Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Pp-212/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, na prijedlog sudskog savjetnika Roberta Olujića, uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Katalinić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika VM, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23), u povodu prigovora okrivljenika protiv prekršajnog naloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, klasa: 211-07/24-1/17330, ur. broj: 511-12-36-24-1 od 10. studenoga 2024., nakon javne glavne rasprave održane 30. listopada 2025. u prisutnosti okrivljenika, istoga dana objavio je i

p r e s u d i o  j e

okrivljenik VM, rođen **.**.1975., OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], ugostitelj, HRVI u mirovini, otac dvoje djece, državljanin RH, neosuđivan,

na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnoga zakona (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi se 10. studenoga 2024. u 19,33 u Dugopolju upravljajući vozilom M1 Toyota [registarska oznaka] na zahtjev policijskog službenika odbio podvrgnuti ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Na temelju članka 140. stavka 1. u vezi sa stavkom 2. Prekršajnoga zakona troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. toga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Optužnim aktom okrivljenika se tereti za prekršaj iz izreke ove odluke.

2. On se ne smatra krivim navodeći kako je zaustavljen kod crkve u [adresa], ne na rotoru u Dugopolju, do kojeg ima još oko 5 km. Točno je da nije htio puhati u alkometar, ali je policijskom službeniku naveo da boluje od KOPB-a i da ne bi bez većih tegoba mogao obaviti ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu uz pomoć alkometra. Također, naveo mu je da kući ima bolesne roditelje koje mora uvijek biti spreman odvesti k liječniku i svakodnevno ih prevoziti gdje treba. On mu nije povjerovao, nego mu je napisao kaznu. Vađenje krvi i uzimanje urina nije mu ponudio. U prilog svojim tvrdnjama okrivljenik je priložio medicinsku dokumentaciju prema kojoj ima opsežne pleuropulmonalne posttuberkulozne promjene na plućima obostrano, uznapredovali emfizem pluća s oštećenjem difuzijskog kapaciteta teškog stupnja (Sequelae post TBC pulm. i KOPB/Emphysema pulm.).

3. U dokaznom postupku ispitan je svjedok policijski službenik SM koji je izjavio kako mu okrivljenik nije poznat jer je u tom razdoblju bilo puno sličnih akcija. Nakon okrivljenikovih pitanja svjedok se prisjetio i potvrdio da je okrivljenika zaustavio preko puta caffe bara Granada u [adresa], a ne kod rotora u Dugopolju te da je on doista naveo da je plućni bolesnik i da koristi pumpicu. Ne može se sjetiti je li okrivljeniku ponudio vađenje krvi i uzimanje urina, no to svima nudi jer je takva procedura.

4. Iz ovakvog iskaza svjedoka čini se da zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu nije načinjen tako da vjerodostojno odražava tijek događaja (članak 282. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) jer nije uopće uneseno što je okrivljenik naveo kao razlog odbijanja testa, a svjedok je potvrdio da je naveo kako je plućni bolesnik koji koristi pumpicu, što je od bitnog utjecaja na ocjenu daljnjeg postupanja policijskih službenika i okrivljenika (je li bilo potrebe okrivljenika odvesti na vađenje krvi odnosno uzimanje urina s obzirom na dano obrazloženje zašto neće puhati u alkometar i je li eventualno podvrgnut postupku iz članka 282. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama). Nepravilnost je koju su policijski službenici učinili ta što bitnu izjavu ispitanika nisu ubilježili u zapisnik u rubriku što je on izjavio. Stoga na temelju ovoga zapisnika nije moguće zaključiti da je od okrivljenika doista bilo zahtijevano vađenje krvi odnosno uzimanje urina i da je on i to odbio, kao što to ni ispitani svjedok ne tvrdi jer se ne može sjetiti. Njegova izjava da to svima ponudi nije dostatna da bi se nekoga osudilo za ovako ozbiljan prekršaj, za koji je alternativno propisana i kazna zatvora, pored činjenice da bitnu izjavu ispitanika koja se odnosi na njegovo zdravlje nije ubilježio u zapisnik, što je odraz nedostatne razine ozbiljnosti koja bi se očekivala kod prijave za ovaj prekršaj. Isto tako nije uneseno ni ono što svjedok sada tvrdi da su okrivljeniku rekli neka barem pokuša puhati u alkometar, a da je on to odbio. Zapisnik iz članka 282. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije nekakav rutinski formular koji je sam sebi svrha, nego dokaz u prekršajnom postupku (članak 158. stavci 4. i 5. Prekršajnoga zakona) koji mora biti vjerodostojan i u njemu moraju biti navedeni bitni detalji. Interakcija policijskih službenika s okrivljenikom o kojoj ovisi ocjena protupravnosti njegova ponašanja uopće nije opisana u zapisniku.

5. Imavši priliku neposredno saslušati iskaze okrivljenika i svjedoka i vidjeti njihovu interakciju, ocjena je suda da je okrivljenik u svojem iskazu bio otvoren, neposredan i uvjerljiv, sjećao se detalja ovoga događaja (da su policijski službenici nosili fluorescentne prsluke, u kojem su automobilu bili i što im je rekao vezano za mjesto gdje su ga zaustavili, da je s njim tada u automobilu bio bolesni rođak koji je u međuvremenu umro, da mu je svjedok zahvalio na sudjelovanju u Domovinskom ratu i sl.), što se ne može reći za svjedoka koji je bio vrlo nesiguran u svojim odgovorima i u dijelovima zvučao kao da daje odgovore koji se od njega očekuju kako bi opravdao svoje postupanje prema okrivljeniku (odgovorom na izričit upit suda da je u okrivljenikovu dahu osjetio alkohol nakon što je prethodno izjavio da mu okrivljenik nije poznat, ali se sjeća da je bila riječ o crnoj Toyoti, a onda potvrdio da je s okrivljenikom normalno razgovarao ne spominjući da je osjetio alkohol dok ga to sud nije upitao). Stoga je prihvaćena obrana okrivljenika u dijelu u kojem tvrdi da mu vađenje krvi odnosno uzimanje urina nisu ponuđeni. Bez toga se postupanje okrivljenika koji je odbio puhati u alkometar pozivom na svoje zdravstveno stanje koje je dokumentirao nalazima ne može ocijeniti protupravnim. Da je okrivljeniku, nakon što je s obrazloženjem koje je dao odbio puhati u alkometar, bilo ponuđeno vađenje krvi odnosno uzimanje urina, pa da je on i to odbio, tada bi bio počinio prekršaj za koji je optužen i bio bi za nj proglašen krivim. Kako u konkretnom slučaju nije utvrđeno da je tako bilo, okrivljenik je oslobođen od optužbe.

6. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnoga zakona.

U Splitu 30. listopada 2025.

Zapisničarka

Sudac

Jelena Katalinić, v. r.

Mario Bakota, v. r.

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- okrivljeniku

- ovlaštenom tužitelju

- u spis