počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret uz obrazloženje da je situacija na predmetnom raskrižju nepregledna za vozače te da bi se sigurnost prometa na tom raskrižju povećala postavljanjem odgovarajućih ogledala te postavljanjem prometnih znakova koji bi nedvojbeno označili prednost prolaska.

14. Stoga se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 1072. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) prema kojoj, ako nema krivnje nijednog vlasnika vozila, tada vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo, a što pak znači da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u omjeru od 50%.

15. Međutim, kako je prometni vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da nije u mogućnosti utvrditi stvaran opseg oštećenja koje je vozilo tužitelja zadobilo u ovom štetnom događaju jer spisu ne prileži izvid štete pri čemu je samo naveo da prema dostavljenoj Ponudi (stranica 32-34) visina štete na vozilu tužitelja u Republici Austriji, gdje je to vozilo registrirano, iznosi 5.553,02 eur bez PDV-a odnosno 6.663,62 eur s PDV-om, ali je u svom usmenom očitovanju na ročištu 18.9.2025. (stranica 121 i 122) izjavio da tehnički ne može niti isključiti niti potvrditi potrebu zamjene svih dijelova navedenih u toj Ponudi, neovisno o tome što se svi tamo navedeni dijelovi nalaze na prednjem bočnom dijelu vozila tužitelja, to je ovaj sud tužbeni zahtjev odbio u cijelosti kao neosnovan primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a s obzirom na to da na temelju izvedenih dokaza predloženih od strane tužitelja odnosno na temelju podataka iz Ponude (stranica 32-34) te provedenim prometnim vještačenjem nije mogao sa sigurnošću utvrditi visinu štete na vozilu tužitelja.

16. Stoga je odlučeno kao u izreci presude pri čemu se napominje da, kraj takvog stanja stvari, sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaz saslušanjem svjedoka koje je tužitelj u tužbi predložio saslušati na okolnost nastanka predmetnog štetnog događaja.

17. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 29.3.2018. i 10.6.2025. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 17.5.2018., 28.10.2019., 7.2.2025. i 18.9.2025. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 1.200,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 300,00 eur pa sveukupni parnični trošak tuženika iznosi 1.500,00 eur koliko je tužitelju pod točkom II. izreke rješenja i naloženo da mu nadoknadi.

18. Na dosuđeni parnični trošak tuženiku je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a od 30.10.2025. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate, a po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 30. listopada 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

- punomoćnicima tužitelja

- punomoćnicima tuženika