Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-1273/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Tomislavu Stoparu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja INŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mateju Miletić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetnik u Zagrebu, nakon glavne rasprave zaključene 23.rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 30.listopada 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 2. i 4. Ugovora o kreditu broj: 306- 395/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, od 26. srpnja 2007. godine, solemniziran kod javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva, Rijeka, dana 26. srpnja 2007. godine, broj OV-18871/2007, odnosno sve druge odredbe predmetnog ugovora o kreditu i to u dijelu u kojem su stranke ugovorile švicarski franak (CHF) kao valutu uz koju je vezana glavnica kredita tj. u kojem su ugovorile da se kredit odobrava u CHF prema srednjem tečaju za CHF banke – tuženika te u kojem su ugovorile otplatu kredita po srednjem tečaju banke - tuženika za švicarski franak (CHF).

II. Utvrđuje se da postoji tužiteljevo potraživanje prema tuženiku u iznosu glavnice od 7.878,20 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 3,20 EUR od 11.9.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,02 EUR od 1.10.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,74 EUR od 3.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,59 EUR od 2.1.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,05 EUR od 1.2.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,68 EUR od 29.2.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,74 EUR od 31.3.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,28 EUR od 30.4.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,72 EUR od 2.6.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,87 EUR od 30.6.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,25 EUR od 31.7.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,47 EUR od 1.9.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,94 EUR od 1.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,98 EUR od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,52 EUR od 2.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,32 EUR od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,09 EUR od 2.2.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,34 EUR od 2.3.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,89 EUR od 31.3.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,55 EUR od 30.4.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,28 EUR od 1.6.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,40 EUR od 30.6.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,43 EUR od 31.7.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,47 EUR od 31.8.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,30 EUR od 30.9.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,23 EUR od 2.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,11 EUR od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,22 EUR od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,65 EUR od 1.2.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,64 EUR od 1.3.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,65 EUR od 31.3.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,51 EUR od 30.4.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,78 EUR od 31.5.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,97 EUR od 30.6.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,01 EUR od 2.8.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,11 EUR od 31.8.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,93 EUR od 30.9.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 57,20 EUR od 2.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.319,09 EUR od 24.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,06 EUR od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,75 EUR od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,64 EUR od 31.1.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,76 EUR od 28.2.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,14 EUR od 31.3.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,80 EUR od 30.4.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,12 EUR od 31.5.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,61 EUR od 30.6.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 97,61 EUR od 10.8.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,84 EUR od 31.8.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,64 EUR od 30.9.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,24 EUR od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,71 EUR od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,00 EUR od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,87 EUR od 31.1.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,26 EUR od 29.2.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,27 EUR od 31.3.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,61 EUR od 30.4.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,53 EUR od 31.5.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,92 EUR od 30.6.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,39 EUR od 31.7.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,23 EUR od 31.8.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,77 EUR od 1.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,43 EUR od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,71 EUR od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,78 EUR od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,75 EUR od 31.1.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,02 EUR od 28.2.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,40 EUR od 2.4.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,72 EUR od 30.4.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,52 EUR od 31.5.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,38 EUR od 1.7.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,66 EUR od 31.7.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,71 EUR od 31.8.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,55 EUR od 30.9.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,09 EUR od 31.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,13 EUR od 30.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,30 EUR od 31.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 55,20 EUR od 31.1.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,49 EUR od 28.2.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,07 EUR od 31.3.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,64 EUR od 30.4.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,18 EUR od 31.5.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,39 EUR od 30.6.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,01 EUR od 31.7.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 57,38 EUR od 1.9.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 57,09 EUR od 30.9.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,27 EUR od 31.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,08 EUR od 1.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,60 EUR od 31.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,74 EUR od 31.1.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,74 EUR od 28.2.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,74 EUR od 31.3.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,74 EUR od 30.4.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,74 EUR od 1.6.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,74 EUR od 30.6.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,74 EUR od 31.7.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,74 EUR od 31.8.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,74 EUR od 30.9.2015. godine pa do isplate,

po stopi od 15% godišnje za vrijeme do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za vrijeme od 1. siječnja 2008. g. pa do 30. lipnja 2011 g., za vrijeme od 01. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. godine po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da postoji tuženikovo potraživanje prema tužitelju u iznosu od 0,62 €.

IV. Prebijaju se potraživanja utvrđena pod točkom II. i III., te se tuženiku nalaže da ispuni nekompenzirani dio tužiteljevog potraživanja, a tužbeni zahtjev se za kompenzirani dio odbija.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.650,00 €, uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče na iznos nastalog troška od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom (tuženik da je u međuvremenu promijenio tvrtku iz Hypo Alpe-Adria bank d. d. u Addiko bank d.d., da je jasno da se radi o istim pravnim osobama) sklopio ugovor o kreditu broj:306- 395/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 26.srpnja 2007. solemniziran kod javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva, Rijeka dana 26.7.2007. broj Ov-18871/2007, kojim da se tužitelju stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 66.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećeg na dan korištenja kredita, na rok otplate 25 godina, u 300 mjesečnih anuiteta.

2. Ugovori koji su sastavljeni unaprijed poput predmetnog da moraju udovoljavati zahtjevu jasno i razumljivo sastavljenog teksta ugovornih odredbi, što da zapravo znači da potrošač, ovdje tužitelj, koji je slabija i ranjiva strana, na temelju točnih ili razumljivih kriterija mora moći predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredbi za njega proizlaze, pri čemu da se kao stupanj pažnje uzima pažnja prosječnog potrošača koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, a u konkretnom slučaju predmetni ugovor da nikako nije udovoljio zahtjevu jasno i razumljivo sastavljenog teksta; tužitelj da u vrijeme kada je sklopio ugovor nije bio upoznat niti je imao saznanja o ekonomskom riziku koji za njega predstavlja vezivanje glavnice kredita za valutu CHF; tuženik da je bio dužan informirati tužitelja o rizicima i karakteristikama konkretne valute CHF te svim rizicima koji vezano za tu valutu mogu dovesti do značajne neravnoteže prava tijekom ugovora na štetu tužitelja, a što da je sve tuženiku bilo poznato u vrijeme sklapanja kredita jer je isti utvrdio MMF još 1997.; tuženik da je trebao informirati tužitelja kako valutna klauzula CHF nije isto što i valutna klauzula EUR budući da HNB ne štiti tečaj franka kao što štiti tečaj eura. Tuženik da je propustio informirati tužitelja o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu; tužitelj i tuženik da nisu pojedinačno pregovarali o ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli i čl.2. i 4. Ugovora o kreditu, sve protivno čl.395.ZOO koji da ima za cilj zaštitu vrijednosti i osnova te odredbe podrazumijeva da niti jedna od strana nema utjecaja na izračun vrijednosti ugovorne obveze, stoga da je tuženik postupao protivno odredbama ZOO i stoga da su ugovorne odredbe bez pravnog učinka, odnosno ništetne, pa tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika da mu vrati ono što je neosnovano stekao i to preplaćeni iznos zbog valutne klauzule.

3. Tužitelj se poziva na postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača i presudu TS ZG P-1401/12 od 4.7.2013., potvrđena presudom VTS ZG Pž-663/17 od 14.6.2018., dalje se pozivajući i na presudu i rješenje VSRH Rev-2221/18 od 3.9.2019. kojim da je odbijena revizija tuženika protiv citirane presude VTSRH; tužitelj se poziva i na odredbu čl.323.ZOO prema kojoj da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je primio prema osnovama koje su utvrđene ništetnim.

4. Stranke da su dana 20.1.2016. sklopile aneks kojim da su izmijenile odredbe ugovora o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu kojim su izmijenile ugovorne odredbe u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale i neotplaćene glavnice kredita na način da su kredit konvertirale u EUR, ugovorile kamatnu stopu koja se sastoji do fiksnog i promjenjivog dijela, a vezano za dopuštenost ove tužbe i pravnog interesa poziva se na odluku VSRH Rev-2868/18 i Rev-18/18, kao i na odluku Rev-3142/18 kojom da je propisan direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na pojedinačne postupke pokrenute po potrošačima, slijedom navedenog, predlaže utvrditi ništetne odredbe čl. 2. i 4. Ugovora o kreditu, naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos glavnice od 6.741,80 €, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, uz troškove postupka, a koji tužbeni zahtjev je tužitelj sukladno provedenom knjigovodstvenom financijskom vještačenju precizirao podneskom od 4.9.2025.

5. Tuženik je podnio opsežan odgovor na tužbu, pozivajući se i citirajući sudsku praksu. Sa procesno pravnog aspekta tuženik ističe nepostojanje pravnog interesa za podnošenja kondemnatorne tužbe i to iz razloga što je tužitelj provedbom konverzije sukladno ZIDZPK u potpunosti već ostvario pravnu zaštitu koju traži u ovom postupku, a to da predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za vođenje ove parnice. Sa materijalno pravnog aspekta tuženik ističe prigovor zastare utuženih tražbina pozivajući se na odredbu čl. 226.st.2. u svezi s čl.1. ZOO i zastaru od 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja; nepostojanje prava na vraćanje iznosa plaćenih po osnovu ugovora o kreditu obzirom da više ne postoji obveznopravni odnos između stranaka temeljem osnovnog ugovora koji je prestao ispunjenjem (otplatom kredita u cijelosti), a s druge strane stranke da su sklapanjem aneksa stvorile valjanu pravnu osnovu na temelju koje da je tuženik ovlašten zadržati sva plaćanja koja je tužitelj izvršio temeljem osnovnog ugovora; neosnovanost pozivanja na utvrđenja iz presuda iz kolektivnog spora i da valuta klauzula nije nepoštena odredba prema ZZP/03, pa da stoga nije niti ništetna.

6. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u ugovor o kreditu broj 306-395/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine uz aneks tog ugovora od 20.siječnja 2016., zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izračun konverzije denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u švicarskom franku s lista 28-29 spisa, obavijest o provedenoj konverziji s lista 30-31, obavijesti o promjeni kamatne stope od 9.9.2011., 5.11.2010., 22.12.2008., 20.4.2020., otplatni plan s lista 35-37, obavijest o parametrima kamatne stope od 30.12.2013., otplatni plan s lista 40-45, prihvaćanje izračuna konverzije od strane tužitelja s lista 48 spisa, pregled prometa za klijenta s lista 49-60, specifikaciju uplata tužitelja s lista 61-65, povijesni izvadak iz sudskog registra koji se odnosi na tuženika s lista 66-242, povijesno kretanje forecasta EUR/CHF, metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima Hypo Alpe-Adria-Bank, poslovanje s individualnim klijentima i razvoj proizvoda s lista 931-951, metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama s lista 952- 955, Opće uvjete za poslovanje sa građanima s lista 979-984, Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom od 20.3.2006., od strane javnog bilježnika ovjerenu izjavu ŽNŠ od 24.8.2020. s lista 1047-1050 i nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića od 15.7.2025., uz pisano očitovanje od 22.9.2025., a proveden je dokaz saslušanjem tužitelja.

7. Uvidom u ugovor o kreditu broj: 306-395/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine utvrđeno je kako je isti sklopljen dana 26.7.2007. između Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. Zagreb i ovdje tužitelja kao korisnika kredita, uz sudužnika IN i založne dužnike ŽN i FNŠ, solemniziran od strane javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva broj Ov-18871/07 dana 26.7.2007., iz kojeg ugovora dalje proizlazi da se radi o stambenom kreditu i odobrenom iznosu od 66.700,00 CHF, prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištena kredita (čl.2.Ugovora) i da rok otplate kredita iznosi 25 godina od dana stavljanja kredita u otplatu, kredit da se otplaćuje u 300 mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 359,48 CHF (čl.4.Ugovora), a da je ovdje tuženik pravni slijednik Hypo Alpe-Adria Bank d.d. sud je utvrdio uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra dostavljen uz tužbu. Da su stranke sklopile i aneks kojim su izmijenile ugovor o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu sud je utvrdio uvidom u dostavljeni aneks sklopljen 20.1.2016. s lista 22-26 spisa.

8. Neosnovan je prigovor zastare tuženika, jer prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su- IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Predmetna tužba na valutnu klauzulu podnesena je 13.lipnja 2023., dok je presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018., tako da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl.225. ZOO-a za predmetna potraživanja. U odnosu na istaknuti prigovor zastare istaknut od strane tužitelja taj prigovor je neosnovan s obzirom da je prigovor radi prijeboja od strane tuženika stavljen već u samom odgovoru na tužbu, dakle prije zaključenja prethodnog postupka.

9. U odnosu na navode istaknute od strane tuženika da više ne postoji obveznopravni odnos između stranaka temeljem osnovnog ugovora koji je prestao ispunjenjem (otplatom kredita u cijelosti), činjenicu da je kredit otplaćen 2016. tužitelj je potvrdio svojim iskazom, ta činjenica otplate kredita u cijelosti je irelevantna i to iz razloga što je tužitelj upravo zbog ništetnosti tog ugovora koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF preplatio iznos kredita, pa se stoga radi o stjecanju bez osnove jer tužitelj kao potrošač u ovom slučaju utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu ima pravo na povrat preplaćenih iznosa jer je po utvrđenju ništetnosti tih odredbi otpala osnova po kojoj su ti iznosi plaćeni čime je nepošteni stjecatelj, tuženik, od dana stjecanja dužan platiti i zatezne kamate, stoga je sukladno odredbi čl.1111.st.3. i 1115. ZOO valjalo postupiti kao u izreci ove presude.

10. U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja na sastanku VSRH sa ŽS od 26.11.2021. zauzet je stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Nadalje, pravnim shvaćanjem Građanskog odjela VSRH od 27.5.2024. povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) zastara se prekida već podnošenjem tužbe.

11. U postupku kolektivne zaštite interesa potrošača od strane Trgovačkog suda u Zagrebu donesena je presuda P-1401/12 od 4.srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača-korisnika kredita ugovaranjem nepoštenih odredbi kojima se u konkretnim ugovorima, koji su bili zaključeni u vremenskom periodu od 2003.-2008., ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i ta odluka je postala pravomoćna 13.lipnja 2014. kada je prvostupanjska odluka potvrđena presudom VTS Pž-7129/2013 od 13.lipnja 2014., dok je u odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF odlučeno prvostupanjskom odlukom, odnosno presudom TS u Zagrebu P-1401/12 od 4.srpnja 2013., potvrđenom od strane VTS Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018.

12. Uvidom u presudu VTS Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018. utvrđeno je kako su tom presudom odbijene žalbe tuženika, između ostalog i tuženika Addiko Bank d.d. koji je tuženik u ovom postupku i potvrđena je presuda TS u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4.srpnja 2013. Iz obrazloženja presude dalje proizlazi kako je pobijanom presudom P-1401/12 od 4.7.2013. TS u Zagrebu utvrdio da je između ostalih tuženik Addiko Bank d.d. u razdoblju od 1.lipnja 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljen na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te da je u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008., a koja povreda da traje i nadalje, povrijedio kolektive interese i prava potrošača, korisnike kredita sklapajući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženici kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatni stopa, a sve na štetu potrošača, pa da su tuženi time od 10.rujna 2003. postupali suprotno odredbama tada važećeg ZZP 03 i to čl.81., 82., 90., a od 7.kolovoza pa na dalje protivno odredbama tada važećeg ZZP 07 i to čl.96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, tom prvostupanjskom odlukom dalje je naloženo svim tuženicima pa tako i ovdje tuženiku da prekinu s gore opisanim postupanjem te je svim tuženicima naloženo da u roku od 60 dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojim je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezano uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, zabranjeno je tuženicima takvo ili slično postupanje ubuduće, na koju odluku se opravdano tužitelj poziva u tužbi. U odnosu na primjenu te presude trgovačkog suda potvrđene presudom VTSRH VSRH je u svojoj odluci Rev-3142/18 od 19.3.2019. jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem čl.502.c ZPP-a, a isto tako i čl.118.ZZP vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106.st.1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Dakle, tužitelj opravdano navodi da su svi tuženikovi navodi kojima se osporava ništetnost spornih ugovornih odredbi već raspravljeni u kolektivnom postupku i otklonjeni kao neosnovani. Prihvaćajući i primjenjujući stav Vrhovnog suda da nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, ovaj sud imao je u vidu i uzeo je u obzir također odluku i stav Ustavnog suda RH U-III-5458/2021 od 30.lipnja 2022. o zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu da predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi. Na tuženiku je u ovom postupku –pojedinačnom potrošačkom sporu bio teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača – tužitelja u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, a tuženik je podneskom od 7.veljače 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora, kao i od dokaznog prijedloga za saslušanjem javne bilježnice i ŽNŠ, a u odnosu na tzv. personalne dokaze tuženik je jedino ustrajao na saslušanju tužiteljice na okolnost informiranja i obaviještenosti prilikom sklapanja ugovora te radi utvrđivanja statusa ne/potrošača. U odnosu na navedenu ŽNŠ tuženik je dostavio njezinu pisanu i ovjerenu izjavu od 24.kolovoza 2020., u koju izjavu je sud izvršio uvid i iz koje izjave proizlazi da se ne radi o osobnom bankaru tužitelja već zaposleniku tuženika od 1998. koji iskazuje općenito o poslovanju tuženika i odnosa tuženika s klijentima, tako da ta pisana izjava je općenite prirode, odnosno ne odnosi se konkretno na odnos ovdje stranaka, na predugovornu fazu i davanje obavijesti ovdje tužitelju. Tom izjavom svjedoka tuženik nije dakle doveo u pitanje istinitost iskaza tužitelja koji je svojim iskazom ponovio navode iz tužbe i one istaknute tijekom postupka, a vezano za predugovornu fazu, informiranje i obaviještenosti prilikom sklapanja ugovora te radi utvrđivanja statusa ne/potrošača. U odnosu na status potrošača već iz samog ugovora i to čl.2.st.1. proizlazi da se radi o stambenom kreditu, što je tužitelj potvrdio iskazavši da je namjera podizanja kredita bila osigurati sredstva za adaptaciju stana u kojem je tužitelj živio zajedno sa suprugom, a dijete da je tada bilo "na putu", uglavnom razlogom ishodovanja kredita da je bila adaptacija stana u kojem je tužitelj živio sa suprugom, da se radilo o stanu u [adresa]; adaptacija da je završena 2009., dok da im je kredit bio odobren 2007. i kompletna sredstva odobrenog kredita da su uložena u taj stan, u kojem je tužitelj živio zajedno s suprugom, pa budući tuženik nije dokazao suprotno, doveo u pitanje istinitost iskaza tužitelja, niti u tom smjeru predložio provođenje dokaza po pitanju statusa tužitelja kao potrošača, to je ocjena suda kako je neupitan status tužitelja kao potrošača.

13. Vještak je postupio po nalogu suda i mišljenje vještaka jest da pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj da je na ime tečajnih razlika više uplatio 7.878,20 €, a pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita tužitelj da je na ime tečajnih razlika manje uplatio 0,62€, u odnosu na koji nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi i sukladno tom nalazu precizirao je bio tužbeni zahtjev podneskom od 4.9.2025. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka podneskom od 15.9.2025. kojim se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, ističući i prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, a o kojim prigovorima je sud već ranije odlučio. U odnosu na sam nalaz i mišljenje vještaka da opetovano ističe da u ovom predmetu ne postoji pretplata i da tužitelj nema pravo na nikakvo obeštećenje, predlaže dopunu vještačenja na način da vještak usporedi stvarni otplatni plan sa izračunom na kojem bi primijenio kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka tuženik u podnesku od 19.9.2025. navodi kako u ranijem podnesku od 15.9.2025. dostavio očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka, a u kojem da je iznio prigovore isključivo pravne prirode te da u tom pogledu ne zahtijeva saslušanje vještaka, a i sam vještak dostavio je očitovanje od 22.9.2025. u kojem navodi da su prigovori tuženika pravne prirode u koje da vještak ne može ulaziti. Ponavlja se, tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a prigovori tuženika su pravne prirode i ne dovodi se u pitanje sam obračun vještaka izvršenom po nalogu suda, sve sukladno sudskoj praksi u predmetima "CHF" što je sve razlog da je sud nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti kao stručan, objektivan, jasan i nedvosmislen, izrađen za potrebe presuđenja u ovoj pravnoj stvari.

14. Odredbom čl.323.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO) propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ta odredba jasno propisuje da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, temeljem koje odredbe tuženik ima pravo na ime negativne tečajne razlike potraživati od tužitelja od strane vještaka utvrđeni iznos od 0,69 €.

15. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno osnovana su potraživanja ovdje stranaka, kako po tužbi, tako i po prigovoru prijeboja.

16. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22, 114/22; dalje ZPP), a troškovi dosuđeni tužitelju odnose ne na sastav tužbe, podneska od 4.9.2025. te zastupanja na ročištima 6.2.2025., 15.5.2025. i 23.9.2025., sve u iznosima od po 200,00 €, uz PDV po stopi od 25% i troškovi vještačenja u iznosu od 400,00 €.

U Malom Lošinju 30.listopada 2025.

S u d a c

Tomislav Stopar

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN-a:

1. Punomoćniku tužitelja – odvjetnik Matej Miletić

2. Punomoćniku tuženika – odvjetnik Zlatko Knezović