K-407/2020-53

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27., Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Katarini Peršen, uz sudjelovanje zapisničara Maje Šarić, u kaznenom postupku protiv optuženog TŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. Kazneni zakon(„Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15,61/15,101/17,118/18,126/19,84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), povodom privatne tužbe AŽ zastupanog po opunomoćeniku FŽ, nakon javno provedene rasprave 10. lipnja 2024., 10. rujna 2024., 19. studenoga 2024., 29. siječnja 2025., , 29. travnja 2024.,17. srpnja 2025., 15. listopada 2025., 28. listopada 2025. i 30. listopada 2025., 30. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o

Optuženik TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i A, rođene F, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., državljanin RH, konobar, SSS, s mjesečnm primanjima u iznosu od 1.000,00 eura, otac dvoje mldb.djece, vlasnik stana i automobila (na firmu), neosuđivan,

k r i v  j e

što je 15. veljače 2020. oko 02,25 sati u ugostiteljskom objektu "Kala" u Bolu na adresi [adresa]., postupajući s ciljem da tjelesno ozljedi privatnog tužitelja s udaljenosti od cca 2 m silom zamaha srednjeg intenziteta u smjeru glave istog bacio pepeljaru i na taj način ga udario u predio glave, nakon čega je kada je privatni tužitelj krenuo prema izlazu navedenog ugostiteljskog objekta i kada se privatni tužitelj okliznuo i pao na pod, te ga, za vrijeme dok je privatnog tužitelja JŽ na podu držao rukama za ramena i tako ga onemogućavao u ustajanju, nogom udario 2 puta u predjelu glave, uslijed čega je privatni tužitelj zadobio tjelesne ozljede u vidu krvnog podljeva i ranu razderotinu lijeve strane čela i razdor sluznice unutrašnje strane gornje usnice usta,

dakle, drugog tjelesno ozlijedio ili mu narušio zdravlje, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda – iz čl. 117. st. 1. KZ/11.

II. Stoga se optuženiku TŽ na temelju čl. 117. st. 1. KZ/11

i z r i č e

novčana kazna u visini 30 (trideset) dnevnih iznosa, a u iznosu 1.020,00 eura (tisućiidvadeseteura), pri čemu jedan dnevni iznos iznosi 34,00 eura (tridesetičetirieura), a koji iznos je optuženik na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11 dužan platiti u roku od 6 (šest mjeseci) po pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 43. st. 1., 2., 3. i 4. KZ/11 ukoliko novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ/11, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada.

Na temelju čl. 43. st. 3. KZ/11 ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti sa jednim danom zatvora.

III Na temelju članka 148. stavak 1., u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br.:152/08, 76/09, 80/11, 91/12,143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08),, optuženik TŽ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 800,00 eura (osamstoeura), od toga iznos od 400,00 eura (četiristoeura) na ime sudsko medicinskog vještačenja, a iznos od 400,00 eura (četristoeura) na ime paušalne svote, dok će o ostalim troškovima sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj NŽ podnio je privatnu tužbu od 12. svibnja 2020. koja je zaprimljena kod ovog suda dana 12. svibnja 2020. Privatna tužba je podnesena protiv optuženika TŽ zbog kaznenog djela iz čl.117.st. 1. KZ/11.

2. Rasprava je započela čitanjem privatne tužbe od 12. svibnja 2020.

3. Potom se optuženik TŽ očitovao o privatnoj tužbi navodeći kako se ne smatra krivim te da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

4. U dokaznom postupku ispitani su privatni tužitelj SŽ, svjedoci: ZŽ, TŽG, AŽG, LŽ, BŽ, JŽ. U dokazne svrhe pregledan je i pročitan nalaz i mišljenje dr. Antonija Alujevića (list 67-68 spisa). U dokazne svrhe pregledana je snimka nadzorne kamere Ugostiteljskog objekta „Kala“ u [adresa] 15. veljače 2020. i spis br. K-12/22.

5. Opunomoćenik privatnog tužitelja nije imao daljnjih dokaznih prijedloga dok je obrana odustala od dokaznog prijedloga za ispitivanjem svjedoka HŽ te nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Prije iznošenja obrane pregledan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženika prema kojem nije kazneno osuđivan te je potom na kraju dokaznog postupka optuženik iznio obranu.

7. Obzirom na obranu i očitovanje optuženika prvo je valjalo iznijeti nesporne činjenice, pa tako nije sporna činjenica da je optuženik u kritično vrijeme bio u ugostiteljskom objektu „Kala“, kao što nije sporno niti da je optuženik udario privatnog tužitelja dok je bio na podu, obzirom da je isto u svojoj obrani optuženik potvrdio kao što isto proizlazi i iz iskaza privatnog tužitelja, te provedenog sudsko-medicinskog vještačenja.

8. Sporne su činjenice da bi optuženik ničim izazvan snažno u smjeru glave privatnog tužitelja bacio pepeljaru i na taj način ga udario u predio glave, kao što je sporno da kada je privatni tužitelj krenuo prema izlazu navedenog ugostiteljskog objekta kako bi pokušao izbjeći nastavak ovog protupravnog napada okrivljenika s leđa oborio na pod privatnog tužitelja te ga za vrijeme dok je privatnog tužitelja JŽ na podu držao rukama za ramena i tako ga onemogućavao u ustajanju nogom udario uzastopno 3-4 puta u predjelu glave te kada je privatni tužitelj napokon uspio ustati, da ga je okrivljenik udario stolicom u predio leđa i zatiljka, uslijed kojih navedenih radnji je privatni tužitelj zadobio tjelesne ozljede u vidu otvorene rane usana i usne šupljine, kao i površinskih ozljeda glave i otvorene rane glave u vidu rezno-gnječne rane na čelu gore lijevo u dužini oko 5-6 cm i hematoma na čelu iznad lijeve obrane po sredini čela.

9. Privatni tužitelj SŽ je u svome iskazu naveo da ga je optuženi udario pepeljarom u glavu u predjelu čela što nije vidio ali mu je isto rekao UŽ. Naveo je da je optuženik slučajno prolio MŽ radi čega se MŽ naljutio na optuženika a JŽ da je rekao da će mu to polizati MŽ da je lagano udario JŽ šakom upozorenja, a kada je JŽ krenuo da će polizati da je MŽ JŽ udario stvarno jako radi čega da se ugurao između JŽ i MŽ i time da nije nikoga oštetio da bi ga sa neka 2 metra optuženik pogodio pepeljarom u glavu te da mu je zaposlenik rekao da mu teče krv da je uzeo lopatu za pizzu koju lopatu da mu je uzeo UŽ iz ruke i tada da je došlo 5-6 ljudi koji su ga uhvatili a njemu da je tekla krv i da je samo htio izaći, a kada se uspio izvući da mu je s leđa prišao optuženik i zamahnuo ali da ga nije udario možda po ramenu da se izmaknuo i tada da se okliznuo i pao na pod i tada da mu prilazi JŽ i staje mu na ramena i glavu s rukama i koljenom i dok ga JŽ drži optuženi mu zadaje par puta udarac nogom u glavu od čega je zadobio hematom usne šupljine. Kada se podigao TŽ je uzeo barsku stolicu i pogodio ga bočno preo ramena, glave.

10. Svjedok ZŽ je naveo u svome iskazu da je optuženi uzeo pepeljaru sa šanka i pogodio AŽ u glavu u tom trenutku da se nalazio na udaljenosti od obojice cca tri metra a AŽ i TŽ su bili udaljeni metar i po do dva. Naveo je da je JŽ udario MŽ i prolio ga pićem i da je došlo do verbalnog konflikta, da bi potom došlo do tučnjave, privatni tužitelj da je uskočio kako bi razdvojio MŽ i JŽ koji su se tukli i tada da je TŽ bacio pepeljaru i pogodio AŽ

AŽ s pepeljarom u glavu

11. Svjedok FŽG nije vidio da bi optuženi pogodio privatnog tužitelja pepeljarom u glavu ali je vidio da se privatni tužitelj s poda podigao i da mu je glava bila sva krvava. Naveo je da je između JŽ i njega započelo guranje a kada su ih razdvojili i kada je stalo to između njega i JŽ, da je vidio privatnog tužitelja kako se diže s poda glave oblivene krvlju.

12. Svjedok AŽG je iskazala da je kritične zgode u ugostiteljskom objektu „Kala“ bila tučnjava koja je kratko trajala i kada je došlo do prekida tučnjave da je FŽG napao AŽG a privatni tužitelj optuženika i tada da je zadobila udarac u glavu od nekog predmeta kojeg je bacio ZŽ nakon čega je pala na tlo i zbog obilnog krvarenja nije ništa više vidjela. Nije vidjela da bi optuženik bacio pepeljaru

13. Svjedok LŽ je iskazao da je došlo do gužve na rubu šanka da je došao do njih i smirio ih, te da je u jednom trenutku došlo do tuče, letjele su čaše. Vidio je da je u objektu bilo stakla na podu, nije vidio tko je prvi bacio čašu ali misli da su i jedni i drugi bacali čaše. Nije vidio ozljede ni na privatnom tužitelju niti na AŽG ali je čuo da je ozljede zadobio privatni tužitelj i AŽG.

14. Svjedok BŽ navodi da su se AŽG i FŽG nagurivali, optuženik da je gurao AŽG nazad i da je vidjela privatnog tužitelja s lopatom za pizzu kako je krenuo na optuženika a u tom momentu da je ZŽ počeo bacati čaše radi čega da se zaštitila rukama i tražila izlaz vani i da je vidjela ĐŽ u kutu kako joj krvari glava, a njoj da su bile krvave ruke. Vidjela je tučnjavu ne zna tko je koga udarao i ne zna je su li optuženik i JŽ udarali privatnog tužitelja. Nije vidjela je li privatni tužitelj bio krvav jer je bio kaos i tučnjava.

15. Svjedok JŽ je naveo da je prvo došlo do verbalnog sukoba, prva dva udarca da je on zadobio a potom da je došlo do naguravanja tuče, fizičkog obračuna. Optuženi da je slučajno laktom taknuo FŽG, da bi FŽG počeo prijetiti optuženom da će ga ubiti i sl. i da je radi toga prišao FŽG i rekao mu da se smiri a FŽG da mu je rekao da će ga šakom u glavu i da se odmakne kada ga je FŽG dva puta udario šakom u glavu a treći udarac da ga je udario čašom u glavu da bi došlo do gužve i da je došao optuženi, privatni tužitelj i ZŽ i da su ih rastavljali. Privatni tužitelj da je bio kod peći za pizzu i da je uzeo lopatu za pizzu i bacio je prema njima. Kada mu je FŽG ponovno prišao da je FŽG bacio na pod i krenuo prema izlazu kada je vidio da se naguravaju optuženi i privatni tužitelj te da je išao pomoći svladati privatnog tužitelja. Nije vidio udarce kada su optuženi i privatni tužitelj bili u klinču, vidio je da je privatni tužitelj u jednom trenutku bio na podu, nije vidio da bi optuženi udario privatnog tužitelja dok je bio na podu nogom, nije vidio da bi optuženi udario stolicom privatnog tužitelja, niti je vidio da je privatni tužitelj bio krvav.

16. Pregledom nalaza i mišljenja dr. Antonija Alujevića proizlazi da je SŽ zadobio krvni podljev i ranu razderotinu lijeve strane čela, što čini jednu cjelinu koja predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu koja je u konkretnom slučaju mogla nastati udarcem nabačenom pepeljarom silom zamaha srednjeg intenziteta. Nadalje, privatni tužitelj je kritične prigode zadobio razdor sluznice unutrašnje strane gornje usnice usta što predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu koja je u konkretnom slučaju mogla nastati udarcem tupo tvrdim predmetom (noga obuvena u cipelu) silom slabog intenziteta. Privatni tužitelj zadobio je kritične zgode tjelesnu ozljedu.

17. Pregledom snimke video nadzora ugostiteljskog objekta „Kala“ se vidi kako JŽ drži na podu AŽ dok ga TŽ udara nogom u glavu, te se vidi da TŽ udara stolicom AŽ.

18. Pregledom spisa br. K-12/22 proizlazi da se vodi kazneni postupak protiv pet optuženika i to ZŽ, JŽ, TŽ, FŽG – DŽ i AŽ i to u odnosu na optuženika ZŽ zbog kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede iz čl. 119. st. 1. KZ/11 u kojem postupku je žrtva OŽ, a u odnosu na optuženike JŽ, TŽ, DŽ i AŽ zbog kaznenog djela dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11.

19. Utvrđujući sporne činjenice sud je cijenio prvenstveno nalaz i mišljenje vještaka dr. Antonija Alujevića kao i iskaz privatnog tužitelja AŽ. Naime, vještak dr. Anonijo Alujević je u svome pisanom nalazu i mišljenju dao mišljenje u kojem je naveo da je SŽ zadobio krvni podljev i ranu razderotinu lijeve strane čela, što čini jednu cjelinu koja predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu koja je u konkretnom slučaju mogla nastati udarcem nabačenom pepeljarom silom zamaha srednjeg intenziteta. Nadalje, privatni tužitelj je kritične prigode zadobio razdor sluznice unutrašnje strane gornje usnice usta što predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu koja je u konkretnom slučaju mogla nastati udarcem tupo tvrdim predmetom (noga obuvena u cipelu) silom slabog intenziteta. Privatni tužitelj zadobio je kritične zgode tjelesnu ozljedu. Stranke nisu imale primjedbe na dani nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Stoga, sud je zaključio da je vještačenje izrađeno sukladno pravilima struke, znanosti i iskustva i ne postoji niti jedna okolnost koja bi vjerodostojnost vještačenja dovela u pitanje.

20. Privatni tužitelj je u svome iskazu potvrdio da bi ga pepeljarom u glavu pogodio optuženik a isto da mu je rekao UŽ. Da je privatnog tužitelja pepeljarom u glavu pogodio optuženi TŽ je potvrdio i svjedok ZŽ koji je u svome iskazu naveo da je TŽ uzeo pepeljaru sa šanka i pogodio AŽ u glavu. Da je privatni tužitelj bio na podu je u svome iskazu naveo sam privatni tužitelj koji iskazuje da se prilikom izmicanja okliznuo i pao na pod i u tom trenutku da mu je prišao JŽ koji mu je stao na ramena i glavu s rukama i dok ga je JŽ držao optuženi TŽ mu je zadao udarac nogom u glavu od čega je zadobio hematom usne šupljine. Da je JŽ držao privatnog tužitelja dok je bio na podu rukama i da privatnog tužitelja tom prilikom optuženi TŽ udara nogom u glavu je vidljivo iz snimke video nadzora. Optuženik TŽ i sam u svojoj obrani navodi da bi udario dva puta privatnog tužitelja dok je bio na podu, pri čemu ne navodi čime je udarao privatnog tužitelja.

21. Iskaz privatnog tužitelja sud je cijenio vjerodostojnim kao i iskaz svjedoka ZŽ dok nije uvjerljivi iskaz svjedoka JŽ da nije vidio da optuženi udara nogom u glavu privatnog tužitelja jer je i iz same snimke vidljivo da upravo JŽ drži privatnog tužitelja dok je na podu i da privatnog tužitelja dok je na podu i dok ga drži JŽ udara nogom u glavu optuženik. Iskaz svjedoka ZŽ sud drži uvjerljivim te ne vidi da bi ovakvim svojim iskazom umanjio svoju odgovornost za ozljede koje bi iste te zgode zadobila žrtva OŽ a za što se protiv ZŽ vodi kazneni postupak pod br K-12/22. Iskaz optuženika u kojem navodi da je postupao u samoobrani, nužnoj obrani je u suprotnosti s iskazom privatnog tužitelja kao i snimkom iz koje jasno proizlazi da optuženik zadaje udarce nogom u glavu privatnom tužitelju dok je na podu i dok ga drži JŽ. Svjedoci obrane jedino što navode jest kako nisu vidjeli da bi optuženik bacio pepeljaru, da nisu vidjeli da bi optuženik udario privatnog tužitelja a da optuženik jest bacio pepeljaru i udarao privatnog tužitelja proizlazi iz provedenih dokaza iskaza privatnog tužitelja, iskaza svjedoka ZŽ, vještva dok iz snimke nadzorne kamere ugostiteljskog objekta „Kala“ je vidljivo da optuženi udara nogom u glavu privatnog tužitelja.

22. Sud je zaključio da je optuženik kritične zgode s udaljenosti od cca 2 m silom zamaha srednjeg intenziteta u smjeru glave istog bacio pepeljaru i na taj način ga udario u predio glave, nakon čega je kada je privatni tužitelj krenuo prema izlazu navedenog ugostiteljskog objekta i kada se privatni tužitelj okliznuo i pao na pod, te ga, za vrijeme dok je privatnog tužitelja JŽ na podu držao rukama za ramena i tako ga onemogućavao u ustajanju, nogom udario 2 puta u predjelu glave, uslijed čega je privatni tužitelj zadobio tjelesne ozljede u vidu krvnog podljeva i ranu razderotinu lijeve strane čela i razdor sluznice unutrašnje strane gornje usnice usta. Iz činjeničnog opisa je ispušteno da je ničim izazvan optuženik postupao jer je i iz iskaza privatnog tužitelja i ispitanih svjedoka, kao i obrane optuženika razvidno da je svemu prethodio fizički sukob između više osoba a radi čega se vodi kazneni postupak pod br. K-12/22. Ujedno je sud izmijenio činjenične navode iz privatne tužbe a sukladno provedenom nalazu i mišljenju vještaka dr. Antonija Alujevića pa je sukladno vještvu utvrđeno da je pepeljaru optuženik bacio silom zamaha srednjeg intenziteta a ne kako mu se stavljalo na teret snažno te je ujedno sukladno vještvu utvrđeno da je privatni tužitelj zadobio tjelesne ozljede u vidu krvnog podljeva i ranu razderotinu lijeve strane čela i razdor sluznice unutrašnje strane gornje usnice usta a ne kako mu se stavljalo na teret privatnom tužbom u vidu otvorene rane usana i usne šupljine, kao i površinskih ozljeda glave i otvorene rane glave u obliku rezno-gnječne rane na čelu gore lijevo u dužini oko 5-6 cm i hematoma na čelu iznad lijeve obrva po sredini čela. Nadalje, na temelju iskaza privatnog tužitelja sud je utvrdio da je privatni tužitelj krenuo prema izlazu navedenog ugostiteljskog objekta i kada se privatni tužitelj okliznuo i pao na pod a ne kako je navedeno u privatnoj tužbi da je privatni tužitelj krenuo prema izlazu navedenog ugostiteljskog objekta kako bi pokušao izbjeći nastavak ovog protupravnog napada okrivljenika s leđa okrivljenik oborio na pod privatnog tužitelja. Sud je na temelju provedenih dokaza vještva iskaza privatnog tužitelja kao i samog optuženika utvrdio da je optuženik udario nogom 2 puta u predjelu glave privatnog tužitelja a ne kako je navedeno u privatnoj tužbi uzastopno 3-4 puta. Zaključak je suda da je bio ovlašten tako postupiti, sve u skladu s izvedenim dokazima i da time nije narušen identitet optužbe i presude. Naime, ovako preciziranim činjeničnim opisom optuženik se ne tereti za drugo ili drugačije, teže kazneno djelo, niti za veću količinu kriminalne aktivnosti ne dirajući time u kvalifikaciju djela, jer se time ne narušava identitet privatne tužbe budući da ta intervencija ne ide optuženiku na štetu.

23. Za postojanje kaznenog djela tjelesne ozljede nužno je utvrđenje uzročne veze između radnje počinitelja i krajnje posljedice koja je nastupila za oštećenika. Namjera se mora odnositi na sve elemente djela pa i na posljedicu. Potrebno je oštećenje tjelesnog integriteta, neki vidljivi trag i promjene na tijelu oštećenika, jer za njegovo postojanje nije dovoljno osjećanje boli. Tjelesne ozljede se kvalificiraju u trenutku nastajanja, ne uzimajući u obzir mogućnost liječničke intervencije, eventualno spašavanje života ozlijeđenog, njegovu starost i ranije zdravstveno stanje.

24. Privatni tužitelj je ozlijeđen na način da je optuženik bacio pepeljaru u smjeru glave privatnog tužitelja i na taj način ga udario u predjelu glave, potom dok je privatni tužitelj bio na podu ga udara 2 puta nogom u predjelu glave, što je sud utvrdio na temelju uvjerljivog iskaza privatnog tužitelja čiji iskaz se uklapa u nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka. Isključena je svaka mogućnost da je SŽ zadobio ozljedu na drugi način, osim bacanjem pepeljare i udarcima koje mu je zadao optuženik. Optuženik sam iskazuje da je dva puta udario privatnog tužitelja dok je bio na podu a što je uostalom vidljivo i iz snimke nadzorne kamere ugostiteljskog objekta „Kala“. Iskaz optuženika da nije bacio pepeljaru i na taj način pogodio privatnog tužitelja u glavu i da ne zna s čime je udario privatnog tužitelja dok je bio na podu nije prihvatljiv. Ti navodi su u suprotnosti s iskazom privatnog tužitelja, iskazom svjedoka ZŽ provedenim vještačenjem kao i snimkom video nadzora.

25. Naime, sud je zaključio da je baš od bacanja pepeljare prema glavi privatnog tužitelja i od udaraca koje je privatnom tužitelju zadao optuženik privatni tužitelj zadobio tjelesne ozljede u vidu krvnog podljeva i ranu razderotinu lijeve strane čela i razdor sluznice unutrašnje strane gornje usnice usta i da su te ozljede nastale kada je optuženik s udaljenosti od cca 2 m silom zamaha srednjeg intenziteta u smjeru glave privatnog tužitelja bacio pepeljaru i na taj način ga udario u predio glave, nakon čega je kada je privatni tužitelj krenuo prema izlazu navedenog ugostiteljskog objekta i kada se privatni tužitelj okliznuo i pao na pod, te ga, za vrijeme dok je privatnog tužitelja JŽ na podu držao rukama za ramena i tako ga onemogućavao u ustajanju, nogom udario 2 puta u predjelu glave.

26. Stoga, optuženi TŽ je opisanim ponašanjem iz izreke ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. KZ/11.

27. U odnosu na oblik krivnje sud je utvrdio da je optuženik želi privatnom tužitelju nanijeti tjelesnu ozljedu. Na to upućuje položaj privatnog tužitelja kada se nalazi na udaljenosti od cca 2 m kada u njegovom smjeru baca pepeljaru, kao i položaj privatnog tužitelja pri udarcima, kada privatnog tužitelja dok je na podu drži JŽ a optuženik ga udara 2 puta nogom u predjelu glave. Optuženik je bio svjestan da će privatnom tužitelju nanijeti tjelesnu ozljedu i upravo je to bio njegov cilj, on hoće takvu posljedicu. Htijenje posljedice nije samo u volji koja se sastoji u odluci da se djelo ostvari već se voluntaristički dio izravne namjere sastoji i u svijesti o nužnosti nastanka posljedice zbog poduzimanja određene radnje. Dakle, optuženik je bio svjestan da će nužno doći do posljedice tj. ozljeđivanja privatnog tužitelja i on to i hoće što znači da je postupao u izravnoj namjeri. Optuženik je bio svjestan protupravnosti svog ponašanja jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje prema drugome protupravno. Ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Ubrojivost optuženika tijekom postupka nije bila osporena.

28. S obzirom na navedeno sud je zaključio da je optuženik kriv za počinjenje predmetnog kaznenog djela.

29. Stranke su bile suglasne s čitanjem nalaza i mišljenja vještaka dr. Antonija Alujevića, kao i snimke video nadzora ugostiteljskog objekta „Kala“, te sa pregledom spisa K-12/22. Sud nije našao nužnim pozvati vještaka nalazeći da je Vještačenje izrađeno sukladno pravilima struke i odgovoreno na sva važna pitanja. Stranke nisu imale primjedbe na dani nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Stoga, sud je zaključio da je vještačenje izrađeno sukladno pravilima struke, znanosti i iskustva i ne postoji niti jedna okolnost koja bi vjerodostojnost vještačenja dovela u pitanje.

U odnosu na odredbu pod točkom II.

30. Pri izboru vrste i mjeri kazne sud je cijenio okolnosti navedene u čl. 47. KZ/11.

31. Pri tome je od olakotnih okolnosti na strani optuženika cijenio njegovu kaznenu neosuđivanost, dok naročito otegotnih okolnosti sud nije našao.

32. Sud je optuženiku TŽ, za navedeno kazneno djelo, a na temelju čl. 117. st. 1. Kaznenog zakona/11, izrekao novčana kazna u visini 30 (trideset) dnevnih iznosa, a u iznosu 1.020,00 eura (tisućiidvadeseteura), pri čemu jedan dnevni iznos iznosi 34,00 eura (tridesetičetirieura), a koji iznos je optuženik na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11 dužan platiti u roku od 6 (šest mjeseci) po pravomoćnosti presude. Zaključak suda je da će se ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha izricanja kazneno pravnih mjera, te svrha kažnjavanja.

33. Shodno navedenom, sud nalazi da će se navedenom kazneno pravnom mjerom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno istom utjecati na samog optuženika da više ne čini takva i slična kaznena djela, a ujedno djelovati u smjeru generalne prevencije, tj. utjecati i na druge da ne čine kaznena djela, odnosno jačanju njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja istih, s tim da je prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne, sud uzeo u obzir da je optuženik kazneno neosuđivana osoba.

34. Na temelju čl. 43. st. 1., 2., 3. i 4. KZ/11 ukoliko novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ/11, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada.

35. Na temelju čl. 43. st. 3. KZ/11 ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti sa jednim danom zatvora. U odnosu na odredbu pod točkom III.

36. Obzirom je sud optuženika proglasio krivim to mu je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupku na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08.

37. Na temelju članka 148. stavak 1., u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, optuženik TŽ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 800,00 eura (osamstoeura), od toga iznos od 400,00 eura (četiristoeura) na ime sudsko medicinskog vještačenja, a iznos od 400,00 eura (četristoeura) na ime paušalne svote, dok će o ostalim troškovima sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem. Ocjena je suda da je navedeni trošak odmjeren sukladno obiteljskim i materijalnim prilikama optuženika, duljini, trajanju i složenosti postupka, optuženik je radno sposobna osoba, te da plaćanjem istih neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao ni uzdržavanje njegove obitelji. Zaključak suda je da optuženik troškove u ovako određenoj visini može naknaditi bez opasnosti po svoju egzistenciju i egzistenciju svoje obitelji.

U Splitu 30. listopada 2025.

S U D A C

Katarina Peršen

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- Privatnom tužitelju ŠŽ, [adresa].,

- Opunomoćeniku privatnog tužitelja FŽ, odvj. u [adresa],

- Optuženiku TŽ, Bol, [adresa].,

- branitelju Mladenu Kuzmaniću, odvj. u Splitu,

- u spis.