Poslovni broj: Us I-1053/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice TK, vlasnice obrta [obrt] TK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Ani Perković Žaja, odvjetnici u Splitu, Mažuranićevo šetalište 11, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, zastupanog po opunomoćenici PK, dipl. iur. i zaposlenici tuženika, radi izdavanja rješenja o ispunjavanju minimalnih tehničkih i drugih uvjeta koji se odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva u prodajnim objektima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonica, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. godine, u prisutnosti stranaka, 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: " Usvaja se tužbeni zahtjev i poništava pobijano rješenje Ministarstva gospodarstva, Klasa: UP/II-330-01/24-01/6, Urbroj: 526- 07-02-01-01-25-4 te prihvaća zahtjev tužiteljice TK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za utvrđivanjem ispunjavanja minimalno tehničkih, općih sanitarnih, zdravstvenih i drugih propisanih uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine na malo u izdvojenom pogonu na adresi [adresa], podredno se predmet vraća tuženom upravnom tijelu na ponovno odlučivanje".

Obrazloženje

1. U tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, Klasa: UP/II-330-01/24-01/6, Urbroj: 526-07-02-01-01-25-4, tužiteljica je u bitnom navela: da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo kada je odbilo tužiteljičin zahtjev zato što nije imala pozitivno mišljenje Konzervatorskog odjela za obavljanje djelatnosti trgovine u predmetnom poslovnom prostoru. Poziva se na članak 7. stavak 1. točku 1-20 Pravilnika o minimalnim tehničkim i drugim uvjetima („Narodne novine“. broj: 66/09,108/09,8/10, 108/14). Navodi da novi Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj: 145/24), koji je stupio na snagu nakon donošenja prvostupanjskog rješenja propisuje u članku 74. stavak 2. da se uporaba kulturnog dobra može ograničiti radi sprječavanja promjene namjene u kojem se kulturno dobro dovodi u izravnu opasnost koja može s obzirom na dane okolnosti prouzročiti njegovo oštećenje ili uništenje; da se u konkretnom slučaju radi o djelatnosti ručnog slikanja na svili; da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je nerazumno da bi svileni šalovi iz malene radnje od sedam kvadrata, čija se trgovina odvija ispred vrata apside na Mihovilovoj širini, mogla oštetiti ijednu poru kamena apside, odnosno kulturno dobro dovesti u izravnu opasnost koja može s obzirom na dane okolnosti prouzročiti njegovo oštećenje ili uništenje; da je počinjena povreda odredbi Zakona o općem upravnom postupku jer u obrazloženju rješenja nedostaju razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza kao i razlozi donošenja zaključka tijelom postupka; da je izostao razlog radi kojeg je mišljenje Konzervatorskog odjela prihvaćeno kao negativno za pribavljanje djelatnosti trgovine u predmetnom poslovnom prostoru. Navodi se da Konzervatorski odjel nije dao negativno mišljenje, već je samo svojim mišljenjem ukazao na primjerenu djelatnost koja bi se mogla odvijati na tom području; da je Konzervatorski odjel samo mišljenja da bi primjerenije bilo na tom području ovog zaštićenog kulturnog dobra prezentirati arheološke ostatke nađene na lokalitetu prilikom arheoloških istraživanja; da je nejasno kako je sa navedenim mišljenjem Konzervatorskog odjela prvostupanjsko tijelo i tuženik došlo do zaključka da jednoj kamenoj gotičkoj građevini koja je preživjela stoljeća, potrese i ratove može štetiti lakoća svile i znatiželja turista koji ulaze u apsidu; da je Konzervatorski odjel u Mišljenju upotrijebio komparativ (primjerenija djelatnost), što znači da pozitiv (primjerena djelatnost) je u stvari pozitivno mišljenje Konzervatorskog odjela i da ga je kao takvog u postupku trebalo pravilno i ocijeniti. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se poništi osporeno rješenje tuženika od 14. ožujka 2025. godine te prihvati zahtjev tužiteljice za utvrđivanjem ispunjavanja minimalno tehničkih, općih sanitarnih, zdravstvenih i drugih propisanih uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine na malo u izdvojenom pogonu na adresi [adresa], podredno se predmet vraća tuženom upravnom tijelu na ponovno odlučivanje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se očitovao po tužbenim navodima, ostajući u bitnom kod obrazloženja osporenog rješenja. Navodi da je rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, KLASA:UP/I-612-08/10-06/0234, Urbroj: 532-04-01/4-10-1 od 9. srpnja 2010. godine sama lokacija, ostaci crkve sv. Mihovila, ima status kulturnog dobra, te da osim što je predmetna lokacija pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, da se nalazi unutar zone „A“ Kulturno-povijesne cjeline grada Splita, za koju je rješenjem Ministarstva kulture, KLASA:UP/I-612-08/08-06/0275, URBROJ:532-04-01-04/11-13-17 od 15. svibnja 2013. godine utvrđeno svojstvo kulturnog dobra, te od 1979. godine upisana u UNESCO-vu Listu svjetske baštine; da je predmetna lokacija ujedno i unutar kulturnog dobra „Dioklecijanova palača i srednjovjekovni Split“ koje ima taj status od 2007. godine i upisano je na listu dobara od nacionalnog značenja pod oznakom N-3. Navodi se da je primjena i tumačenje Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj: 145/24) u nadležnosti Ministarstva kulture i medija te je izravna nadležnost Konzervatorskog odjela u Splitu; da je za rješavanje ove upravne stvari odlučujuće da ne postoji suglasnost nadležnog tijela za obavljanje djelatnosti trgovine na predmetnoj lokaciji, čime su navodi tužiteljice u potpunosti promašeni; da iz predmetnog očitovanja Konzervatorskog odjela u Splitu slijedi da je stručno mišljenje toga odjela da bi primjerenije bilo da se na području ovoga pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra prezentiraju arheološki ostaci pronađeni na lokalitetu prilikom arheoloških istraživanja, a kao primjer navodi se sličan lokalitet u zoni "A" Kulturno-povijesne cjeline grada Splita, kapela sv. Arnira (ostatak crkve i samostana sv. Eufemije), zaštićena rješenjem Ministarstva kulture u upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z-3424, pri čemu je kapela zaštićena staklenom stjenkom i u njoj su prezentirani arheološki lokaliteti. Dakle, da se radi o stručnom mišljenju Konzervatorskog odjela u Splitu kao nadležnog tijela, ne proizvoljnom mišljenju nekog nenadležnog tijela; da odredbe članka 7. stavka 1. Pravilnika o minimalnim tehničkim i drugim uvjetima koji se odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva u prodajnim objektima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonica („Narodne novine“, broj: 66/09,108/09,80/10,108/14, u daljnjem tekstu: Pravilnik), određuju uvjete koje moraju ispuniti prodajni objekti, dok se odredbom članka 7. stavak 2. Pravilnika određuje da iznimno od stavka 1. istog članka, prodavaonica ukoliko se nalazi u zgradi koja je registrirana kao povijesno-kulturni objekt ili objektu od posebne ambijentalne vrijednosti, odnosno u zajedničkoj spomeničkoj cjelini, može odgovarajuće odstupiti od MTU, uz prethodno pribavljanje odobrenja sukladno propisima o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara; da iz predmetnog stavka 2. proizlazi da je određeno u kojim slučajevima je moguće odgovarajuće odstupiti od MTU, a ne u kojim slučajevima se traži mišljenje konzervatorskog odjela kakvo je zatraženo od tužiteljice; da je predmetno mišljenje Konzervatorskog odjela u Splitu zatraženo temeljem članka 41. Pravilnika te odredbi posebnog propisa, i to Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj: 69/99,151/03,157/03,100/04,87/09,88/10,61/11,25/12,136/12,157/13,152/14,98/15,1 02/15,44/17,90/18,32/20,62/20,117/21,114/22,145/24), članka 65. istog zakona. Tuženik napominje da kada bi se promjenjivao novi propis koji je trenutno na snazi, dakle, novi Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj: 145/24), koji je stupio na snagu nakon donošenja ovdje osporavanog rješenja, odnosno članak 74. stavak 2. istog, za tužiteljicu nije bilo moguće iznaći povoljnije rješenje odnosno zaobići mišljenje nadležnog Konzervatorskog odjela u Splitu; da je tužiteljica u osporenom rješenju poučena da može od prvostupanjskog tijela ili od Konzervatorskog odjela u Splitu, zatražiti pristup informacijama vezano uz obrte za koje navodi da su prethodno obavljali djelatnost u predmetnom prostoru (dva butika i jedna galerija; da iz sveg navedenog proizlazi da je činjenično stanje potpuno i nedvojbeno utvrđeno i to od više nadležnih tijela, čime su navodi tužiteljice o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju neutemeljeni; da tužiteljica u tužbi navodi da sukladno odredbi članka 74. stavak 2. novog Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj: 145/24) kulturno dobro se ne dovodi u izravnu opasnost koja može s obzirom na dane okolnosti prouzročiti njegovo oštećenje ili uništenje; da se dalje navodi da su prije obrta [obrt] u apsidi djelovala tri obrta, od toga dva butika i jedna galerija i da su sva tri obrta pribavila pozitivno mišljenje Konzervatorskog odjela, odnosno da je prvostupanjsko tijelo to mišljenje uvažilo. Ako Konzervatori u ovom postupku nisu izrijekom utvrdili da je djelatnost štetna za navedeni arheološki lokalitet, po kojem kriteriju je onda odbijen zahtjev za minimalnim tehničkim uvjetima. Svileni predmeti mogu oštetiti polukružni kameni svod uklesan u zid Dioklecijanove palače. Navedeno da se protivi zdravoj logici te je jasno da su pobijano rješenje i konzervatorsko mišljenje doneseni nezakonito i administrativnom manirom.... U vezi navedenih navoda tuženik ističe da je prilikom izrade osporenog rješenja utvrđeno da iz stanja spisa ne slijedi da su pribavljena pozitivna mišljenja za druge poslovne subjekte te da ista ne prileže spisu; da u spis nisu dostavljeni niti su pronađeni dokumenti koji potvrđuju da je Konzervatorski odjel u Splitu izdao prethodno odobrenje za obavljanje djelatnosti obrta u vezi kojeg je ovo tijelo postavilo pitanje, a to je Proizvodno uslužni obrt „ [obrt], vlasnice TKŽ, [adresa] Mihovilova širina, s obzirom da se lokacija iz mišljenja Z- 4641, u Registru kulturnih dobara Ministarstva kulture i medija, u trenutku upita, ilustrira fotografijom na kojoj se u apsidi nalazi prostor i natpis, sada odjavljenog, imenovanog obrta. Nakon izlaska obrta iz predmetne lokacije da nije snimljena nova fotografija kako bi se zamijenila fotografija u Registru kulturnih dobara. Navodi se da je Konzervatorski odjel uputio dopis-stručno mišljenje kao odgovor na upit o mogućnosti organiziranja „Dnevne galerije-Atelijera“ u prostoru apside crkve sv. Mihovila, kojim otklanja takvu mogućnost s obzirom na činjenicu da se radi o prezentiranom arheološkom lokalitetu čiji je najcjelovitije sačuvani dio upravo navedena apsida; da je rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Klasa: UP/612-08/10-06/0234, Urbroj:532- 04-01-01/4-10-1 od 9. srpnja 2010. godine utvrđeno da ostaci [adresa] u [adresa], na lat. čest. 12508 (zk. čest. 1827, Z. U. [broj ZK uloška]) i 13805 (zk.čest.10112/2, Z. U. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina], imaju svojstvo kulturnog dobra; da osim što je predmetna lokacija pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, da se nalazi unutar zone „A“ Kulturno-povijesne cjeline grada Splita, za koju je rješenjem Ministarstva kulture, KLASA:UP/I-612-08/08-06/0275, URBROJ:532-04-01-04/11-13-17 od 15. svibnja 2013. godine utvrđeno svojstvo kulturnog dobra, te od 1979 godine upisana u UNESCO-u Listu svjetske baštine; da je predmetna lokacija ujedno i unutar kulturnog dobra „Dioklecijanova palača i srednjovjekovni Split“ koje ima taj status od 2007. godine i upisano je na listu dobara od nacionalnog značenja pod oznakom N-3; da prema očitovanju Konzervatorskog odjela u Splitu da zaštitni i drugi radovi na kulturnom dobru u unutar prostornih međa se mogu poduzeti samo uz prethodno odobrenje nadležnog tijela, a vlasnik i drugi imatelj kulturnog dobra je dužan provoditi sve mjere zaštite koje se odnose na održavanje predmetnog kulturnog dobra, koje odredi nadležno tijelo. Tuženik je predložio da se odbije tužbeni zahtjev.

3. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA:UP/II-330-01/24-01/6, URBROJ: 526-07-02-01-01-25-4 od 14. ožujka 2025. godine odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu, KLASA:UP/I-330-02/24-0002/0014, URBROJ:2181/1-05-01/08-24-0004 od 22. srpnja 2024. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđivanjem ispunjavanja minimalno tehničkih, općih sanitarnih, zdravstvenih i drugih propisanih uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine na malo u izdvojenom pogodu na adresi [adresa].

4. Na ročištu od 30. rujna 2025. godine opunomoćenica tužitelja je iskazala da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te da ustraje u prijedlogu da se sasluša tužiteljicu. Opunomoćenica tuženika je izjavila da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

Sud je odbio prijedlog da sasluša tužiteljicu jer je ocijenjeno da je saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez provođenja predloženog saslušanja.

5. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenja tuženika od 14. ožujka 2025. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis i spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem od 22. srpnja 2024. godine pravilno i zakonito odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđivanjem ispunjavanja minimalno tehničkih, općih sanitarnih, zdravstvenih i drugih propisanih uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine na malo u izdvojenom pogodu na adresi [adresa].

8. Među strankama je prvenstveno sporno da li u konkretnom slučaju su bili ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o ispunjavanju minimalno tehničkih, općih sanitarnih, zdravstvenih i drugih propisanih uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine na malo u izdvojenom pogodu na adresi [adresa]. odnosno da li je tužiteljičin zahtjev osnovan.

9. Prema stanju spisa proizlazi: da je tužiteljica dana 16. travnja 2024. godine predala zahtjev za utvrđivanjem MTU, zajedno sa preslikom Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 25. studenog 2022. godine i Anex ugovora broj 1/23 od 30. listopada 2023. godine, sklopljene sa GK iz [adresa], presliku pravomoćne Uporabne dozvole za građevinu izdanu 15. veljače 1968. godine, te izvještaj o provjeravanju električnih instalacija.

10. Prvostupanjsko tijelo je postupajući po tužiteljičinom zahtjevu dana 09. svibnja 2024. godine izvršilo očevid te između ostalog utvrdilo da se predmetni prostor izdvojenog pogona obrta nalazi u apsidi zgrade koja ima svojstvo kulturnog dobra i da je pod zaštitom konzervatora.

11. S obzirom da je očevidom utvrđeno da predmetni prostor ima svojstvo kulturnog dobra i da je pod zaštitom konzervatora, Zapisnikom o očevidu je zatraženo da se u roku od 15 dana od potpisivanja Zapisnika, dostavi suglasnost Konzervatorskog odjela za obavljanje djelatnosti trgovine u predmetnom poslovnom prostoru.

12. Tužiteljica je dana 12. srpnja 2024. godine dopunila zahtjev te dostavila Mišljenje za „Suglasnost za obavljanje djelatnosti izdano od Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Splitu od 04. lipnja 2024. godine, iz kojeg je vidljivo da obavljanje tražene djelatnosti nije moguće odobriti s obzirom na činjenicu da se radi o prezentiranom arheološkom lokalitetu čiji je najcjelovitiji sačuvani dio upravo navedena apsida.

13. Slijedom navedenog prvostupanjsko tijelo je odbilo zahtjev tužiteljice polazeći od odredbe članka 13. stavka 1. Zakona o trgovini, zatim članka 7. stavak 2. Pravilnika o minimalnim tehničkim i drugim uvjetima koji se odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva u prodajnim objektima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonice, te iz razloga što se temeljem posebnog propisa odnosno, u trenutku donošenja rješenja važećeg, članka 65. stavak 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

14. Prema članku 12. Zakona o trgovini („Narodne novine“, broj: 87/08,116/08,76/09,114/11,68/13,30/14,32/19,98/19,32/20. i 33/23) za obavljanje djelatnosti trgovine moraju biti ispunjeni minimalni tehnički uvjeti kojima moraju udovoljavati prodajni objekti, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina, te drugi uvjeti propisani posebnim propisom, s obzirom na oblik i način obavljanja trgovine, odnosno opći sanitarni i zdravstveni uvjeti, sukladni propisima o hrani kojima moraju udovoljavati prodajni objekti, oprema, sredstva i osobe koje neposredno posluju s robom koja može utjecati na zdravlje ljudi sukladno posebnim propisima (MTU).

15. Člankom 7. stavka 1. Pravilnika o minimalnim tehničkim i drugim uvjetima koji se odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva u prodajnim objektima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonica („Narodne novine“, broj: 66/09,108/09, 80/10,108/14, u daljnjem tekstu: Pravilnik), određuju uvjete koje moraju ispuniti prodajni objekti. Stavkom 2. istog članka Pravilnika određuje se da iznimno od stavka 1. istog članka, prodavaonica ukoliko se nalazi u zgradi koja je registrirana kao povijesno-kulturni objekt ili objektu od posebne ambijentalne vrijednosti, odnosno u zajedničkoj spomeničkoj cjelini, može odgovarajuće odstupiti od MTU, uz prethodno pribavljanje odobrenja sukladno propisima o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

16. Prema stanju spisa proizlazi da je rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Klasa: UP/612-08/10-06/0234, Urbroj:532-04-01-01/4-10-1 od 9. srpnja 2010. godine utvrđeno da ostaci [adresa] u [adresa], na lat. čest. 12508 (zk.čest. 1827, Z. U. [broj ZK uloška]) i 13805 (zk.čest.10112/2, Z. U. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina], imaju svojstvo kulturnog dobra.

Također iz spisa proizlazi da predmetna lokacije je pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, već da se nalazi unutar zone „A“ Kulturno-povijesne cjeline grada Splita, za koju je rješenjem Ministarstva kulture, KLASA:UP/I-612-08/08-06/0275, URBROJ:532-04-01-04/11-13-17 od 15. svibnja 2013. godine utvrđeno svojstvo kulturnog dobra, te od 1979 godine upisana u UNESCO-u Listu svjetske baštine. Isto tako proizlazi da je predmetna lokacija ujedno i unutar kulturnog dobra „Dioklecijanova palača i srednjovjekovni Split“ koje ima taj status od 2007. godine i upisano je na listu dobara od nacionalnog značenja pod oznakom N-3.

17. Prema stanju spisa proizlazi da je za rješavanje ove upravne stvari odnosno donošenju/nedonošenju rješenja o ispunjavanju minimalno tehničkih, općih sanitarnih, zdravstvenih i drugih propisanih uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine na malo u izdvojenom pogodu na adresi [adresa], s obzirom na lokalitet predmetnog objekta i da se radi pojedinačno zaštićenom kulturnom dobru te da je cijeli lokalitet pod zaštitom, odlučujuće bilo očitovanje – Mišljenje Konzervatorskog odjela u Splitu koje je pribavljeno u postupku rješavanje tužiteljičinog zahtjeva.

18. Konzervatorski odjel u Splitu je kao nadležno tijelo po pitanju kulturne zaštite izradio svoje stručno mišljenje, te se sadržajem tom mišljenja otklanja mogućnost s obavljanja navedene djelatnosti u predmetnom prostoru (objektu), obzirom na činjenicu da se radi o prezentiranom arheološkom lokalitetu čiji je najcjelovitije sačuvani dio upravo navedena apsida, te u prilog navedenog stava se u mišljenju primjerice navode aktivnosti (djelatnosti) koje bi se mogle obavljati u predmetnom objektu (izlaganje arheoloških nalaza sa predmetnog lokaliteta.

19. Ukazati je da primjena i tumačenje Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara je u nadležnosti Ministarstva kulture i medija je izravna nadležnost Konzervatorskog odjela u Splitu, koji je u konkretnom slučaju kao nadležno tijelo dao svoje stručno mišljenje koje je bilo osnova prvostupanjskom tijelu da odbijanje tužiteljičinog zahtjeva.

Kako ne postoji suglasnost nadležnog tijela-Konzervatorskog odjela u Splitu za obavljanje djelatnosti trgovine na predmetnoj lokaciji, navodi tužiteljice su neosnovani.

20. Predmetno mišljenje Konzervatorskog odjela u Splitu zatraženo temeljem članka 41. Pravilnika te odredbi posebnog propisa, i to: Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj: 69/99,151/03,157/03, 100/04,87/09,88/10, 61/11,25/12,136/12,157/13,152/14,98/15,102/15,44/17,90/18,32/20,62/20,117/21,11 4/22,145/24), članka 65. istog Zakona, je je u postupku (očevidom) utvrđeno da je predmetni objekt (prostor) zaštićeno kulturno dobro.

21. Tužbenim navodima se ukazuje da je u postupku trebalo primijeniti "novi" Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj: 145/24), koji je stupio na snagu nakon donošenja prvostupanjskog rješenja. Međutim, istaći je da i kada bi se primijenio "novi" Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj: 145/24), odnosno članak 74. stavak 2. istog, za tužiteljicu nije bilo moguće iznaći povoljnije rješenje odnosno zaobići mišljenje nadležnog Konzervatorskog odjela u Splitu.

22. Tužbeni navod da je prije početka rada tužiteljičinog obrta [obrt], i navedenom prostoru djelovala tri obrta od toga dva butika i jedna galerija i da su sva tr obrta pribavila pozitivno mišljenje Konzervatorskog odjela, odnosno da je pribavljena mišljenja prvostupanjsko tijelo uvažilo, ne može se prihvatiti jer se radi o drugim postupcima. Navedeni navodi se ne mogu prihvatiti obzirom da iz stanja spisa ne slijedi da su pribavljena pozitivna mišljenja za druge poslovne subjekte te da ista ne prileže spisu. U spis nisu dostavljeni niti su pronađeni dokumenti koji potvrđuju da je Konzervatorski odjel u Splitu izdao prethodno odobrenje za obavljanje djelatnosti navedenih obrta.

23. Tuženik je u odgovoru na tužbu se detaljno osvrnuo na predmet upravnog spora i iznio stavove koje u potpunosti prihvaća o Sud.

24. Cijeneći sve iznijeto Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 30. listopada 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126. st.6. ZUS-a).

DNA:

- opun. tužiteljice, Ani Perković Žaja, Split, Mažuranićevo šetalište 11,

- tuženiku Ministarstvo gospodarstva Zagreb, Ulica grada Vukovara 78,

- u spis.