Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-118/2023-4

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Dijana Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ŠZ, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika opt. ŠZ, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 3. travnja 2023., posl. br. K-138/2023-14, u sjednici vijeća održanoj dana 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. ŠZ kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci od 3. travnja 2023., posl. br. K- 138/2023-14 opt. ŠZ proglašen je krivim zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. ŠZ oslobođen je u cijelosti plaćanja obveze naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda u odluci o kazni preinači i opt. ŠZ osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju, podredno pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je i opt. Šerif ŠZ osobno i po branitelju Ljubiši Drageljeviću odvjetniku u Rijeci, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženiku izrekne blaža kazna. Imajući u vidu sadržaj podnijetih žalbi optuženika osobni i po branitelju, obje žale su razmatrane kao jedna jedinstvena žalba opt. ŠZ.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalbe državnog odvjetnika i opt. Šerifa ŠZ nisu osnovane.

6. Prije svega, povodom podnesenih žalbi, ovaj drugostupanjski sud je u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu i utvrdio je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, dok su s druge strane podcijenjene otegotne okolnosti utvrđene na njegovoj strani, poglavito višestruka osuđivanost optuženika za istovrsna kaznena djela. S druge strane, optuženik smatra da je prvostupanjski sud izrekao mu prestrogu kaznu, da je na njegovoj strani precijenjena jedina utvrđena otegotna okolnost, dosadašnja višestruka osuđivanost, dok s druge strane prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri u njegovu korist cijenio utvrđene olakotne okolnosti, njegovo jasno i okolnosno priznaje djela i izraženo kajanje, pogotovo u svjetlu toga da se on brine i skrbi za svoju bolesnu majku, pa bi po optuženiku primjerena kazna bila zamjena izrečene kazne zatvora radom za opće dobro ili izricanje uvjetne osude makar i s duljim rokom kušnje.

7.1. Međutim, protivno tvrdnjama žalitelja državnog odvjetnika, da je kazna zatvora na koju je osuđen optuženik preblaga, odnosno optuženika da je prestroga, prvostupanjski sud je pravilno i u potpunosti utvrdio sve one okolnosti koje su, u smislu čl. 47. st. 1. KZ/11, od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja te je optuženika osudio na i po ovom drugostupanjskom sudu primjerenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, kojom kaznom bi se mogla ostvariti svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11, dakle da se njome izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenja građana u javni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na optuženika, ali i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a s druge strane kazna je takva da optuženiku omogućuje ponovno uključivanje u društvo.

7.2. Glede prijedloga optuženika u žalbi da mu se izrečena kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro, to nije moguće budući je u čl. 55. KZ/11 propisano da se rad za opće dobro ne može izreći već osuđenim osobama na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci, a prema izvatku iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije od 17. ožujka 2023. opt. ŠZ je u više navrata osuđivan na kazne zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci u razdoblju od 1994. do 2022. (tako je npr. optuženi ŠZ presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. K-18/92 od 13. prosinca 1993., pravomoćna 22. prosinca 1994. osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od pet godine, nakon toga u više navrata na višegodišnje bezuvjetne kazne zatvora, a zadnji put presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-69/2020 od 15. ožujka 2022., pravomoćna 7. lipnja 2022., na bezuvjetnu kaznu zatora od jedne godine). U odnosu na prijedlog optuženika u žalbi da mu se izrekne uvjetna osuda, sukladno odredbi čl. 56. st. 2. KZ/11 uvjetna osuda se može izreći počinitelju kada sud ocijeni da počinitelj i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, a budući je, kao što je već naprijed navedeno, optuženik u razdoblju od skoro 30 godina kontinuirano i višestruko osuđivan zbog raznih kaznenih djela, a poglavito zbog kaznenih djela protiv imovine, i na uvjetne, ali pretežito na bezuvjetne kazne zatvora, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da se bez izvršenja kazne zatvora ne može očekivati da optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, odnosno uvjetnom osudom u konkretnom slučaju ne bi se ostvarila svrha kažnjavanja.

8. Iz iznesenih je razloga žalbe državnog odvjetnika i optuženika valjalo odbiti kao neosnovane te temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 30. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac