REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-1580/2024-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jadranki Laurić-Flego, odvjetnici u Zagrebu, protiv I-tuženika HAPPY ACTIVE j.d.o.o., Zagreb, Ulica Vjenceslava Richtera 4, OIB: 41500011453, zastupanog po punomoćnici Ivi Fejzagić, odvjetnici u Zagrebu i II-tuženika FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariju Patača, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, II-tuženika osobno, punomoćnice I-tuženika i punomoćnika II-tuženika, 30. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se II-tuženiku FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužitelju IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 600,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 10. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja IŽ u dijelu u kojem predlaže naložiti I-tuženiku isplatiti iznos od 600,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 10. lipnja 2024. do isplate.
III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja IŽ koji glasi:
"Nalaže se tuženima, 1. HAPPY ACTIVE j.d.o.o. OIB: 41500011453, Vjenceslava Richtera 4, 10000 Zagreb i 2. FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju, IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplate iznos od 10.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, u roku od 15 dana."
IV Nalaže se tužitelju IŽ naknaditi I-tuženiku HAPPY ACTIVE j.d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 850,00 EUR u roku od 15 dana.
V Nalaže se tužitelju IŽ naknaditi II-tuženiku FŽ trošak parničnog postupka u iznosu od 467,50 EUR u roku od 15 dana.
VI Odbija se zahtjev I-tuženika HAPPY ACTIVE j.d.o.o. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 376,23 EUR.
VII Odbija se zahtjev II-tuženika FŽ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 1.124,46 EUR.
VIII Odbija se zahtjev tužitelja IŽ za naknadu troška postupka u iznosu od 2.125,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude prvog stupnja do isplate.
r i j e š i o j e
Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa I-tuženikom, kao poslodavcem, a slijedom zaključenog Pisma namjere od 19.3.2024., trebao zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme radi obavljanja poslova radnog mjesta: glavni kuhar (mjesto rada: Konoba Cali u [adresa]). Tužitelj je, dakle, isključivo radi namjere zaključenja ugovora o radu radi rada kod tuženika sa II-tuženikom, kao direktorom i zakonskim zastupnikom I-tuženika, o tome zaključio pismo namjere od 13.3.2024. Prema točki 4. Pisma namjere, stranke su bile dužne zaključiti ugovor o radu najkasnije do 9.6.2024., a sukladno točki 6. Pisma namjere tužitelj je bio dužan, 2 do 3 dana, prije početka rada, dakle u razdoblju od 29.5.2024. do 9.6.2024. doći na mjesto rada i pristupiti sređivanju i pripremi radnog mjesta, za koje poslove mu je poslodavac, odnosno II-tuženik bio dužan isplatiti iznos od 100,00 EUR dnevno. Tužitelj je u cijelosti postupio po svim svojim obvezama iz pisma namjere, dakle, po pozivu poslodavca, II-tuženika, dopisom – mailom od 27.5.2024. obavijestio je II-tuženika o datumu dolaska i zamolio dostavu Ugovora o radu sa datumom 1.6.2024., doputovao je u [adresa] dana 4.6.2024. i odmah je započeo sa radom u konobi Cali na način da je krenuo sa čišćenjem kuhinje, nabavkom namirnica, prezentacijom jelovnika i svojih autorskih jela i recepata i svim potrebnim pripremama koje su nužne da bi ugostiteljski objekt mogao početi s radom. Istovremeno, II-tuženik tužitelju nije dostavio niti je pripremio Ugovor o radu, oglušio se na višestruke pozive tužitelja da konačno zaključe Ugovor o radu, te iako je tužitelj imao svu potrebnu dokumentaciju za potpisivanje ugovora o radu, II-tuženik kao direktor I-tuženika (budućeg, očekivanog poslodavca tužitelja) do 9.6.2024. tužitelju nije niti pripremio niti dao na potpisivanje ugovor o radu. Tuženici su time postupali suprotno odredbama Zakona o radu; II-tuženik nije postupio niti prema svojoj obvezi iz pisma namjere stoga su tuženici tužitelju prouzročili štetu na način da je tužitelj bio primoran na početku sezone tražiti novi posao, imao je troškove putovanja kao i novčani gubitak prema odredbama iz pisma namjere. Tužitelj je radio u konobi tuženih 6 dana, stoga mu je tuženik, temeljem čl. 6. Pisma namjere bio dužan isplatiti ukupan iznos od 600,00 EUR, a budući je tuženik jednostrano odustao od sklapanja ugovora o radu sa tužiteljem, tužitelj, temeljem čl. 10. Pisma namjere također potražuje od tuženika isplatu na ime naknade izgubljene zarade / štete iznos od 10.000,00 EUR. Tužitelj je radi nezakonitog postupanja tuženika istoga prijavio nadležnom Državnom inspektoratu, koji je nakon obavljenog nadzora tuženika podnio optužne prijedloge protiv I i II-tuženika. Tužitelj je pokušao sa tuženikom u mirnom postupku riješiti svoje potraživanje, stoga je tuženiku poslao odštetnih zahtjev, na koji se tuženik nije očitovao, stoga je tužitelj radi zaštite svojih prava podnio predmetnu tužbu. Slijedom svega izloženog, tužitelj od tuženika potražuje ukupan iznos od 10.600,00 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom i troškovima postupka.
2. I-tuženik i II-tuženik u odgovorima na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Suprotno neistinitim navodima iz tužbe, tužitelj unatoč stalnom traženju tuženika, nije I-tuženiku, kao budućem poslodavcu, dostavio potrebne podatke radi sklapanja Ugovora o radu: presliku osobne iskaznice, broj tekućeg računa za tužitelja na koji bi I-tuženik isplaćivao plaću i dr., nije učinio ništa od ugovorenih obaveza potrebno za otvaranje novog restorana "Cali" za javnost 10.6.2024. – nije naručio potrebne namirnice za rad restorana, nije izradio jelovnik, niti pripremio kuhinju. Osim toga, prethodno otvaranju restorana za javnost 10.6.2024., a povodom rođendana II-tuženika 8.6.2024., u predmetnom restoranu je tužitelj trebao pripremiti večeru za prijatelje II-tuženika, a ujedno i prezentaciju azijskih jela koje je tužitelj trebao osmisliti i pripremiti. Naime, tužitelj se tuženicima tijekom pregovora oko zapošljavanja, predstavio kao profesionalac i sushi majstor. Vidjevši kako od dogovorene prezentacije, zbog nesposobnosti tužitelja neće biti ništa, tuženici su pozvali osoblje iz drugog restorana I-tuženika (Pizzeria Casablanca) te kuhara CŽ radi ispomoći, kako bi se prezentacijska večera ipak održala. Pred pizza majstorom EŽ i glavnim kuharom u toj pizzeriji ŽŽ, tužitelj je izjavio kako ne može stići ništa napraviti jer naprosto ne zna što da radi, već je samo stavio nešto u pećnicu da se peče što je prouzročilo požar u kuhinji, koji je na sreću pravodobnom intervencijom osoblja iz drugog restorana I-tuženika, ugašen. Prilikom požara, osim pećnice koja je imala sve ateste, zapalila se i veća količina (15-20 kg) skupe riže. Osim navedenog, tužitelj je srušio i slomio mramorni stalak za pršut, nije osigurao na vrijeme potrebne namirnice za otvaranje restorana 10.6.2024., a tada je na otok roba dolazila samo jednom tjedno. Unatoč takvim propustima, I-tuženik je svejedno htio zaposliti tužitelja, svjestan nestašice kuhara na tržištu rada, međutim, tužitelj i dalje nije donio isprave potrebne za prijavu rada, već je 10.6.2024. otišao iz [adresa]. Nakon samovoljnog odlaska iz [adresa], tužitelj je, očito u osvetničkoj namjeri uništiti poslovanje I-tuženiku, počeo preko Google reviews davati loše recenzije navodeći neistine, slao je uvredljive poruke sinu II-tuženika TŽ te je pokušao utjecati na svjedoka CŽ. Budući da je isključivo tužitelj jednostrano odustao od sklapanja ugovora o radu, dužan je II-tuženiku platiti iznos od 10.000,00 EUR na ime naknade štete / izgubljene zarade, prema zaključenom pismu namjere, koje je priloženo uz tužbu, to je II-tuženik pred ovim sudom dana 24.6.2024. predao tužbu protiv ovdje tužitelja, koji se postupak vodi pod poslovnim brojem P-3855/2024. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška I-tuženiku. Dodatno, I-tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženi predlažu prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3855/2024.
2.1. Tijekom postupka I-tuženik i II-tuženik ističu prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda. Naime, prema zaključenom pismu namjere, uopće niti ne proizlazi namjera stranaka tog pisma namjere da bi tužitelj i II-tuženik zaključili Ugovor o radu. Naglašava se kako se II-tuženik niti u pismu namjere, a niti u pregovorima koji su vođeni prije zaključenja spomenute isprave nikako ne spominje kao poslodavac, stoga osnovano smatra kako bi, u odnosu na njega, nadležan trebao biti Općinski građanski sud u Zagrebu. Odnos stranaka prema pismu namjere koje je tužitelj dostavio uz tužbu, je isključivo građanskopravne prirode, a izvan radnog odnosa, budući da strane ovog spora nisu niti zaključile ugovor o radu. S druge pak strane, I-tuženik kao pravna osoba koja bi zaposlila tužitelja da on nije samoinicijativno otišao iz [adresa], se nije niti obvezao platiti tužitelju iznos od 10.000,00 EUR, za slučaj da jednostrano odustane od sklapanja ugovora o radu s tužiteljem, niti iznos od 100,00 EUR dnevno, a koje iznose tužitelj neosnovano potražuje.
3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Pisma namjere od 19. ožujka 2024. (list 6-7 spisa), prijave inspekciji rada Državnog inspektorata (list 8-12 spisa), dopisa Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Metkoviću od 13. rujna 2024. (list 14 spisa), dopisa Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Metkoviću od 24. rujna 2024. (list 15 spisa), odštetnog zahtjeva od 15. srpnja 2024. (list 16-18 spisa), e-mail korespondencije (list 19-20 spisa), izjave EŽ od 2. listopada 2024. (list 41 i 55 spisa), izjave ŽŽ od 2. listopada 2024. (list 42 i 56 spisa), zapisnika o tehničkom nadzoru (list 43-44 i 57-58 spisa), recenzija s Google reviews (list 45-46 i 59-60 spisa), print screen poruka (list 48-49 i 67-68 spisa), tužbe koju je II-tuženik FŽ TŽ podnio protiv tužitelja JŽ (list 50-51 i 64-65 spisa), spisa Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava Metković, Klasa: 116-02/24- 01/3565 (list 101-119), spisa Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava Metković, Klasa: UP/I-116-04/24-01/1166 (list 124-135 spisa) te druge dokumentacije koja je priložena u sudski spis, a saslušani su kao stranke tužitelj, zakonski zastupnik I-tuženika i II-tuženik te svjedoci ŠŽ, LŽ, MŽ i CŽ.
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
5. Na ročištu održanom 19. rujna 2025. stranke su suglasno izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud, uz suglasnost stranaka, odlučio da se daljnji dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 10.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2024. do isplate na ime naknade izgubljene zarade/štete (točka 10. Pisma namjere od 19. ožujka 2024., dalje: Pismo namjere ) te iznosa od 600,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2024. do isplate na ime obavljanja poslova pripremanja radnog mjesta (točka 6. Pisma namjere).
7. Tijekom postupka je bila sporna:
- stvarna nadležnost Općinskog radnog suda u Zagrebu,
- pasivna legitimacija I-tuženika te
- osnova i visina tužbenog zahtjeva.
8. Vezano uz prigovor stvarne nenadležnosti, navodi se slijedeće. Odredba članka 17. ZPP glasi: "Sud se može po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. U povodu prigovora tuženika o stvarnoj nenadležnosti sud se može oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari. Protiv rješenja višeg suda prvog stupnja kojim se oglasio stvarno nadležnim te protiv rješenja kojim se taj sud oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio nižem sudu prvog stupnja iste vrste nije dopuštena žalba. Nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, sud jedne vrste može se po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora tuženika oglasiti stvarno nenadležnim za predmete iz nadležnosti suda druge vrste samo kada je to zakonom izrijekom određeno.". Odgovori na tužbu I-tuženika i II-tuženika su u ovom predmetu podneseni 20. siječnja 2024., a u odgovoru na tužbu isti nisu istaknuli prigovor stvarne nenadležnosti. S obzirom da se ovdje ne radi o slučaju iz članka 17. stavka 4. ZPP, u ovoj pravnoj stvari je nadležan Općinski radni sud u Zagrebu. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
9. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije I-tuženika, ovaj sud navodi slijedeće. I-tuženik obrazlaže prigovor na način da on, kao pravna osoba koja bi zaposlila tužitelja, a da tužitelj nije samoinicijativno napustio [adresa], nije se obvezao platiti tužitelju iznos od 10.000,00 EUR, za slučaj jednostranog odustanka od sklapanja ugovora o radu s tužiteljem, a niti iznos od 100,00 EUR/dnevno za poslove sređivanja i pripremanja radnog mjesta.
9.1. Iz preambule Pisma namjere jasno proizlazi da su stranke Pisma namjere s jedne strane FŽ osobno, koji se u daljnjem tekstu navodi kao „ FŽ“ te FŽ kao direktor društva i zakonski zastupnik HAPPY ACTIVE j.d.o.o., OIB 41500011453, sa sjedištem u [adresa], koji se u daljnjem tekstu navodi kao „Poslodavac“, a s druge strane IŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. Prethodno navedene stranke su zajedno navedene u tekstu kao „stranke“. Iz sadržaja Pisma namjere proizlazi da su stranke njime izrazile namjeru sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova glavnog kuhara u društvu HAPPY ACTIVE j.d.o.o., s mjestom rada Konoba Cali, [adresa]. U dokumentu su pobrojani i poslovi radnog mjesta, koji obuhvaćaju izradu jelovnika, pripremu kuhinje za rad, nabavu namirnica, pripremanje i kuhanje jela te nadzor nad radom pomoćnih kuhara i održavanjem čistoće kuhinje i opreme. Također je utvrđeno da će se ugovor o radu sklopiti i početak rada ostvariti u razdoblju od 29. svibnja do **.**.2024. FŽ se obvezao da će najkasnije do 6. svibnja 2024. obavijestiti IŽ o točnom datumu sklapanja ugovora i početku rada, kako bi ovaj mogao zakonito raskinuti svoj tadašnji radni odnos. U točki 6. Pisma namjere jasno je navedeno da će Bruno Škarica 2-3 dana prije početka rada pristupiti sređivanju i pripremanju radnog mjesta, a FŽ osobno (ne u svojstvu zakonskog zastupnika društva) će IŽ isplatiti 100,00 EUR dnevno za vrijeme u kojem bi tužitelj sudjelovao u sređivanju i pripremi radnog mjesta. Iz točke 6. Pisma namjere jasno proizlazi da su oko obavljanja poslova sređivanja i pripremanja radnog mjesta te isplate naknade za obavljeni rad, sporazumjeli tužitelj i II-tuženik, slijedom čega je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije I-tuženika u odnosu na potraživanje iznosa od 600,00 EUR temeljem točke 6. Pisma namjere. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
9.2. U točki 10. Pisma namjere nadalje je utvrđeno da stranke (FŽ, Poslodavac i IŽ) suglasno izjavljuju kako potpisom ovog pisma namjere preuzimaju njima utvrđene obveze te se obvezuju da će u slučaju jednostranog odustanka od sklapanja ugovora o radu, koji nije uzrokovan objektivnim razlozima poput bolesti i slično, FŽ platiti JŽ, odnosno IŽ platiti FŽ, na ime naknade izgubljene zarade/štete iznos od 10.000,00 EUR do 15. lipnja 2024. Kako se u konkretnom slučaju radi o predugovornoj odgovornosti za štetu iz članka 251. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) sud je mišljenja da, neovisno o tome što se II-tuženik u tom slučaju obvezao tužitelju isplatiti unaprijed utvrđeni iznos štete), tužitelj je ovlašten potraživati naknadu prouzročene štetu (čiju bi visinu bio dužan dokazati) od I-tuženika koji je sudjelovao u pregovorima i izrazio namjeru sklapanja ugovora o radu s tužitelje potpisivanjem Pisma namjere (što zakonski zastupnik I-tuženika u svom iskazu niti ne spori). Slijedom navedenog, u tom djelu je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan.
10. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je trebao biti zaposlen kao šef kuhinje u restoranu Cali u [adresa]. S gospodinom FŽ stupio je u kontakt početkom 2024. godine, najprije putem njegove kćeri, a potom i izravno s njim. Naveo je da su se dogovorili o sklapanju ugovora o radu te o poslovima koje će obavljati. U ožujku 2024. potpisali su Pismo namjere, budući da je tužitelj trebao dati otkaz na prethodnom radnom mjestu. Prema dogovoru, njegovi poslovi kao šefa kuhinje obuhvaćali su izradu jelovnika, pripremu hrane, izradu food-cost analize te angažiranje još jednog radnika kao pomoćnog kuhara. Tužitelj je u [adresa] stigao 4. lipnja 2024., kada je, prema dogovoru, najkasnije trebao sklopiti ugovor o radu s I-tuženikom, kojeg je kao direktor zastupao g. FŽ. U [adresa] su ga dovezli njegov otac i gospođa ŠŽ kako bi mu pomogli pri preseljenju. Po dolasku u konobu Cali zatekao je kuhinju u vrlo lošem stanju – prljavu, s raznim stvarima razbacanima po prostoru. Hladnjaci su bili u funkciji, ali puni hrane iz drugog restorana – konobe Casablanca, koja se nalazila u prizemlju iste kuće. U [adresa] je kao pomoćni kuhar stigao i CŽ, koji mu je pomagao u pripremi kuhinje prema njegovim uputama. Za dovođenje kuhinje u funkcionalno stanje bilo im je potrebno oko dan i pol rada, pri čemu su radili po 10 do 12 sati dnevno. I nakon toga dio plamenika nije radio, a voda je kapala iz cijevi kod slavina. O stanju kuhinje g. FŽ je bio stalno obavještavan. Tužitelj je jelovnik pripremio još prije dolaska u [adresa] te ga je poslao e-mailom g. FŽ. Također ga je elektroničkom poštom podsjetio na dogovor da se ugovor o radu mora sklopiti najkasnije do 4. lipnja 2024., no g. FŽ mu je u opuštenom tonu odgovorio kako ne vidi razlog da plaća doprinose državi ako to nije potrebno. Na dan otvaranja restorana Cali, g. FŽ je pozvao goste, a tužitelj je bio zadužen za pripremu hrane i posluživanje na velikim tanjurima kako bi se gosti mogli sami poslužiti. Unatoč tehničkim poteškoćama u kuhinji, tužitelj i CŽ uspješno su pripremili jela, a gosti su bili zadovoljni. Sljedećeg dana, u nedjelju, tužitelj i CŽ pospremali su kuhinju i pripremali se za nadolazeće radne dane, jer toga dana nije bilo gostiju. Tijekom dana g. FŽ došao je s nekoliko gostiju i zatražio da mu se pripremi steak. Tijekom pečenja steaka u pećnici, došlo je do iskrenja i požara, koji je tužitelj ugasio vodom. J je potom izjavio da nije zadovoljan steakom, pri čemu uopće nije pitao što se dogodilo, iako je situacija bila potencijalno opasna i za tužitelja i za CŽ. Tužitelj mu je rekao da će o svemu razgovarati sutradan te se povukao u smještaj koji mu je bio osiguran. Tijekom razgovora s g. J sljedećeg dana odlučio je prekinuti suradnju, a zatražio je i povratnu kartu za Zagreb. U razgovoru je došlo do povišenih tonova, a zaključili su da ne mogu nastaviti suradnju, budući da mu do tada g. J nije ni ponudio potpisivanje ugovora o radu. Nakon toga tužitelj se vratio u Zagreb. Naveo je da tijekom cijelog razdoblja boravka u [adresa] nije vidio nacrt ugovora o radu, iako je od 4. do 10. lipnja 2024. više puta podsjećao g. J na obvezu njegova sklapanja. Također je izjavio da je prije dolaska u [adresa] dostavio svu potrebnu dokumentaciju za izradu ugovora o radu te u e-mailu naveo da po potrebi može dostaviti i dodatnu dokumentaciju. Tužitelj je nadalje izjavio da je Pismo namjere sastavila njegova majka. Također je potvrdio da je g. J predao presliku osobne iskaznice, ali ne i sanitarne iskaznice, jer je on nije tražio, iako ju je tužitelj imao kod sebe. Vezano uz isplatu dnevnica, tužitelj je izjavio da je bio usredotočen na obavljanje poslova u kuhinji te nije vodio računa o tome tko mu je dužan isplatiti dnevnice – I ili II-tuženik.
10.1. Sud vjeruje iskazu tužitelja u dijelu u kojem je isti iskazivao vezano uz početak poslovne suradnje, sklapanje Pisma namjere, datum dolaska u [adresa], poslove koje je obavljao tijekom boravka u [adresa] (čišćenje i pripremanje radnog mjesta za otvaranje restorana Cali). Sud nije povjerovao iskazu tužitelja u dijelu u kojem je njegov iskaz u suprotnosti s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis te iskazima zakonskog zastupnika I-tuženika te II-tuženika te iskazima svjedoka u dijelu u kojem je sud povjerovao istima.
11. Zakonski zastupnik I-tuženika i II-tuženik je naveo da je početkom 2024. godine imao zdravstvenih problema te je zamolio svoju kćer da pronađe osoblje za novi restoran Cali, koji se nalazio na prvom katu obiteljske kuće, a koji je trebao biti spoj azijske i mediteranske kuhinje. Njegova je kćer potom stupila u kontakt s g. IŽ, a nakon toga je i on osobno kontaktirao i susreo se s tužiteljem radi dogovora o njegovu angažmanu u restoranu Cali. Potvrdio je da je u ožujku 2024. potpisao Pismo namjere, da je tužitelj ranije dostavio prijedlog jelovnika te da je početkom lipnja 2024. doputovao u [adresa]. Zakonski zastupnik I-tuženika i II- tuženik iskazao je da je dogovoreno kako će tužitelj i CŽ doći nekoliko dana prije otvaranja restorana kao nadničari, radi pripreme radnog prostora, kako bi se restoran mogao otvoriti i započeti s radom. Tužitelj i CŽ su tijekom dva do tri dana čistili i pripremali kuhinju za otvaranje restorana, a tužitelj se ujedno bavio i naručivanjem namirnica potrebnih za otvaranje. Dogovoreno je da tužitelj pripremi prezentaciju povodom njegova rođendana, koja se održala u subotu, 8. lipnja 2024. Međutim, tužitelj je toga dana izjavio da ne može odraditi prezentaciju jer je preopterećen, pa mu je tuženik kao ispomoć doveo dvojicu kuhara koji su radili u restoranu Casablanca. Prezentacija je na kraju održana, a uz tužitelja su jela pripremali i CŽ te navedena dva kuhara iz restorana Casablanca. Sljedećeg dana, u nedjelju, restoran nije radio, ali je tužitelj boravio u restoranu Cali i radio na računalu. Toga je dana tužitelj pripremao steak za koji tuženik pretpostavlja da ga je naručio njegov sin. Tuženik je u to vrijeme bio u restoranu Casablanca kada je CŽ došao i rekao mu da je došlo do požara. Požar su na kraju ugasili kuhari iz restorana Casablanca. Nakon toga tužitelj je došao do njega, bio je vidno uznemiren i rekao da sljedećeg dana moraju razgovarati. Zakonski zastupnik I-tuženik i II-tuženik je naveo da je tijekom svih tih dana više puta podsjećao tužitelja da mu dostavi preslike osobne iskaznice, sanitarne iskaznice i IBAN-a, jer mu tužitelj nije ništa predao, a vjeruje da nije ni njegovoj kćeri, budući da bi mu ona to u tom slučaju odmah proslijedila. Sutradan je tužitelj u razgovoru rekao da odlazi jer je pronašao drugi posao. Tuženik je izjavio da je, unatoč određenim nedostatcima u tužiteljevu radu – primjerice, prvog dana je skuhao i upropastio oko 20 kg riže te razbio granitni stalak – i dalje želio da tužitelj ostane raditi, jer je planirano otvaranje restorana bilo 10. lipnja 2024., a bilo je premalo vremena za pronalazak drugog glavnog kuhara. Smatrao je da će tužitelj navedene propuste ispraviti. Iskazao je i da se tužitelj predstavio kao šef kuhinje, ali se ne sjeća da je dostavljao životopis (CV), niti da ga je on tražio da ga dostavi. Naveo je i da tijekom prezentacije, restoran nije bio otvoren za javnost, već samo za njegove prijatelje. Restoran je službeno otvoren dolaskom radnika iz Nepala, koji je bio sushi majstor, otprilike 20. lipnja 2024. U to su vrijeme konobar i CŽ bili prijavljeni kao zaposlenici restorana Cali. Tuženik je izjavio da se s tužiteljem dogovorio da će mu osobno, kao FŽ, isplatiti dnevnice za obavljene poslove čišćenja i pripreme kuhinje za otvaranje restorana. Planirano sklapanje ugovora o radu bilo je najkasnije 9. lipnja 2024. Međutim, tužitelj je sam odustao od njegova sklapanja. Potvrdio je da je Pismo namjere sastavila majka tužitelja te da je on dokument pročitao. Naveo je i da je imao određene primjedbe na tekst pisma namjere koje su potom uvažene, nakon čega je pročitao i potpisao konačnu verziju. Izjavio je da je razumio sadržaj pisma namjere. Također je naveo da tužitelju nije isplatio dnevnice u ukupnom iznosu od 700,00 eura za poslove čišćenja i pripreme kuhinje za otvaranje restorana.
11.1. Sud vjeruje zakonskom zastupniku I-tuženika te II-tuženiku u dijelu u kojem je isti iskazivao vezano uz početak poslovne suradnje, sklapanje Pisma namjere, period dolaska tužitelja u [adresa] radi obavljanja poslova vezano uz čišćenje i pripremanje radnog mjesta za otvaranje restorana Cali. Sud također vjeruje iskazu u dijelu u kojem je naveo da tužitelju nije platio dnevnice te u dijelu u kojem je suglasno iskazivao s tužiteljem i svjedocima. Sud ne vjeruje iskazu zakonskog zastupnika I-tuženika te II-tuženika u dijelu u kojem je njegov iskaz u suprotnosti s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis te iskazima svjedoka u dijelu u kojem je sud povjerovao istima.
12. Svjedokinja ŠŽ je iskazala da je obiteljska prijateljica tužitelja te da mu je pomagala tijekom pripreme jelovnika, normativa i recepata za restoran. Navela je da je zajedno s tužiteljevim ocem dovezla tužitelja u [adresa], kamo su stigli 3. ili 4. lipnja 2024. godine. Iskazala je da je smještaj bio loše kvalitete te da ju je tužitelj obavijestio kako je kuhinja u vrlo zapuštenom stanju, pri čemu se nije radilo samo o uobičajenom čišćenju, nego o opsežnijem uređenju prostora. Nakon što ju je tužiteljev otac obavijestio da je u kuhinji izbio požar, svjedokinja je nazvala tužitelja te je primijetila da je bio razočaran i uznemiren. Tom joj je prilikom rekao da razmišlja o povratku kući, budući da nije dobio ugovor o radu. Svjedokinja je izjavila da ga je podržala u odluci da se vrati kući.
12.1. Sud vjeruje iskazu svjedokinje jer je životan i logičan osim u djelu u kojem je svjedokinja iskazala da ju je tužitelj nakon požara obavijestio da razmišlja o odlasku i povratku doma.
13. Svjedok LŽ iskazao je da je radio kao konobar kod svoga oca u restoranu Casablanca u prizemlju kuće te da mu nisu poznate okolnosti pregovora između tužitelja i njegova oca u vezi s tužiteljevim dolaskom na rad u restoran Cali. Naveo je da je, tijekom priprema za prezentaciju, čuo kako je tužitelj rekao da neće stići pripremiti svu hranu, te je vidio da su dvojica kuhara iz restorana Casablanca, u kojem je i sam radio, otišli pomoći tužitelju na gornji kat. Prema njegovu sjećanju, restoran Cali otvoren je otprilike dva tjedna nakon održane prezentacije.
13.1. Sud vjeruje iskazu svjedoka jer je životan i logičan te u skladu s ostalim izvedenim dokazima.
14. Svjedok MŽ iskazao je da je radio kao kuhar u konobi Casablanca, koja se nalazila u prizemlju kuće. Naveo je da je na sezonski rad došao početkom svibnja 2024. godine. Izjavio je da se sjeća tužitelja, koji je stigao 4. lipnja 2024., te da su tužitelj i CŽ pripremali kuhinju na katu, u konobi Cali, za početak rada. Dodao je da je kuhinja bila uglavnom čista, ali su se u njoj tada nalazili jastuci s terase, koji su kasnije uklonjeni. Svjedok je naveo da mu je poznato kako je g. FŽ platio dvojicu radnika da očiste kuhinju prije dolaska tužitelja. Dalje je iskazao da je 8. lipnja 2024., povodom rođendana g. FŽ, bila planirana prezentacija sushija za goste – prijatelje gospodina FŽ. Toga dana g. FŽ je njega i kolegu ŽŽ zamolio da pomognu tužitelju u pripremi hrane za tu prezentaciju, jer je tužitelj rekao da ne može sam sve odraditi. Zajedno s tužiteljem pripremili su hranu, nakon čega su se vratili na posao u konobu Casablanca. Istoga dana, tužitelj je u kuhinji na katu trebao pripremiti biftek, no tijekom pripreme došlo je do požara jer se plastična posuda u pećnici zapalila. Tužitelj je požar pokušao ugasiti vodom. Kada je dim počeo izlaziti kroz prozor, svjedok i ŽŽ su reagirali, uzeli protupožarni aparat i otišli na kat. Svjedok je naveo da je, po dolasku u kuhinju, vidio da se u pećnici doista nalazila plastična posuda. Iako je tužitelj već gasio požar vodom, oni su ga dodatno ugasili protupožarnim aparatom koji se nalazio u kuhinji. Nakon što su pomogli ugasiti požar, vratili na posao u konobu Casablanca. Naveo je da se tijekom razdoblja dok je tužitelj boravio u [adresa] nije često susretao s njim, ali je čuo da je g. FŽ od tužitelja tražio dokumentaciju potrebnu za prijavu radnika, iako nije čuo o kojim se točno dokumentima radi. Taj razgovor između stranaka vodio se na terasi konobe Casablanca. Svjedok je potvrdio da je osobno napisao izjavu u listopadu 2024. godine (list 41 spisa).
14.1. Sud vjeruje iskazu svjedoka jer je isti životan i logičan i suglasan s ostalim iskazima u dijelu u kojem sud istima vjeruje.
15. Svjedok CŽ iskazao je da je ranije zajedno s tužiteljem radio u restoranu Fisherija, i to do otprilike veljače 2024. godine. U proljeće 2024. godine tužitelj ga je kontaktirao i pitao želi li s njim otići raditi sezonu u [adresa], u restoran Cali. Tužitelj mu je tada rekao da će on biti voditelj kuhinje, a svjedok njegov pomoćnik. Dodao je da se restoran Cali trebao temeljiti na konceptu fine dining restorana s ponudom sushija. Svjedok je u [adresa] stigao 4. lipnja 2024., a smješten je bio u istoj kući kao i tužitelj. Smještaj im je osigurao II.-tuženik. Tužitelj i svjedok su, prema njegovim riječima, kuhinju uspjeli očistiti i pripremiti za rad u roku od najviše tri dana. Prve subote nakon dolaska, pripremali su prezentaciju jela povodom rođendana g. FŽ. Kako bi sve bilo pripremljeno na vrijeme, pomogli su im kuhari iz konobe Casablanca. Svjedok je naveo da su ti kuhari bili samo ispomoć njemu i tužitelju, pomažući im dodavanjem alata ili namirnica, budući da se radilo o prvoj sezoni rada restorana Cali. Po njegovoj procjeni, događaj je protekao uredno i uspješno. Naveo je da su te večeri, nakon prezentacije, on i tužitelj razgovarali u smještaju te mu je tužitelj tada rekao da nije zadovoljan kuhinjom, odnosom s nadređenima ni općom situacijom te da namjerava dati otkaz, jer već ima dogovoren drugi posao. Svjedoku je poznato da je tužitelj sutradan dao otkaz i da je u ponedjeljak napustio [adresa]. Svjedok je izjavio da je on sam u istom razdoblju sklopio ugovor o radu, i to ponedjeljak ili utorak nakon što je tužitelj otišao. Potvrdio je da je kuhinja konobe Cali bila opremljena svim potrebnim aparatima. Tijekom čišćenja i pripreme kuhinje, došao je električar koji je pregledao pećnicu te njima dvojici rekao da je ne koriste dok je ne popravi. Međutim, tužitelj je pećnicu ipak koristio za pripremu bifteka. Tom je prilikom došlo do zapaljenja, a tužitelj je vatru pokušao ugasiti vodom. Svjedok je naveo da ga je kasnije pitao zašto je koristio pećnicu unatoč upozorenju električara. Dodao je da su tada kuhari iz konobe Casablanca došli u pomoć i ugasili požar protupožarnim aparatom. Svjedok je dalje naveo da su u prvim danima boravka u [adresa] on i tužitelj razgovarali s g. FŽ o organizaciji rada restorana Cali te da nije čuo da bi g. FŽ upućivao tužitelju bilo kakve primjedbe ili kritike na njegov rad. Prema njegovu sjećanju, restoran Cali otvoren je oko 20. lipnja 2024. godine. Nakon što je tužitelj otišao iz [adresa], svjedok je preuzeo sve poslove koje je tužitelj trebao obavljati. Naveo je da je morao revidirati jelovnik koji je prethodno izradio tužitelj, pripremiti njegovo testiranje te dovršiti druge poslove potrebne za otvaranje restorana. U vrijeme otvaranja restorana Cali stigao je i kuhar iz Nepala ili Filipina, koji je bio zadužen za pripremu sushija, dok je svjedok bio odgovoran za preostali dio jelovnika.
15.1. Sud u cijelosti vjeruje iskazu svjedoka jer je životan i logičan i u skladu s drugim izvedenim dokazima te iskazima svjedoka u dijelu u kojem sud istima vjeruje.
16. Nakon provedenog postupka sud je utvrdio:
- da su početkom 2024. stranke ovog postupka stupile u kontakt te su dogovorile poslovnu suradnju, a 19. ožujka 2024. i potpisale Pismo namjere,
- da su stranke Pisma namjere, s jedne strane FŽ osobno, koji se u daljnjem tekstu dokumenta navodi kao „ FŽ“ i FŽ kao direktor društva i zakonski zastupnik HAPPY ACTIVE j.d.o.o., OIB 41500011453, sa sjedištem u [adresa], koji se u daljnjem tekstu naziva „Poslodavac“, a s druge strane IŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],
- da je zakonski zastupnik I-tuženika i II-tuženik u svom iskazu potvrdio da je tekst
Pisma namjere pročitao, razumio i potpisao,
- da iz sadržaja Pisma namjere proizlazi da su tužitelj i I-tuženik njime izrazili namjeru sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova glavnog kuhara u društvu HAPPY ACTIVE j.d.o.o., s mjestom rada Konoba Cali, [adresa],
- da poslovi radnog mjesta obuhvaćaju izradu jelovnika, pripremu kuhinje za rad, nabavu namirnica, pripremanje i kuhanje jela te nadzor nad radom pomoćnih kuhara i održavanjem čistoće kuhinje i opreme,
- da iz Pisma namjere proizlazi da će se ugovor o radu sklopiti i početak rada ostvariti u razdoblju od 29. svibnja do 9. lipnja 2024., a da će ugovor trajati najkasnije do 15. rujna 2024.,
- da se FŽ obvezao da će najkasnije do 6. svibnja 2024. obavijestiti IŽ o točnom datumu sklapanja ugovora i početku rada, kako bi ovaj mogao zakonito raskinuti svoj tadašnji radni odnos,
- da je u točki 6. Pisma namjere jasno navedeno da će FŽ osobno, a ne u svojstvu zakonskog zastupnika I-tuženika, IŽ isplatiti 100,00 EUR dnevno za 2 do 3 dana prije početka rada, u razdoblju između 29. svibnja i 9. lipnja 2024., za vrijeme u kojem bi tužitelj sudjelovao „u sređivanju i pripremi radnog mjesta“,
- da u je točki 10. Pisma namjere navedeno da se stranke obvezuju da će u slučaju jednostranog odustanka od sklapanja ugovora o radu, koji nije uzrokovan objektivnim razlozima poput bolesti i slično, a prema ovim pismom namjere utvrđenim uvjetima, FŽ platiti AŽ i obrnuto iznos od 10.000,00 EUR najkasnije do 15. lipnja 2024. na ime naknade izgubljene zarade/štete,
- da je tužitelj došao u [adresa] 4. lipnja 2024. te da je obavljao poslove čišćenja restorana i pripremanja radnog mjesta za otvaranje restorana Cali,
- da je tužitelj 8. lipnja 2024. kao kuhar pripremao prezentaciju jela u restoranu Cali za goste zakonskog zastupnika I-tuženika i II-tuženika, a povodom njegovog rođendan,
- da su tužitelju u pripremi jela pomagali svjedoci CŽ i MŽ te ŽŽ,
- da je tužitelj 8. lipnja 2024. u razgovoru sa svjedokom CŽ izjavio da će dati otkaz jer nije zadovoljan kuhinjom, šefom i općenito okolinom,
- da se tužitelju u nedjelju 9. lipnja 2024., prilikom pripreme jela zapalila pećnica, a da su požar konačno ugasili vatrogasnim aparatom MŽ i ŽŽ,
- da je tužitelj nakon tog događaja rekao zakonskom zastupniku I-tuženika i II- tuženika da će razgovarati u ponedjeljak,
- da je u ponedjeljak 10. lipnja 2024. tužitelj rekao da odustaje te je otišao iz [adresa],
- da II-tuženik nije tužitelju isplatio 100,00 EUR po danu koje je tužitelj proveo obavljajući poslove pripremanja sređivanja i pripremanja radnog mjesta,
- da je sukladno Pismu namjere, zadnji dan za sklapanja ugovora o radu bio 9. lipnja 2024.
17. Pismo namjere je pisana izjava stranaka o namjeri poslovne suradnje ili namjeri sklapanja određenog ugovora. Iako se radi o pisanoj izjavi, pismo namjere nije pravno obvezujući dokument u svojoj cjelini. Stranke koje potpisuju pismo namjere nisu pravno dužne na kraju i ostvariti tu poslovnu suradnju. Međutim, ova načelna neobvezatnost pisma namjere ne znači da pismo namjere uopće nema pravnih učinaka. Kod pisma namjere radi se o jednostrano ili dvostrano izraženoj spremnosti volje (namjere) na sklapanje određenog budućeg ugovora, odnosno na poduzimanje drugih pravnih radnji u predugovornom stadiju. Pismo namjere se ubraja u širu kategoriju poslova koji se nazivaju "gentleman's agreement", a koji počivaju na povjerenju u danu riječ sukladno opće prihvaćenim pravilima poštenog i pristojnog ponašanja. Važno je istaknuti da se u pismo namjere mogu unijeti i obvezujuće klauzule. Takve obvezujuće klauzule stvaraju stvarne pravne obveze između strana, unatoč inače neobvezujućoj prirodi pisma namjere. U konkretnom slučaju u Pismo namjere unesene su dvije obvezujuće klauzule i to one sadržane u točkama 6. i 10.
18. U točki 6. Pisma namjere jasno je navedeno da će tužitelj Bruno Škarica 2-3 dana prije početka rada pristupiti sređivanju i pripremanju radnog mjesta. Za ovu aktivnost, FŽ osobno (ne u svojstvu zakonskog zastupnika društva HAPPY ACTIVE j.d.o.o.) će IŽ isplatiti 100,00 EUR dnevno za vrijeme u kojem bi IŽ sudjelovao u sređivanju i pripremi radnog mjesta. Ova odredba predstavlja obvezujuću klauzulu, koja prema mišljenju ovog suda predstavlja ugovor o djelu sukladno odredbi članka 590. ZOO. U konkretnom slučaju, tužitelj IŽ se obavezao obaviti poslove sređivanja i pripreme radnog mjesta, a II-tuženik FŽ se obavezao isplatiti tužitelju naknadu u visini od 100,00 EUR dnevno. Sud je utvrdio da je tužitelj izvršio dogovorene poslove sređivanja i pripreme radnog mjesta. Prema Pismu namjere, IŽ je trebao raditi 2-3 dana prije početka rada koji je bio zakazan za razdoblje od 29. svibnja do 9. lipnja 2024. godine. Na temelju provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužitelj faktički obavljao poslove sređivanja i pripreme radnog mjesta tijekom 6 dana, što znači da osnovano zahtjeva isplatu ugovorene naknade u visini od 600 EUR (6x100,00 EUR) od II-tuženika. Naknada je dospjela u trenutku kada je IŽ faktički obavio radnje sređivanja i pripreme radnog mjesta, stoga tužitelj opravdano potražuje zatezne kamate od 10. lipnja 2024. do isplate. Točka 6. Pisma namjere sadrži specifičnu, jasno formuliranu obvezu čije je izvršenje ovisno samo o faktičkom obavljanju fizičkog rada, a što se i dogodilo. Dodano se ističe da je II- tuženik u svom iskazu jasno iskazao da tužitelju nije isplatio ugovorenu naknadu za obavljeni posao (u iskazu je II-tuženik naveo da nije isplatio tužitelju 700,00 EUR, dok tužitelj potražuje 600,00 EUR). Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u točki I izreke ove presude.
19. U točki 10. Pisma namjere stranke su suglasno izjavile kako potpisom ovog pisma namjere preuzimaju njima utvrđene obveze te se obvezuju da će u slučaju jednostranog odustanka od sklapanja ugovora o radu, koji nije uzrokovan objektivnim razlozima poput bolesti i slično, FŽ platiti JŽ, odnosno IŽ platiti FŽ, na ime naknade izgubljene zarade/štete iznos od 10.000,00 EUR do 15. lipnja 2024. U konkretnom slučaju sud je mišljenja da se radi o predugovornoj odgovornosti za štetu gdje su stranke (tužitelj i II-tuženik) ugovorile unaprijed utvrđeni iznos štete.
19.1. Odredbom članka 251. stavka 1. -3. ZOO je propisano da pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju. Ali strana koja je pregovarala ili prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja odgovorna je za štetu koja je time prouzročena drugoj strani. Suprotno je načelu savjesnosti i poštenja, između ostalog, ako strana uđe u pregovore s drugom stranom bez prave namjere da s tom stranom sklopi ugovor." Odustanak od sklapanja ugovora ne vodi sama po sebi odštetnoj odgovornosti stranke koja je prekinula pregovore odnosno odustala od sklapanja ugovora, već se predugovorna odgovornost za štetu prema ZOO temelji se na povredi načela savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO.
19.2. U konkretnom slučaju predugovorna odgovornost zbog odustanka od sklapanja ugovora o radu I-tuženika temelji se na odredbi članka 251. stavku 2. ZOO. U konkretnom slučaju potrebno je prvo utvrditi da li je I-tuženik, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, odustao od sklapanja ugovora o radu.
19.3. Iz iskaza svjedoka CŽ kojem je sud povjerovao jer je svjedok iskazivao jasno, logično i koherentno, sud je utvrdio da je tužitelj u subotu (8. lipnja 2024.), dan prije isteka roka za sklapanje ugovora o radu i to nakon prezentacije, u razgovoru rekao da nije zadovoljan kuhinjom, odnosom s nadređenima i općom situacijom te da namjerava odustati. Iz navedenog, sud zaključuje da je tužitelj već u subotu 8. rujna 2024. donio odluku o jednostranom odustanku od sklapanja ugovora o radu bez objektivnih razloga. Iako je I-tuženik odugovlačio sa sklapanjem ugovora o radu što proizlazi i iz elektroničke pošte od 27. svibnja 2024., sud je mišljenja da I-tuženik nije jednostrano odustao od sklapanja ugovora o radu te nije postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja. Naprotiv, zakonski zastupnik I- tuženika je jasno, životno i logično iskazao da je, unatoč određenim nedostatcima u tužiteljevu radu i dalje želio da tužitelj ostane, jer je planirano otvaranje restorana bilo 10. lipnja 2024. i bilo je premalo vremena za pronalazak drugog glavnog kuhara za tu sezonu. Također, tijekom postupka sud je utvrdio da je restoran otvoren tek 20. lipnja 2024. nakon što je zaposlen drugi radnik koji je bio specijaliziran za sushi. Dodatno, sud je mišljenja da tužiteljevo razočaranje i nezadovoljstvo kuhinjom, nadređenim, smještajem te općenito situacijom predstavlja subjektivni razlog odnosno ne može se okarakterizirati kao objektivni razlog koji bi opravdao odustanak od sklapanja ugovora o radu. Slijedom navedenog, sud je mišljenja da ne postoji predugovorna odgovornost I-tuženika za štetu. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III ove presude. Sud dodatno napominje da sve da se i utvrdila odgovornost I-tuženika za odustanak od sklapanja ugovora o radu i postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelj bi imao pravo na naknadu prouzročene štete od I-tuženika u visini koju je, sukladno pravilu o teretu dokazivanja, bio dužan dokazati.
19.4. Nadalje, u točki 10. Pisma namjere II-tuženik je preuzeo samostalnu obvezu isplate iznosa od 10.000,00 EUR tužitelju na ime naknade izgubljene zarade/štete u slučaju jednostranog odustanka od sklapanja ugovora o radu koji nije uzrokovan objektivnim razlozima poput bolesti i slično. U točki 10. Pisma namjere tužitelj i II- tuženik su se sporazumjeli o unaprijed utvrđenom iznos naknade štete zbog jednostranog odustanka od sklapanja ugovora o radu. Preuzimanje navedene obveze II-tuženik je razumio te je u znak prihvata obveze potpisao Pismo namjere, što je i potvrdio u svojem iskazu. Stoga je ovaj sud odlučujući o osnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od 10.000,00 EUR na ime naknade štete procjenjivao je li I-tuženik jednostrano odustao od sklapanja ugovora o radu bez objektivnog razloga te da li postupanja I-tuženika predstavlja postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja, čime bi nastala obveza II-tuženika na isplatu iznosa od 10.000,00 EUR, a koju obvezu je II-tuženik preuzeo u Pismu namjere.
19.5. Sud je mišljenja da I-tuženik nije jednostrano odustao od sklapanja ugovora o radu niti je postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja, a kako je to prethodno u ovoj presudi i obrazloženo. Stoga je valjalo je odbiti zahtjev tužitelja u kojem traži od II-tuženika isplatu iznosa od 10.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamata. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.
20. I-tuženik i II-tuženik su predložili prekid postupka budući je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u tijeku parnični postupak koji se vodi pod poslovnim brojem P-3855/2024, po tužbi tužitelja FŽ (ovdje II-tuženika) protiv UŽ (ovdje tužitelja) radi isplate iznos od 10.000,00 EUR temeljem točke 10. pisma namjere. Budući je sud odlučio sam odlučivati o prethodnom pitanju, ovaj sud nije prekinuo postupak temeljem odredbe članka 213. stavka 1. točke 1. ZPP.
21. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
22. Odluka o trošku parničnog postupka za I-tuženika temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.600,00 EUR.
23. S obzirom na odredbe Tarife I-tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:
- sastav odgovora na tužbu (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;
- zastupanje na ročištu 22. travnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;
- sastav podneska od 22. svibnja 2025. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;
- zastupanje na ročištu 18. rujna 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;
- zastupanje na ročištu 19. rujna 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;
što ukupno iznosi 850,00 EUR. Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 850,00 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV izreke ove presude.
24. I-tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 21. ožujka 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. I-tuženiku nije priznat niti trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 76,23 EUR jer spisu nije priložen dokaz o uplati iste. Stoga je odbijen zahtjev I-tuženika za isplatu troška preko dosuđenog iznosa kao prekomjerno zatražen te je odlučeno kao u točki VI izreke presude.
25. Odluka o trošku parničnog postupka za II-tuženika temelji se na članku 154. stavku 2. i članku 155. stavku 1. ZPP.
26. Člankom 154. stavkom 2. ZPP propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Kao vrijednost predmeta spora sud je uzeo iznos od 10.600,00 EUR. Tužitelju je dosuđen iznos od 600,00 EUR, dok je odbijen za iznos od 10.000,00 EUR.
27. U tom smislu treba istaknuti da je tužitelj u osnovi uspio sa 50%, a u visini 6%. II-tuženik je u osnovi uspio 50%, a u pogledu visine 94%. Kada se sve navedeno uzme u obzir, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 28%, a tuženik u omjeru od 72%.
28. Dakle, sukladno članku 154. stavku 2. ZPP tužitelj je dužan naknaditi II- tuženiku 44% troškova koji su II-tuženiku bili potrebni za svrhovito vođenje ovog postupka.
29. S obzirom na odredbe Tarife II-tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:
- sastav odgovora na tužbu (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;
- zastupanje na ročištu 22. travnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;
-sastav podneska od 21. svibnja 2025. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00
EUR;
- zastupanje na ročištu 18. rujna 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;
- zastupanje na ročištu 19. rujna 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;
što ukupno iznosi 850,00 EUR. Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 850,00 EUR. Na taj iznos, sukladno odredbi članka 46. Tarife, valjalo je obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (212,50 EUR). Dakle, II-tuženiku je priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.062,50 EUR. S obzirom na uspjeh II-tuženika u parnici od 44% II-tuženiku je s osnova odvjetničkog zastupanja kao osnovano valjalo priznati troškove postupka u iznosu od 467,50 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki V izreke ove presude.
30. II-tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 21. ožujka 2025. i od 15. rujna 2025. jer isti nisu bili potreban za vođenje ovog postupka. II-tuženiku nije priznat niti trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 76,23 EUR jer spisu nije priložen dokaz o uplati iste. Iznos uplaćenog predujma za sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 EUR nije utrošen te će navedeni iznos biti vraćen II- tuženiku. Stoga je odbijen zahtjev II-tuženika za isplatu troška preko dosuđenog iznosa kao prekomjerno zatražen te je odlučeno kao u točki VII izreke presude.
31. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odbijen je temeljem odredbe članka 154.stavka 1. i stavka 2. ZPP te je odlučeno kao u točki VIII izreke presude.
32. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.
33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. listopada 2025.
Sutkinja
Nikolina Labuhar Bazina
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. I-tuženiku po punomoćniku
3. II-tuženiku po punomoćniku
