REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara

Poslovni broj: Pr-1568/2025-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Starčević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐBV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju pravnici iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, po punomoćniku Ivanu Gelenčir, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 13. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice ĐB i punomoćnika tuženika RB dipl. pravnice, dana 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002 da tužiteljici ĐBV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 658,41 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 67,81 eura od dana 16.05.2014. godine do isplate;

-na iznos od 67,81 eura od dana 16.06.2014. godine do isplate;

-na iznos od 67,81 eura od dana 16.07.2014. godine do isplate;

-na iznos od 67,81 eura od dana 16.08.2014. godine do isplate;

-na iznos od 67,81 eura od dana 16.09.2014. godine do isplate;

-na iznos od 67,81 eura od dana 16.10.2014. godine do isplate;

-na iznos od 67,81 eura od dana 16.11.2014. godine do isplate;

-na iznos od 67,81 eura od dana 16.12.2014. godine do isplate;

-na iznos od 67,81 eura od dana 16.01.2015. godine do isplate;

-na iznos od 48,12 eura od dana 16.02.2015. godine do isplate;

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do 31.12.2022.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa sve do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 625,00 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana .

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od navodi da je zaposlen na radnom mjestu znanstvenog suradnika.

Člancima 54., 55., 56. i 57. i 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/2010), dalje: KU) zaključenog između Vlade Republike Hrvatske (dalje: Vlada RH) i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (dalje u tekstu: HSZVO) dana 22.10.2010. , propisano je pravo i visina dodatka na plaću za zaposlenike koji rade u posebnim uvjetima rada, odnosno onima koji su izloženi izvorima opasnosti i štetni m utjecajima rada.

Tužitelj ističe da je odredbom čl. 4. st. 1. KU-a navedeni Ku sklopljen na razdoblje od 4 godine od dana potpisivanja. Dana 27.12.2013. godine Vlada RH je Odlukom (Narodne novine broj: 149/2013) jednostrano otkazala navedeni KU s otkaznim rokom od 3 mjeseca, pozivajući se na bitno promijenjene gospodarske okolnosti iz čl. 6. KU-a. Nakon isteka otkaznog roka od 3 mjeseca, tj. 28.03.2014 godine radnicima više nisu isplaćivana materijalna prava iz KU-a pa tako niti dodaci za posebne uvjete rada.

NSZVO je usto tužbom protiv jednostrane odluke Vlade RH o otkazivanju KU-a ističući da se radi o nezakonitom i nedopuštenom otkazivanju ugovora. Općinski radni sud u Zagrebu donio je presudu broj Pr-8589/14 od 29.10.2018. kojom je nepravomoćno utvrđeno nezakonito otkazivanje KU-a. Županijski sud u Zagrebu je presudom Gž R- 700/18 od 04.12.2018. potvrdio prvostupanjsku presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu te je tako i pravomoćno utvrđena nezakonitost jednostranog otkazivanja KU-a. Pravomoćnim utvrđivanjem jednostranog otkazivanja KU-a radnici u sustavu znanosti i visokog obrazovanja stekli su pravo potraživati materijalna prava iz KU-a u razdoblju u kojem bi KU važio da Vlada RH nije nezakonito otkazala KU. Konkretno bi po redovitom tijeku stvari važio do 22.10.2014. godine, obzirom da je sklopljen 22.10.2010. godine , te još dodatno 3 mjeseca sukladno odredbi o produženoj primjeni prava sadržanih u kolektivnom ugovoru , odnosno temeljem čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14,127/17, dalje u tekstu: ZOR). Stoga su radnici na koje se primjenjuje KU stekli pravo potraživat materijalna prava u razdoblju od 28.03.2014. do 22.01.2015. godine. Člankom 58 KU-a propisan je način utvrđivanja poslova s posebnim uvjetima rada i poslova s izvornima opasnosti. S tim u vezi, tuženik je 15. srpnja 2013. godine izradio Popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada. Iz priloženog Popisa radnih mjesta i zaposlenika vidljivo je da je tužiteljevo radno mjesto znanstvenog suradnika označeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada te da tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću u visini od 10% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Visina osnovice za izračun plaće u javnim službama određena je Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09) u iznosu od 5.108,84 kune.

Tužitelj je kroz cijelo utuženo razdoblje povremeno radio s izvorima opasnosti odnosno bio je povremeno izložen izvorima opasnosti (više od 10% pa do 25% radnog vremena provedenog na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženosti izvorima opasnosti).

S tim u vezi , čl. 57. KU-a bilo je određeno: "Zaposlenici imaju prvo na slijedeće dodatke: od 10%- ako povremeno rade s izvorima opasnosti odnosno ako su povremeno izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 10 % pa do 25% radnog vremena provedenu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti". Dakle, tužitelju na temelju redovnog rada na radnom mjestu sa posebnim uvjetima rada (pri čemu više od 10 % pa do 25 % radnog vremena provede na radu s izvorima opasnosti odnosno izložen izvorima opasnosti), tijekom cijelog utuženog razdoblja pripada pravo na dodatak na plaću u visini od 10% osnovice za izračun plaća u javnom službama (5.108,84 kn bruto), odnosno 510,88 kn bruto mjesečno za razdoblje od 1. travnja 2014. godine do zaključno 22. siječnja 2015. u iznosu od ukupno 4.960,48 kn bruto. Za utuženo razdoblje, tuženik do dana podnošenja ove tužbe, tužitelju nije isplatio pripadajući iznos dodatak na plaću s osnove rada u posebnim uvjetima,

Slijedom navedenog predlaže tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti, a tuženika obvezati na plaćanje troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Temeljem tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom dodataka na plaću uslijed rada s izvorima opasnosti razvidno je da je isti potražuje isplatu u razdoblju u kojem bi Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj: 142/10, dalje: KU) važio da Vlada RH isti nije otkazala svojom Odlukom od 27. prosinca 2013. godine koja je objavljen u "Narodnim novinama" broj 159/13 (nastavno :Odluka Vlade RH).

Temeljem odluke Vlade RH KU se primijenio još 3 (tri) mjeseca od dana stupanja na snagu Odluke, odnosno zaključno do 27. ožujka 2014.g., nakon čega je KU prestao važiti. Prestankom važenja KU-a prestale su s važenjem sve odredbe kojima se regulirani dodaci na plaću, njihova visina, način kako se određuje te ostale postupovne odredbe kojima je normirana isplata dodataka na plaću.

Do 27. ožujka 2014. godine odnosno do isteka otkaznog roka u kojem u kojem se primjenjivao čl.58 KU bilo je propisano da se temeljem odredbe Zakona o zaštiti na radu na svakoj ustanovi izrađuje procjena opasnosti temeljem koje se izrađuje Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnosti.

Sukladno odredbi čl. 58. st. 4. KU-a , popis su zajednički utvrđivali poslodavci i sindikalni predstavnici, što je bila pretpostavka valjanosti istog.

Tuženik je prema tada važećoj obvezi iz KU sastavio Popis radnih mjesta i zaposlenika Institut Ruđer Bošković s podacima postotaka na plaću za 2013. godinu, dok za 2014. obveza sastava popisa nije postojala upravo radi činjenice da je KU bio otkazan Odlukom Vlade RH od 27. prosinca 2013

Dakle, tuženik čini nespornim da je 15. srpnja 2013. godine sastavio novi Popis radnim mjesta i zaposlenika Instituta Ruđer Bošković s podacima na plaću, no ističe da se predmetni Popis ne primjenjuje na utuženo razdoblje (kako to pogrešno smatra tužitelj), već samo na razdoblje iz 2012. i 2013. godine.

Naime, temeljem Pravilnika o izradi procjene opasnosti ("Narodne novine" broj: 48/97, 114/02, 126/03), koja je procjena opasnosti predstavlja pravni osnov za donošenje popisa radnika koji rade u posebnim uvjetima rada te sukladno članku 58 KU, razvidno je da je procjena opasnosti dokument kojim se utvrđuje razina rizika te sukladno član KU 58., KU razvidno je da je procjena opasnosti dokument kojim se utvrđuje razina rizika glede nastanka ozljede na radu, profesionalne bolesti, bolesti u vezi sa radom te poremećaja u procesu rada koji bi mogao izazvati štetne posljedice po sigurnost i zdravlje radnik. Temeljem članka 7. Pravilnika o izradi procjene opasnosti, koji u odnosu na predmetnu materiju predstavlja lex speciaalis, razvidno je da se sadržaj procjene opasnosti, opis tehničkih procesa te izloženosti opasnosti po radnim mjestima temelji na podacima o postojećem stanju kod poslodavca. Kako se kod radnog procesa mijenjaju uvjeti rada i zaštite na radu, mijenja se i procjena opasnosti svakog pojedinog radnog mjesta, a što je u potpunosti sukladno redovnom poslovnom procesu. Popis radnih mjesta i zaposlenika koji je donesen na dan 15. srpnja 2013. donesen je temeljem uvjeta rada i izvora opasnosti u 2012. godini, odnosno Popis donijet u srpnja u 2013. godine temelji se na podacima o uvjetima rada/izvorima opasnosti iz 2012. godine.

Tužitelj ničime nije dokazao da je u utuženom razdoblju zaista radio s izvorima opasnosti, odnosno da je izravno ili neizravno bio izložen izvorima opasnosti te da bi mu u utuženom razdoblju pripadao dodatak upravo u utuženom iznosu.

Tuženik navodi da nije u mogućnosti odrediti koliko će svaki pojedini radnik eventualno biti izložen izvorima opasnosti u narednom razdoblju, nit se prema važećim propisima od tuženika isto očekuje. Svaki radnik koji je zaposlen kod tuženika ima pravo dobiti naknadu za rad u posebnim uvjetima sukladno vremenu izloženosti, a ne sukladno vremenu kojem će biti izložen. Osim toga to podupiru i odredbe KU na kojima se i temelji tužbeni zahtjev, a koje nedvojbeno utvrđuju da pravo ima na dodatak na plaću imaju oni radnici kojima se utvrdi da rade s izvorima opasnosti, a ne oni kojima će se utvrditi da rade s izvorima opasnosti.

Iz gore opisanih razloga proizlazi da bi se primjenom načela pro futuro u pogledu popisa zaposlenika koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada u potpunosti izgubio ratio isplate dodatka radnima za razdoblje tijekom kojih su bili izloženi posebnim uvjetima rada, a što u ovom predmetu nije bio slučaj.

Obzirom na sporni dodatak na plaću sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/2001,39/2009) čini dio plaće, tuženik izričito osporava pravo tužitelja na predmetne dodatke u razdoblju kada se isti nije nalazio na svom radnom mjestu već na neplaćenom dopustu, roditelskom/rodiljnom dopustu i /ili dužem bolovanju. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužitelj se očitovala na navode iz odgovora na tužbu ističući da činjenica što je Vlada RH pokušala nezakonito prijevremeno otkazati KU nije odlučna za rješenje ove pravne stvari, budući je Odluka Vlade pravomoćno utvrđena nezakonitom, što znači da nije proizvela pravni učinak. Na taj način došlo je do pravne situacije kava je bila prije donošenja nezakonite Odluke Vlade. Tuženik pogrešno smatra kako je nezakonitim otkazom prestala njegova obveza izrade procjene opasnosti. Tome u prilog govori i činjenica kako tuženik nije stavio izvan snage Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Tek donošenjem novog Popisa izvan snage bi bio stavljen raniji Popis. Tuženik također pogrešno navodi kako se priloženi Popis ne primjenjuje na utuženo razdoblje. Naime, tuženik je dužan svake godine ažurirati Popis zaposlenika i radnih mjesta s posebnim uvjetima ukoliko bi se u procesu rada promijenile određene okolnosti, no kako tuženik nije ažurirao Popis, isti je vjerodostojan i proizvodi pravni učinak. Iz dostavljenog Popisa proizlazi da je tužiteljica na radnom mjestu izložena izvorima opasnosti, te je naznačen opseg izloženosti. Tužitelj je u utuženom razdoblju bio izložen opasnostima u onom opsegu kako je to navedeno u Popisu, te stoga ima pravo na isplatu koja je predmetom ove tužbe.

.4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ugovor o radu 6.3.2013., sudsku praksu, Popis zaposlenika sa posebnim uvjetima rada, Popis poslova sa izvorima opasnosti te je saslušan svjedok PB i tužitelj.

5. Slijedom izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan iz slijedećih razloga.

6. Sukladno odredbi članka 54. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine br. 142/2010) je propisano da zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz članka 58. stavka 1. ovog ugovora i popisa radnih mjesta iz članka 58. stavka 3. ovoga ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7% do 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Prema članku 55. Kolektivnog ugovora izvorima opasnosti smatraju se: mehaničke opasnosti, padovi i rušenja, električna struja, kemijske tvari, biološke tvari, požari i eksplozije, vruće ili hladne tvari, buka, prašina, vibracije, zračenja, mikroklima, rasvjeta, fizički napor, nefiziološki položaj tijela, psihofiziološki napori i dr. Sukladno odredbi čl. 56. Kolektivnog ugovora zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti. Člankom 57. Kolektivnog ugovora utvrđena je visina dodatka pa je tako propisano da zaposlenici imaju pravo na dodatak od 15% ako redovito rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti, odnosno izloženi izvorima opasnosti. Sukladno odredbi čl. 57 st. 2 Kolektivnog ugovora pravo na dodatke imaju zaposlenici koji čiste, odnosno održavaju laboratorije i druge prostorije odnosno opremu (posuđe i sl.) u kojima se nalaze izvori opasnosti i to u visinu 2/3 dodatka koji pripada zaposlenicima koji izravno rade s tim izvorima opasnosti, a razmjerno vremenu izloženosti sukladno st. 1 čl. 57.

7. Uvidom u Ugovor o radu od 1. travnja 1996.. razvidno je da je tužitelj zaključio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto voditelj službe (kapetan broda).

8. Uvidom u Popis zaposlenika tuženika koji rade s izvorima opasnosti koji je sastavljen 2013 godine utvrđeno je da se na istom popisu nalazi tužitelj, za kojeg je naznačeno da je više od 10% do 25 % od ukupnog radnog vremena izložen izvoru opasnosti te mu pripada dodatak na plaću u visini od 10 %.

9. U postupku je saslušan svjedok ZB koji je voditelj odjela od zaštite na radu, zaštite o požara i zaštite od zračenja.

Zajedno s tužiteljicom radi u istoj ustanovi. U utuženom razdoblju radila je u Zavodu za istraživanje mora i okoliša u laboratoriju za radioekologiju. Bila je izložena opasnostima ionizirajućeg zračenja a ne zna u kojem postotku vezano za radno vrijeme, ali su to procijenili u popisu radnih mjesta koji su raspoređeni na poslove s posebnim uvjetima rada. Nakon što se svj. predočava popis u kojem je razvidno da je tužiteljica izložena 10- 25% svjedok se ne može osobno očitovati ali je suglasan s procjenom koja je navedena.

10. Tužitelj je u svom iskazu navela da je radila u utuženom razdoblju u Zavodu za istraživanje mora i okoliša u laboratoriju za radioekologiju. ¼ dijela radnog vremena bila je izložena ionizirajućem zračenju.

11. Tužitelj je u radnom odnosu kod tuženika prema sklopljenom ugovoru o radu te se na njega primjenjuje predmetni KU, a radi se o individualnom pravu iz radnog odnosa, koje se prema čl. 5 ZR-a, ostvaruje samo prema poslodavcu koji je dužan pridržavati se odredbi KU-a. Isto tako prema odredbi čl. 191 ZR-a, stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne su u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe. Tužitelj cijelo vrijeme radi na radnom mjestu sa izvorima opasnosti, a navedeno je potvrdio u svom iskazu prema kojem tijekom radnog vremena mora ulaziti u laboratorij. Osim toga tužitelj je naveden da radi na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada i Popisu iz 2009.

12.Neosnovan je navod tuženika da se KU (142/10) ne bi primjenjivao jer Popis zaposlenika sa posebnim uvjetima rada je sastavljen 2009., jer su odredbe čl. 58. KU-a od 2010. identične čl. 52. KU-a iz 2002. pa postoji kontinuitet u obvezama poslodavca. Nije osnovan navod tuženika da Popis radnika iz 2009. ne bi vrijedio iz razloga što dekan tuženika nije prihvatio Popis, jer uvidom u Popis iz 2011. je utvrđeno da je tadašnja dekanica zajedno sa sindikalnom povjerenicom sudjelovala u izradi prijedloga Popisa.

13. Također nije osnovan navod tuženika o prestanku obveze prema čl. 208. ZOO- a, jer je tuženik kao poslodavac odgovoran za isplatu svih materijalnih prava iz radnog odnosa, neovisno o izvoru financiranja. Tuženik je prema čl. 59. st. 1. Zakona o ustanovama, odgovoran svojom imovinom za ispunjenje obveza prema zaposlenicima. Sredstva se u pravilu osiguravaju proračunom, ali je tuženik odgovoran za ispunjenje obveze prema čl. 107. st. 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju u kojem se navodi da se fakulteti financiraju iz sredstava osnivača, državnog proračuna, vlastitih sredstava, prihoda od različitih ekspertiza itd. Naknada za godišnji odmor i plaćeni dopust prema čl. 81. i čl. 95. st. 5. ZR-a, se isplaćuje u visini prosječne plaće u prethodna tri mjeseca, a isto je sadržavao i raniji ZR iz 2009. koji se primjenjivao do kolovoza 2014.

14. Osnovica za izračun plaće u javnim službama određena je Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama Vlade RH (NN 40/09) te je iznosila 5.108,84 kn bruto, pa tužitelju pripada pravo na dodatak 766,32 kn bruto mjesečno, a u skladu sa odredbama KU-a.

15. Nakon što je utvrđeno da tužitelj obavlja poslove s posebnim uvjetima rada, valjalo je u smislu citiranih odredbi KU-a, usvojiti zahtjev za isplatu iznosa 5.952,61 kn bruto sa zateznim kamatama od dospijeća mjesečnih iznosa do isplate.

16. Podneskom od 29.11.2021.g tuženik je zatražio ponavljanje postupka obzirom da je presuđeno po presudi od 29. siječnja 2018. posl. br. Pr-8589/14 kojom je utvrđeno da je odluka Vlade RH o otkazivanju kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22.10.2010. (NN 142/10) objavljena 30.12.2013. u NN 159/13 nezakonita i nedopuštena, da ne proizvodi nikakve pravne učinke, te da je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje bio na snazi do 22.10.2014. presuda broj Pr-8589/14 ukinuto je rješenjem Vrhovnog suda RH od 25.05.2021. poslovni broj Rev-2670/19. Sud je utvrdio kako su ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka. Obzirom da je kao prethodno pitanje sukladno odredbi čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a pred drugim sudom postavljeno pitanje valjanosti i zakonitosti otkaza kolektivnog ugovora, sud je odlučio prekinuti ovaj postupak. Podneskom od 21.svibnja 2025. tužiteljica je obavijestila sud da je postupak Pr-16194/2021. pravomoćno okončan odlukom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-568/2024-2 od 15. listopada 2024. U nastavku postupanja utvrđeno jest da je postupak br. Pr-16194/2021 pravomoćno završio presudom ŽS Zagreb br. Gž R-568/2024 od 15.10.2024.god. kojom je KU na koji se tužitelj poziva ostao na snazi.

17. Slijedom navedenoga opetovano je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja na način opisan u izreci presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 ZPP-a.

19. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

Tako je tužitelju priznat trošak podneska 23.7.2019., zastupanja na roč. 14.01.2020. i 14.02.2020., 13.10.2025.g sve po 50 bodova, sastav podneska 21.05.2025.g i 1.09.2025.g svaki po 12,5 bodova te trošak ročišta za objavu presude 25 bodova, sveukupno 250 bodova što umnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 500,00 eura uz 125,00 eura PDV, sveukupno 625,00 eura.

Na dosuđeni parnični trošak je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14) u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

10. Na temelju odredbe članka 15. stavak 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 26/03., pročišćeni tekst, broj: 125/11. i 112/12.) tužiteljica je oslobođena od plaćanja pristojbi u ovom postupku.

11. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 30. listopada 2025.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 5 primjeraka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika