Poslovni broj: Us I-2915/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ER, [adresa], Islam Grčki, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Ivanu Šalini, odvjetniku u Zadru, Ul. J. D. Matejeva 3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćenici GR (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi konvalidacije staža, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenice tuženika i u odsutnosti tužiteljice, 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-10/24- 02/03616621173, Urbroj: 341-99-11/2-24-5487 od 15. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 140-10/24-02/03616621173, Urbroj: 341-99-11/2-24-5487 od 15. studenog 2024. je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I 140-10/24-02/03616621173, Urbroj: 341-24-11/2-24-10702 od 4. srpnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice da joj se u mirovinski staž kao staž osiguranja prizna vrijeme provedeno u obavljanju djelatnosti individualnog poljoprivrednika na području Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naorda od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika iz svih zakonom predviđenih razloga tužiteljica u bitnom iznosi sadržaj obrazloženja osporenog rješenja, te navodi da u situaciji kada nije utvrđeno postojanje evidencije tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na područjima RH koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995., tuženik da je trebao cijeniti postojeće dokaze u spisu, odnosno zdravstvenu knjižicu tužiteljice, sve tri priložene i dostavljene izjave svjedoka, kao i podatke o posjedu VR, tužiteljičinog pokojnog svekra s kojim su ona i njen suprug SR i njihova zajednička djeca bili članovi obitelji pok. VR. Ako je već tužiteljica uspjela nekako sačuvati svoju zdravstvenu knjižicu izdanu od strane tijela uprave SAO Krajine, onda je to trebalo prihvatiti kao dokaz. U neredu u kojemu su se zatekli, u tijeku Domovinskog rata, prilikom akcije Maslenica, kada su napustili rodni dom, onda je za pretpostaviti da drugu dokumentaciju nije mogla priložiti. To što ju je zagubila prilikom napuštanja rodnog mjesta, trebalo bi joj honorirati u pozitivnom pravcu, a ne negativno kako to činí tuženik. Isto tako, izjave svjedoka koji su svoje izjave ovjerili kao istinite su date od strane mještana tužiteljice koji su s njom odrasli i živjeli u istom mjestu, i kojima su okolnosti na koje su se očitovali itekako dobro poznate. U obrazloženju se navodi da bi izjave svjedoka bile neki dodatni dokaz, što je poprilično nejasno, ali je sigurno i ustaljeno u praksi, da kada se već materijalnim dokazima nešto ne može utvrditi, da se može posegnuti i provođenjem dokaza saslušanjem osoba kojima su okolnosti slučaja poznate izravno ili neizravno. Utoliko, po mišljenju tužiteljice, nije bilo razloga ne prihvatiti kao dokaz i priložene izjave svjedoka koje su pribavljene po nalogu tuženika, a on ih sada ne priznaje kao dokaz u ovom postupku. Iz ovoga naprijed navedenoga slijedi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer u spisu postoje valjani dokazi u pravcu istinitosti zahtjeva tužiteljice i činjenica koje ona ističe sebi u prilog, pa tuženik nije imao opravdanog, a poglavito ni objektivnog razloga te izjave ne prihvatiti dokazom. Zapravo, naprijed je propušteno navesti da je pobijano rješenje tužemnika u protivnosti sa dokazima u spisu, na koje se tuženik u pobijanom rješenju i poziva, ali i ne prihvaća dokazima, što bi u stvari predstavljalo bitnu povredu odredaba postupka od strane tuženika. Konačno, imajući u vidu nesporne činjenice koje u spisu i u ovom predmetu ukazuju na utemeljenost zahtjeva tužiteljice, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada tuženik ništa od toga ne prihvaća i odbija tužiteljicu sa zahtjevom. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom će se poništiti osporeno rješenje tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana. Osporavano rješenje tuženika da je doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku, da nije dokazano da je tužiteljica u navedenom razdoblju imala status osiguranika evidentiran u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda („parafond“). Tužbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke iz svih razloga koji su navedeni i obrazloženi ovdje osporenim rješenjem tuženika. Naime, prvostuapnjsko rješenje i osporeno rješenje tuženika doneseni su nakon presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 14 UsI-1133/23-5 od 24. kolovoza 2023., kojom presudom je Sud, pozivajući se na odredbe Zakona o konvalidaciji (Narodne novine, broj 104/97) i Pravilnika o postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja (Narodne novine, broj 53/08, dalje: Pravilnik), naložio tuženiku da „zatražiti očitovanje od Federacije Bosne i Hercegovine o tome jesu li preuzeli evidenciju tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja se djelovala na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. u odnosu na tužiteljicu.“ Člankom 4. stavkom 1. Pravilnika propisano je da se osobama u radnom odnosu, odnosno koje su bile u radnom odnosu kod raznih tijela, pravnih ili fizičkih osoba, fizičkim osobama koje obavljaju djelatnost samostalnog privrednika ili samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost te individualnim poljoprivrednicima vrijeme provedeno u radnom odnosu, odnosno obavljanju djelatnosti priznaje u mirovinski staž kao staž osiguranja pod uvjetom da su imali status osiguranika evidentiran u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na područjima iz članka 1. ovoga Pravilnika. Člankom 4. stavkom 4. Pravilnika propisano je da se prava prema ovome Pravilniku utvrđuju na temelju činjeničnog stanja prigodom nastanka konvalidiranog akta, očevidnika i upisnika tijela koje je donijelo akt, drugih dokaznih sredstava te izjava svjedoka kao dodatnih dokaza. Po navedenoj uputi Suda pribavljena je obavijest Federalnog zavoda za mirovinsko/penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalne administrativne službe za kanton Sarajevo, Sarajevo broj: FZ12/2/1 31-10-992-5/24 od 11. lipnja 2024. u kojoj je navedeno da je uvidom u bazu aktivnih osiguranika njihovog Zavoda utvrđeno da ER (ovdje tužiteljica) nije registrirana u bazi podataka, da nema staža ostvarenog u Bosni i Hercegovini te da ne raspolažu podacima o preuzimanju bilo koje evidencije tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. Isto je potvrđeno i očitovanjem broj: FZ12/2/1- 31-10- 992-8/24, od 10. listopada 2024. Osim toga, od Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Sektora za ostvarivanje prava Filijale Bijeljina pribavljeno je očitovanje broj: O-79/2023-18 od 30. siječnja 2023. i od Federalnog zavoda za mirovinsko/penzijsko i invalidsko osiguranje u Mostaru, Bosna i Hercegovina očitovanje broj: FZ1/3-45-4-10687-6/23 od 25. siječnja 2024., da ne raspolažu niti su ikada raspolagali dokumentacijom i podacima o osiguranicima i stažu ostvarenom na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod upravom ili zaštitom Ujedinjenih naroda u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. Također, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Šibeniku, Ispostava Knin službenom bilješkom od 3. ožujka 2010. je potvrdio da ne raspolažu nikakvom evidencijom niti drugim dokazima o osiguranju tužiteljice kod „parafonda“ u Kninu u razdoblju od 1991. do 1995. godine, da nije pronađen zdravstveni karton, personalni dosje niti financijske kartice. U postupku konvalidacije staža osiguranja na temelju Zakona o konvalidaciji i Pravilnika bitna činjenica je ima li podnositelj zahtjeva evidentiran status osiguranika u evidencijama tijela „parafonda“ i u tom smislu može se konvalidirati samo već utvrđeni mirovinski staž i to samo ako je podnositelj zahtjeva za konvalidaciju imao status osiguranika evidentiran u evidencijama tijela „parafonda", jer sporan staž može utvrditi samo nositelj osiguranja kod kojega je osiguranik bio osiguran na temelju valjane pravne osnove, u konkretnom slučaju „parafond“, a ne Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji, u postupku konvalidacije, priznaje staž osiguranja temeljem evidentiranog status osiguranika u evidencijama tijela „parafonda“, a što je osnovno i odlučno u ovom postupku konvalidacije staža osiguranja, jer je to akt koji se konvalidira. Dokazi na koje se tužiteljica poziva u tužbi (zdravstvena iskaznica i izjave svjedoka) nisu dokazi kojima bi se utvrdio da je tužiteljica u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. imala priznato svojstvo osiguranika poljoprivrednika kod tijela „parafonda“ i da je u tom razdoblju po toj osnovi imala status osiguranika evidentiran u evidencijama tijela „parafonda“. Zdravstvena iskaznica ne sadrži podatke koji bi ukazivali da je tužiteljica u razdoblju u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. imala status osiguranika individualnog poljoprivrednika evidentiran u odgovarajućim evidencijama tijela „parafonda“. Iz zdravstvene iskaznice proizlazi da je tužiteljica ostvarila status zdravstveno osigurane osobe, ali ne kao osoba koja je imala priznato svojstvo osiguranika poljoprivrednika, već kao član domaćinstva VR, koji je bio poljoprivredni osiguranik i nositelj zdravstvenog osiguranja. Naime, da je tužiteljica u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. imala priznato svojstvo osiguranika poljoprivrednika kod tijela „parafonda“ i da je u tom razdoblju po toj osnovi imala status osiguranika evidentiran u evidencijama tijela „parafonda“, tada bi status zdravstveno osigurane osobe ostvarila po toj osnovi, a ne preko VR. Izjave svjedoka kao jedinog dokaza nije moguće prihvatiti bez drugih relevantnih i valjanih materijalnih dokaza o statusu osiguranika tužiteljice u evidencijama tijela „parafonda“. Izložena pravna shvaćanja izražena su u nizu presuda koje su donesene u istovjetnim sporovima različitih tužitelja a tiču se konvalidacije staža osiguranja (presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 6 UsI-408/2018-9 pod 4. srpnja 2019., Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 10 UsImio-131/19-8 od 13. rujna 2019., presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-676/20-7 od 28. travnja 2021., presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1816-20-2 od 30. lipnja 2020., presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3291/21-2 od 30. studenoga 2021.). Postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja da je u potpunosti i pravilno proveden te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava i bez povrede pravila postupka, donesena pravilna i zakonita odluka, pa tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održavanjem rasprave 30. rujna 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS), a na koje nije pristupila uredno pozvana tužiteljica, pa je isto održano u njezinoj odsutnosti, a na kojoj je opunomoćenica tuženika navela da izlaže i predlaže kao u odgovoru na tužbu, te predlaže donošenje presude kojom će se odbiti tužbeni zahtjev kao noenosnovan.

6. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da joj se u mirovinski staž kao staž osiguranja prizna razdoblje od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. kao vrijeme provedeno u obavljanju djelatnosti individualnog poljoprivrednika na području Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda.

10. Sporno je to da li tužiteljica ima pravo na konvalidaciju staža osiguranja u vremenu od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995.

11. Člankom 2. Zakonu o konvalidaciji (Narodne novine, broj 104/97; dalje, Zakon) je propisano da zainteresirana stranka ili osoba koja ima pravni interes može tražiti od suda ili ovlaštenog upravnog tijela Republike Hrvatske ili pravne osobe koja ima javne ovlasti da utvrdi da su pojedinačni akt i odluka iz članka 1. ovog Zakona sukladni ili protivni Ustavu Republike Hrvatske, Ustavnom zakonu o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj ili zakonima Republike Hrvatske.

12. Člankom 1. Pravilnika o postupku konvalidacije odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja (Narodne novine, broj: 53/08; dalje Pravilnik) je propisano da se ovim Pravilnikom uređuje postupak konvalidacije odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja donesenih i izdanih od strane raznih tijela ili pravnih osoba koje su imale javne ovlasti na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda.

13. Člankom 4. stavkom 1. Pravilnika je propisano da se osobama u radnom odnosu, odnosno koje su bile u radnom odnosu kod raznih tijela, pravnih ili fizičkih osoba, fizičkim osobama koje obavljaju djelatnost samostalnog privrednika ili samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, te individualnim poljoprivrednicima vrijeme provedeno u radnom odnosu, odnosno obavljanju djelatnosti priznaje u mirovinski staž kao staž osiguranja pod uvjetom da su imali status osiguranika evidentiran u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na područjima iz članka 1. ovog Pravilnika.

14. Člankom 4. stavkom 4. Pravilnika je propisano da se prava prema ovom Pravilniku utvrđuju na temelju činjeničnog stanja prigodom nastanka konvalidiranog akta, očevidnika i upisnika tijela koje je donijelo akt, drugih dokaznih sredstava, te izjave svjedoka kao dodatnih dokaza. Isto je propisano i člankom 8. Uredbe za provođenje Zakona o konvalidaciji za upravno područje rada, zapošljavanja, mirovinskog i invalidskog osiguranja, doplatka za djecu, socijalne skrbi i zaštite vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine, broj 51/98; dalje: Uredba),

15. Naime, pojam „konvalidacije“ podrazumijeva naknadno osnaženje pravnog posla koji u času poduzimanja nije bio valjan, odnosno u ovoj bi pravnoj stvari to bilo naknadno osnaženje nevaljanoga pravnoga akta.

16. Nadalje, u članku 4. Pravilnika sadržana su dva bitna pojma i to da se staž osiguranja „priznaje“ u mirovinski staž i da je uvjet za takvo priznanje „evidentirani status osiguranika u odgovarajućim evidencijama“ tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na okupiranom području Republike Hrvatske.

17. Dakle, kako propis ne koristi pojam utvrđivanja staža, već koristi pojam priznanja staža, to se u smislu navedenog propisa može konvalidirati samo već utvrđeni mirovinski staž i to samo ako je tužiteljica imala evidentiran status osiguranika u odgovarajućim evidencijama tijela na okupiranom području Republike Hrvatske. Takvo razlikovanje utemeljeno je na notornoj činjenici da sporan staž može utvrditi samo nositelj osiguranja kod kojega je osiguranik bio osiguran na temelju radnog odnosa ili druge valjane osnove osiguranja, a u postupku konvalidacije staž se priznaje na temelju propisanog uvjeta, a to je utvrđeno i evidentirano svojstvo osiguranika, što upravo predstavlja akt koji se konvalidira.

18. U navedenom, po pravnom shvaćanju ovog Suda, u postupku priznavanja staža putem konvalidacije odlučno je utvrditi postoji li evidentirani status osiguranika u odgovarajućim evidencijama tijela koja su djelovala na okupiranom području Republike Hrvatske.

19. Izložena pravna shvaćanja izražena su i u dosljednoj, dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, primjerice u presudi Upravnog, sada Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-5450/2009-4 od 14. srpnja 2011., presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 1816/20-2 od 30. lipnja 2020. i poslovni broj Usž-3291/21-2 od 30. studenog 2021.

20. Iz spisa upravnog tijela proizlazi da je tužiteljica dana 19. srpnja 2022. podnijela zahtjev da joj se u mirovinski staž kao staž osiguranja prizna vrijeme provedeno u obavljanju djelatnosti individualnog poljoprivrednika u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. u poljoprivedenom domaćinstvu svekra IR na području Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda; da je u izvršenju ranije presude ovog suda psolovni broj UsI- 1133/2023-5 od 24. kolovoza 2023. kojom je poništeno ranije rješenje tuženika od 17. travnja 2023. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, te rješenja tuženika od 7. ožujka 2024. kojim je poništeno ranije prvostupanjsko rješenje od 1. veljače 2024. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, doneseno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen predmetni zahtjev tužiteljice, a na koje je tužiteljica izjavila žalbu koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika.

21. Uz predmetni zahtjev i u tijeku postupka dostavljena je sljedeća dokumentacija: preslika zdravstvene knjižice izdane 8. lipnja 1992. od Fonda zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja SAO Krajine, Filijale [adresa], posjedovni list, broj 102, katastarskog kotara Zadar, vjenčani list izdan od Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji Matičnog ureda Benkovac, KLASA 223-03/07- 03/375 URBROJ: 2198-07-07-2. izdan 10. svibnja 2007., uvjerenje o prebivalištu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatska, Policijska uprave zadaraka, Policijske postaje Benkovac Obrovac, broj 511-18-10-06/35-1422/2022, od 30 kolovoza 2022., preslika rodnog lista izdanog od Zadarske županije, Matičnog ureda Benkovac, KLASA: 223-01/22-03/1679, URBROJ: 2198-19-06-22-2 od 25. rujna 2022. iz kojeg je vidljivo da je lija VR otac SR, supruga tužiteljice.

22. Nadalje, spisu upravnog tijela prileži:

- ovjerene izjave AR i NR od **.**.2022. i LR od 7. ožujka 2022.,

- izjava tužiteljice od 30. kolovoza 2022. iz koje proizlazi da nije bila pripadnik paravojnih formacija tzv. RSK, da u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. bavila poljoprivredom, zajedno sa ostalim članovima svoje obitelji, da je za vrijeme boravka u [adresa] obavljala poljoprivredne radove na poljoprivrednom imanju ĆR i drugih vlasnika poljoprivrednog zemljišta kao nadničar, da ne posjeduje niti prijavu niti odjavu o osiguranju kao individualni poljoprivrednik, osim svoje zdravstvene knjižice;

- očitovanje Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Sektora za ostvarivanje prava Filijale Bijeljina, broj 0-79/2023-18 od 30. siječnja 2023., a iz kojeg je razvidno da ne raspolažu niti su kada raspolagali dokumentacijom i podacima o osiguranicima i stažu ostvarenom na području koja su bila pod upravom i zaštitom Ujedinjenih naroda;

- očitovanje Federalnog zavoda za mirovinsko penzijsko i invalidako osiguranje u Mostaru (sjedište navedenog Federalnog zavoda), Bosna i Hercegovina, broj FZ1/3- 45-4-10687-6/23 od 25. siječnja 2024. iz kojeg je razvidno da nakon izvršene provjere u bazi podataka matične evidencije za tužiteljicu za razdoblje od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. nemaju evidentirane podatke o stažu osiguranja te također napominju da Federalni zavod za MIO/PIO ne raspolaže podacima o osiguranju na području Republike Hrvatske;

- obavijest Federalnog zavoda za mirovinsko/penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalne administrativne službe za kanton Sarajevo, Sarajevo broj: FZ12/2/1 31-10- 992-5/24 od 11. lipnja 2024. u kojoj je navedeno da je uvidom u bazu aktivnih osiguranika njihovog Zavoda utvrđeno da tužiteljica nije registrirana u bazi podataka, da nema staža ostvarenog u Bosni i Hercegovini te da ne raspolažu podacima o preuzimanju bilo koje evidencije tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995., te je potvrđeno i priležećim očitovanjem broj: FZ12/2/1-31-10- 992-8/24, od 10. listopada 2024.

- službena bilješka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Šibeniku, Ispostava Knin od 3. ožujka 2010. iz koje je razvidno da ne raspolažu nikakvom evidencijom niti drugim dokazima o osiguranju tužiteljice kod „parafonda“ u Kninu u razdoblju od 1991. do 1995., da nije pronađen zdravstveni karton, personalni dosje niti financijske kartice.

23. Prema ocjeni ovog Suda, a polazeći od podatka spisa predmeta, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za konvalidaciju staža za sporno razdoblje iz razloga što je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da tužiteljica u spornom razdoblju nije imala evidentiran status osiguranika u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na području Republike Hrvatske pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda i da o tome ne postoje nikakvi relevantni valjani materijalni dokazi, a koja je odlučna činjenica za priznavanje odnosno konvalidaciju staža sukladno naprijed navedenom pravnom shvaćanju Suda.

24. U pogledu tužbenih prigovora i pozivanja na dokumentaciju dostavljenu tijekom upravnog postupka (preslik zdravstvene iskaznice, izjave svjedoka i dr.), a koji su u suštini identični žalbenim prigovorima, ovaj Sud u cijelosti pravilnim i zakonitim nalazi obrazloženje osporenog rješenja tuženika u pogledu navedenih žalbenih prigovora, pa stoga u cijelosti prihvaća stav tuženika u svezi navedenih prigovora, te radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, u pogledu istih se upućuje tužiteljicu na obrazloženje osporenog rješenja tuženika.

25. Stoga, kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, a posebno kod činjenice da je sva dokumentacija na temelju koje je Sud odlučivao već ocijenjena tijekom prethodnog upravnog postupka, te da nije bilo dokaza koje je tuženik propustio ocijeniti, ovaj Sud smatra da je osporeno rješenje tuženika pravilno i zakonito. Po ocjeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar.

26. Slijedom navedenog, kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da tužiteljica u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. nije imala evidentiran status osiguranika u tijelima tzv. parafonda, niti spisu prileže relevantni valjani materijalni dokazi, to je po ocijeni ovog Suda, pravilno postupio tuženik kada je odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

27. Stoga, budući je osporeno rješenje tuženika zakonito, te nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakon o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu 30. listopada 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 126. u svezi čl. 131. ZUS).

DNA:

- tužiteljici, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti,

- u spis.