Poslovni broj: Us I-2789/2024-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice GC, Golubić [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćniku Ivanu Šalini, odvjetniku u Zadru, Ul. J.D. Matejeva 3, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Stjepana Radića 30, Šibenik, OIB: 33706439962, zastupanog po službenoj osobi OC, višem poljoprivednom inspektoru državnog inspektorata, radi inspekcijskog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 2. listopada 2025. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice Mije Rajić, odvjetnice u OD Budimir i partneri Split i službene osobe tuženika, 30. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Klasa:
UP/I-320-02/24-13/37, Urbroj: 443-02-03-21-24-1 od 24. listopada 2024. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak i odlučivanje.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-320-02/24-13/37, Urbroj: 443-02- 03-21-24-1 od 24. listopada 2024. točkom 1. izreke naređuje se pčelaru GC, ovdje tužiteljici, Evidencijski broj pčelara: 2127644, da svoj pčelinjak od 30 pčelinjih zajednica na lokaciji Golubić Gornji, zaseok [adresa], Grad Obrovac, postavi dovoljno udaljeno od ruba javnog puta, odnosno od međe tuđeg zemljišta sukladno članku 3. stavak 7. i stavak 11. Pravilnika o držanju pčela i katastru pčelinje paše (Narodne novine, broj 18/08, 29/13, 42/13, 63/14; dalje: Pravilnik), u svezi članka 24. Zakona o uzgoju domaćih životinja (Narodne novine broj 115/18, 52/2021; dalje: Zakon); točkom 2. izreke naređuje se pčelaru GC, ovdje tužiteljici, da nakon izvršenja točke 1. tog rješenja, na vidljivom mjestu označi vlasništvo pčelinjaka, pločom pravokutnog oblika koja ne smije biti manja od 20 x 30 cm, i na kojoj mora biti čitko ispisano ime i prezime, odnosno naziv tvrtke, adresa, telefonski broj pčelara te broj pčelinjaka iz Evidencije pčelara pčelinjaka, sukladno članku 12. Pravilnika u svezi članka 24. Zakona; točkom 3. izreke rješenja određen je rok izvršenja rješenja od devedeset (90) dana od primitka pisanog otpravka tog rješenja.
2. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužiteljica u bitnom navodi da je dana 23. listopada 2024. obavljen inspekcijski nadzor provjere na pčelaru- tužiteljici, te da je sačinjen nalaz koji je potpisala i tužiteljica. Međutim, kada je kasnije čitala navedeni nalaz da je primijetila da je zaključak inspektora temeljem očevida na licu mjesta pogrešan u dijelu gdje se navodi da je javni put udaljen 18 m od izletne staze pčelinjaka. Očito je da je tužiteljica bila malo frustrirana ili uzbuđena iznenadnim dolaskom inspektora tuženika, pa u tom trenutku nije reagirala na propust samog inspektora. Naime, spomenuta udaljenost pčelinjaka od 18 m od javnog puta nije točan podatak, jer je navedenih 18 m ustvari udaljenost pčelinjaka od trenutno postavljene žičane ograde dvorišta, a ne do ivice javnog puta. Po mišljenju tužiteljice, udaljenost javnog puta od izletne strane pčelinjaka, pored spomenutih 18 m (do žičane ograde dvorišta) najmanje još 3 m do ivice javnog puta. Kada se govori o javnom putu i navedenoj udaljenosti, tada treba navesti da su pored puta zasađena stabla, koja svojim postojanjem tamo na licu mjesta gdje se nalaze, gdje su niknula i izrasla, doprinose ovoj udaljenosti, sve u smislu odredbe čl. 3. st. 7. i st. 11. Pravilnika. Ovo je u ovom trenutku, u odnosu na pobijano rješenje jedan netočan podatak koji je jako bitan u odnosu na toč. I. pobijanog rješenja. Da je na licu mjesta inspektora prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora vodio računa o udaljenosti od 18 m od izletne strane pčelinjaka do dvorišne ograde i udaljenosti od dvorišne ograde do samog javnog puta, utvrdio bi da je ta udaljenost veća od 20 m, koja udaljenost je minimalna za potrebitu udaljenost od izletne strane pčelinjaka do javnog puta ili međe tuđeg zemljišta. Utoliko je, po mišljenju tužiteljice osporeno rješenje, odnosno izreka rješenja u protivnosti sa stvarnim stanjem, zbog kojeg propusta ovo rješenje nije moguće ispitati. Dapače, očito je da je, slijedom naprijed navedenoga činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u odnosu na ovu odlučnu činjenicu za izdavanje bilo kakve naredbe tužiteljici, jer tužiteljica drži, a polazeći od naprijed navedenog, da nije bilo razloga za inspekcijski nadzor povodom za nju anonimne prijave, odnosno kada je već nadzor obavljen, da je trebalo točno utvrditi udaljenost izletne strane pčelinjaka do javnog puta, odnosno međe tuđeg zemljišta, podrazumijevajući pod tim zemljištem javno prometnu površinu koja je u općoj upotrebi. Slijedom naprijed navedenoga, očito je da je od strane tuženika i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Stoga tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak i odlučivanje.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je dana 23. listopada 2024. Viši poljoprivredni inspektor tuženika obavio inspekcijski nadzor na lokaciji Golubić Gornji, zaseok [adresa], Grad Obrovac u predmetu kontrole postavljanja pčelinjaka, a o čemu je sastavljen zapisnik Klasa: 320-02/24-13/352, Urbroj: 443-02-03-21-24-2. Navodi da je u prisustvu tužiteljice i ŽC, povjerenika pašnog reda UP „Vrijesak“ Gračac obavljen nadzor i utvrđene činjenice koje su bile relevantne za donošenje osporenog rješenja, a da tužiteljica nije imala niti jednu primjedbu na zapisnik u pogledu bilo koje činjenice koja je utvrđivana. U tužbi tužiteljica navodi da je tuženik krivo izmjerio udaljenost od izletne strane pčelinjaka do ruba javnog puta i to po navodu tužiteljice inspektor nije uračunao dodatna 3 metra (ukupno po tužiteljici trebalo biti 21 metar). Tuženik navodi da je odredbom članka 3. stavka 7. Pravilnika propisano da kada stacionirani pčelinjak broji od 21 do 100 pčelinjih zajednica udaljenost od izletne strane do ruba javnog puta mora biti najmanje 50 metara, a od mede tuđeg zemljišta najmanje 20 metara. Dakle, da je nesporno je da je predmetni stacionirani pčelinjak (koji broji 30 pčelinjih zajednica, a što je po Pravilniku u rasponu od 21 do 100 pčelinjih zajednica) udaljen od izletne strane do ruba javnog puta manji od pedeset metara. Sve kad bi sud poklonio vjeru tužiteljice, tužba je u cijelosti neosnovana. Nadalje, odredbom članka 3. stavak 11. istog Pravilnika propisano je da kada je udaljenost stacioniranog pčelinjaka koji broji od 21 do 100 pčelinjih zajednica u naseljenom mjestu manja od propisanih udaljenosti iz stavka 7. ovog članka, pčelinjak mora biti ograđen zaštitnom ogradom (zid, puna ograda, gusta živica) višom od 2 metra. Ova ograda mora biti sa svih strana pčelinjaka 4 metra duža od ruba izletne strane pčelinjaka i postavljena najmanje 20 metara od izletne strane. Primjena čl. 3. st. 11. u ovoj pravnoj stvari nije primjenjiv kod tužiteljice iz razloga što je pčelinjak postavljen u vlastitom vrtu, odnosno okućnici, na način da je udaljen od međe tuđeg posjeda bočno, lijevo 1 metar. Ta udaljenost bočno od jednog metra nije dovoljna jer je navedenom odredbom propisana minimalna udaljenost od 4 metra. Dakle, na predmetnom terenu u posjedu tužiteljice ne postoji ograda u propisanom obliku, te se zasađena stabla nikako ne mogu smatrati ogradom. Osobito, udaljenost pčelinjaka od međe tuđeg posjeda bočno, lijevo 1 metar, onemogućava postavljanje bilo kakve zaštitne ograde sukladne Pravilniku. Dakle, tužba u ovoj pravnoj stvari je u cijelosti neosnovana, nepotrebna i protivna načelima ekonomičnosti, te je tužiteljica imala mogućnost sve prigovore staviti na zapisnik tijekom inspekcijskog nadzora (kada bi joj isti dao dodatna pojašnjena), te stoga se predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
4. Podneskom od 24. srpnja 2025. tužiteljica se očitovala u odnosu na navode iz odgovora na tužbu tuženika navodeći u bitnom da u cijelosti ustraje u tužbi i tužbenom zahtjevu, drži da tuženik navodima iz odgovora na tužbu, u kojima u bitnom ponavlja navode iz zapisnika inspektora koji je obavio očevid na licu mjesta, doveo u sumnju činjenične navode od strane tužiteljice. Ističe da je nebitan navod u odgovoru na tužbu kada ističe da je tužiteljica propustila da odmah nakon obavljenog očevida i primitka primjerka zapisnika nije ništa prigovorila. Ističe da je očevid obavljen u predjelu Golubića Gornjeg na adresi [adresa], odnosno u mjestu i na mjestu gdje od 1992. nema žive duše i jedino nešto što je živo na tom području jeste pčelinjak tužiteljice. Stoga tužiteljica postavlja s pravom pitanje da li se njen pčelinjak nalazi u naseljenom mjestu ili u nenaseljenom mjestu. Nema stanovnika, nema ni domaće stoke, a divljim životinjama na raspolaganju je ukupna površina tamošnjeg predjela. Tužiteljica drži da je poprilično nejasno navedeno u toč. 6.), 7.) i 10.) Zakona o uzgoju domaćih životinja, a kako se državni inspektor poziva upravo na odredbe toga Zakona, to onda, uvjetno rečeno, ne može prihvatiti nalaz i mišljenje državnog inspektora. Pored navedenoga u tužbi ističe da je zemljani teren gdje se nalazi pčelinjak tužiteljice karakterističan po visinskoj razlici nivoa na kojemu se nalazi pčelinjak, različiti do 3 m u odnosu na nivo na kojemu se nalazi pčelinjak. O toj razlici i konfiguraciji terena ništa se ne govori u zapisniku, niti se s tim podatkom državni inspektor služio prilikom očevida, a to tužiteljica drži bitnim. Nadalje, što se tiče izletne staze o kojoj se u pobijanom rješenju u zapisniku u očevidu govori, tužiteljica ističe da izletna staza prema nečijoj drugoj nekretnini nije ovdje upitna, niti uvjetuje donošenje bilo kakvog zaključka. Drži, da bi bilo nužno poništiti utuženo rješenje i odlučiti provesti očevid na licu mjesta, kada će se i od strane suda uočiti nedostaci, odnosno propusti obavljenog posla od strane državnog inspektora. Kako nema nitko naseljen u mjestu, onda se ne može govoriti o izletnoj strani okrenutoj prema tuđem zemljištu ni u kom slučaju. U odnosu na javni put već je u tužbi navedeno pitanje udaljenosti javnog puta i načina kako je državni inspektor pogrešno tu činjenicu konstatirao i cijenio. Konačno, radi lakšeg pojašnjenja i detaljnijeg pojašnjena tužiteljica je mišljenja da bi bilo nužno nju osobno saslušati u svojstvu stranke na sporne okolnosti, jer ovo do sada što joj se stavlja na teret, je površno i netočno utvrđeno, a jako je bitno za ovaj postupak i konačnu odluku nadležnog tijela uprave.
5. U sporu je održavanjem rasprave 2. listopada 2025., te razmjenom podnesaka strankama, omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje: ZUS), a na kojoj je zamjenica opunomoćenika tužitelja navela da ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva kao i kod prijedloga da se obavi očevid na licu mjesta radi utvrđenja nivelacije terena na kojemu se nalazi pčelinjak te saslušanju tužiteljice. Ustraje i kod prigovora da mjesto gdje se nalazi pčelinjak nije naseljeno mjesto.
5.1. Opunomoćenik tuženika je na ročištu za raspravu naveo da u cijelosti ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu. Ističe da je iz spisu priležećeg zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru u cijelosti pravilno utvrđeno činjenično stanje, te obzirom na utvrđeno da nema mogućnosti da predmetni pčelinjak ostane na istom mjestu, a da se udovolji zakonskim uvjetima. Ističe kako se u konkretnom slučaju radi o pčelinjaku koji je postavljen u vrtu odnosno okućnici na način da je udaljen od međe tuđeg posjeda 1 metar, ističe da se radi o terenu na kojem se nalaze dvije kuće u različitom vlasništvu. Vezano uz prigovore tužiteljice je li riječ o naseljenom ili nenaseljenom mjestu da se isto utvrđuje odlukama jedinice lokalne samouprave te da isto nije od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari obzirom da je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti iz Pravilnika o držanju pčela i katastru pčelinje paše. Nadalje, vezano uz prigovore tužiteljice da udaljenost pčelinjaka od javnog puta nije 18 metara kako je utvrđeno na zapisniku, već da bi isto iznosilo 21 metar, nije od utjecaja obzirom da su skladno važećim odredbama udaljenost od javnog puta mora iznositi najmanje 50 metara. Nadalje, obzirom na mjesto gdje se nalazi predmeti pčelinjak, a to je na udaljenosti od 1 metra od ograde, da nikako nije u mogućnosti udovoljiti zakonskim uvjetima obzirom da izletna strana mora iznosi najmanje 4 metra bočno od izletne strane pčelinjaka. Glede prigovora u svezi nivelacije terena te predloženog dokaza očevidom na licu mjesta, ističe da isto drži nepotrebnim obzirom da je na zapisniku utvrđena nivelacija terena te se ponovnim očevidom ništa drugačije činjenično ne bi utvrdilo.
5.2. Zamjenica opunomoćenika tužiteljice je potom osporila iznesene navode tuženika u dijelu u kojem su oni u suprotnosti s navodima tužiteljice.
6. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice za provođenjem dokaza očevidom na licu mjesta na predložene okolnosti, te dokaz saslušanjem tužiteljice, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom.
8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
9. Tužiteljica je zatražila i popisala troškove upravnog spora, dok tuženik nije zatražio niti popisao troškove upravnog spora.
10. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
12. Među strankama nije sporno da je dana 23. listopada 2024. tuženik obavio inspekcijski nadzor pčelinjaka tužiteljice na lokaciji Golubić Gornji, zaseok [adresa], Grad Obrovac, te da je o provedenom inspekcijskom nadzoru sastavljen zapisnik.
13. Sporno je među strankama je li pravilno i zakonito osporeno rješenje tuženika.
14. Iz spisu priležećeg zapisnika tuženika Klasa: 320-02/24-13/352, Urbroj: 443- 02-03-21-24-2 od 23. listopada 2024. razvidno je da je obavljen inspekcijski nadzor na pčelaru, tužiteljici, te da je predmet inspekcijskog nadzora kontrola postavljanja pčelinjaka, te da su provedbi nadzora nazočni tužiteljica i ŽC, povjerenik pašnog reda UP „Vrijesak“ Gračac. Neposrednim nadzorom je utvrđeno da je na predjelu Golubić Gornji, zaseok [adresa], Grad Obrovac, zatečen pčelar GC, Evidencijski broj pčelara: 2127644, ovdje tužiteljica, na pčelinjaku od 30 pčelinjih zajednica, A2 košnice. Pčelinjak je postavljen u vlastitom vrtu, odnosno okućnici, na način da je udaljen od međe tuđeg posjeda bočno, lijevo 1 metar. Izletna strana je okrenuta prema staroj kući, koja je u posjedu samog pčelara. Teren je ispred pčelinjak nagnut prema dolje tako da je sljeme stare kuće 6 metara udaljeno od izletne strane, te 1,5 metar je sljeme visoko u odnosu na visinu postavljenog pčelinjaka. Javni put je udaljen 18 metara od izletne strane pčelinjaka. Kako je teren nagnut, strmo, prema javnom putu, sam javni put je oko 7 metara na nižoj nadmorskoj visini od visine na kojoj je postavljen pčelinjak. Nazočni pčelar nije označi vlasništvo pčelinjaka na vidljivom mjestu, pločom pravokutnog oblika koja ne smije biti manja od 20 x 30 cm, i na kojoj mora biti čitko ispisano ime i prezime, odnosno naziv tvrtke, adresa, telefonski broj pčelara te broj pčelinjaka iz Evidencije pčelara i pčelinjaka, sukladno članku 12. Pravilnika u svezi članka 24. Zakona o uzgoju domaćih životinja. U neposrednoj blizini predmetnog pčelinjaka pčelar je osigurao higijenski ispravno pojilište za pčele. Nazočni pčelar je izjavio da je njegov pčelinjak uredno evidentiran u Evidenciju pčelara i pčelinjaka u Republici Hrvatskoj, sa 24 pčelinjih zajednica, te je inspektoru predočio obrasce Godišnju dojavu broja pčelinjih zajednica, kao i Upis u Evidenciju pčelara i pčelinjaka potpisanu od strane ŽC, povjerenika pašnog reda UP Vrijesak Gračac. U navedenom obrascu je prijavljeno 24 pčelinje zajednice. Sve navedeno je i potvrdio nazočni povjerenik. Navedeni zapisnik je tužiteljica potpisala bez stavljanja ikakvih primjedbi.
15. Odredbom članka 4. Zakona propisano je da nadležno tijelo za provedbu tog Zakona i uredbe iz članka 2. stavka je ministarstvo nadležno za poljoprivredu.
16. Prema članku 24. stavku 1. Zakona pčelar je fizička ili pravna osoba koja se bavi uzgojem i/ili držanjem pčela. Stavkom 5. istog članka propisano je da pčelinjaci moraju biti smješteni u prostoru tako da udovoljavaju minimalnim udaljenostima od drugih objekata u prostoru i moraju biti označeni, dok je stavkom 6. istog članka propisano da način držanja pčela, prijevoz pčela, edukaciju pčelara, minimalne međusobne udaljenosti i udaljenosti pčelinjaka od drugih objekata u prostoru i provedbu pašnog reda propisuje ministar pravilnikom iz članka 22. stavka 4. ovoga Zakona.
17. Člankom 1. Pravilnika propisano je da se istim utvrđuju uvjeti za smještaj pčelinjaka, način preseljenja pčela, uvjeti držanja i iskorištavanja pčela, zaštita pčela, uspostava i vođenje katastra pčelinjih paša, priprema i provedba pašnoga reda, način gospodarenja i iskorištavanja pčelinjih paša u okviru pašnoga reda, obveze korisnika pašnoga reda, praćenje i nadzor katastra i pašnog reda, te uspostava Evidencije pčelara i pčelinjaka.
18. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Pravilnika pčelar je dužan postaviti pčelinjak sukladno odredbama ovoga članka u odnosu na susjede, prolaznike, domaće životinje i javni promet.
18.1. Stavkom 7. istog članka propisano je da kada stacionarni pčelinjak broji od 21 do 100 pčelinjih zajednica udaljenost od izletne strane do ruba javnog puta mora biti najmanje 50 metara, a od međe tuđeg zemljišta najmanje 20 metara.
18.2. Stavkom 11. istog članka propisano je da kada je udaljenost stacionarnog pčelinjaka koji broji od 21 do 100 pčelinjih zajednica u naseljenom mjestu manja od propisanih udaljenosti iz stavka 7. ovoga članka, pčelinjak mora biti ograđen zaštitnom ogradom (zid, puna ograda, gusta živica) višom od 2 metra. Ova ograda mora biti sa svih strana pčelinjaka 4 metara duža od ruba izletne strane pčelinjaka i postavljena najmanje 20 metara od izletne strane.
19. Prema odredbi članka 12. Pravilnika pčelar nakon postavljanja selećeg pčelinjaka na stajalište, mora odmah na vidljivom mjestu označiti vlasništvo pčelinjaka, pločom pravokutnog oblika koja ne smije biti manja od 20 x 30 cm, i na njoj mora biti čitko ispisano ime i prezime, odnosno naziv tvrtke, adresa, telefonski broj pčelara te broj pčelinjaka iz Evidencije pčelara i pčelinjaka.
20. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske i podzakonske odredbe, po ocijeni ovog Suda, pravilno i zakonito je osporeno rješenje tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
21. Naime, kako iz dokumentacije priložene spisu predmeta i to spisu priležećeg zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru tuženika od 23. listopada 2024., a kojeg ovaj Sud kao javnu ispravu, prihvaća istinitim i vjerodostojnim, a na koji tužiteljica nije imala prigovora niti primjedbi, nedvojbeno proizlazi da na predjelu Golubić Gornji, zaseok [adresa], Grad Obrovac, zatečen pčelar GC, Evidencijski broj pčelara: 2127644, ovdje tužiteljica, na pčelinjaku od 30 pčelinjih zajednica, A2 košnice; da je pčelinjak postavljen u vlastitom vrtu, odnosno okućnici, na način da je udaljen od međe tuđeg posjeda bočno, lijevo 1 metar; izletna strana je okrenuta prema staroj kući, koja je u posjedu samog pčelara; da je teren ispred pčelinjak nagnut prema dolje tako da je sljeme stare kuće 6 metara udaljeno od izletne strane, te 1,5 metar je sljeme visoko u odnosu na visinu postavljenog pčelinjaka; da je javni put udaljen 18 metara od izletne strane pčelinjaka; kako je teren nagnut, strmo, prema javnom putu, sam javni put je oko 7 metara na nižoj nadmorskoj visini od visine na kojoj je postavljen pčelinjak; da tužiteljica nije označila vlasništvo pčelinjaka na vidljivom mjestu, pločom pravokutnog oblika koja ne smije biti manja od 20 x 30 cm, i na kojoj mora biti čitko ispisano ime i prezime, odnosno naziv tvrtke, adresa, telefonski broj pčelara te broj pčelinjaka iz Evidencije pčelara i pčelinjaka, to je prema ocjeni ovog Suda, pravilno tuženik donio osporeno rješenje pozivom na naprijed citirane odredbe.
22. Vezano za prigovore tužiteljice da udaljenost pčelinjaka od javnog puta nije 18 metara kako je utvrđeno provedenim inspekcijskim nadzorom i utvrđeno na zapisnik, već da bi isto iznosilo još najmanje 3 metra odnosno ukupno 21 metar, za navesti je da isto nije od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari obzirom da su skladno važećim naprijed citiranim odredbama udaljenost od javnog puta mora iznositi najmanje 50 metara (članak 3. stavak 7. Pravilnika).
23. Nadalje, glede prigovora tužiteljice u pogledu nivelacije terena odnosno da ista nije utvrđena provedenim inspekcijskim nadzorom, za navesti je da navedeni prigovor nije osnovan, obzirom da je iz spisu priležećeg zapisnika tuženika od 23. listopada 2024. razvidno da je utvrđena nivelacija terena.
24. Glede ostalih prigovora iznesenih u tužbi i tijekom ovog spora (je li riječ o naseljenom mjestu, udaljenosti od druge nekretnine, izletnoj strani) za navesti da isti nisu osnovani obzirom da je iz priležećeg zapisnika tuženika jasno razvidno da se predmetni pčelinjak nalazi u mjestu Golubić Gornji, zaseok [adresa], da je isti postavljen postavljen u vrtu tužiteljice, odnosno okućnici, na način da je udaljen od međe tuđeg posjeda bočno, lijevo 1 metar, a da je izletna strana je okrenuta prema staroj kući, koja je u posjedu samog pčelara; da je teren ispred pčelinjak nagnut prema dolje tako da je sljeme stare kuće 6 metara udaljeno od izletne strane, te 1,5 metar je sljeme visoko u odnosu na visinu postavljenog pčelinjaka.
25. Slijedom navedenog, imajući u vidu podatke spisa predmeta, stav je ovog Suda da je tuženik na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, te donio na zakonu osnovano rješenje, upravo suprotno tužbenim prigovorima. Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
26. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je i odlučeno pod točkom I. izreke presude.
27. Tužiteljici, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubila, a radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Splitu 30. listopada 2025.
S U T K I NJ A
Danijela Čipčić Buzov
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- Tužiteljici, po opunomoćeniku
- tuženiku,
- u spis.