REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pn-974/22-42

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Ražnjeviću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Bačić i Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. OIB:22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Tamari Stanić Sertić, odvjetniku iz odvjetničkog društva Grgić & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 07. listopada 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika Davora Bubala, odvjetnika, dana 30. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. OIB:22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, platiti tužitelju JE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade imovinske štete na vozilu iznos od 4.504,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2025. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.555,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2025. godine do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 13. lipnja 2025. godine.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 05. studenog 2021. godine u večernjim satima na kolniku županijske ceste ŽC-6007 kod mjesta Poljica tužitelj pretrpio imovinsku štetu na vozilu marke Ford Fiesta registracijske oznake [registarska oznaka], s time da je do prometne nesreće došlo na način da je na kolnik s desne strane iz gustog raslinja makije i borova istrčala divlja životinja, divlja svinja, koju tužitelj nije mogao izbjeći te je nakon naleta divlje svinje na prednji dio vozila, ista pobjegla u šumu. Inače policija je prilikom očevida prometne nezgode izuzela i pohranila dlake divlje životinje s motornog vozila. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da je divlja životinja, divlja svinja,

istrčala na kolnik navedene županijske ceste s područja koje predstavlja lovište br. XIII/118 – NIN s lovoovlaštenikom Lovačkom udrugom „Jarebica 1923“ Nin, a Hrvatski lovački savez je s tuženikom sklopio policu osiguranja za štetu koju prouzroče divlje životinje na motornim vozilima, dok se odgovornost lovačkog društva za štetu temelji na odredbama Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima s obzirom da je divlja životinja, divlja svinja opasna stvar za koju odgovara lovoovlaštenik, odnosno tuženik kao osiguratelj odgovornosti. S obzirom da se tužitelj pravilno kretao kolnikom, dopuštenom brzinom te ni na koji način nije pridonio nastanku štete, a sam nalet na divlju životinju, divlju svinju je bio neizbježan, punomoćnik tužitelja je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio na ime naknade imovinske štete na vozilu tužitelja iznos od 4.504,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu na način da je osporio u cijelosti činjenične navode da je na kolnik s desne strane istrčala divlja životinja iz lovišta br. XIII/118 lovačke udruge „Jarebica 1923“ Nin kojim gospodari Hrvatski lovački savez te da je posljedično došlo do naleta na divljač u prednji dio vozila kojim je upravljao tužitelj, vlasnik tog vozila, jer na mjestu štetnog događaja nije pronađena divljač, niti postoji drugi materijalni dokaz koji bi potvrdio navode tužitelja o naletu na divljač. Nastavno punomoćnik tuženika je uz prigovor pogrešne pasivne legitimacije, ujedno osporio odgovornost navodeći da tužitelj nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku radi čega je za nastanak ovog štetnog događaja odgovoran tužitelj, a osporio je i visinu tužbenog zahtjeva, kao i uzročnu vezu između nastalih oštećenja i štetnog događaja. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je ističući da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev povišen, čime je tužba preinačena, čemu se protivi te je ujedno u odnosu na preinačeni dio tužbe istaknuo prigovor zastare potraživanja, predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku potvrde MUP-a, PU Zadarska, PPP Zadar Klasa: 211-04/21-O/10705 Urbroj: 511-18-15/06- O-80-4/2021 od 06. studenog 2021. godine (stranica 5-6 spisa), u presliku dopisa MUP-a, PU Zadarska, PPP Zadar broj 511-18-15-R-102/2021 od 30. prosinca 2021. godine (stranica 7 spisa), u presliku situacijskog plana (stranica 8 spisa), u presliku zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola od 05. studenog 2011. godine (stranica 9 spisa), u presliku izvida štete broj: 210513422579/1 (stranica 10 i 33-34 spisa), u presliku Odluke Zadarske županije, Županijske skupštine Klasa: 323-02/16-1/4 Urbroj: 2198/1-02-21-25 od 22. veljače 2021. godine o ustanovljenju zajedničkog otvorenog lovišta broj: XIII/118 – „NIN“ (stranica 11-14 spisa), u presliku obavijesti tuženika o primitku odštetnog zahtjeva od 10. studenog 2021. godine (stranica 15 spisa), u presliku očitovanja tuženika na odštetni zahtjev od 06. prosinca 2021. godine (stranica 16 spisa), u presliku dopisa tužitelja od 20. prosinca 2021. godine (stranica 17 spisa), u presliku očitovanja tuženika od 27. prosinca 2021. godine (stranica 18 spisa), u presliku fotografija vozila (stranica 35-39 spisa), u presliku sudske prakse (stranica 44-49, 136-142 i 148-152 spisa), u zapisnik o očevidu (promet/prekršaj) s izuzetim dlakama (stranica 55-57 spisa), u nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ ĐE“ ( stranica 83- 87 spisa), u očitovanje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ (list 104-105 spisa), u iskaz svjedokinje ŽE (stranica 111- 112 spisa), u iskaz svjedokinje VE (stranica 112 spisa), u iskaz tužitelja (stranica 113 spisa) te u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Berislavu Šimunoviću (stranica 119-126 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna legitimacija, dok je naprotiv sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost, uzročno posljedična veza između oštećenja na vozilu tužitelja i predmetnog štetnog događaja, kao i visina tužbenog zahtjeva, a sporan je i prigovor zastare potraživanja na povišeni dio tužbenog zahtjeva.

6. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tužitelja tužbenim zahtjevom od 13. lipnja 2025. godine povisio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka prometne struke, čime je tužba sukladno odredbi članka 191. stavka 1. ZPP-a preinačena, za što je prema odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a potreban pristanak tuženika, a punomoćnik tuženika se protivio preinaci tužbe. Naime sud je sukladno odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva, jer osim što tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, s obzirom da su tek provedenim prometnim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, već je to ujedno svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Drugim riječima kada sud ne bi dopustio navedenu preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka prometne struke, tada bi tužitelj, koji je predložio provođenje dokaza prometnim vještačenjem upravo iz razloga jer ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem, kao uostalom niti tuženik i sud, zapravo bio doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika, s obzirom da se dokaz vještačenjem u postupku uvijek provodi nakon zaključenja prethodnog postupka, a što nikako nije bila intencija zakonodavca. Naprotiv upravo zbog ovakvih situacija odredbom članka 190. stavka 2. ZPP-a je propisan izuzetak od pravila da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

7. Uvidom u presliku potvrde MUP-a, PU Zadarska, PPP Zadar Klasa: 211- 04/21-O/10705 Urbroj: 511-18-15/06-O-80-4/2021 od 06. studenog 2021. godine (stranica 5-6 spisa) sud je utvrdio da je dana 05. studenog 2021. godine na ŽC 6013- [adresa], općina Nin, dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovati tužitelj, vozač osobnog vozila marke Ford Fiesta, registracijske oznake [registarska oznaka], kao i Lovačka udruga „Jarebica 1923“ Nin, s time da su tada izuzete dlake divlje životinje (stranica 7 spisa). Nastavno iz zapisnika o očevidu (promet/prekršaj) s izuzetim dlakama (stranica 55-57 spisa) proizlazi da je do dolaska ekipe za očevide mjesto događaja u potpunosti izmijenjeno, jer je vozač pomaknuo svoje vozilo, NN divlja životinja nije bila na mjestu događaja te se mjestom događaja, na kojoj nema javne rasvjete, nesmetano odvijao promet, s time da je nad vozačem obavljeno alkotestiranje, a reakcija na alkohol je izostala, što proizlazi i iz preslike zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola od 05. studenog 2011. godine (stranica 9 spisa). Isto tako treba napomenuti da je Odlukom Zadarske županije, Županijske skupštine od 22. veljače 2021. godine (stranica 11-14 spisa) ustanovljeno zajedničko otvoreno lovište broj: XIII/118 – „NIN“ na području Zadarske županije, koje se između ostalog prostire uz cestu Zadar-Ražanac prema sjeveru do križanja za Poljice, zatim ide kroz mjesto Poljice do naselja Brdarići do granice k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], a potom uz granicu k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] sve do mora u Ljubačkom zaljevu, nakon čega granica lovišta prati morsku obalu oko Grudine, rta Jasenovo, Privlake, Zatona sve do turističkog naselja Punta Skala te zatim sve do državne ceste Zadar-Nin. Inače u tom lovištu prirodno obitavaju od glavnih vrsta divljači zec obični, fazan i trčka skvržulja, a od ostale vrste divljači sve druge vrste divljači koje od prirode stalno ili povremeno obitavaju ili prelaze preko lovišta, što sasvim sigurno uključuje i divlje svinje.

8. Nastavno iz nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ izrađenog po stalnom sudskom vještaku za biološka vještačenja dr.sc. Ivani Horjan Zanki (stranica 83-87 spisa) proizlazi da dostavljene sporne dlake po utvrđenim morfološkim karakteristikama odgovaraju životinjskim vrstama iz porodice svinje (suidae), ali zbog velike biološke srodnosti vrsta / podvrsta iz porodice svinja i to divlje svinje te domaće svinje metodom utvrđivanja morfoloških karakteristika dlaka pod svjetlosnim mikroskopom nije moguće razlučiti dlake navedenih vrsta i podvrste, s time da je naknadno stalni sudski vještak za biološka vještačenja dr.sc. Ivana Horjan Zanki (list 104-105 spisa) izvijestio sud da se u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ ne provodi molekularno-genetska analiza životinjske DNA, već samo mikroskopska analiza morfoloških karakteristika dostavljenih dlaka.

9. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za biološka vještačenja dr.sc. Ivane Horjan Zanki iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ ĐE“, jer je logičan i obrazložen, a tim više što iz istog nesporno proizlazi da izuzete dlake s obzirom na morfološke karakteristike odgovaraju životinjskim vrstama iz porodice svinje, a zbog nemogućnosti provedbe molekularno- genetske analize životinjske DNA, koja se ne provodi u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ ĐE“, nije utvrđeno da li je riječ o dlakama divlje svinje ili domaće svinje.

10. Iskazu svjedokinje ŽE, supruge tužitelja (stranica 111-112 spisa) koja je opisujući nastanak štetnog događaja istaknula da je suprug vozio iz smjera Zadra prema [adresa], bilo je oko 18,00 sati navečer, vozio je oko 60 km/h te je imao upaljena duga svjetla, jer na tom dijelu nema javne rasvjete, da bi u jednom trenutku jasno vidjeli na cesti divlju svinju koja je došla s desne strane, gdje se nalazi šuma, a iako je suprug kočio ipak je udario u tu divlju svinju, aktivirali su se zračni jastuci, a kada su izašli van iz auta, divlje svinje više nije bilo na cesti, ali su na autu ostali tragovi dlaka, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv te u svim bitnim dijelovima suglasan iskazu tužitelja, a u skladu je i s dostavljenom dokumentacijom. Isto tako sudu je razumljivo da svjedokinja i kćer VE, koja je bila na stražnjem sjedalu, nisu čekale dolazak policije, jer ih je čovjek koji je naišao iz suprotnog smjera odvezao kući.

11. Nastavno iskazu svjedokinje VE (stranica 112 spisa) koja je istaknula da je bila na stražnjem mjestu u autu, da bi u jednom trenutku čula udarac, osjetila je kao miris paljevine, a kada su izašli van iz auta ništa nije vidjela, odnosno vidjela je da je „auto oštećen, onako odnaprijed“, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i razumljiv.

12. Iskazu tužitelja (stranica 113 spisa), koji je opisujući nastanak štetnog događaja istaknuo da je vozio iz pravca Zadra kući u [adresa], na jednom dijelu, na kojem nema javne rasvjete, uz cestu se proteže otprilike 3-4 km gusto raslinje i hrastova šuma, a postoji i znak upozorenja na divljač otprilike 200 m od mjesta događaja, pa je vozio 60 km/h uz upaljena duga svjetla, da bi u jednom trenutku s desne strane na cestu izašla divlja svinja, ne zna koliko je bila udaljena od auta, a iako je kočio, zastavio ga je „udarac u tu svinju“ te su se aktivirali zračni jastuci, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv. Isto tako sudu je razumljiv dio iskaza tužitelja da nakon ovog naleta na divlju svinju nije dopuštao supruzi i kćeri da izađu iz auta, jer su divlje svinje opasne životinje, a niti je on izlazio, s obzirom da nije znao gdje se nalazi divlja svinja, pa tek kada je iz suprotnog smjera naišlo vozilo i kada je vidio da nema divlje svinje na cesti, izašli su iz auta. Inače o ovom događaju obavijestio je policiju, s time da je čovjek iz ovog drugog auta odvezao suprugu i kćer kući, jer su policajci rekli da će im trebati „neko vrijeme da dođu“, a kada su došli na autu su zamijetili dlake ove divlje svinje, ali divlju svinju nisu pronašli. Imajući na umu da su svjedokinja ŽE i tužitelj suglasno isticali da je vozilo naletjelo na divlju svinju, a ujedno se na tom dijelu, dakako udaljeno od ceste, ali bez ikakve ograde, nalazi otvoreno lovište broj: XIII/118 – „NIN“ te se na udaljenosti otprilike 200 m od mjesta štetnog događaja nalazi i znak upozorenja na divljač, sud je utvrdio da je u pitanju bio nalet vozila na divlju svinju, a ne na domaću svinju, iako dakle nije provedena molekularno-genetske analize životinjske DNA, jer se ista ne provodi u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, ali je nesporno utvrđeno da životinjske dlake, izuzete s vozila tužitelja, po morfološke karakteristikama odgovaraju životinjskoj vrsti iz porodice svinje.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Berislava Šimunovića (stranica 119-126 spisa) proizlazi da na kolniku nisu pronađeni nikakvi tragovi, pa nije moguće utvrditi točno mjesto naleta vozila na divlju svinju po dužni i po širini kolnika, a ukoliko se vozilo tužitelja kretalo sredinom svoje desne prometne trake tada je do naleta vozila na lijevi bočni dio divlje svinje došlo oko 1,4 m do 1,6 m od desnog ruba kolnika. Isto tako prilikom očevida na kolniku nisu pronađeni tragovi kotača vozila, a nije poznat niti konačni zaustavni položaj vozila nakon naleta, pa nema dovoljno elemenata za izračun brzine kretanja vozila neposredno prije i u trenutku naleta, s time da je tehnički moguće da se vozilo neposredno prije i u trenutku naleta kretalo brzinom od oko 60 km/h, pa zaustavni put i to radnjom intenzivnog kočenja na suhom asfaltnom kolniku uz prosječno usporenje iznosi oko 30,4 m, što bi vremenski trajalo oko 2,9 s. Isto tako sudski vještak je istaknuo da je u trenutku štetnog događaja bila noć, a kolnik neosvijetljen, pa tužitelj nije mogao vidjeti divlju svinju prije nego što mu je ušla u domet svjetala vozila, odnosno mogao je uočiti divlju svinju kada je divlja svinja bila na oko 2,5 m desno od desnog ruba vozila i oko 80 m ispred vozila, s time da je od trenutka kada je ušla u vidno polje tužitelja pa do mjesta naleta divlja svinja prešla put od oko 3,4 m i to prosječnom brzinom od oko 5 do 6 m/s za vrijeme od oko 0,6 s, što znači da je vozilo tužitelja, koje se kretalo brzinom od oko 60 km/h bilo udaljeno oko 10 m od mjesta naleta kada je divlja svinja ušla u vidno polje tužitelja. Naime da je u tom trenutku tužitelj poduzeo radnju intenzivnog kočenja ne bi uspio zaustaviti vozilo prije mjesta naleta, jer je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od samo 10 m, a zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja iz iskazane brzine kretanja bio bi duži i iznosio bi oko 30,4 m te bi se na tom raspoloživom putu od oko 10 m radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti prije mjesta naleta da se kretao brzinom manjom od 29 km/h. Nadalje sudski vještak je istaknuo da je na vozilu tužitelja nastala totalna, potpuna šteta, s time da tržišna vrijednost tog vozila starog oko 6 godina u trenutku štetnog događaja svedena na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi oko 6.434,10 eura, dok vrijednost ostatka oštećenog vozila tužitelja na dan štetnog događaja svedena na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi oko 1.930,00 eura, pa visina štete na vozilu tužitelja iznosi 4.504,10 eura.

14. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke, jer je izrađen temeljem uvida u dokumentaciju koja prileži spisu te je logičan i obrazložen, a tim više što na isti niti stranke nisu imale nikakvih prigovora.

15. U odnosu na spornu pasivnu legitimaciju, kao i spornu odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, sud je utvrdio slijedeće. Bitno je naglasiti da je odredbom članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18, 32/19 i 32/20 – u daljnjem tekstu ZOL-a) propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, dok lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta odgovara za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. S obzirom da odredbama ZOL-a, lex specialis, nije propisana odgovornost za štetu u situaciji kada dođe do štete naletom vozila na divljač iako je vozač postupao sukladno propisima koji uređuju sigurnost prometa na cestama, a niti se provodio lov, kao i u konkretnom slučaju, tada se sukladno odredbi članka 76. stavka 2. ZOL-a prema kojoj u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojima se uređuju obvezni odnosi ako odredbama ZOL-a nije drugačije propisano, primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) lex generalis, kojima se uređuje odgovornost za štetu. Inače Vrhovni sud RH je u nizu odluka, kao primjerice odluci poslovni broj Rev- 1057/14 od 05. prosinca 2017. godine i odluci poslovni broj Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019. godine, zauzeo jasan pravni stav da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom, što je Vrhovni sud RH ponovno naglasio i u odluci poslovni broj Rev-166/24 od 24. rujna 2024. godine (stranica 148-152 spisa). Dakle za predmetnu štetu nastalu naletom vozila na divljač, za koju nije odgovoran tužitelj, vozač i ujedno vlasnik vozila, a niti je šteta posljedica provođenja lova, sukladno odredbi članka 1063. ZOO-a i odredbi članka 1064. ZOO-a odgovara i to po načelu objektivne odgovornosti lovoovlaštenik, a to je pravna ili fizička osoba (obrtnik) koja je stekla pravo lova na temelju odredbi ZOL-a, odnosno prema odredbi članka 964. stavka 1. ZOO-a odgovara tuženik kao osiguratelj Hrvatskog lovačkog saveza, koju činjenicu punomoćnik tuženika niti nije osporavao. Iz navedenog razloga sud je utvrdio da je prigovor pogrešne pasivne legitimacije, koju je punomoćnik tuženika isticao tijekom postupka, neosnovan, kao što je ujedno neosnovano osporavao i odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja.

16. Nastavno u odnosu na navode punomoćnika tuženika da čak i kada bi se zauzeo stav da odredba članka 80. stavka 6. ZOL-a sadrži pravnu prazninu, jer ne uređuje pitanje odgovornosti za štetu nastalu naletom vozila na divljač u situaciji kada nema protupravnog postupanja vozača, a ujedno šteta nije posljedica provođenja lova, niti tada se ta pravna praznina ne bi mogla popunjavati primjenom odredbe članka 1063. ZOO-a, odnosno po načelu objektivne odgovornosti, s obzirom da iz odredbe članka 80. stavka 6. ZOL-a proizlazi intencija zakonodavca da lovoovlaštenik odgovara isključivo po načelu presumirane krivnje, dakle ako postoji skrivljena ili protupravna radnja ili propust lovoovlaštenika, pa bi se navedena pravna praznina mogla popunjavati samo odredbama ZOO-a koje reguliraju odgovornost po načelu presumirane krivnje, sud je stava da su ti navodi, pravni stavovi neosnovani iz slijedećih razloga. S obzirom da sukladno odredbi članka 80. stavka 6. ZOL-a lovoovlaštenik odgovara za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala provođenjem lova, dakle po načelu presumirane krivnje i to upravo iz razloga što je do te štete došlo provođenjem lova, dok naprotiv u situaciji kada je šteta nastala iako nije provođen lov, tada treba voditi računa da je divljač na cesti opasna stvar, o čemu je Vrhovni sud RH zauzeo pravni stav u nizu odluka, jer se na cesti divljač ne očekuje, niti je opravdano da divljač bude na cesti, pa za tu štetu odgovara lovoovlaštenik područja s kojeg je divljač istrčala po načelu objektivne odgovornosti. Isto tako u odnosu na navode punomoćnika tuženika da i vozilo u pogonu predstavlja opasnu stvar, pa u situaciji kada dođe do sraza dvije opasne stvari, vozila i divljači, treba primijeniti odredbu članka 1072. ZOO-a prema kojoj vlasnici tih opasnih stvari odgovaraju po načelu krivnje, treba napomenuti da je odredbom članka 1072. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a regulirano pitanje odgovornosti za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više vozila, što je razumljivo, jer iako vozila u pogonu predstavljaju opasnu stvar u toj situaciji sraza dvije opasne stvari odgovornost niti ne može biti objektivna, već se tada odgovara po načelu krivnje vlasnika tih vozila, ali je potpuno drugačija situacija s divljači, opasnom stvari, koja se niti ne bi trebala nalaziti na cesti, za razliku od motornih vozila, što je dodatna potvrda stava kako u situaciji kada je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač iako nema niti protupravnog postupanja vozača, a niti je šteta posljedica provođenja lova, za štetu odgovara lovoovlaštenik područja s kojeg je divljač istrčala i to po načelu objektivne odgovornosti.

17. Imajući na umu da prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka prometne struke, na koji niti punomoćnik tuženika nije imao nikakvih prigovora, tužitelj, vozač i vlasnik predmetnog vozila, nije mogao izbjeći nalet vozila na divlju svinju, iako se kretao dozvoljenom brzinom od oko 60 km/h, jer je u trenutku kada mu je divlja svinja ušla u vidno polje, a bila je noć, na kolniku nema javne rasvjete, pa je razumljivo da je imao čak upaljena duga svjetla, bio udaljen oko 10 m od mjesta naleta, pa niti intenzivnim kočenjem ne bi uspio zaustaviti vozilo prije mjesta naleta, s obzirom da je zaustavni put iznosio oko 30,4 m, odnosno mogao se zaustaviti prije mjesta naleta uz intenzivno kočenje samo u situaciji da se kretao brzinom manjom od 29,00 km/h, što ukazuje da tužitelj nije odgovoran, niti suodgovoran za predmetni štetni događaj, sud je utvrdio da u konkretnom slučaju za nastalu štetu na vozilu tužitelja, a ista iznosi 4.504,10 eura, sukladno odredbi članka 1063. ZOO-a u svezi s odredbom članka 1064. ZOO-a i odredbom članka 1067. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. ZOO-a odgovara lovoovlaštenik, odnosno prema odredbi članka 964. stavka 1. ZOO-a tuženik, osiguratelj Hrvatskog lovačkog saveza.

18. Nastavno u odnosu na prigovor zastare potraživanja na povišeni dio tužbenog zahtjeva, sud je utvrdio da je isti neosnovan iz slijedećih razloga. Treba naglasiti da je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela broj Su-IV-123/24 od 27. svibnja 2024. godine izrazio pravno shvaćanje da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove, neprava preinaka, moguća i dopuštena, zastara se prekida podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povišenjem postojećeg tužbenog zahtjeva. S obzirom da sukladno odredbi članka 230. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva u subjektivnom roku od tri godine otkad je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, odnosno u objektivnom roku pet godina otkad je šteta nastala, a štetni događaj se dogodio 05. studenog 2021. godine, dok je tužba podnesena dana 08. travnja 2022. godine, unutar propisanog trogodišnjeg subjektivnog zastarnog roka, sud je utvrdio da je prigovor zastare potraživanja na povišeni dio tužbenog zahtjeva neosnovan.

19. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 80. stavka 6. ZOL-a, odredbom članka 76. stavka 2. ZOL-a, odredbom članka 1063. ZOO-a, odredbom članka 1064. ZOO-a, odredbom članka 1067. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. ZOO-a i odredbom članka 1089. stavka 2. ZOO- a sud je usvojio kao osnovan tužbeni zahtjev na ime naknade imovinske štete na vozilu u iznosu od 4.504,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2025. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

20. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.555,32 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava odštetnog zahtjeva od 20. prosinca 2021. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32. točka 1.), troška sastava tužbe od 08. travnja 2022. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 08. rujna 2022. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 14. listopada 2022. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 30. ožujka 2023. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška zastupanja na ročištu 22. studenog 2023. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 14. ožujka 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 16. travnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 21. lipnja 2024. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8. točka 3.), troška zastupanja na ročištu 23. listopada 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 26. veljače 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 13. lipnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u svezi s tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 15. srpnja 2025. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8. točka 3.), troška zastupanja na ročištu 07. listopada 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 600,00 eura (Tbr. 46.), troška predujma za biološko vještačenje u iznosu od 20,70 eura, troška predujma za prometno vještačenje u iznosu od 400,00 eura, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,13 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 91,49 eura. Nastavno treba naglasiti da je sud na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudi zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, odnosno tekuću od 30. listopada 2025. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

21. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava podneska od 16. listopada 2023. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podneskom punomoćnik tužitelja u bitnom ponovio ranije iznesene navode, kao i dokazne prijedloge, iste malo dopunio i elaborirao, što je bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupka, pa je tužitelj dužan sam snositi trošak sastava tog podneska. Isto tako zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 07. prosinca 2023. godine i podneska od 27. veljače 2024. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podnescima punomoćnik tužitelja dostavio dokaz o uplati predujma za vještačenja, što je bilo nepotrebno, s obzirom da sud informaciju o tome dobiva putem računovodstva suda, pa je i trošak sastava tih podnesaka tužitelj dužan sam snositi. Nastavno zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 21. lipnja 2024. godine i podneska od 15. srpnja 2025. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od po 200,00 eura, jer se tim podnescima punomoćnik tužitelja očitovao na dopunsko očitovanje sudskog vještaka za biološka vještačenja na način da je ponovio ranije iznesene navode, odnosno očitovao se na dodatno izražene pravne stavove tuženika i dostavljenu sudsku praksu na način da je dopunio i dodatno elaborirao pravne stavove dostavljajući novu sudsku praksu Vrhovnog suda RH, što rezultira time da tužitelj može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tih podnesaka ali po Tbr. 8. točci 3., što je tužitelju i dosuđeno. Isto tako zahtjev tužitelja za naknadom troška predujma za biološko vještačenje sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 132,72 eura, jer je Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ prema izdanom računu za provedeno biološko vještačenje isplaćen iznos od 20,70 eura, koji trošak je tužitelju i dosuđen, dok će se ostatak uplaćenog iznosa na žiro račun suda od 112,02 eura vratiti tužitelju po dostavi točnog računa i naziva poslovne banke kod koje se isti vodi. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

22. Naprotiv zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tuženik zastupan po punomoćniku izgubio u ovom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

23. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 30. listopada 2025. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 91,49 eura

2. Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 30. listopada 2025. godine