Posl.br. P – 272/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku po sucu Kate Ogresta Jović u pravnoj stvari tužitelja HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] 17, 1090 Beč zastupane po punomoćniku Andrea Domac Ričković, odvjetnica iz odvjetničkog društva Borić & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika FZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja ništetnosi ugovora, poništenja ugovora , brisanja uknjižbe i uspostave priiašnjeg stanja , nakon održane javne i glavne rasprava zaključene dana 1. rujna 2025., dana 30. listopada 2025. godine.
P r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju (gift contract) od 13. siječnja 2017. godine kojim prednica tužiteljice NZ rođ. HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljica daruje svoj suvlasnički dio od 2/12 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tuženiku FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelju koji prima dar, ništetan sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima."
II Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev koji glasi :
". Poništava s da je Ugovor o darovanju (gift contract) od 13. siječnja 2017. godine kojim prednica tužiteljice NZ rođ. HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljica daruje svoj suvlasnički dio od 2/12 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tuženiku FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelju koji prima dar, ništetan sukladno čl. 330. Zakona o obveznim odnosima.
Određuje se brisanje uknjižbe 2/12 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa imena tuženika FZ i uspostava prijašnjeg stanja upisom uknjižbe tužiteljice NZ rođ. HZ."
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka, u iznosu od 3.106,18 EUR u roku od 15 dana, sve pod prijetnjom ovrhe. , sa zateznom kamatom od dana presuđenja do naplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, do isplate.“
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi koju je podnijela ovom sudu dana 31. 7. 2019. tvrdi da su joj u posjet došla dva muškarca kojima se ne može sjetiti imena te su joj rekli da su bili u posjetu kod njenog brata IZ koji je umro i da je u svrhu reguliranja odnosa s njim u pogledu nekretnine u ulici od Puča u Dubrovniku u svrhu mijenjanja određene manje kvadrature do 2m2 radi mogućnosti prolaska. Nakon što su joj potpuno netočno prezentirali stanje stvari , obmanuli su je potaknuli da potpiše punomoć koja je bila na engleskom jeziku koji tužiteljica ne razumije, a na temelju koje je sklopljen u ime tužiteljice ugovor o darovanju nekretnine u korist BZ. Dana 26. srpnja 2019. godine tužiteljičina kćer, gospođa GZ i njen prijatelj, gospodin DZ su posjetili tužiteljicu koja joj je prenijela da je potpisala nekakve dokumente osobama koji su se predstavljali kao odvjetnici iz Hrvatske, a vezano za nekretnine u Dubrovniku. Kćer tužitelja svjesna činjenice da je njena majka starija gospođa koja ne razumije engleski jezik i koja joj je rekla kako uopće nije svjesna kakve je dokumente potpisala je u kratkom postupku provjerila status nekretnina na području Dubrovnika koje se nalaze u suvlasništvu njene majke. Prilikom provjere u zemljišnim knjigama tužiteljica i njena kćer su došle do saznanja da je BZ na temelju ugovor o darovanju nekretnina na sebe prenio vlasništvo temeljem ugovora koji je u ime tužiteljice potpisao BZ. U konkretnom se slučaju radi o zelenaškom pravnom poslu i prekomjernom oštećenju jer se tuženik okoristio neznanjem i podređenim položajem tužiteljice da se nerazmjerno okoriste na štetu tužiteljice. Traži donošenje presude kao u izreci. Za dodati je da je u ovoj pravnoj stvari tužen FZ radi ugovora iz 13 siječnja 2017, a kako tužiteljica ima i tužbu protiv BZ i FZ, to se isprepleo tekst iz tužbe protiv BZ i FZ iz spisa P 230-24 a sud je vezan samom izrekom u tužbenom zahtjevu a ne doslovce tekstom tužbe .
2. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i svim tužbenim zahtjevima s molbom sudu da iste odbije kao neosnovane. Tužiteljica ne iznosi istinu pred sudom. Tužiteljica i tuženik su potpisali ugovor o darovanju na sastavljenom dvojezičnom, na engleskom i hrvatskom jeziku, sve iz razloga što tuženik nije znao da li će bilježnik u Njemačkoj htjeti ovjeriti samo hrvatsku verziju ugovora. To što je tužiteljica potpisala dostavljenu punomoć radi sklapanja ugovora o darovanju u spis na engleskom jeziku, a koja je sastavljena na tom jeziku iz istog razloga kao što je navedeno nije predmet ovog postupka. Pobijani ugovor o darovanju je potpisan 13. siječnja 2017. godine. Tužiteljica i tuženik su sklopili aneks ugovor o darovanju kojim se ispravlja OIB koji je bio netočan u glavnom ugovoru kako bi se predmetni ugovor mogao proknjižiti. Isti je potpisan dana 3. ožujka 2018. godine .Tužiteljica mu je izdala i vjenčani list s H budući je bila uknjižena kao IZ dok je sada, nakon sklopljenog braka, NZ sve u svrhu uknjižbe predmetne nekretnine na moje ime.
Tužiteljica priča hrvatski jezik budući je ista rođena u [adresa] u kojem je i živjela do svojih tridesetak godina života, ista je diplomirana keramičarka te je bila profesorica u školi u Austriji sve do svoje mirovine. Ista je pri zdravoj pameti te sposobna kontrolirati svoju volju. Tuženik je kod iste bio tri puta te se svaki put kod tužiteljice zadržao po par sati gdje su uz kolače i čaj pričali o njenom životu, o njihovim zajedničkim prijateljima u Dubrovniku, o njegovom rođaku ĐZ koji živi u [adresa] (30 km udaljenom od nje) te joj je rekao da bilo što da joj treba da se može osloniti na ĐZ.
Tužiteljici je ponudio da kupi navedeni udio međutim ista je to odbila i inzistirala na darovanju.
Isto tako, njegov otac HZD živi u predmetnoj nekretnini te je kupio suvlasnički dio 1/12 predmetne nekretnine od CZ kojeg je zastupala odvjetnica Mirjana Puljić-Zelenović za cijenu od 17.000,00 eura. Glavni ugovor je potpisan u siječnju 2017., te ankes u istom u ožujku 2018. godine, kako to da je tužiteljica imala godinu i tri mjeseca te nije spomenula ikakvu prijevaru.
Ugovor o darovanju ne može biti zelenaški niti se može raditi o prekomjernom oštećenju budući je to besplatni pravni posao.
3 Kako je tužiteljica NZ tijekom postupka umrla to je doneseno rješenje prekidu /16 studenog 2023/ i nastavku te postupak preuzima u pravo ovdje tužiteljica
4 Sud je u dokaznom postupku pregledao pravno relevantne isprave priložene u spisu saslušao stranke, na suglasan prijedlog punomoćnika pročitani su iskazi svjedoka iz spisa P 230-24 u pravnoj stvari tužitelja HZ protiv tuženika BZ i HZD radi utvrđenja ništetnosti ugovora, poništenja ugovora i brisanja uknjižbe / ranije spis 1280-19/ pregledao preslik spisa P 1272-19.
Sud nije provodio dokaz vještačenjem utvrđenja vrijednosti predmetne nekretnine jer stanje stvari smatra dovoljno raspravljenim na temelju provedenih dokaza, te navedeni dokaz smatra isuvišnim i nepotrebnim za rješenje ovog predmeta.
4 1 Tužiteljica na saslušanju od 1. rujna 2025., iskazuje da razumije hrvatski jezik. Kći je pokojne NZ. Njena pok. majka je otprilike 1,5 godinu nakon samog događaja ispričala njoj što se dogodilo, to su bili njihovi obiteljski razgovori. Tu je bio nazočan i DZ i on je još više bio zainteresiran što se dogodilo i bio je zainteresiran uopće za njenu obitelj. DZ je upravo pitao njenu majku glede nasljedstva u Dubrovniku je li uopće ima što, tada je njena majka počela pričati da nije ni znala da bi imala nešto u Dubrovniku, te da su joj došla dva čovjeka koja su joj i rekla da to što ima nije vrijedno da bi joj to mogao biti veliki problem da je to samo par kvadrata, te da će zbog toga imati velike troškove. Njena majka je bila uplašena. Njena majka joj je rekla da je to dala dvojici muškaraca. Majku je pitala tko su oni bili, majka joj nije ništa mogla reći. Pitala je majku na koji način je to dala, rekla je da je to bio Ugovor o darovanju, a da su joj dvojica muškaraca rekli da će oni srediti troškove, pa ona neće imati troškove, i rekli su joj da to ništa ne vrijedi. Njena majka se nije sjetila imena te dvojice muškaraca, samo je rekla da je jedan od njih odvjetnik. Njena majka je znala hrvatski ali loše jer je kasnije sve više govorila njemački. 1960. godine je njena majka preselila u Austriju i od tada su oni u kući govorili isključivo njemački. Svoj hrvatski jezik je naučila posjetama u Dubrovniku-slušanjem, a nešto i od svoga sina koji je bolje znao jezik od nje, isto tako slušanjem. Majku je pitala gdje joj je papirologija, majka je rekla da je to u ladici, tražila je u ladici ali nije našla, sutradan je došla i tražila papirologiju po cijeloj kući, međutim nije našla, a pomagao joj je i njen partner DZ, međutim nisu uspjeli naći. Dodaje da njena majka inače nije ništa bacala u smeće. U tome traženju našla je jednu malu ceduljicu, koja je bila štampana pisaćim strojem, i na toj cedulji je baš pisalo nasljedstvo HZDZ u kojem je bilo pobrojano i 7 djece koji su sljednici njenog pradjeda, odnosno njegove sestre, i upravo su tu bile pobrojane sve ove nekretnine. Nakon toga su DZ i ona pošli za München i iz Münchena su doputovali u Dubrovnik, došli do odvjetnika Kristovića kojemu su ukazali na cjelokupnu problematiku nakon čega je krenula ova parnica. Sve je to svojoj majci prenijela a njoj je njena majka rekla da pokrenu postupak i da je ona zastupa i rekla je "da je znala da to ne bi darovala". To je majku morilo sve do njezine smrti i obećala joj je da će učiniti sve što je u njenoj moći. Njena majka je i govorila da ima i nju, a isto tako i svoje unuke pa zašto bi onda to radila. Njena majka joj se ispričavala a ona joj je rekla da se nema za šta ispričavati. Željela je to riješiti prije svoje smrti. Njena majka inače nije imala OIB i naravno nije joj ni znala reći kako se došlo do njezinog OIB [osobni identifikacijski broj]a, provjerila je to kada je došla u Dubrovnik zajedno sa svojim sinom, i pošli su u Poreznu upravu i rečeno im je da je zatražen njezin OIB ali im nisu mogli reći tko je tražio OIB, niti su imali pisani trag o tome, ali su samo rekli da je to sredinom siječnja. Nakon svega toga njena majka je podnijela tužbu i sada su na sudu. Prije nije znala gdje su nekretnine koje su predmet ovog postupka, sada ih svaki put kada dođe obilazi ali nikada nije bila unutra, a to je [adresa] i [adresa]. To je sve što ima za iskazati."
Na poseban upit punomoćnice tužiteljice obzirom da je ugovor ovjeren kod Javnog bilježnika u Njemačkoj, jesu li od njega uspjeli što saznati donosno dobiti podatke, tužiteljica navodi da su zvali ali da im nisu dali nikakve podatke jer ih nije angažirala majka. Mora reći da je jedanput bilo iskazano da se odmah išlo kod tog bilježnika ali je to bilježnik kod kojega se mora zakazati termin, dostaviti dokumentacija, a ovdje se radilo samo o ovjeri potpisa. Na daljnje pitanje je li za ovjeru potpisa moguće doći u javnog bilježnika bez najave, odgovara koliko je njoj poznato nije. Na daljnje pitanje obzirom je rekla da su doma u Njemačkoj pričali isključivo njemačkim jezikom i zašto su pričali isključivo njemački, odgovara da njena majka nije željela da ona ima problema sa njemačkim jezikom. Na daljnje pitanje koliko je njena majka pričala isključivo njemački dok je srela tuženika, odgovara otprilike 55 godina. Na daljnje pitanje da li je njena majka poznavala engleski jezik i u kojem stupnju, tužiteljica odgovara da majka uopće nije znala engleski jezik, ni u kojem stupnju, niti "dobar dan". Na daljnje pitanje da li razumije dokumente na hrvatskom jeziku, odgovara da to ona ne čita, to njoj prevede sin (38, 21 godina), ili prevede preko Google translate. Sin od 38 godina poznaje hrvatski jezik ali i oni kod kuće samo govore njemački. Na daljnje pitanje je li otac starijeg sina Jugoslovenskog porijekla, odgovara potvrdno. Njena majka nije razumjela ništa čitati na hrvatskom jeziku. Na pitanje o koliko kvadrata se radilo, odgovara 2 do 3 m2, a njena majka je uvijek govorila da je to bilo samo u jednoj kućici. Na daljnje pitanje je li nešto od pokrenutih postupka završilo za vrijeme majkinog života, odgovara njena majka je dobila odluku da je nasljednica KZ i tada je "živnula", bila je sretna. Na daljnje pitanje da li je tuženik njenoj majci dao neki dar, protučin ili bilo što za darovanje koje je dobio, tužiteljica odgovara da nije, njena majka rekla da ona ništa nije dobila. Tužiteljica navodi da je kasnije pregledala sve majčine račune i da se uvjerila u to da majka nije ništa dobila, a njezina majka nikada ne bi tako nešto ostavila u ladicu jer su joj ranije znali i provaljivati. Njena majka bi da je dobila novac, taj novac stavila u banku. Pretražili su kuću i ni u kući nisu našli novac. Na daljnje pitanje što je otkrila vezano uz adresu njene majke i korespondenciju tuženika i njene majke, tužiteljica odgovara da su bile pogrešno navedene znamenke u samoj adresi tako da je umjesto 34 bilo navedeno 43, isto kao to su bile pogrešno navedene znamenke u OIB [osobni identifikacijski broj]u, a njoj nije bilo jasno zašto kada je tuženik već došao kod njezine majke. Zvala je i prijateljicu majke koja radi u dentalnoj klinici i rečeno joj je da nikada nije dala adresu njene majke. Netočni su i navodi da bi se podatci dobili od ureda za financije u Austriji niti od bilo kakvog odvjetnika u [adresa] jer njena majka nije imala odvjetnika u [adresa]. Na daljnje pitanje kada je njena majka shvatila o čemu se radi, kako je ona to komentirala i je li željela darovati nekretnine koje su predmet postupka, tužiteljica odgovara da njena majka nije željela da da te nekretnine tuženiku.
Tuženik postavlja pitanje je li ona objavila neki znanstveni rad iz područja radiologije ili ima registriran neki patent na njeno ime, odgovara da nije nikada ništa objavila. Na daljnje pitanje koje je obrazovanje, odgovara da ima višu školu. Na daljnje pitanje kada je rekla da je dolazila kao dijete u Dubrovnik je li dolazila s majkom, odgovara da jest uvijek je dolazila u Dubrovnik s majkom, svake godine po mjesec dana. Na daljnje pitanje je li dolazila i prije i iza rata s majkom, odgovara da je prije rata sa majkom a poslije rata majka je dolazila s vremena na vrijeme otprilike svako 2-3 godine, majka je inače žena koja je proputovala cijeli svijet. Na daljnje pitanje kada je dolazila u Dubrovnik je li pričala na njemačkom, odgovara da ne zna jer nije bila s njom. Na daljnje pitanje na kojem jeziku je pričala sa OZ i ČZ, odgovara da ona to ne zna jer te ljude i ne zna. Na daljnje pitanje u periodu od ožujka 2018. do srpnja 2019. godine koliko je puta posjetila svoju majku, odgovara da majku nije posjećivala jer je njena majka došla za [adresa] pa su se tamo viđali jer su bili blizu. Dakle u tom razdoblju je bila kod majke tek u srpnju 2019., jer majka nije kod njih bila duže vrijeme. Nakon toga je išla kod majke svako 3 tjedna pomagala, čistila i kuhala jer se o njoj trebao brinuti. Na daljnje pitanje je li njena majka diplomirala u [adresa], odgovara da jest. Na daljnje pitanje je li tamo studirala na našem jeziku, odgovara pretpostavlja. Na daljnje pitanje kako komentira da je njen suprug izjavio na sudu da je njena majka primila 5.000,00 eura, a ona kaže da nije primila ništa, tužiteljica odgovara da je nakon iskaza supruga pitala majku koja je rekla da nije primila ništa, a išli su i kod bilježnika te na stolu nije bilo ništa. Na daljnje pitanje da li su za račun njene majke učinjene neke ostavine pred sudom, tužiteljica odgovara koliko je njoj poznato to su radili upravo HZD i BZ. Dodaje da prije nego su oni došli kod nje da majka nije pokretala nikakav postupak sama jer ona uopće za to nije znala. Na daljnje pitanje da li je putem odvjetnika ponudila tuženiku 50.000,00 eura da im se vrate ove nekretnine, odgovara da ne. Na daljnje pitanje da li je njen punomoćnik to učinio umjesto nje, odgovara da nije, a ako je i urađeno to je mimo njihove volje. Na daljnje pitanje da li su joj poznata imena LZ i pok. AZ, odgovara da nisu. Na daljnje pitanje da li zna da u kući u [adresa] postoje zaštićeni najmoprimci, odgovara da je o tome čitala. Na daljnje pitanje da li zna u kojem obimu zaštićeni najmoprimci drže kuću, odgovara da ne zna. Na daljnje pitanje da li zna koliko kvadrata ima kuća, odgovara da ne zna. Na daljnje pitanje koji suvlasnički udio je imala njena majka u toj kući, odgovara da ne zna.
4 2 Tuženik na saslušanju od 1. rujna 2025. godine iskazuje da ostaje kod svega ranije iskazanog kao i u predmetima P.1280/19. Dodaje da je primio ponudu od odvjetnice Paule Kiš za novčani iznos od 50.000,00 eura u ime prednice tužiteljice. Mora reći da smatra da prednica tužiteljice NZ zna hrvatski jezik, ispred njega je pričala i čitala na hrvatskom jeziku. Do OIB [osobni identifikacijski broj]a prednice tužiteljice je došao jer mu je upravo ista potpisala prijavu da je odnese u Poreznu upravu i dala i svoju kopiju putovnice i pripremila mu sve dokumente za provođenje ostavina, sklapanje ugovora. Kad kaže sve dokumente misli najprije na vjenčani list jer je ista ranije bila KZ i kao KZ je i uknjižena, a kasnije je bila NZ. Početkom siječnja 2011. do sklapanja ankesa u ožujku 2018., njemu se nikada ona nije požalila da bi je netko prevario ili preplašio. Ne zna što je tužiteljica radila sa svojim novcima, BZ joj je ostavio 15.000,00 eura u njegovoj nazočnosti što je iznos veći od onoga kojega su primili njeni rođaci za isti udio, naime FZD i ZZ su primili sveukupno 34.000,00 eura s tim da su trebali platiti svome odvjetniku koji ih je zastupao u prodaji sve troškove. Ovdje se radi da su tri puta išli u Lindau, za ovaj odlazak je potrebno minimalno 1.500,00 eura jer je to 1400 km od Dubrovnika, prednica tužiteljice nije platila troškove niti jedne ostavine niti jednu javnobilježničku nagradu i pristojbu niti odvjetničke troškove što znači da je njoj plaćeno više nego njenim rođacima. Niti jednom sastanku sa tužiteljicom nije bila nazočna njezina kći (sada tužiteljice), iako su oni tražili da bude nazočna kćer, a NZ je rekla da s njom nije u dobrim odnosima te da uopće ne kontaktiraju. Rekla im je da ima mirovinu 1.500,00 eura da je stan u [adresa] dala kćeri, a da ona zato živi u svojoj kuću F. "
Na pitanje pun. tužiteljice je li ispostavio račun za odvjetničke usluge gospođi NZ, odgovara da nije jer je dogovoreno " pro bono". Na daljnje pitanje je li Poreznoj upravi prijavio porez na te pro bono usluge, odgovara to je poslovna tajna i, na to ne želi odgovoriti. Na daljnje pitanje u kojem posjetu tvrdi da je BZ ostavio novce na stolu, odgovara koliko se sjeća to je bilo u zadnjem posjetu, a to je bilo u ožujku 2018., kad se radio aneks ugovora, jer je raniji ugovor bio pogrešan i odbijena je uknjižba.
Na pitanje je li joj majka darovala stan u [adresa], tužiteljica odgovara da nije.
Slijedeći iskazi su na suglasan prijedlog punomoćnika pročitani na ročištu iz spisa P 1280-19
4 3. BZ na saslušanju -12 rujna 2023- u gore navedenom spisu. iskazuje da je suvlasnik čest. zgr. u Zlatarićevoj 7 u Dubrovniku, i da su kao suvlasnici još bili upisani PZ, NZ i IZ. Pokušao je srediti zemljišnoknjižno stanje i počeo tražiti ljude koji su bili upisani samo imenom i prezimenom, bez adrese ili bilo kojeg drugog podatka. Tužiteljica je bila upisana u određenom suvlasničkom dijelu, a upisao ju je RZ, a PZ je već bio upisan, pa je počeo tražiti i istraživati te utvrdio da se nisu ni prijavili u vezi s povratom imovine, a nije znao ni jesu li u uopće živi i tada došao i do odvjetnika u [adresa] koji mu je proslijedio smrtni list iz kojeg je proizlazilo da je PZ umro u [adresa] pa je počeo tražiti njegovu djecu i tako došao i do tužiteljice. Tužiteljica je njega nazvala i rekla da ona ne odgovara na nepoznate telefonske brojeve i predložila da se nađu u Lindau. Tamo se našli i pričali tri sata, između ostalog ju je upoznao s tim da su je proglasili odsutnom i oteli određenu imovinu i da bi on htio da riješe 5 m2 bruto u Zlatarićevoj 7 u kojoj on stanuje. Cijelo vrijeme razgovarali su na hrvatskom, a za gospođu može reći ne samo da je bistra i pametna, već da je točno znala o svakom objektu u Dubrovniku kojeg ima u vlasništvu i zato kad netko kaže da je ona bila dementna mu ne vjeruje ni riječi. Nakon tri sata razgovora ona je rekla da mu tih 3,5m2 neto neće prodati, nego pokloniti jer on tu živi. Ponudio joj je da nađe svog odvjetnika i da joj se vrati oduzeto, a ona je prihvatila da joj sve potrebno provede odvjetnik FZ, dala mu je punomoć, kopirala putovnicu i onda napravila svu dokumentacija potrebnu da se on upiše na njen dio na temelju darovnice. Naknadno se ispostavila greška u vezi s njenim OIB [osobni identifikacijski broj]om zbog čega su ponovno išli u Njemačku i kod javnog bilježnika. Ostavio joj je 15000 eura, kao i njenom rođaku SZ i CZ, a ona je taj novac prihvatila, iako je do tada govorila da novac ne želi. Na upit suda pojašnjava da je prilikom prvog posjeta tužiteljica odvjetniku dala punomoć da joj se izvadi OIB, i tada su bili prisutni svi troje, a drugi puta kada je bio prisutan samo odvjetnik dala je punomoć da završi sve ostavine iza oca koji je još bio upisan i da se na temelju nje naprave dokumenti potrebni da se to darovanje prevede na njega. Misli da je prošlo 5,6 dana između prvog i drugog puta, koliko je već bilo potrebno da se OIB izvadi. Dokumenti su napravljeni, ali se ispostavilo da uknjižbu nije moguće provesti zbog krivog OIB [osobni identifikacijski broj]a. Kako bi ispravili greške ponovno su išli u Lindau, a to je bilo već nakon nekih godinu dana, i tužiteljica i on su u međuvremenu bili u kontaktu zbog drugih poslova oko njene imovine. Taj treći put je inzistirao da i on ide kako bih joj dao novac kojeg je spomenuo. Kada su došli išli su sve dokumente ovjeriti kod javnog bilježnika, odnosno išli su osobno tužiteljica i odvjetnik FZ, on nije bio prisutan kod javnog bilježnika. To je sve što ima za iskazati."
Na poseban upit punomoćnice tužiteljice pojašnjava da je do tužiteljice došao na način da je pribavio njenu adresu od Porezne uprave u Austriji na temelju imena i godine rođenja, ali kako nitko od suvlasnika u zgradi nije želio sa njim razgovarati on je u Dental centru koji je na prvom katu saznao da je jedna od stanarki prijateljica s tužiteljicom i onda je njoj poslao pismo u kojem je pojasnio da bi s tužiteljicom želio razgovarati u vezi s njenom imovinom u Dubrovniku, i ostavio svoj broj telefona ako mu se želi javiti i ona se javila. Na daljnji upit odgovara da je istražujući podatke o PZ došao do podatka da ostavina nije vođena iza njega, s time da napominje da mu je odvjetnik kojeg je angažirao u [adresa] pojasnio da se tamo može samo ručno pretraživati i da na taj način nije pronađena dokumentacija. U odnosu na Srđanove nasljednike pojašnjava da je njih zapravo utvrdio RZ, tužiteljičin prvi rođak, koji je u jednoj ostavini 80-tih godina izjavio da je PZ umro i da su njegovi nasljednici NZ i IZ. U odnosu na IZ on je od njegove sestre NZ saznao da je njegova nasljednica njegova žena i da NZ s IZ već dugo nije razgovarala. OIB za tužiteljicu je pribavio odvjetnik FZ, na temelju njenih dokumenata koje mu je ona dala na uvid. Koliko je njemu poznato greška se sastojala u tome da je Porezna uprava dostavila krivi OIB, a kako se to dogodilo ja ne zna. Na daljnji upit mora pojasniti kako su predmetne nekretnine u naravi zapravo dvije kuće, jedna u [adresa], a druga u Zlatarićevoj ulici broj 7, i da u svakoj od njih je tužiteljica imala 5% od svih udjela, što bi zapravo bilo nekih 2 m2 u bruto iznosu u ulici Od Puča, a u Zlatarićevoj ulici broj 7 bi bilo 5 m2 u bruto iznosu, odnosno 3,5 m2 neto. Nikada nije bio u kući u [adresa],a li mu je udio u toj kući bio potreban kako bi mogao s RZ pregovarati u vezi s udjelom u kući u [adresa], a s obzirom da on odbija provesti ostavinu iza svoje pok. majke EZ. Prilikom razgovora s tužiteljicom saznao je da ona ima kćer i inzistirao da kćer bude prisutna svim njihovim razgovorima, na što je ona odgovorila da ju je kćer prevarila za stan u [adresa] i da ona s njom ne razgovara. Svaki put kod javnog bilježnika nije bio prisutan već samo odvjetnik i tužiteljica. Svaki dogovor su postigli tužiteljica i on, ali u pisanom obliku sve je sklapano između tužiteljice i odvjetnika. Poznato mu je da je tužiteljica darovala nešto i odvjetniku FZ, a radi se o dijelu nekretnine u Dubrovniku, u kojoj živi otac odvjetnika FZ. Kada je rekao da je s tužiteljicom kontaktirao u vezi s nekim drugim poslovima mora pojasniti da je majka od njegove punice rođena N, i da je majka od tužiteljice N, i da su one nasljednice velike imovine i da su oni u vezi s tom imovinom razgovarali. Ništa osim nekretnine o kojoj se vodi ovaj spor nije dobio na dar od tužiteljice. Da, tužiteljica zna engleski jezik može se zaključiti iz toga što je radila u Lufthansi, što mu je poznato jer poznaje njenu vjenčanu kumu, sada pok. ŠZ koja je s njom tamo radila, ali odvjetnik i on su s njom razgovarali uvijek na hrvatskom jeziku. Tužiteljica nikada nije živjela u [adresa], a s Dubrovnikom je bila vezana i emotivno jer tu živi njena prva ljubav, s kojim je još uvijek bila u vezi i kada je pitao kada je zadnji put bila u Dubrovniku, odgovorila je „pa ja sam stalno tamo“. Bio je u kontaktu s tužiteljicom sve dok nije primio tužbu, odnosno još je bio jedan razgovor nakon toga, jer je nazvao i pitao „što je ovo“, a ona odgovorila da to njena kćer želi tužiti, a kad joj je rekao da ako želi raskinuti ugovor da će on odmah doći radi toga, rekla je da ona to ne želi. On je prije nekih godinu ili dvije razgovarao u Zagrebu s njenom kćerkom kod njenog odvjetnika i tada je još bio voljan raskinuti ugovor, ali kada mu njena majka u prisustvu kćeri vrati novac koji joj je dao, kćer mu je rekla da je kriminalac i završili su razgovor. Nakon toga su mu u više navrata suprug od kćeri i njen sin nudili veći iznos novca kojeg on nije prihvatio.
4 4. ŽZ na zapisniku od 30. siječnja 2025. godine iskazuje da je pozvan kao svjedok u vezi s tim što je njegova pokojna baka tzv. darovala nekretnine u Dubrovniku, a koje zapravo nije htjela darovati. Za to je saznao 2019. kada je sve ovo počelo, a u zadnje vrijeme ga ona više puta pitala što će sada s tim biti, bila je jako nervozna u vezi s tim pitanjem, nije joj to dalo mira, u bolnici ga stalno o tome pitala i brinula se tko će nastaviti postupak, govorila da joj je žao da je to učinila, vidno je bila uznemirena jer je htjela da to ostane u njihovoj obitelji. Samo mu je govorila da su došla dva čovjeka iz Dubrovnika koji su joj rekli da je to što će joj darovati nešto malo, da je kvadratura mala, kao soba za metle ili sl., da ne vrijedi puno, da će samo imati obaveze ili dugove, nije siguran je li rekla porezne dugove, da će imati troškove za održavanje koji se uplaćuju u fond za to, da ona nije znala što je ta nekretnina u stvarnosti, jer nikada nije vidjela tu nekretninu. Govorila je stalno da joj je žao zbog toga, ispada kao da se ispričavala radi toga što je učinila. Radi se o onom stanju kada pred smrt imate nekakav nedovršen zadatak i kako joj se njeno stanje pogoršavalo tako je bila sve više nervozna u vezi toga. Jedino se obradovala negdje oko njegovog rođendana zbog toga što je saznala da je priznata kao nasljednik, pa je dobila nadu. Na upit suda odgovara da mu baka nije detaljno opisivala na koji način je došlo do darovanja, već je samo govorila da su došla dva čovjeka iz Dubrovnika, nikada nije govorila njihova imena jer ih nije ni znala, samo je rekla da je jedan od njih odvjetnik.
Na poseban upit punomoćnika tužiteljice odgovara da njegova baka nije znala engleski jezik, nije ga govorila ni razumjela, nikada nije čuo da bi baka ikada išta rekla na engleskom ili na engleskom čitala, a ona mu je rekla da je kada je išla u školu, još u Jugoslaviji, učila samo ruski jezik, to je bilo poslije 2. svjetskog rata. Ona sa njim nikada nije bila u Dubrovniku, ali je tu odrasla i školovala se, a studirala u [adresa] i potom otišla za Austriju. Željela se vratiti u Dubrovnik.
Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da je baku viđao svake godine od Božića do Nove godine kada bi ona došla kod njih, dolazila bi i za Uskrs, ali ne zna je li svake godine došla, a na taj način je dolazila sve dok je bila pokretna. Kada je završila u bolnici često je posjećivao, a posljednjih otprilike mjesec dana bi dolazio svaki drugi dan i kako joj se pogoršavalo stanje sve je više dolazio, a jednu noć i ostao jer se bojao da će umrijeti, iako mu nisu htjeli dopustiti da ostane. Na daljnji upit odgovara da je za predmet spora saznao 2019. od majke, a ne od bake, a i baka mu je o tome govorila nakon toga, još i prije nego što je bila u bolnici, ali ona nije znala reći što je točno potpisala i detalje vezano uz to, već je samo govorila u smislu da je potpisivala neke papire. Napominje da se nije nikada svađao s bakom, niti su se ikad sporili oko toga što je i zašto je potpisala te papire, njima je bilo jasno da nije znala i da je ona stara osoba. Na daljnji upit pojašnjava da bi baka dolazila u stan u [adresa], a i on i njegova mama su je posjećivali u tom stanu ili bi negdje zajedno išli, ona nije bila smještena u njegove mame stanu, imala je svoj stan. Njemu nije spominjala nikakav novac da bi primila vezano uz potpisivanje papira.
4 5. DZ na ročišu 7. ožujka 2023. iskazuje da mu je poznato što je predmet ovog spora, radi se o prevari majke i kćeri, NZ i HZ i smatra da treba napraviti razliku što je tada znao i što zna sada. Naime, imao je termin u [adresa] i sa HZ je tamo došao i odlučio posjetiti NZ jer je nisu dugo vidjeli. Kada su počeli razgovor o obitelji i o tome kako je ona imala saznanja da je sve konfisciran iza njenog oca, a naknadno je ispalo da su te nekretnine iznajmljivane i to naplaćivano došli do toga da je ona rekla da je ipak nešto naslijedila, da su je dva muškarca posjetila i rekli kako je naslijedila nekih 2 m2 i da će joj to samo prouzrokovati troškove, da bi imala nekakve popravke, plaćala porez i da je ona zbog toga to riješila, pojasnivši kako su je preplašili da će imati velike troškove i rekli da bi najbolje bilo da se toga riješi. Cijelo vrijeme su govorili da se radi o 2 m2 u jednoj kući o čemu ona nije ni imala saznanja da je naslijedila . Naime njoj je RZ, koji je njen bratić govorio da je sva imovina konfiscirana i ona mu je vjerovala, a on je ujedno bio i jedini kontakt u Dubrovniku, kako od obitelji tako i od prijatelja. Rekla je još da su sve imali pripremljeno unaprijed i kako su je preplašili da je pošla s njima u j.b. i da su joj tamo rekli da se radi o darovnom ugovoru za 2 do 3 m2 koja će ona pokloniti, a da se ona ni o čemu ne mora brinuti i da neće imati nikakve troškove, ni odvjetnika ni j.b., da neće platiti porez, a da ionako s tim ne bi ništa mogla jer se radi od 2 do 3 m2. Rekla je još da su je nagovarali sat do dva i ostavili 5000 EUR-a na stolu, da ona ne zna zašto, da se sve odvilo jako brzo i da se ona bojala zbog svega što su joj rekli. Ona njih nije poznavala prije toga, a oni sve pripremili i radili pritisak da je termin kod j.b. fiksan, da se ne može odgoditi a nije
1 0
imala vremena ni za razmišljanje, da je kod j.b. više puta nešto potpisivala, da nije točno znala što sve, a navodno je to bio darovni ugovor. Došli su još jednom nakon više od godinu dana i ponovo je išla kod j.b. , a nije se sjećala je su li bili oboje i drugi put ili samo jedan od njih ali rekla je da je jedan od njih bio odvjetnik, a to je u njenom svijetu jednako kao sudac i doživljava to kao iskrenu osobu. Rekla je da joj nisu pokazali papire koje je potpisala. Kada su oni zatražili da im pokaže papire ona je rekla da su u ladici kraj tv ali ih nije mogla pronaći pa su oni otišli u hotel i vratili se drugi dan ali papiri nisu pronađeni a njegovo je mišljenje da oni nisu njoj ni ostavili papire,. Između ostalog pronašli su tom prilikom rješenje o ostavinskoj raspravi od sestre njenog oca HZDZ u kojem je bilo navedeno da Dušankin otac i njegova braća nasljeđuju više nekretnina pa čak i ovu koja je u predmetnom dokumentu i rješenje o nasljeđivanju iza PZ prema kojem su NZ i njen brat naslijedili udjela u dvije kuće i 10 bankovnih računa. Kod NZ su bili 13.1. a 10.1. su od Porezne uprave zatražili OIB bez dokumenata i punomoći, koje su naknadno dostavili. Kada je nazvao j.b. da NZ dostavi ove papire ili da ona dođe po njih rečeno mu je da treba nekoliko tjedana unaprijed zakazati termin, a da u svakom slučaju ona nije nalogodavac niti na nju glasi račun te da stoga papire ne može dobiti. Kako ona nije znala je li darovala samo nekretnine u Dubrovniku, u Njemačkoj, u [adresa] ili sve nekretnine prepala se i zamolila da to saznaju pa su došli u Dubrovnik i preko interneta našli odvjetnik Kristovića, a on na temelju rješenja o nasljeđivanju iza UZ u zemljišnim knjigama vidio da su 2003. bili uknjiženi NZ i njen brat IZ i to na temelju rješenja o nasljeđivanju iz 1979., a da su sada uknjiženi tuženici. Naknadno kada su promijenili odvjetnika dobili su uvid u cijelu situaciju. Tako je proizašlo da je NZ potpisala darovni ugovor kojim direktno sve što je naslijedila prebacuje na FZ. U stvarnosti se radilo o 1/6 kuće u [adresa]. što odgovara 75 m2, gdje bespravno živi Butiganov otac. Cjelokupna imovina koju su tuženici uzeli vrijednosti je između 900 tisuća EUR-a i 1,4 miliona eura. Drugi dokument koji je potpisala bila je punomoć na engleskom jeziku, ali ona ne razumije engleski jezik i u njoj je pisalo da gosp. FZ može njenom imovinom raspolagati ako želi i poklanjati je kao želi. Još je rekla kako nije ništa mogla pročitati ni razumjeti niti joj je j.b. upozorio, a cijelo vrijeme joj je govoreno da ona potpisuje darovni ugovor za 2 do 3 m2 s pripadajućim dokumentima. Potpisala je više bianco punomoći od kojih je jedna iskorištena za pokretanje ostavine iza PZ, a druga za zastupanje NZ u sporu kojeg je pokrenuo RZ 2018. protiv BZ i FZ , Smatra važnim istaknuti da su isti dan tuženici otišli u Češku kod Dušankine rodice i u oba dokumenta je naznačen krivi OIB; kriva adresa, a postavlja se pitanje zašto bi dvije osobe isti dan darovale nekretnine dvojici muškaraca koje ne poznaju. Oni nisu uspjeli dobiti smrtni list od I jer ga može dobiti samo rodbina, a mi smo ga u međuvremenu uspjeli pribaviti i iz njega je vidljivo da ova rodica iz Češke zapravo nije Dušanova nasljednica jer je bila razvedena, što je odvjetnik FZ zatajio, a ona je njima predočila papire o razvodu. To je sve što ima za iskazati.Na poseban upit punomoćnika tužiteljice navodi kako misli da su kod NZ u posjeti bili u 7 mj. 2019. Na daljnji upit mogu reći da kada smo mi NZ javili iz Dubrovnika stvarnu situaciju ona je bila kompletno izvan sebe, govorila da to nije htjela, da zašto ima djecu i unuke odnosno shvatila da se dogodila prijevara. U odnosu na zdravstveno stanje tužiteljice može reći da je ona već od 2019. teško pokretna, da je mogla otići do trgovine ali i tom prilikom bi ponekad pala, a od 8 mj. prošle godine su je doveli u [adresa], imala je teški lom trtice i bila u bolnici 6 do 8 tjedana i u prosincu skoro umrla, ali psihički je ona fit iako trenutno nepokretna, leži u krevetu i ima 24 sata dnevno njegu i brigu.
1 1
Na poseban upit punomoćnika BZ i FZ odgovara da ja živi sa HZ u [adresa], a u odnosu na pitanje je li HZ zadnjih 10 godina u dobrim odnosima s majkom može samo reći da se to odvjetnika ne tiče jer su to obiteljski odnosi, a da on ne pripada obitelji, zatim da je njemu poznata službena adresa NZ ali da su tuženici naveli krivu adresu, da je vrijednost nekretnina koje su tuženici uzeli izjavio na temelju podataka koje su dobili od agencija za prodaju nekretnina. Na upit je i NZ zvala Policiju pojašnjava da se ona nije preplašila tuženika već se preplašila obveza vezanih uz nekretninu jer su joj oni naveli sve ono što je iskazivao.
4 6. Iz ugovora o darovanju kojeg sklapaju MZ i BZ , u čl.1. Ugovorne strane su suglasne da je darovatelj vlasnica 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] i zgr. 1516 sve k. o. [katastarska općina], čl. 2. Darodavatelj daruje nekretnine iz čl. 1. ovog ugovora, a daroprimatelj navedeni dar sa zahvalnošću prima, čl. 3. Temeljem ovog ugovora, darovatelj ovlašćuje daroprimatelja da, bez ikakvog njegovog daljnjeg pitanja, odobrenja i sudjelovanja, može zatražiti i ishoditi uknjižbu nekretnina iz čl. 1. ovog ugovora na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa svog imena, čl.4. Darovatelj uvodi daroprimatelja u posjed predmetne nekretnine odmah po potpisu ovog ugovora. /list 12/
4 7. Iz ugovora o darovanju s Darkom Butigan prednica tužiteljice istom daruje svoj suvlasnički udio od 2/12 U ČEST 1289 Dubrovnik, ls 60, sklopljen je i aneks istog ugovora radi ispravnog OIB a U ugovoru stoji da darovatelj uvodi daroprimatelja u posjed predmetne nekretnine odmah po potpisu ugovora
4 8. Iz Kupoprodajnog ugovora između FZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], NZD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavatelji s jedne strane i HZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupci sa druge strane zaključili su u Dubrovniku 2016. godine slijedeći Kupoprodajni ugovor:
Čl.1. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da su prodavatelji uknjiženi vlasnici svaki za po 1/12 dijelova prava vlasništva na nekretnini koja nosi oznaku kat. čest. zgr. 1289z. ul. 58 k. o. [katastarska općina], a što u naravi predstavlja zgradu u gradskoj jezgri u Dubrovniku na adresi [adresa]. Predmetna nekretnina ima status spomenika kulture, pa je u tome i obveza prodavatelja da prije prodaje naprave ponudu Gradu Dubrovniku, Županiji Dubrovačko Neretvanskoj i Republici Hrvatskoj.
Čl.2. Ugovorne stranke su se sporazumjele pa kupac HZD kupuje, a prodavateljica CZ prodaje 1/12 predmetne nekretnine za kupoprodajnu cijenu od 17.000,00 eura. Ugovorne strane su se sporazumijele pa kupac JZ kupuje, a prodavatelj SZ prodaje 1/12 predmetne nekretnine za kupoprodajnu cijenu od 14.000,00 eura.
Čl.3. Predmet kupoprodaje su suvlasnički dijelovi nekretnine kako je opisano u članku 1. st.1. ovog ugovora.
Čl.4. kupoprodajna cijena za cijeli predmet kupoprodaje iznosi 31.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate od čega 17.000,00 eura pripada prodavateljici CZ za njen suvlasnički dio od 1/12
1 2
dijelova, dok ostatak cijene od 14.000,00 eura pripada prodavatelju ĆZ za njegov suvlasnički dio od 1/12 dijelova predmetne nekretnine. Kupac HZD će prodavateljici CZ ugovorenu kupoprodajnu cijenu isplatiti tako što će novac uplatiti na bankovni račun prodavateljice: Citizens bank of Canada, 815 [adresa], broj računa banke : [broj bankovnog računa], SWIFT CODE: CTZNCA8V001, broj računa: 16370809410207803.
Kupac JZ će prodavatelju ĆZ ugovorenu kupoprodajnu cijenu isplatiti tako što će novac uplatiti na bankovni račun prodavatelja: Citizens bank of Canada, 815 [adresa], broj računa banke : [broj bankovnog računa], SWIFT CODE: CTZNCA8V001, broj računa: 16340809410222687.
Čl.5. Potpisom ovog ugovora prodavatelji potvrđuju da su primili ukupan iznos kupoprodajne cijene i ovlašćuju kupce da bez njihovog daljnjeg pitanja ili sudjelovanja ishode u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku odnosno drugim javnim knjigama uknjiženje prava vlasništva na suvlasničkim dijelovima koji su predmet ovog ugovora na ime i u korist kupaca uz istovremeno brisanje tih prava s sada uknjiženih prodavatelja. Ls 42/
4 9. Iz vlastovnice priložene uz tužbu list spisa 4 razvidno je da su na čest zgr 1603 Ko [katastarska općina] upisani EZ, TZ, VZ, HV, RZ i FV, te NV. Te u konačnici BZ za 56/504 dijela , koji je upisan i na čestici 1516 KO [katastarska općina] za isti suvlasnički udio ls 6 a na čestici 1289 je isti upisan za 84 / 1008 dijela
4 10. Iz preslika punomoći list 10 razvidno je da prednica tužiteljice NZ oponomoćuje odvjetnika Darka Butigan za darovanje njezinih suvlasničkih udjela bez naknade na gore navedenim česticama osobi po svom izboru. Punomoć je preveo FZ stalni sudski tumač za engleski jezik.
4 11 Iz preslika presude na temelju priznanja kojeg tužiteljica dostavlja u spis u opravdanje svih navoda tužbe i zbog davanja pogrešnih podataka o rodoslovlju o strane tuženika razvidno je da je dana 27 listopada 23. donesena slijedeća presuda u broju P 451-23
I Pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju od dana 13. veljače 2017. godine pod poslovnim brojem O-144/17, UPP/OS-28/17-4 doneseno po javnom bilježniku Nikši Viđenu, kao povjereniku Općinskog suda u Dubrovniku stavlja se van snage.
II. Pravomoćno Rješenje o raspoređivanju naknadno pronađene imovine od dana 7. lipnja 2017. godine pod poslovnim brojem O-144/17, UPP/OS-28/17-7 doneseno po javnom bilježniku Nikši Viđenu, kao povjereniku Općinskog suda u Dubrovniku stavlja se van snage.
III. Utvrđuje se da je MZ s prebivalištem u [adresa], A-1160 [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj], zakonska nasljednica iza pokojnog B (Srđana) Gracića u 1/1 dijela ostavinske imovine utvrđene u postupku kod javnog bilježnika Nikše Viđena u kojem je doneseno Rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem: O-144/17, UPP/OS-28/17-
1 3
4 od dana 13. veljače 2017. godine i Rješenje o raspoređivanju naknadno pronađene imovine pod poslovnim brojem O-144/17, UPP/OS-28/17-7 od dana 7. lipnja 2017. godine, i to: - 28/504 dijela prava vlasništva k. č. br. ZGR. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - 28/504 dijela prava vlasništva k. č. br. ZGR. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - 168/1008 dijela prava vlasništva k. č. br. ZGR. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]."
4 12. Iz preslika zapisnika s ostavinskog ročišta razvidno je da je istom kao punomoćnik bio prisutan upravo FZ koji je davao podatke o rodoslovlju O 144-17. -ls 169 ostavini iza pok IV
4 13. iz preslika izvod iz matične knjige rođenih razvidno je da je otac prednice tužiteljice upravo G ls 206
4 14. u spisu P 1372-19 koji je priložen ovom spisu /u kopiji, radi vraćanja u daljnji rad / radi utvrđenja tužiteljica je BV protiv tuženika BZ također radi utvrđenja ništetnim Darovnih ugovora nekretnina u Dubrovniku i to čes 1603 1516 i 1289 KO [katastarska općina].
4 15 U spisu P 230 – 24 donesena je presuda u pravnoj stvari tužiteljice HZ protiv tuženika BZ i FZ i to slijedeće izreke:
I. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika u dijelu koji glasi: "I. Utvrđuje se da su sukladno članku 322. Zakona o obveznim odnosima ništetni Ugovor o darovanju od 21. veljače 2017., Aneks Ugovoru o darovanju od 13. srpnja 2017. i Aneks Ugovoru o darovanju kojim se mijenja zaglavlje Ugovora o darovanju od 21. veljače 2017. na način da se mijenja OIB prednice tužiteljice NZ kojima prednica tužiteljice NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljica, daruje svoj suvlasnički dio od 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zgr. 1516 k. o. [katastarska općina] prvotuženiku GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelju koji prima dar.
Određuje se brisanje uknjižbe 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zgr. 1516 k. o. [katastarska općina] sa imena prvotuženika DV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i uspostava prijašnjeg stanja upisom uknjižbe prednice tužiteljice NZ.".
II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika u dijelu koji glasi: "IV. Poništavaju se Aneks Ugovoru o darovanju od 13. srpnja 2017. i Aneks Ugovoru o darovanju kojim se mijenja zaglavlje Ugovora o darovanju od 21. veljače 2017. na način da se mijenja OIB prednice tužiteljice NZ rođ. HZ kojima prednica tužiteljice NZ rođ. HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao 2 Poslovni broj: P-230/2024-96 darovateljica, daruje svoj suvlasnički dio od 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zgr. 1516 k. o. [katastarska općina] prvotuženiku GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelju koji prima dar.
III Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika u dijelu koji glasi:
1 4
"VII. Utvrđuje se ništetnim punomoć od 13. listopada 2017. kojim prednica tužiteljice NZ rođ. HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], D Str. 43, [adresa], opunomoćuje drugotuženika FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da daruje njezinih 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zgr. 1516 k. o. [katastarska općina] osobi po svom izboru.".
IV. Poništava se Ugovor o darovanju od 21. veljače 2017. kojim prednica tužiteljice NZ rođ. HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljica, daruje svoj suvlasnički dio od 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zgr. 1516 k. o. [katastarska općina] prvotuženiku GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelju koji prima dar.
Određuje se brisanje uknjižbe 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zgr. 1516 k. o. [katastarska općina] sa imena prvotuženika DV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i uspostava prijašnjeg stanja upisom uknjižbe prednice tužiteljice NZ.
VI. Poništava se punomoć od 13. listopada 2017. kojim prednica tužiteljice NZ rođ. HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], opunomoćuje drugotuženika FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da daruje njezinih 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zgr. 1516 k. o. [katastarska općina] osobi po svom izboru. VII. Nalaže se prvotuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 3.100,66 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
U daljnjem dijelu izreke je odluka o trošku
4 16. iz spisa Z 3524/18 u istoj je aneks ugovora o darovanju . [katastarska općina]
5 Odmah je bitno za reći da je netočan navod tužiteljice da stranke nisu saslušane neposredno uostalom isto je vidljivo i zapisnika o saslušanju dana 1. rujna 2025.
6 Iz podneska tužiteljice od 19. svibnja 2022. godine ističe -ističe da u pogledu motiva za darovanje, osim što su paušalni i nedokazani, ujedno i u potpunosti nelogični i neutemeljeni. Naime, u premetnem postupku treba postaviti životno logično pitanje, iz kojeg razloga bi gospođa u ovom slučaju koja nema nikakvih prethodnih kontakta s Tuženikom istom prilikom njihovog posjeta darovala vrijedne nekretnine u Dubrovniku, bez da ima ikakvu informaciju o tim nekretninama ili njihovim vrijednostima. Smisao darovanja je određena naklonost ili zahvalnost prema obdareniku, pa je darovanje nepoznatim osobama u potpunosti nelogično, osim u slučaju da se iza navedenog ne krije određena manipulacija, prevara ili zabluda koju treba utvrditi u predmetnom postupku i za koju je nesporno važno saslušati Tužitelja. Svi prijedlozi i argumenti Tuženika u pogledu pokušavanja opravdavanja ovakvog u potpunosti nelogičnog darovanja su u potpunosti apsurdni.
1 5
Đ i da je točno da Tužiteljica ima neku značajniju imovinu (što nije slučaj) nema nikakvog razloga da bi ona istu darivala tek tako bilo kojoj nepoznatoj osobi. Navod kako je Tužiteljica sklona darivanju pa daruje nasumično svoju imovinu je prvo paušalan i nedokazan, a podredno i u najmanju ruku neprimjeren.
7 Iz podnesak tužiteljice od 4. veljače 2025. razvidno je da Ugovor o darovanju između ranije tužiteljice, gospođe ĐV, i Tuženika ne sadrži propisani oblik u skladu s člankom 482. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 dalje u tekstu: „ZOO“) odnosno isti nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave slijedom čega je ništetan. Konkretno, predmetni Ugovor o darovanju predstavlja konsezulano darovanje (darovanje bez prave predaje) budući da je ispunjenje darovateljeve obveze vremenski odvojeno od trenutka sklapanja ugovora, odnosno ne slijedi neposredno nakon sklapanja ugovora. Zaključno, Tužitelj ističe da je Ugovor o darovanju ništetan jer nije postojala stvarna namjera darovanja (animus donandi), nije sklopljen u zakonom propisanom obliku, protivan je prisilnim propisima i moralu odnosno temeljnim načelima savjesnosti i poštenja u obveznim odnosima. Slijedom svega navedenog, Tužitelj predlaže Naslovnom sudu da usvoji tužbeni zahtjev te obveže Tuženika da Tužitelju naknadi troškove ovog postupka.
8 Tužbeni zahtjev je osnovan u dijelu kao što je navedeno u izreci dakle osnovan je podredni tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje navedenog ugovora te brisanje uknjižbe i uspostava prijašnjeg stanja upisom prednice tužiteljice.
9 Odmah je bitno za istači da je prigovor zastare neosnovan, jer isticanje ništavosti po čl 322 ZOO ne zastarijeva, a samo isticanje ništavosti za pobojnojst tj poništenje ugovora je rok u roku od 3 godine od sklapanja ugovora , ugovor je sklopljen dana 13. 1. 17. a tužba je podnesena 31. 7. 2019. dakle u svakom slučaju u roku.
9.1.Glede roka od jedne godine dana ovdje je za navesti sama prednica tužiteljica očito u strahu , i nije bila svjesna niti što je potpisala niti sačinila ugovor a ovdje tužiteljica je pak za navedeni ugovor saznala 26. 7. 2019 dakle odmah nakon sklapanja istog tužba je podnesena
10 čl 322 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva ništetan , osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
11 Prema odredbi članka 330. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ZOO-om ili posebnim propisom određeno. Mane volje koje uzrokuju pobojnost su prijetnja, bitna zabluda i prijevara. Zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor (članak 280. stavak 1. ZOO-a). Strana koja
1 6
je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude (stavak 2. istog članka). Ako se radi o prijevari zabluda ne mora biti bitna. Naime, prema članku 284. stavku 1. ZOO-a ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna.
12 Odredbom čl 482 st 2 istog Zakona je propisano da Ugovor o darovanju bez prave predaje mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprava.
13 Dakle u ovom postupku je utvrđeno što nitko ne spori da je tuženik posjetio pravnu prednicu tužiteljice, s kojoj je sačinio ugovor o darovanju, za suvlasničke dijelove nekretnina u gradu Dubrovniku , također da je potpisala i samu punomoć istom za darivanje nekretnina i DV odnosno osobi po svom izboru.
14. Sasvim je nevjerojatan navod tuženika da bi prednica tužiteljica to darovala jer bi joj iste nekretnine samo stvarale problem – strah radi troškova.
14.1. . Tužiteljica je osoba starije životne dobi, očito pravno neuka, te joj tuženik zajedno sa DV dolazi u posjet sve navodno u svrhu reguliranja odnosa u pogledu nekretnina u Dubrovniku, sam tuženik je mogao uvidjeti da je ista , iznimno starije životne dobi, pravno neuka, nije niti znala da ima nešto od nasljedstva u gradu Dubrovniku, prepadnuta da bi mogla imati problem radi troškova , isto daruje tuženiku. Tužiteljica / prednica / se ne sječa imena tuženika.
15. Sud smatra da svaki zdravo razuman čovjek bez da je u strahu, zabludi… koji može upravljati svojim postupcima takvo nešto ne bi učinio naravno na svoju štetu.
15.1. . Darovati nekretninu u Dubrovniku za ništa dakle nije za očekivati od čovjeka prosječnih intelektualnih sposobnosti koji ne bi bio u zabludi pod prisilom , u prijevari, u strahu.
16 Tužiteljica starije životne dobi isprepadana za troškove, sačinjava navedeni ugovor o darovanju.
17. Tuženik najprije navodi da je zastupao tj prednicu tužiteljice, radi čega mu je isto darovano, ali ne dostavlja ugovor o zastupanju , a na upiti punomoćnice sada slijednice ranije tužiteljice, navodi da je zastupao pro bono, što sud smatra nevjerojatnim.
18. Nevjerojatan je navod tuženika da bi tužiteljica odbila isplatu i inzistirala na darovanju jer isto ne bi sačinio niti jedna osoba ukoliko je pri svijesti, zdravo razumna i nije u u strahu ili u zabludi.
19.. Opet sud navodi da je sasvim nevjerojatno i zdravo nelogično da bi bilo tko tako darovao nekretnine za ništa i to u gradu Dubrovniku i to ne samo u gradu Dubrovniku, nego za istaknuti u Starom gradu koji je najelitniji i najskuplji grada Dubrovnika, dio po pitanju cijena nekretnina.
1 7
20. Sud ne može prihvatiti navod tužiteljice da se radi o zelenaškom pravno poslu jer tužiteljica nije bila niti u stanju nužde niti teško materijalnom stanju ali kao što je gore navedeno bila je isprepadana i u zabludi.
21. Predočiti tužiteljici da će joj i maleni suvlasnički udjeli u Dubrovniku, samo prouzročiti troškove, i probleme, bez da ista zna o kakvim se nekretninama radi , ovaj sud zaista smatra da je dovođenje iste u stanje zablude, prepada, stresa, jer zašto bi tužiteljica darovala nekretnine u Dubrovniku bez da ima saznanja o njima bez ikakve koristi bez da ima saznanja o njihovi vrijednostima, a nekretnine u Dubrovniku su i više nego vrijedne .
22. Sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje ništavosti da bi bio protivan moralu….., jer po o ustaljenoj sudskoj praksi nije protivno moralu samo sklapanje ugovora u lošoj vjeri. Upravo radi navedenog sud nije prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti po čl 322 ZOO , tj istog je odbio ali je prihvatio podredni tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje navedenog ugovora.
23. Dakle sud smatra da su ovi ugovori zaista sklopljeni u lošoj vjeri pa tužiteljica ima pravo tražiti njihovoj poništaj, upravo radi dovođenja u zabludu prednice tužiteljice.
24. Sami navodi da darovni ugovor nije naplatan, nije od presudnog utjecaja jer pitanje je li ugovor besplatan ili naplatan odlučno je samo u smislu što se kod besplatnog ugovora bitnom zabludom smatra zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze (članak 281. ZOO-a), što pored utvrđenja da je NZ bila u zabludi i održavana u zabludi kao bi ju se navelo na sklapanje ugovora, nije od utjecaja na odluku suda jer se u tom slučaju, kako propisuje članak 284. ZOO- a poništaj ugovora može zahtijevati čak i kada zabluda nije bitna. NZ, koja pravno neuka starije životne dobi, prepadnuta za troškove u vezi svojih nekretnina poduzela je radnje u vezi s raspolaganjem svojim suvlasničkim dijelovima nekretnina u Dubrovniku, jer je dovedena u zabludu i održavana u zabludi, što je trajalo dok joj tužiteljica HZ i njen partner DZ nisu predočili stvarno stanje.
25 Nikakva novac nije predan prednici tužiteljice niti isto tuženik dokazuje iako navodi u svom iskazu.
26. Dakle uvažavajući okolnosti sklapanja navedenog ugovora za istaknuti je , da prednica tužiteljice nije bila dovedena u zabludu, ne bi ga sklopila. Dakle kod tužiteljice nastaje ozbiljan strah, za svoje nasljedstvo troškove, i bez toga ugovor ne bi sklopila.
27. Radi svega ranije iznesenog u ovoj presudi usvojen je podredni tužbeni zahtjev kojim se traži poništaj ugovora, a naravno kako je usvojen tužbeni zahtjev za poništaj ugovora to je i usvojen isti u dijelu kojim se traži brisanje uknjižbe na istim nekretninama i vračanje u stanje kako je bilo uknjiženo ranije.
28. Točno jest da ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, čl/čl 482 st 2 ZOO/ , u samom ugovoru stoji u čl 4 da darovatelj uvodi daroprimatelja u posjed
1 8
predmetne nekretnine odmah po potpisu ugovora dakle u ugovoru se spominje prava predaja.
Unatoč navedenom Sud smatra da ne može se govoriti o pravoj predaji kada ni sama tužiteljica nije u posjedu predmetne nekretnine, niti zna da je ima, a u posjedu očito zaštićeni najmoprimci i ostale osobe kao i otac tuženika Dakle iako ugovor nije u formi javnobilježničkog akta, iako u ugovoru stoji da daroprimatelj stupa odmah u posjed, sud nije usvojio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim, obzirom na moral, i formu javnobilježničkog akta, jer kao što je navedeno i sama tužiteljica nije mogla predati posjed kada nije znala da uopće ove nekretnine ima , a u posjedu je više osoba. Ponovno sud navodi da samo sklapanje ugovora u lošoj vjeri nije samo po sebi kao takovo protivno moralu.
29. Dakle Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl 8 Zakona o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/03, 57/11 25/13 i 28/13 sud je utvrdio da je podredni tužbeni zahtjev osnovan i to tužbeni zahtjev na poništenje ugovora i brisanje uknjižbe te uspostava prijašnjeg stanja. , dok je u preostalom dijelu tužiteljice tužbeni zahtjev odbijen.
30 O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154 st. 1. ZPP-a pa su tužiteljici koja je uspjela u postupku priznati troškovi zastupanja po odvjetniku usklađeni s važećom odvjetničkom tarifom u skladu s vrijednosti predmeta spora, i vrijednosti boda od 2 EUR i uvećani za 25 posto PDV i to sastav tužbe, zastupanje na ročištu 16. veljače 2021., sastav podneska 19. svibnja 2022., sastav podnesak 4. veljače 2025., zastupanje na ročištu 13. veljače 2025., zastupanje na ročištu 20. ožujka 2025., sastav podneska 5. svibnja 2025., zastupanje na ročištu 27. svibnja 2025., sastav podneska 20. lipnja 2025., zastupanje na ročištu 1. srpnja 2025., zastupanje na ročištu 24. srpnja 2025., zastupanje na ročištu 1. rujna 2025., dakle zastupanja na ročištu i četiri obrazložena podneska, svaka radnja po 200 EUR, ostali podnesci kao npr požurnice i sl nisu priznati jer nisu od krucijalne važnosti za presuđenje ovog predmeta, ,priznata je pristojba za tužbu i presudu u iznosu od po 53,09 eura., dakle sveukupni priznati trošak je 3.106,18 EUR – Nije usvojen trošak puta Zagreb Dubrovnik Zagreb jer sama tužiteljica je mogla angažirati punomoćnika iz reda odvjetnika u Dubrovniku.
U Dubrovniku, 30. listopada 2025.
S u t k i nj a
Kate Ogresta Jović
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismenom u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
1 9
DN-a:
- punomoćnik tužitelja
- tuženik
