REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-850/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Violeti Veselić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Generali osiguranje d.d. Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB 10840749604, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Boraku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Đerek i Partneri, protiv tuženika JR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate - regresa, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 784,76 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 414,81 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. listopada 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj kod ovog suda dana 10. veljače 2025. navodi kako je tuženik 7. siječnja 2023. oko 7,30 sati, bez važeće vozačke dozvole „B“ kategorije, upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], marke Ford Focus, u mjestu [adresa] te da je tuženik u desnom zavoju izgubio nadzor nad vozilom i skrenuo na traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera zbog čega je svojim vozilom udario u lijevi bočni dio vozila registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao KR. Sudionici nisu zvali policiju, već su ispunili europsko izvješće. Vozilo kojim je upravljao tuženik u trenutku prometne nezgode, bilo je osigurano kod tužitelja policom automobilskog osiguranja broj 321024357286. Tužitelj je na temelju odštetnog zahtjeva, na ime imovinske štete na vozilu isplatio 30. siječnja 2023. oštećeniku KR iznos u visini od 784,76 eura. Tužitelj navodi kako na temelju čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te čl. 4. Općih uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa štete od tuženika s obzirom na to da je tuženik prometnu nezgodu prouzročio upravljajući vozilom bez važeće vozačke dozvole. Tužitelj je tuženika pozvao na mirno rješenje ovog spora isplatom dugovanog iznosa, ali se tuženik na isto oglušio te tužitelj stoga predlaže da sud donose presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 784,76 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. siječnja 2023. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako nije dobio od tužitelja obavijest o navedenom dugovanju, no ističe da je moguće da je do toga došlo jer neko vrijeme nije živio na prijavljenoj adresi, zbog čega se ispričava, navodi kako ne osporava utuženo potraživanje, da je voljan isto podmiriti, ali moli da mu se odobri obročna otplata dugovanja obzirom je samohrani otac troje djece.

3. Tijekom postupka sud je pregledao priležeću dokumentaciju i to prijavu i odštetni zahtjev iz osiguranja AO, presliku vozačke i prometne dozvole, europsko izvješće od 7.1.2023., policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj 321024357286, izjavu osiguranika o prometnoj nezgodi, zapisnik o izvidu štete na vozilu, obračun štete na vozilu, obračun totalne štete, obavijest o zaprimanju odštetnog zahtjeva, presliku osobne iskaznice i kartice tekućeg računa, potvrdu o izvršenom nalogu, crno-bijele fotografije sa lista 28-81 spisa, Uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, te regresni zahtjev.

4. Nadalje, tužitelj je predložio provođenje prometnog vještačenja kao i saslušanje KR, no kako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao svoju krivnju, to je tužitelj predložio zaključenje glavne rasprave i donošenje presude u ovoj pravnoj stvari. Slijedom navedenog sud smatra kako bi provođenje navedenih dokaza obzirom na navode tuženika iz odgovora na tužbu bilo u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti postupka.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

6. Među strankama nije sporno da je dana 7. siječnja 2023. došlo do štetnog događaja, da je tuženik bio sudionikom istog kao i da isti u trenutku štetnog događaja nije imao važeću vozačku dozvolu, odgovornost za navedeni događaj jer sam tuženik priznaje krivnju i visinu nastale štete, kao i da je tužitelj na ime nastale štete iz predmetnog štetnog događaja isplatio oštećeniku iznos od 784,76 eura.

7. Uvidom u nalog o plaćanju sa lista 27 spisa, sud je utvrdio kako je tužitelj dana 30. siječnja 2023. isplatio KR iznos od 784,76 eura, na ime isplate štete evidentirane pod brojem 2310219140, a koja visina štete je utvrđena sukladno obračunu totalne štete koja prileži na listu 20 spisa.

8. Nadalje, prijavu i odštetni zahtjev sa lista 4-5 spisa od 12. siječnja 2023. sud je utvrdio kako su sudionici predmetnog štetnog događaja bili KR i tuženik, koji je upravljao vozilom u vlasništvu AR. Nadalje, uvidom u kratak opis događaja, koji je sastavni dio odštetnog zahtjeva kao i u izjavi osiguranika o prometnoj nezgodi tuženik je naveo kako je na zavoju njegovo vozilo prešlo u drugu traku i pri tome naletilo na vozilo iz suprotnog smjera, da nema vozačku dozvolu te da je samohrani otac.

9. Sud je u cijelosti prihvatio priloženu dokumentaciju obzirom je ista neproturječna i međusobno sukladna. Nadalje, valja naglasiti da je na temelju čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

10. Na temelju čl. 221a. ZPP-a propisano je da će sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja.

11. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

12. Nadalje, tužitelj je u spis priložio i Uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti koji su sastavni dio ugovora o osiguranju primitak kojih je vlasnik predmetnog vozila potvrdio potpisom police.

13. Uvidom u odredbu čl. 4. st. 1. toč. 2. Uvjeta propisano je da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja, između ostalog, ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije.

14. Dakle, u postupku je utvrđeno kako je dana 7. siječnja 2023. u mjestu [adresa], došlo do štetnog događaja koji je prouzročio tuženik, upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] bez važeće vozačke dozvole u vlasništvu AR, da je do štetnog događaja došlo jer je tuženik u zavoju prešao vozilom kojim je upravljao u traku kojom su se kretala vozila iz suprotnog smjera te da je tada naletio na vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao KR uslijed čega je nastala imovinska šteta koju je tužitelj naknadio KR za štetu nastalu na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] u iznosu od 784,76 eura dana 30. siječnja 2023., a sud također ukazuje kako u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a tuženik nije predložio izvođenje dokaza radi utvrđenja krivnje odnosno izostanka iste za postojanje okolnosti koje isključuju osiguravajuće pokriće, budući tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ne osporava predmetni štetni događaj i svoju odgovornost za isti, niti osporava utuženo potraživanje i visinu istog, već isti moli da mu se odobri obročna otplata navedenog dugovanja. Tuženik je tijekom cijelog postupka zauzeo pasivan stav te se isti nije očitovao na navode tužitelja tijekom postupka niti je iako uredno pozvan pristupio na zakazano ročište (list 97 spisa), a niti ispričao svoj izostanak, a isti nije tijekom postupka predložio svoje saslušanje niti neki drugi dokaz kojim bi osporavao tvrdnje tužitelja, dok je evidentno kako iz kratkog opisa prometne nesreće proizlazi identičan slijed događaja odnosno opisana dinamika nastanka štetnog događaja iz tužbe, te bi provođenjem prometnog vještačenja u ovom slučaju i pasivnog držanja tuženika, koji sam priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja i odgovornost za isti, bilo u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka.

15. Sud ističe kako je odredbom čl. 953. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) propisano kako je osiguratelj dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju.

16. Odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a propisano je da isplatu naknade iz osiguranja prelazi na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

17. Odredbom čl. 24. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP) propisano je da društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točke 5. i 7. ovoga članka oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 4. i 6. ovoga članka najviše do iznosa 12 prosječnih neto- plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.

18. Tuženik ne osporava činjenicu da je u trenutku štetnog događaja upravljao vozilom bez važeće vozačke dozvole, ne osporava odgovornost za predmetni štetni događaj niti visinu nastale imovinske štete na vozilu KR te tuženik tijekom cijelog postupka ne iznosi činjenice niti predlaže dokaze kojima pobija navode i dokaze tužitelja sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a, a kako je to prethodno navedeno, kojima bi osporio navode tužitelja kako je time došlo do gubitka prava iz osiguranja.

19. Podvodeći utvrđeno činjenično stanje pod spomenutu pravnu normu valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja jer je tuženik kao osiguranik upravljao motornim vozilom te skrivio prometnu nezgodu na gore opisani način pri čemu isti u trenutku predmetnog štetnog događaja nije imao valjanu vozačku dozvolu čime je prema gore citiranoj odredbi Uvjeta ugovaratelj osiguranja kao vlasnik vozila (AR) izgubio prava iz obveznog osiguranja za štetu prema trećima uzrokovanu uporabom motornog vozila što ga ima sklopljenog s tužiteljem. Tužitelj je pak bio primoran isplatiti štetu trećoj oštećenoj osobi, temeljem čl. 953. st. 1. ZOO-a, a što je isti dokazao i potvrdom o izvršenoj transakciji sa lista 27 spisa koju dokumentaciju je sud u cijelosti prihvatio i na koje stranke nisu stavljala prigovore i primjedbe, čime tužitelj ima pravo na naknadu od tuženika kao osobe odgovorne za štetu i to za isplaćeni iznos od 784,76 eura.

20. U odnosu na navode tuženika kako je samohrani otac troje djece i time u teškom materijalnom stanju, sud ističe kako i uz svo razumijevanje suda za materijalnu situaciju u kojoj se nalazi tuženik, isto nije od utjecaja na predmetni postupak jer nije zakonski opravdan razlog za oslobođenje od plaćanja utuženog potraživanja, kao i da odluku o eventualnom oprostu ili umanjenju duga kao i odobrenju za obročnu otplatu radi eventualnog mirnog rješenja spora donosi tužitelj, na zahtjev tuženika, a ne sud pred kojim je navedeno istaknuto.

21. S obzirom na navedeno, budući je tužitelj isplatio navedeno potraživanje oštećeniku kako je to gore navedeno u ukupnom iznosu od 784,76 eura to je na tužitelja prešla ispunjena tražbina zajedno sa sporednim pravima.

22. Kako je odredbom članka 9. ZOO-a propisano da su sudionici obveznog odnosa dužni ispuniti svoju obvezu, dok je odredbom čl. 65. st. 1. ZOO-a propisano da je učinak obveze ovlaštenje vjerovnika da od dužnika zahtijeva njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, valjalo je na temelju odredbe čl. 963. ZOO-a odlučiti kao u točki I. izreke presude.

23. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje dok je sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, to je valjalo tuženika obvezati na isplatu zateznih kamata.

24. Nadalje, na osigurateljevu tražbinu prema čl. 963. ZOO-a primjenjuje se stopa zateznih kamata kao na tražbinu osiguranika koja je isplatom naknade iz osiguranja prešla na osiguratelja s tim da zatezne kamate teku od dana isplate naknade jer je isplatitelj naknade tim trenutkom stupio u prava svog osiguranika i to vlasnika vozila (AR) do iznosa isplaćene naknade pa kako je tužitelj navedenu naknadu isplatio dana 30. siječnja 2023., to isti pravilno potražuje navedene kamate od dana nakon provedenog plaćanja/isplate, čime je valjalo udovoljiti i tom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja te dosuditi zatezne kamate na dosuđeni iznos od dana 31. siječnja 2023., a kako to stoji u točki I. izreke.

25. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

26. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te prema zatraženom trošku na zapisnik dana 18.9.2025., a sve sukladno vrijednosti spora od 784,76 eura pa je tako tužitelju priznat trošak sastava tužbe prema Tbr. 7/1, te za zastupanje po odvjetniku na ročištu dana 18.9.2025. prema Tbr. 9/1 za svaku radnju u iznosu od po 150,00 eura sve uz pripadajući PDV, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u visini od ukupno 39,81 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), što iznosi ukupno 414,81 eura, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke.

27. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 30. listopada 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku

U Zagrebu, dana 30. listopada 2025. godine

Viša sudska savjetnica: Lidija Đogaš Batovanja