REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-77/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, Ferde Russana 4, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 8. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja, odvjetnika Predraga Kralika i Biljane Ćavar Bočić zamjenice općinskog državnog odvjetnika, po objavi 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju HR, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 6.077,98 eura (slovima: šesttisućasedamdesetsedam eura devedesetosam centi) zajedno sa zateznim kamatama i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, tekućom:

- na iznos od 852,88 eura od 15.10.2011. godine

- na iznos od 893,50 eura od 15.11.2011. godine

- na iznos od 583,86 eura od 15.12.2011. godine

- na iznos od 856,81 eura od 15.01.2012. godine

- na iznos od 682,12 eura od 15.02.2012. godine

- na iznos od 111,52 eura od 15.03.2012. godine

- na iznos od 456,71 eura od 15.04.2013. godine

- na iznos od 1.640,59 eura od 15.05.2013. godine pa do isplate

kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 6.226,11 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik kod tuženog MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe.

U vremenskom razdoblju od 2011. godine (a i ranije) obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu bilo je organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, i u smjenama , a koje dodatke na plaću tuženik mu nije platio. U vremenskom razdoblju rada od 07. kolovoza 2011. godine pa do 01. lipnja 2014. godine zbog neplaćanja gore navedenih dodataka plaću prilikom rada na terenu na ukupno odrađene sate rada , tužitelj smatra da je oštećen najmanje za iznos oko bruto 300,00 kuna za svaki mjesec utuženog razdoblja.

Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se bezuspješno obraćao tuženiku radi mirnog rješenja spora. Obzirom na prezentirano činjenično stanje tužitelj predlaže Sudu da Sud, nakon zakazane i provedene rasprave, sukladno čl. 186.b ZPP-a donese slijedeće rješenje:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj – za Ministarstvo obrane da za tužitelja dostavi podatke:

tabelarni prikaz mjesečnih zbrojeva neisplaćenih prekovremenih sati, radnih sati odrađenih na terenu subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i u smjenama u ukupno utuženom razdoblju od 07. kolovoza 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine kao i

mjesečne iznose razlike bruto plaće koju bi tužitelj primio da su mu isplaćeni dodaci na plaću po osnovi prekovremenih sati, rada subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i u smjenama za utuženi period od 07. kolovoza 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine“ te presudu:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju , na ime razlike plaće, za utuženi period od 07. kolovoza 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine, isplati neutvrđeni iznos bruto kuna (prema pribavljenim podacima iz gornjeg rješenja) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom za svaki utuženi mjesec od 15.- og u mjesecu za prethodni mjesec pa sve do isplate, po kamatnoj stopi od 14% godišnje do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, IBAN:

[broj bankovnog računa], s time da tužitelji zadržavaju pravo specificirati tužbeni zahtjev nakon što tuženik dostavi potrebne podatke, odnosno prema iznosima utvrđenim nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja,kao i naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, IBAN: [broj bankovnog računa], sve u roku 8 dana.“

2. Tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao podneskom od 23. 11. 2018. u kojem navodi da je zaprimio drugu dopunu nalaza i mišljenja od 7. 11. 2018. u kojoj je sačinjen izračun s umanjivanjem prekovremenih sati za 54 slobodna dana, na koju dopunu tužitelj nema primjedbi tako da tužbeni zahtjev sada glasi:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju HR, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 45.794,57 kuna (slovima: četrdesetipettisućasedamstotinadevedesetičetiri kune pedesetisedam lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od

6.426,05 kuna od 15.10.2011. godine

- na iznos od

6.732,05 kuna od 15.11.2011. godine

- na iznos od

4.399,06 kuna od 15.12.2011. godine

- na iznos od

6.455,66 kuna od 15.01.2012. godine

- na iznos od

5.139,44 kuna od 15.02.2012. godine

- na iznos od

840,27 kuna od 15.03.2012. godine

- na iznos od

3.441,05 kuna od 15.04.2013. godine

- na iznos od

12.360,99 kuna od 15.05.2013. godine pa do isplate kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 8 dana.“

3. Podneskom od 7. 7. 2025. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev u valuti euro tako da glasi:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju HR, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 6.077,98 eura (slovima: šesttisućasedamdesetsedam eura devedesetosam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 852,88 eura od 15.10.2011. godine

- na iznos od 893,50 eura od 15.11.2011. godine

- na iznos od 583,86 eura od 15.12.2011. godine

- na iznos od 856,81 eura od 15.01.2012. godine

- na iznos od 682,12 eura od 15.02.2012. godine

- na iznos od 111,52 eura od 15.03.2012. godine

- na iznos od 456,71 eura od 15.04.2013. godine

- na iznos od 1.640,59 eura od 15.05.2013. godine pa do isplate kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."

4. U odgovoru na tužbu tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U utuženom razdoblju primjenjivalo se više propisa. U razdoblju do 1. 6. 2014. u primjeni je bila Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09. i 118/12.) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09.) koji su stupili na snagu 1. 10. 2009., a koji su doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama te predstavljaju posebne propise kojima je, između ostalog, uređena materija materijalnih prava iz radnog odnosa djelatnih vojnih osoba. Tom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u OSRH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim nerednim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/08.) detaljno su propisana sva prava vezana za isplatu plaće i dodataka na plaću DVO. Tužitelj jeo obavljao straže i dežurstva što se ne smatra prekovremenim radom sukladno čl. V. i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09. i 118/12.). U t. XIII. te Odluke je određeno da je isplata novčane naknade omogućena kad djelatnik nije koristio preraspodjelu radnog vremena. Tužitelj je redovito koristio slobodne dane. Drugo razdoblje je razdoblje nakon 26. 6. 2013. kad je stupio na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13. i 75/15.), temeljem kojeg je donesena Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14.) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14., 41/14., 53/14.). U t. II. Odluke određen je rad na terenu prema kojoj radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore u miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rad na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe. DVO ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s Pravilnikom koji uređuje pravo na dodatke na plaću DVO. Rad iz st. 1. t. XIII. uključuj rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Tuženica se poziva na odredbu članka 153., 154. i 155. Zakona o službi u OS RH. Djelatni vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. Ovog zakona. Propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno KU sklopljene u skladu s njima.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, rješenje, dopise i očitovanja MORH-a, kartice djelatnika, evidencije radnog vremena, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆR i MR, te tužitelja, izveden je dokaz vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac.

6. Tužitelj tužbom zahtijeva isplatu razlike plaće za rad na terenu u utuženom razdoblju od 7. 8. 2011. do 1. 6. 2014. Tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao nakon vještačenja, stoga se prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu potraživanje tužitelja odnosi na razliku plaće za rujan 2011., listopad 2011., studeni 2011., prosinac 2011., siječanj 2012., veljaču 2012., ožujak 2013. i travanj 2013.

7. Valja napomenuti da se u ovom predmetu ne potražuje isplata razlike plaće s osnove ostvarenog rada za obavljanje stražarske službe i službe dežurstva, već na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama koje je sate rada tužitelj ostvario radom na terenu.

8. Osnovni propis koji uređuje pitanje rada i plaće djelatnih vojnih osoba je Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09. i 124/09.). Definicija plaće djelatnih vojnih osoba sadržana je u odredbi članka 169. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kojim je određeno da se plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Zakon o radu ("Narodne novine" broj 137/04. i 149/09.) u odredbi članka 92. odnosno članka 86. utvrđuje pravo na uvećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi. Na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09.). Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Točkom XII. Odluke je propisano prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra se rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan; sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate. Točka XIII. Odluke sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću odnosno za prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim

danom

utvrđenim

zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

9. U nalazu i mišljenju od 17. 1. 2018. koji se temelji na dokumentaciji koju je u spis predmeta dostavila tuženica, vještak obračun neplaćenih sati rada daje u dvije varijante: u prvoj u kojoj se prekovremeni radu ne umanjuje za korištene slobodne dane, te u drugoj u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane. Prema prvoj varijanti razlika plaće iznosi 21.758,28 kn. Prema drugoj varijanti razlika plaće iznosi 1.115,14 kn.

10. Vještak sate rada obračunava prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/09.) te Zakonu o radu („Narodne novine“ broj 49/09. i 93/14.). Obračun neplaćenih sati rada vještak radi koristeći izvod iz dnevne evidencije radnog vremena tužitelja koji je iskazan po satima rada, tj. iz koje je vidljivo u koje je dane tužitelj radio, koliko sati je radio, koliko je proveo u radu noću, subotom i nedjeljom te koliko je sati radio prekovremeno. Vještak je sate rada iz dostavljene evidencije obračunao na slijedeći način: redovan rad, državni blagdan, godišnji odmor, plaćeni dopusti bolovanje uračunati su u vremenu od 8 sati; u prekovremeni rad je uračunato sve što je tužitelj odradio preko 8 redovnih sati ako je tužitelj radio u tjednu, odnosno svi sati koje je tužitelj odradio, ako je radio za vikend. Tuženik nije precizno označio po kojoj osnovi su korišteni tzv. slobodni dani, a iz podataka dostavljenih na spis vidljivo je da se isti koriste i po osnovi odmora od stražarskog osiguranja, ali i ostalih razloga koji nisu eksplicite određeni (navedeni), stoga vještak prema Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj118/09.), radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII. i VIII. Odluke, tako da sa dežurstvo u unutarnjoj službi obračunava jedan slobodan dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće, u slučaju višednevnog obavljanja stražarke službe obračunava višednevni odmor u omjeru 3:1. Ovi slobodni dani se potom ne koriste za umanjenje prekovremenih sati jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po ovim vidovima se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad. Ti su dani u tablici navedeni u stupcima – Straža (slobodni dani za stražu 3:1) i Dežurstvo (slobodni dani za dežurstvo 1:1). U navedenom razdoblju tužitelj je, osim na straži i terenu, radio u redovnom radnom vremenu, ali dužem od 8 sati dnevno pri čemu je ostvario prekovremeni rad. Vještak te sate prekovremenog rada ne uvrštava u obračun, jer je u nalogu za vještačenja striktno navedeno da se prekovremeni rad – sati rada imaju utvrditi samo s osnove rada na terenu. Postoji mogućnost da je tužitelj i za te sate ostvario slobodne sate, no vještak ih iz ovog obračuna nije bio u mogućnosti izuzeti jer tuženik nije dostavio točan podatak o korištenju slobodnih dana za utuženo razdoblje – naloge o korištenju slobodnih sati.

11. S obzirom na prigovore tužitelja iz podneska od 7. 2. 2018., vještak je sukladno nalogu suda, a prema prijedlogu tužitelja iz navedenog podneska, izradio dopunu nalaza i mišljenja od 28. 6. 2018. Vještak je rad na terenu u tjednu obračunao od 06,00 do 21,00 sati, prvi dan dolaska na teren ponedjeljak od 08,00 do 21,00 sati, zadnji dan ciklusa rada na terenu petak od 06,00 do 16,00 sati, rad subotom od 08,00 do 18,00 sati, rad nedjeljom od 08,00 do 15,00 sati. Za rad na terenu vještak prilikom obračuna slobodnih dana izuzima slobodne dane ostvarene od službe dežurstva, stražarske službe, slobodne dane temeljem dobrovoljnog davanja krvi. Preostale radne sate nakon efektivnog rada na terenu za svaki dan na terenu, dakle, vrijeme obvezne prisutnosti koji također spadaju u radno vrijeme tužitelja, obračunava kao sate aktivnog dežurstva. U navedenom razdoblju tužitelj je, osim na straži i terenu, radio u redovnom radnom vremenu, ali dužem od 8 sati dnevno pri čemu je ostvario prekovremeni rad. Vještak te sate prekovremenog rada ne uvrštava u obračun.

12. Vještak obračun neplaćenih sati rada daje u dvije varijante: u prvoj u kojoj se prekovremeni radu ne umanjuje za korištene slobodne dane, te u drugoj u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane. Prema prvoj varijanti razlika plaće iznosi 63.709,12 kn. Prema drugoj varijanti razlika plaće iznosi 38.240,84 kn.

13. Najzad, sukladno prijedlogu tužitelja, prema nalogu suda, vještak je izradio drugu dopunu nalaza i mišljenja od 7. 11. 2018. na način da 54 slobodna dana (432 slobodna sata) obračunava tako da slobodne dane na terenu „zatvara“ od najranije korištenih pa do ukupnog broja 54 slobodna dana. Prema ovakvom načinu obračuna, tužitelj je za prekovremeni rad na terenu, rad subotom i nedjeljom ostvario dodatke na plaću u visini od 45.794,57 kn. Naime, vještak je u dopuni nalaza uzeo 77,67 slobodnih dana, a iz očitovanja ustrojstvene jedinice od 11. 11. 2016. (u privitku podneska tuženice od 28. 2. 2017.), proizlaze 54 slobodna dana.

14. Vještak je saslušan na ročištu 24. 10. 2018. i 11. 12. 2019. na kojem se detaljno očitovao na navode Županijskog suda u Zagrebu u rješenju poslovni broj: 1 Gž R-480/2019-2 od 18. 4. 2019. Izračun u osnovnom nalazu i mišljenju temelji se isključivo na dokumentaciji u spisu koju je dostavila tuženica, dok se izračun u obje dopune nalaza temelje na podacima prema nalogu suda o radu tužitelja na temelju personalnih dokaza da je tužitelj od ponedjeljka do petak radio od 08,00 do 21,00 sati, subotom od 08,00 do 18,00 sati, te nedjeljom od 08,00 do 15,00 sati. Iz iskaza vještaka nesporno proizlazi da nigdje u nalazu niti u dvije dopune nalaza rad tužitelja nije računat u neprekidnom trajanju od 24 sata. U prvoj dopuni nalaza od 28. 6. 2018. sukladno nalogu preostali dio do 24 sata utvrđivan je kao aktivno dežurstvo. Niti jedna varijanta nije sačinjena kao 24 satno radno vrijeme bez odmora, već u dopuni postoji izračun aktivnog dežurstva koje se plaća kao redovni rad, u pravilu uz dodatak od 8 sati. Radi se o varijanti, a odluku donosi sud. Što se tiče navoda suda II. stupnja, da nije jasno na temelju kojeg propisa tužitelju pripada pravo na dodatke u slobodnim danima od 50 %, vještak je istaknuo da je Kolektivnim ugovorom uređeno da se prekovremeni rad razmjenjuje sa slobodnim danima u odnosu 1 prekovremeni sat = 1,5 sati slobodnog vremena. Iz toga proizlazi da se ovaj obračun uz dodatak od 50 % ima koristiti i kod obračuna slobodnih dana. Ukoliko se ne bi koristio taj dodatak tada bi se jedan prekovremeni sat rada supstituira s jednim slobodnim satom, što ne odgovara sadržaju Kolektivnog ugovora.

15. Ponovno se ističe da tužitelj tužbom zahtijeva isplatu razlike plaće za rad na terenu u utuženom razdoblju od 7. 8. 2011. do 1. 6. 2014. stoga je vještak izradio izračun za to cijelo razdoblje, te je u tom smislu razdvojio razdoblje od 7. 8. 2011. do 25. 6. 2013., sve to radi stupanja na snagu novog Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13.), kojim je propisano da se od 26. 6. 2013. nadalje, vojnim osobama ne obračunava i ne pripada im pravo na uvećanje plaće sa osnove prekovremenog rada. To je vještak obrazložio na str. 7. osnovnog nalaza i mišljenja kao i na str. 5. dopune nalaza i mišljenja od 28. 6. 2018. Sve i da se zanemari postojanje dva razdoblja, izračun bi bio isti i utvrđene razlike također. Vještak je ponovio da nije raspolagao podacima odnosno preciznim evidencijama tuženice glede korištenja slobodnih dana, iako je te podatke dodatno tražio od tuženice. Vještak je potvrdio da je tuženica dostavila dvostruke evidencije za pojedine mjesece, tako npr. za prosinac 2011. (list 37 i 38 spisa) postoji izdvojena evidencija za rad na terenu, dok u osnovnoj evidenciji taj rad na terenu nije evidentiran po satu, nadalje što se tiče npr. studenog 2011. (list 35 do 37 spisa) postoje također dvostruke evidencije s time da na jednoj evidenciji postoji iskazan teren u trajanju od 7. 11. do 18. 11. bez oznake radnog vremena, uz istovremeno postojanje evidencije u kojoj se navodi rad na terenu, s tim da je kod tog rada označeno trajanje rada na terenu, a teren traje kraće, od 7. 11. do 14. 11. U mnogim istovrsnim predmetima u kojima je vještačio, vještak je našao da su evidencije potpisane po različitim osobama zapovjednika, iz čega se može zaključiti da su jedne evidencije vođene u vojarni, a druge na terenu. U izračun su uzeti samo oni sati koji su označeni u evidencijama odnosno u dopunama nalaza na način kako je naloženo od strane suda. Vještak je pojasnio da su s 1,5 množeni samo oni sati koje tuženica uopće nije platila kao redovan rad. Ovo iz razloga što tužitelju pripada plaća redovnog rada za svaki sat proveden na radu, time da dodatak od 50 % ostvaruje isključivo za prekovremeni rad. To ne znači da je tužitelj imao dnevno 16 sati kao redovno radno vrijeme, iz razloga što je hipotetski gledano 8 sati redovan rad, 8 sati prekovremeni rad, a 8 sati aktivno dežurstvo koje se plaća kao redovni rad. Ocjenu o tome je li tužitelj radio ili nije u tom vremenu i treba li dobiti taj dodatak vještak ostavlja sudu. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje i njegove dopune koji su izrađeni prema nalogu suda i detaljno su obrazloženi.

16. Naime, na temelju iskaza svjedoka ĆR i MR te tužitelja danim na ročištu za glavnu raspravu 23. ožujka 2017. nesporno proizlazi da je tužitelj radom na terenu, pored redovnih sati, ostvario i prekovremene sate, međutim, tuženica nije vodila precizne evidencije o ostvarenim prekovremenim satima. Iz njihovih neposrednih i sukladnih iskaza, radi čega im je sud poklonio vjeru, nesporno proizlazi da je tužitelj na terenu u utuženom razdoblju radnim danom radio od 06,00 do 21,00 sati, subotom od 08,00 do 18,00 sati i nedjeljom od 08 do 15,00 sati.

17. Osnovano tužitelj navodi da je u dostavljenoj dokumentaciji tužena je pojedine dane rada na terenu označavala svega kao 8 sati rada što je u izravnoj suprotnosti s provedenim personalnim dokazima u postupku (propust službe tuženika da točno evidentira podatke o radnom vremenu ne može ići tužitelju na štetu na način da tužena selektivnom dostavom dokumentacije prikazuje netočan broj sati rada tužitelja na terenu te tako umanjuje fond odrađenih sati rada, a time u konačnici nastoji umanjiti i sam izračun razlike plaće). U pogledu točnosti i potpunosti evidencija radne angažiranosti tužitelja kod tuženika tužitelj je prigovarao tijekom čitavog postupka te predložio provođenje personalnih dokaza. Tako osnovano tužitelj ukazuje kako su provedeni personalni dokazi važni kao kontrolni dokazi istinitosti i potpunosti evidencija radne angažiranosti djelatnika tuženika, a koje dokaze tužitelj ima na raspolaganju, sve obzirom tužena u više istovjetnih predmeta koji se vode pred naslovnim sudom ne dostavlja točne podatke o radu na terenu djelatnika MORH-a.

18. Tužitelj je tijekom čitavog postupka predlagao dostavu evidencija radne angažiranosti tužitelja kod tuženika u utuženom razdoblju, a koja se evidencija smatra zajedničkom za obje stranke u postupku i njome raspolaže tuženik te obzirom istome u konačnici nije udovoljio (Zapovijedi za teren tužena niti nije dostavila u spis predmeta tijekom postupka), tužitelj je tvrdnje o svom radnom angažmanu dokazao provedenim personalnim dokazima. Osim prednje navedenog, tužitelj je i tijekom čitavog postupka prigovarao potpunosti i točnosti evidencija radne angažiranosti tužitelja koje je tužena priložila u spis predmeta (pri čemu se posebice ukazuje na podnesak tužitelja od 13. ožujka 2017. godine) te je ukazano na nelogičnost i nepotpunost dokumentacije tuženika glede rada na terenu:

u mjesecu rujnu 2011. godine netočno je evidentiran rad na terenu u razdoblju od 12.-23.09. obzirom tužena netočno iskazuje ostvarene sate rada na terenu na način da u tabličnom prikazu ne naznačuje početak i završetak radnog vremena tužitelja te za navedeni mjesec dostavlja dvostruke evidencije(!?),

u mjesecu listopadu 2011. godine netočno je evidentiran rad na terenu u razdoblju od 10.-21.10. obzirom tužena netočno iskazuje ostvarene sate rada na terenu na način da u tabličnom prikazu ne naznačuje početak i završetak radnog vremena tužitelja te za navedeni mjesec dostavlja dvostruke evidencije(!?),

u mjesecu studenom 2011. godine netočno je evidentiran rad na terenu u razdoblju od 07.-18.11. obzirom tužena netočno iskazuje ostvarene sate rada na terenu na način da u tabličnom prikazu ne naznačuje početak i završetak radnog vremena tužitelja te za navedeni mjesec dostavlja dvostruke evidencije (!?),

u mjesecu prosincu 2011. godine netočno je evidentiran rad na terenu u razdoblju od 05.-16.12. obzirom tužena netočno iskazuje ostvarene sate rada na terenu na način da u tabličnom prikazu ne naznačuje početak i završetak radnog vremena tužitelja te za navedeni mjesec dostavlja dvostruke evidencije (!?),

u mjesecu siječnju 2012. godine netočno je evidentiran rad na terenu u razdoblju od 23.-31.01. obzirom tužena netočno iskazuje ostvarene sate rada na terenu na način da u tabličnom prikazu ne naznačuje početak i završetak radnog vremena tužitelja te za navedeni mjesec dostavlja dvostruke evidencije (!?),

u mjesecu veljači 2012. godine netočno je evidentiran rad na terenu u razdoblju od 01.-02.02. obzirom tužena netočno iskazuje ostvarene sate rada na terenu na način da u tabličnom prikazu ne naznačuje početak i završetak radnog vremena tužitelja te za navedeni mjesec dostavlja dvostruke evidencije (!?),

u mjesecu ožujku 2013. godine evidentiran je rad na terenu u razdoblju od 22. - 27.03. obzirom tužena netočno iskazuje ostvarene sate rada na terenu na način da u tabličnom prikazu ne prikazuje stvarno radno vrijeme tužitelja,

u mjesecu travnju 2013. godine evidentiran je rad na terenu u razdoblju od 02. - 17.04. obzirom tužena

netočno iskazuje ostvarene sate rada na terenu na način da u tabličnom prikazu ne prikazuje stvarno radno vrijeme tužitelja već svega rad od 8 sati dnevno, etc. Dakle, tužitelj je tijekom postupka uspješno osporio točnost evidencija radne angažiranosti u kojima je nedvojbeno utvrđeno:

1) da tužena nije upisivala točan početak i završetak radnog vremena prilikom angažiranosti na terenu,

2) da tužena uopće nije upisivala sate rada prilikom angažiranosti na terenu već u odgovarajućim rubrikama evidencija takvog rada samo stavljala oznaku TR, 3) da je tužena vodila dvostruke evidencije radne angažiranosti,

4) da se ne radi o izoliranom slučaju, već de facto o pravilu, u postupanju tuženika glede netočnog vođenja evidencija radne angažiranosti svojih djelatnika (o čemu se upućuje na mnogobrojnu sudsku praksu priloženu u spis predmeta).

19. Nakon odluke revizijskog suda sud je ponovno saslušao svjedoka ĆR i tužitelja. Iz njihovih sukladnih iskaza nesporno proizlazi da su svim djelatnim vojnim osobama koje su ostvarile prekovremene sate rada, pa konkretno i svjedocima u ovom postupku ĆR i FR davane na uvid evidencije radnog vremena, da su u pravilu djelatne vojne osobe potpisivale evidencije, međutim, nisu se slagale s podacima u evidenciji u odnosu na fond sati, jer su u evidencijama redovito bili evidentirani samo redovni sati rada, a ne i prekovremeni sati. Razvidno je da su djelatne vojne osobe na poleđini evidencija iskazivali svoje neslaganjem dakle pisanim prigovorom. Nadalje je razvidno da su i na isplatnim listama evidentirani samo redovni sati, a ne i prekovremeni, time da djelatne vojne osobe i nisu bile upoznate da bi mogle prigovarati na sadržaj isplatnih lista. Pored toga djelatne vojne osobe koje bi prigovarale evidencijama svojim neslaganjem na poleđini evidencije bili su maknuti sa spiska za misije, što je bila svojevrsna kazna jer je općepoznato da su se misije znatno više plaćale od radu u matičnoj zemlji. Najzad, što se tiče slobodnih dana, nisu dobivali pisana rješenja iz kojih bi bilo vidljivo po kojoj osnovi i za koju vrstu rada bi bili ostvareni slobodni dani, a koji slobodni dani su se koristili temeljem usmene obavijesti nadređene osobe.

20. Slijedom svega navedenoga sud je prihvatio izračun vještaka u varijanti temeljem podataka o trajanju prekovremenog rada prema iskazu svjedoka i tužitelja, stoga je odlučeno kao u izreci presude.

21. Zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16. – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.. 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP). Naime, tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom djelu svog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

23. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova. Tužitelju pripada trošak: za sastavljanje zahtjeva za mirno rješenje spora iznos od 200,00 eura, sastavljanje tužbe iznos od 200,00 eura, sastavljanje podneska od 15. 11. 2016. iznos od 200,00 eura, sastavljanje podneska od 13. 3. 2017. iznos od 200,00 eura, sastavljanje podneska od 7. 2. 2018. iznos od 200,00 eura, sastavljanje podneska od 23. 7. 2018. iznos od 200,00 eura, sastavljanje podneska od 27. 9. 2018. iznos od 100,00 eura, sastavljanje podneska od 22. 11. 2018. iznos od 100,00 eura, sastavljanje žalbe od 30. 1. 2019. iznos od 100,00 eura, sastavljanje odgovora na žalbu od 6. 2. 2019. iznos od 200,00 eura, sastavljanje podneska od 7. 8. 2019. iznos od 100,00 eura, sastavljanje odgovora na žalbu od 14. 2. 2020. iznos od 200,00 eura, sastavljanje odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije od 27. 2. 2023. iznos od 200,00 eura, sastavljanje odgovora na reviziju tuženika od 8. 12. 2023. iznos od 200,00 eura, sastavljanje podneska od 5. 6. 2025. iznos od 100,00 eura, sastavljanje podneska od 7. 7. 2025. iznos od 100,00 eura, zastupanje na ročištu 22. 12. 2016. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 23. 3. 2017. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 8. 3. 2018. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.2.), zastupanje na ročištu 25. 9. 2018. iznos od 50,00 eura (Tbr.9.t.5.), zastupanje na ročištu 24. 10. 2018. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 13. 12. 2018. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), pristup na ročište za objavu presude 23. 1. 2019. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.3.), zastupanje na ročištu 19. 11. 2019. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.2.), zastupanje na ročištu 11. 12. 2019. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), pristup na ročište za objavu presude 24. 1. 2020. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.3.), zastupanje na ročištu 17. 7. 2025. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.2.), zastupanje na ročištu 8. 10. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), pristup na ročište za objavu presude 30. 10. 2025. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.3.), što zbrojeno iznosi 4.450,00 eura te uvećano za PDV iznosi 5.562,50 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 663,61 eura za osnovni nalaz i mišljenje, trošak prve dopune nalaza, te druge dopune nalaza i mišljenja, a koji su bili neophodni s obzirom da nepreciznu dokumentaciju koju je u spis predmeta dostavila tuženica, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 6.226,11 eura. Kod odmjeravanja troška za sastavljanje podnesaka sud je uzeo u obzir da za sastavljanje četiri obrazložena podneska odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. t. 1., za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan navedenoga odvjetniku pripada 50 % navedene nagrade, te sa sastavljanje ostalih podnesaka odvjetniku pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. t. 1. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podnesaka od 12. 1. 2017., 22. 3. 2018., 30. 10. 2018. i 20. 1. 2023. – obavijesti o uplati predujma za vještačenje jer su ti podatci vidljivi u e-Spisu. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 30. listopada 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, Ferde Russana 4

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel