Poslovni broj: P-13151/2019-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Leu Buljatu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova 82, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Haid & Švaljek Krešić j.t.d., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I. Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovr-2745/19 od 19.08.2019. proglašava se nedopuštenom.

II. Nalaže se Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe pokretanja ovrhe zaprimljeno 02.09.2019. pod poslovnim brojem Z- 40892/2019.

III. Nalaže se tuženiku EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova 82, naknaditi tužitelju HP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 20.835,19 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.10.2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"II. Obustavlja se ovrha i ukidaju sve provedene radnje."

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovr-2747/19 od 14. studenog 2019. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe određene ovosudnim rješenjem o ovrsi pod brojem Ovr-2747/19 od 19. kolovoza 2019. iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7. i 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona.

2.

Nadalje, tužitelj navodi da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-2745/19 od 19. kolovoza 2019. određena ovrha radi naplate novčane tražbine tuženika u ukupnom iznosu od 1.139.803,56 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka na nekretnini tužitelja upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu zk. ul. br. [broj ZK uloška] u naravi ZGRADA, ulica Jurja Neitharta, kućni broj 2, sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], po novoj izmjeri čestica broj: 6305/3, katastarska općina [katastarska općina], stan broj 4, drugi kat, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, WC-a, hodnika i lođe u ukupnoj površini od 73,82 m2. Tužitelj osporava da bi tuženik imao pravo tražiti ovrhu protiv njega na način da mu se prodaje njegov stan u kojem stanuje, a iz razloga što je primio obavijest od RBA d.d. kao ranijeg vjerovnika da je izvršen prijenos potraživanja Raiffeisenbank d.d. po dva kredita koja je tužitelj sklopio sa RBA d.d. tako što je banka predmetne kredite prodala novom vjerovniku EOS MATRIX d.o.o.

3.

Tužitelj tvrdi da se radi o previsokom iznosu tražbine i da on uopće nema podatke, niti kontrolu za koji točno sve iznos novi vjerovnik EOS MATRIX d.o.o. tereti tužitelja. Tužitelj tvrdi da EOS MATRIX d.o.o. u svojoj evidenciji prije pokretanja samog postupka ovrhe nije imao ispravno evidentiran iznos navodnog dugovanja tužitelja, te je potpuno razvidno kako iznos potraživanja, kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu nije točan i ne odgovara iznosu stvarnog dugovanja.

4.

Tužitelj navodi da je tijekom otplate kredita, kredit otplaćivao koliko je najviše mogao i da nije isključivo svojom krivnjom dospio u nemogućnost plaćanja obaveza po kreditu, jer mu je tijekom ugovornog odnosa nametnut prekomjerni teret plaćanja povišenih kamatnih stopa, a i oba Ugovora o kreditu su ugovorena u valuti CHF. Stoga tužitelj navodi da EOS MATRIX d.o.o. nije ovlašten tražiti ovrhu i da je tražbina RBA d.d. ranijeg vjerovnika odnosno sada EOS MATRIX-a daleko manja i niža od onoga za što ga se tereti u ovršnom postupku. U ovršnom postupku, kojeg je pokrenuo novi vjerovnik – ovdje tuženik EOS MATRIX d.o.o. Stoga tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da sud proglasi nedopuštenom ovrhu Općinskog građanskog suda u Zagrebu koja se vodi pod poslovnim brojem Ovr-2745/19.

5.

U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik navodi da je tužitelj bio dužnik po dva Ugovora o kreditu kojeg je sklopio sa RBA d.d., te je zbog neplaćanja obveza po kreditu došlo do raskida Ugovora o kreditu, a temeljem Ugovora o prijenosu koji je sklopljen dana 14.12.2018. između EOS MATRIX d.o.o. i RBA d.d., ovdje tuženik je postao vjerovnik tražbine.

6.

Tuženik nadalje navodi da je Ugovor o prijenosu solemniziran dana 17.12.2018. od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod poslovnim brojem Ov-12227/18, a temeljem čega je dokazan prijenos tražbina na ovrhovoditelja u smislu čl. 32. Ovršnog zakona.

7.

Nadalje, Ugovor o prijenosu je sklopljen i sukladno odredbi čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO), koja odredba propisuje da vjerovnik može Ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen Zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Nadalje navodi da je Institut cesije uređen odredbama čl. 80. do 87. ZOO-a, te da nije potrebna suglasnost tužitelja za prijenos tražbine kako to propisuje odredba čl. 127. ZOO-a.

8.

Tuženik se poziva na odredbu čl. 82. ZOO-a koja propisuje da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, a što je tuženik i učinio pa tužitelj nema pravo osporavati konkretan ustup odnosno Ugovor o cesiji. Svrha obavještavanja dužnika o ustupu tražbine je u tome da dužnik ispuni tražbinu novom umjesto ranijem vjerovniku, a nikako nije uvjet za valjanost samog Ugovora. Stoga su ove tvrdnje tužitelja u potpunosti neutemeljene i promašene.

9.

Predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka.

10.

U dokaznom postupku sud je pročitao Zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovr-2747/19 od 14.11.2019. (list 6 spisa), prijedlog za ovrhu po dva Ugovora o kreditu (list 7-10), potvrdu RBA d.d. o visini dugovanja po dva Ugovora o kreditu (list 11-12 spisa), mail korespondenciju između tuženika i punomoćnika tužitelja (list 13-15 spisa), Zahtjev za potvrdom ovršnosti Ugovora o kreditu broj: 028-50-5117123 (list 16-17 spisa), Zahtjev za potvrdom ovršnosti Ugovora o kreditu broj: 028-50-5012232 (list 19-21 spisa), pročitao je Ugovor o kreditu broj 028-50-5012232 od 04.08.2008. (list 27-33 spisa), pročitan je Ugovor o kreditu broj: 028-50-5117123 od 16.10.2008. (list 34- 38 spisa), pročitan je prijedlog za ovrhu (list 39-43 spisa), Ugovor o prijenosu sklopljen između RBA d.d. kao cedenta i EOS MATRIX d.o.o. kao cesionara od 14.12.2018. (list 45-49 spisa), pročitano je stanje dospjelih obveza po kreditu 028-50-5117123 (list 50 spisa), stanje dospjelih obveza po kreditu 028-50-5012232 od 17.12.2018. (list 51 spisa), pročitan je izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tuženika EOS MATRIX d.o.o. (list 61-63 spisa), potom izvadak iz poslovnih knjiga za oba kredita sa stanjem na dan 31.07.2019. (list 63-64 spisa), pročitan je Ugovor o kupoprodaji i prijenosu tražbina od 05.10.2018. (list 80-134 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 138-142 spisa), na primjedbe tužitelja iz podneska od 12.10.2021. pisano su se očitovali vještaci iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 203), potom je pročitan čitak prijepis knjigovodstvene kartice kredita na dan 30.04.2018. (list 182-195 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 248-249 spisa). Pročitan je i cjelokupan spis Ovr-2747/19.

11.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je tužbeni zahtjev tužitelja utvrdio djelomično osnovan u dijelu u kojem se odnosi na proglašenje ovrhe nedopuštenom, potom da se nalaže Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe pokretanja ovrhe pod poslovnim brojem Z- 40892/2019, dočim je odbačen dio tužbenog zahtjeva koji glasi: "Obustavlja se ovrha i ukidaju sve provedene radnje".

12.

U odnosu na rješenje:

Sud je odbacio dio tužbenog zahtjeva koji glasi da se obustavlja ovrha i ukidaju sve provedene radnje iz razloga što takvo rješenje je jedino i isključivo ovlašten donijeti ovršni sud prilikom dovršetka ovršnog postupka, pa je parnični odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu neovlašten donositi rješenja kojim se obustavlja ovršni postupak, te je to razlog zbog čega je odbačen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na obustavljanje ovrhe i ukidanje svih provedenih radnji. (Pri tome nije uopće sporno da se takvo rješenje treba donijeti u ovršnom postupku).

13.

Među strankama je neprijeporno da je tužitelj kod pravnog prednika tuženika RBA d.d. podignuo dva Ugovora o kreditu, jedan od dana 04.08.2008., a drugi od dana 16.10.2008., namjena oba kredita je bio stambeni kredit za kupnju bez počeka.

14.

Neprijeporno je da je banka oba Ugovora o kreditu učinila dospjelim dana 07.06.2017., te je Ugovorom o prijenosu tražbina, tražbina po oba kredita prenesena na tuženika EOS MATRIX d.o.o. kao cesionara po Ugovoru o prijenosu tražbine.

15.

Među strankama je prijeporno, je li do otkaza Ugovora o kreditu došlo zbog valjanih otkaznih razloga koji su isključivo na tužitelju ili je do otkaza Ugovora o kreditu na način da su oba Ugovora o kreditu učinjena dospjelim došlo zbog nemogućnosti plaćanja obveza po kreditu zbog toga što se radi o kreditu koji je bio u valuti CHF, te je imao ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, a obveza povrata kredita je bila vezana za rizičnu valutu CHF, pri čemu banka tužitelju nije objasnila koji je rizik sklapanja kredita u valuti CHF, a niti mu je objasnila što u stvarnosti znači jednostrano promjenjiva kamatna stopa.

16.

Radi utvrđivanja je li tužitelj HP dužan po Ugovoru o kreditu odnosno jesu li se stekli uvjeti da se za iznos tražbine koji je utvrđen po tuženiku proda njegova nekretnina u kojoj on stanuje odnosno i radi utvrđivanja postoji li uopće stvaran dug tužitelja u iznosu za koji je pokrenuta ovrha sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o., te je saslušao tužitelja kao stranku.

17.

Iz nalaza i mišljenja vještaka koji je vještačio tražbinu tuženika prema tužitelju sa stanjem duga na dan prijenosa tražbine, a to je bilo 05.10.2018., sud je utvrdio da je tužitelj sa tuženikom sklopio dva Ugovora o kreditu i to broj: 028-50-5012232, a koji kredit je proglašen dospjelim dana 07.06.2017., te je Ugovorom o prijenosu tražbina ta tražbina prenesena na tuženika EOS MATRIX d.o.o. kao cesionara po Ugovoru o prijenosu tražbine.

18.

Namjena tog kredita je bio stambeni kredit za kupnju bez počeka.

19.

Dana 16.10.2008. tužitelj je s Raiffeisenbank Austria d.d. sklopio Ugovor o kreditu broj: 028-50-5117123, a koji kredit je prema dokumentaciji u spisu proglašen dospjelim dana 07.06.2017., te je Ugovorom o prijenosu tražbina, ta tražbina prenesena na tuženika EOS MATRIX d.o.o. kao cesionara po Ugovoru o prijenosu tražbine.

20.

Dana 14.12.2018. sklopljen je Ugovor o prijenosu između Raiffeisenbank Austria d.d. kao cedenta i EOS MATRIX d.o.o. u svojstvu cesionara kojim je ustupljena tražbina cedenta prema dužniku LP po predmetnim Ugovorima o kreditu. U Ugovoru o prijenosu je navedeno da su cedent i cesionar dana 05.10.2018. sklopili Ugovor o kupoprodaji i prijenosu tražbina.

21.

Provedenim izračunima na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještaci Centra za financijska vještačenja d.o.o. su utvrdili da na dan 05.10.2018. dugovanje tužitelja po kreditu 028-50-5012232 od dana 04.08.2008. iznosi 800.326,53 kune, te se sastojao od duga po osnovi glavnice od 645.488,47 kn redovnih kamata u iznosu od 82.465,53 kn, troškova u iznosu od 150,00 kn, te zateznih kamata obračunatih na iznos glavnice i troškova do dana 05.10.2018. u iznosu od 72.222,53 kn.

22.

Na dan 05.10.2018., dugovanje tužitelja po kreditu 028-50-5117123 je iznosilo 451.089,86 kn, te se sastojalo od duga po osnovi glavnice u iznosu od 373.492,96 kn, redovnih kamata u iznosu od 38.356,60 kn, troškova u iznosu od 150,00 kn, te zateznih kamata obračunatih na iznos glavnica i troškova do dana 05.10.2018. u iznosu od 39.090,30 kn.

23.

Slijedom navedenog, sveukupan dug tužitelja po osnovu kredita broj: 028-50- 5012232 i kredita broj: 028-50-5117123 na dan 05.10.2018. je iznosio 1.251.416,39 kn, te se sastojalo od glavnice ukupnog iznosa 1.018.981,43 kn, redovnih kamata u iznosu od 120.822,13 kn, troškova u iznosu od 300,00 kn, te zateznih kamata u iznosu od 111.312,83 kn.

24.

Na nalaz i mišljenje vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o., tužitelj je stavio prigovor na koje se očitovao Centar za financijska vještačenja d.o.o., te je za potrebe tog očitovanja tuženik dostavio i daljnju dokumentaciju.

25.

Na primjedbe tužitelja pisano se očitovao Centar za financijska vještačenja d.o.o. koji je u svom očitovanju naveo da je njegova zadaća vještačenja bilo utvrditi tražbinu tuženika EOS MATRIX prema tužitelju sa stanjem duga na dan prijenosa tražbine. Stoga je vještak sukladno postavljenog zadatku izvršio izračune duga tužitelja prema izvornom kreditoru prema dokumentaciji koja prileži u spisu, te je vještak utvrdio da je tužitelj po osnovi kredita odobrenih od strane Raiffeisenbank d.d. bio dužan kako po kreditu broj: 028-50-5117123, tako i po osnovu kredita 028-50-5012232.

26.

Vještak je izračune proveo temeljem dokumentacije u spisu, te je provedenim izračunima utvrđeno da je na dan kada su krediti učinjeni dospjelim 07.06.2017. postajao dug tužitelja prema tuženiku.

27.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i nepristrano, temeljem relevantne dokumentacije i odgovorio je na pitanje koje je bilo postavljeno od strane suda.

28.

Međutim predmet ove parnice je s obzirom da se radi o potrošačkom Ugovoru i s obzirom da se radi o Ugovoru o kreditu koji je sklopljen i vezana otplata kredita za valutu CHF i uz promjenjivu kamatnu stopu, ovaj sud je sukladno Zaključku VSRH pod brojem Su-87/2022 od 11.03.2022. sa sastanka Predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i građanskog odjela VSRH ispitao tražbinu tuženika. Tim Zaključkom je određeno da je prvostupanjski sud dužan u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koji nisu prošle sudsku kontrolu, a koje proizlaze iz potrošačkih Ugovora, da je ovršni sud dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački Ugovor nepoštene (ništetne ugovorne odredbe).

29.

U konkretnom slučaju se radi o ovršnom postupku gdje je inicirana ovrha temeljem prijenosa tražbina i otkaza Ugovora o kreditu, a taj otkaz dva Ugovora o kreditu nije prošao sudsku kontrolu, te nije utvrđena zakonitost otkaza Ugovora o kreditu. Stoga je upravo zadaća prvostupanjskog suda da u ovoj parnici radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, a koja se provodi temeljem rješenja o ovrsi Ovr-2747/19 provjeriti sadrže li dva Ugovora o kreditu nepoštene, odnosno ništetne ugovorne odredbe.

30.

Radi utvrđivanja ovih prijepornih činjenica sud je ispitao Ugovore o kreditu, te je saslušao tužitelja kao stranku.

31.

Tužitelj HP saslušan kao stranka iskazao je da je kod RBA d.d. sklopio dva Ugovora o kreditu, 2008. i prvi je bio od dana 04.08.2008. pod brojem 028- 50-5012232 na svotu od 149.638,00 CHF-a. Taj prvi kredit je imao namjenu da od vlastite sestre otkupi polovicu stana kojeg su naslijedili kako bi imao gdje stanovati. Drugi kredit je dignuo dva mjeseca poslije, dana 16.10.2008. pod brojem Ugovora 028- 505117123 na svotu od 80.535,00 CHF-a i namjena toga kredita je bila uređenje tog stana kako bi isti bio podoban za stanovanje. Inicijalni anuitet po ta dva kredita je iznosio 3.500,00 kn mjesečno, a ubrzo su anuiteti počeli rasti i narasli su do 6.000,00 kn mjesečno. On je to jedva otplaćivao i plaćao tako 9 godina i za tih 9 godina je po svojoj računici banci otplatio 120.000,00 €. Naime, u kunama oba kredita su bila u svoti od 820.000,00 kn što je otprilike 115.000,00 €, te je on nakon 9 godina otplate anuiteta po 6.000,00 kn dugovao banci glavnicu koja je iznosila nešto više od 100.000,00 €. On je, kako je već rekao do tog trenutka banci već otplatio 120.000,00 € i ponudio je da bi se mogao snaći i platiti jednokratno iznos od 60.000,00 €, te time zatvoriti oba kredita što je banka odbila. Nakon toga banka je njegov dug prodala tuženiku EOS MATRIX d.o.o. koji je od njega tražio daljnjih 120.000,00 €, pa kako on to nije mogao platiti pokrenut je ovršni postupak. Nakon toga je podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari. Pokrenuo je postupke kod ovog suda protiv RBA d.d. radi povrata preplaćenih iznosa temeljem kamate i valute i ti se postupci još vode.

32.

Navodi da prilikom podizanja kredita mu je u banci rečeno da ne može dobiti kredit niti u kunama, niti u eurima, jer banka u to vrijeme kredite u kunama nije davala, a za euro su mu rekli da nema kreditnu sposobnost. Valuta CHF je prezentirana kao izuzetno povoljna za njega i kao kredit gdje će imati najnižu kamatnu stopu i najniži anuitet jer je doista u to vrijeme tečaj CHF bio bitno niži u odnosu na euro, a isto tako je bila i bitno niža kamatna stopa nego što su to imali krediti vezani za valutu euro. Navodi da mu ništa nije objašnjeno da se radi o visokorizičnoj, špekulativnoj valuti da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF, a niti mu je objašnjeno od čega se sastoji kamatna stopa, niti kako će se ona mijenjati, a niti je bio upoznat s tečajnim rizicima. Da nisu postojali takvi kreditni uvjeti koje je jednostrano i unaprijed formirala banka i da nije bio naveden na sklapanje takvih Ugovora gdje je otplata postala nemoguća i gdje je dignuo 820.000,00 kn i da je nakon 9 godina plaćanja otplatio 850.000,00 kn i ostao još dužan daljnjih 850.000,00 kn, on zaista ne bi zapao u teškoće nego bi taj kredit otplatio da su bili normalni kreditni uvjeti, a ne bi mu došlo do otkazivanja Ugovora o kreditu, do toga da taj kredit bude dospio i da se traži na njegovoj cjelokupnoj imovini, pa je tako 13 godina blokiran po svim računima i kompletno mu je imovina blokirana, a za nešto što je zapravo već otplatio ili ostao nešto neznatno dužan, a nikako iznos za koji je pokrenuta ovrha.

33.

Prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije bio upozoren niti od strane banke niti od strane javnog bilježnika što mu se može dogoditi odnosno ovo što se u konačnici dogodilo s tim kreditima.

34.

Na pitanje pun. tuženika je li mu javni bilježnik protumačio odredbe ugovora o kreditu, odgovara da im je dao da sami pročitaju taj Ugovor. Na pitanje pun. tuženika jeste li prihvatili pravne posljedice iz Ugovora o kreditu odgovara da je potpisao taj ugovor o kreditu, ali pravne posljedice iz tog ugovora kakve danas ima, to nije prihvatio, a isto tako mu to nitko nije niti rekao da će mu se ovo dogoditi. Da je to znao, nikada takve kredite ne bi dignuo.

35.

Pun. tuženika prigovara istinitosti iskaza tužitelja, jer je prilikom solemnizacije javni bilježnik napisao da tužitelj prihvaća pravne posljedice koje iz toga Ugovora proizlaze i da to odgovara njihovoj pravoj volji kao i iz razloga što je po shvaćanju tuženika tražbina tuženika valjano utvrđena.

36.

Ovdje sud napominje da je iz solemnizacije pod brojem Ov-1745/08 razvidno da je javni bilježnik objašnjavao solemnizaciju prema Zakonu o javnom bilježništvu, a ne odredbe ugovora o kreditu.

37.

Stoga je sud u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja jer je logičan i uvjerljiv, a i suglasan je s drugim materijalnim dokazima u ovom spisu.

38.

Uvidom u Ugovore o kreditu i to Ugovor o kreditu broj 028-50-5012232 od 04.08.2008. (list 27-30 spisa), sud je utvrdio da je u Ugovoru o kreditu ugovorena obveza povrata kredita u kunskoj protuvrijednosti 149.638,00 CHF-a, da je kamatna stopa ugovorena 5,95%, da je ugovoren rok otplate kredita od 360 mjeseci i da je namjena kredita stambeni kredit za kupnju bez počeka.

39.

Uvidom u Ugovor o kreditu broj: 028-50-5117123 od dana 16.10.2008. sud je utvrdio da je obveza povrata kredita vezana za valutu CHF koja se ima vratiti u 360 anuiteta, ugovorena je kamatna stopa od 6,45%. a namjena kredita je stambeni kredit za ostalo bez počeka (list 34-37 spisa).

40.

Obzirom na činjenicu da su u oba Ugovora o kreditu ugovoreni i jednostrano promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, te da je obveza povrata kredita vezana za valutu CHF neophodno je ispitati jesu li te odredbe Ugovora o kreditu dovele do neravnoteže između stranaka radi čega je upravo zbog takvih odredaba Ugovora o kreditu tužitelj dospio u nemogućnost otplaćivanja anuiteta, zbog čega je banka kredit učinila dospjelim, a potom prodala tražbinu ovdje tuženiku.

41.

Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, te je li odluka o jednostranoj promjeni kamatne stope uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

42.

Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi.

43.

Ovdje valja istaknuti da su utvrđenje iz parnice Potrošač u cijelosti primjenjiva jer su tim presudama pravomoćno utvrđene ništetnim jednostrano promjenjiva kamatna stopa koja stopa je utvrđena nepoštenom i ništetnom presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 od 04.07.2013., u presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.06.2014., presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 09.04.2015., te presudom Ustavnog suda RH oznake U-III-2521/2015 od 13.12.2016.g. Time je jednostrano promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom po svim instancama sudova Republike Hrvatske.

44.

Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g.

45.

Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

46.

Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.

47.

Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz Općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.

48.

Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

49.

Stoga su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita i otplata anuiteta) vežu za valutu švicarskog franka (CHF) i u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama banke.

50.

U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

51.

Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

52.

ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

53.

Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

54.

Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

55.

Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

56.

Nastavno valja reći da su odredbe o promjenjivim stopa ugovornih kamata protivne kogentnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača čl. 96. i 97. ("Narodne Novine" broj 77/07 i 125/07, dalje u tekstu: ZZP..), koji je bio na snazi kako u vrijeme sklapanja navedenog Ugovora te za vrijeme njegovog izvršavanja s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. ZZP-a).

57.

Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.

58.

Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

59.

S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

60.

Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

61.

Time je sud utvrdio da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

62.

Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U Ugovoru se u čl. 1. navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužitelj i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su kunama kao i svi popratni troškovi koje je tužitelj snosio u vezi predmetnog kredita, a uostalom tuženik je procjenu kreditne sposobnosti tužitelja vršio u kunama, jer tužitelj prima plaću u kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u hrvatskim kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koja je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.

63.

Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužitelju. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužitelju istovremeno povrat plasmana od strane tužitelja indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužitelja nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.

64.

Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužitelj plaćao znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njegova mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužitelju se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

65.

Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.

66.

Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. - 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP/ 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

67.

Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužitelja prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko, a ta jednostrana promjenjiva kamatna stopa je ugovorena u čl. 6. Ugovora o kreditu.

68.

Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila povezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.

69.

Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/ 03 i čl. 96. st. 1. ZZP/ 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.

70.

Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.

71.

Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

72.

Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

73.

Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 H i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

74.

U postupku tuženik u svojim podnescima apelira na naslovni sud da ovaj postupak vodi sukladno primjenjivim materijalnim i procesnim odredbama ZPP-a i OZ-a na način da sud strogo ograniči raspravu na razlog iz čl. 50. st. 1. toč 7. i toč. 9. OZ-a tvrdeći da sud mora žalbu tužitelja u ovršnom postupku kao i odredbu čl. 50. st. 1. toč. toč. 7 i toč. 9. OZ-a tumačiti vrlo usko i isključivo gramatički, jer naravno bi takvim uskim i gramatičkim tumačenjem tuženik mogao uspjeti u ovoj parnici.

75.

U odnosu na ovaj prijedlog tuženika ovaj sud se poziva i na utvrđenje iz Odluke Ustavnog suda RH Broj: U-III-5989/13 od 09.02.2016.g gdje je Ustavni sud u toj odluci pod točkama 44.-46. jasno naveo:

"44. Ovaj je predmet u tom smislu ogledni primjer Ustavom nedopuštenog ekscesivnog formalizma koji, općenito govoreći, još uvijek opterećuje rad nadležnih tijela državne i javne uprave, ali i nadležnih domaćih sudova, kad odlučuju o pravima i obvezama stranaka u pravnim postupcima.

45. Ustavni sud već godinama uporno ponavlja da su nadležna tijela, uključujući sudove, dužni tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo, uvijek i bez izuzetka, u svjetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog slučaja.

Ako je u nekom konkretnom slučaju mjerodavan jedan zakon, ali združeni učinci tog i nekog drugog ili više drugih zakona izravno utječu na zakonska prava ili obveze stranaka, onda su nadležna tijela, uključujući sudove, bez iznimke dužni tumačiti sve te mjerodavne propise u njihovoj ukupnosti, polazeći od združenih učinaka koje oni proizvode za stranku u svjetlu osobitih okolnosti samog slučaja, stalno imajući na umu da njihove odluke ne smiju dovoditi do nerazumnog i objektivno neopravdanog ishoda za samu stranku, a ponajmanje kršiti njihova ustavna prava ili objektivne vrijednosti hrvatskog ustavnog poretka.

46. Ustavni sud podsjeća: pravna sigurnost - zajedno s načelom supremacije prava - podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Iako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava (što manjkavosti ZoRiRP-a/08-11 i ZObrt-a/93-10 u ovom slučaju jasno pokazuju), kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti. U svakom takvom slučaju uvijek će biti riječ o pretjeranom formalizmu protivnom Ustavu."

76.

Upravo iz te odluke Ustavnog suda proizlazi da se ova nedopuštenost ovrhe ima sagledati u daleko širem opsegu uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja te je posebno potrebno se rukovoditi načelom pravičnosti i zabranom prouzročenja štete.

77.

Stoga je sud utvrdio da je tužitelj u žalbi na rješenje o ovrsi s pravom naveo da ne postoji ovršna tražbina u visini navedenoj u ovršnom prijedlogu radi čega je upravo zadaća ovog suda bila ispitati postoje li razlozi za nedopustivost ovrhe prema odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7 i toč. 9. OZ-a. Kako je ovaj sud našao da ne postoji tražbina ovdje tuženika u iznosu za koji je pokrenuo ovrhu, jer je u ovoj presudi obrazloženo da je tuženik jednostrano mijenjao visinu kamatne stope i jer je vezao kredit za valutu CHF zbog čega je došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, valjalo je proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovr-2747/19 od 19. kolovoza 2019.g. i odlučiti kao u točki I. izreke.

78.

Isto tako s obzirom da je ovrha proglašena nedopuštenom valjalo je naložiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe pokretanja ovrhe zaprimljeno 02.09.2019. pod poslovnim brojem Z-40892/2019., te odlučiti kao u točki II. izreke.

79.

Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

80.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 1139 bodova, troška sastava 1 podneska od 12.10.2021. u iznosu od 1139 bodova i troška zastupanja na 6 ročišta (01.03.2021., 03.05.2022., 11.03.2024., 23.01.2025., 17.06.2025. i 30.10.2025.), svako po 1139 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 9/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

81.

Sud je sukladno odredbi Tbr 7/1 utvrdio da bodovi koji pripadaju tužitelju temeljem VPS-a od 151.277,93 € iznose 1139 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda daje iznos od 2.278,00 € po svakoj odvjetničkoj radnji.

82.

Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 9112 bodova / 18.224,00 €.

83.

Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 4.556,00 €, troška pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 663,61 € temeljem Zakona o sudskim pristojbama, te troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 199,08 € i 40,00 € za pisano očitovanje vještaka, čime je tužitelju sveukupno utvrđen parnični trošak u iznosu od 23.682,69 €.

84.

Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. 85.

U ovom predmetu je bilo zakazano ročište za glavnu raspravu za dan 24.09.2025. koje je iz važnih razloga odgođeno temeljem odredbe čl. 295. st. 3. ZPP-a, te je određeno novo ročište za glavnu raspravu za dan 30.10.2025. Punomoćnik tuženika je zatražio trošak zastupanja na ročištu od 24.09.2025. u iznosu od 1139 bodova prema Tbr 9.1 i Tbr 46. i prema vrijednosti boda od 2,00 € po Tbr 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Time osnovani parnični trošak tuženika iznosi 2.847,50 €, a sve sukladno odredbi čl. 156. st. 1. ZPP-a.

86.

Ovaj iznos valja odbiti od osnovanog parničnog troška tužitelja, pa slijedom toga iznos od 23.682,69 € - 2.847,50 € = 20.835,19 €, te je ovaj iznos dosuđen tužitelju i odlučeno kao u toč. III. izreke.

87.

Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. - III. izreke i u rješenju.

U Zagrebu, dana 30. listopada 2025. godine

Sutkinja:

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika